Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-96/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Davoru Liščiću, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa opunomoćenik Krešimir Medved, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, na glavnoj raspravi koja je zaključena 16. travnja 2025., u prisustvu opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika, i koja je objavljena 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužiteljica ŽV ima dospjelo potraživanje prema tuženiku DV koje iznosi 2.105,10 eura (dvije tisuće sto pet eura deset centi) sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2017. do isplate, po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Utvrđuje se da tuženik DV ima dospjelo potraživanje prema tužiteljici ŽV koje iznosi 677,05 eura (šesto sedamdeset sedam eura pet centi).

III. Prebijaju se tražbine utvrđene pod točkama I. i II. izreke

IV. Nalaže se tuženiku DV da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tužiteljici ŽV 1.428,05 eura (tisuću četiristo dvadeset osam eura pet centi) sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate 677,05 eura (šesto sedamdeset sedam eura pet centi) sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2017. do isplate, po stopi koje se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku DV da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tužiteljici ŽV 1.460,93 eura (tisuću četiristo šezdeset eura devedeset tri centa) troškova postupka sa zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate, po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽV dostavila je 26. svibnja 2017. tužbu kojom zahtijeva isplatu 2.105,10 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a kako je to navedeno u točki I. izreke. Isplatu zahtijeva po osnovi naknade štete koja joj je nastala zbog umanjenje imovine radi ulaganja u nekretninu koja nije bila njezino vlasništvo, a u kojoj je živjela za vrijeme trajanja braka s tuženikom DV. Zahtijeva i isplatu 4.603,38 eura troškova postupka.

2. Tužba je radi podnošenja pisanog odgovora dostavljena tuženiku DV koji je 10. srpnja 2017. dostavio odgovor na tužbu te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava iznos koji tužiteljica ŽV potražuje te navodi kako nije dostavljen niti jedan račun ili materijalni dokaz iz kojeg bi se mogla utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da neki od radova uopće nisu izvršeni niti je za te radove tužiteljica imala novčane izdatke jer ih je tuženik izvršio sam ili uz pomoć prijatelja. U odgovoru na tužbu istaknuo je prigovor radi prijeboja. Navodi kako je u trenutku prestanka bračne zajednice njegov tekući račun bio u dopuštenom prekoračenju koje je iznosilo 15.000,00 kuna. Zahtijeva i plaćanje 4.375,00 eura troškova postupka.

3. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

4. Na temelju članka 315. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) 16. travnja 2025. održana je glavna rasprava pred sudom u izmijenjenom sastavu. Doneseno rješenje o tome da glavna rasprava počinje iznova te su, uz suglasnost stranaka, u dokaznom postupku pročitani sljedeći dokazi: zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu koja je upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina] (stranica 21 spisa), zapisnik o glavnoj raspravi od 12. listopada 2017. (stranice 22 do 24 spisa), izvod prometa tekućeg računa na ime DV (stranica 25 spisa), zapisnik o provedenom očevidu od 12. veljače 2018. (stranica 33 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 6. ožujka 2018. (stranice 34 do 39 spisa), kao i tuženikov podnesak (stranica 43 spisa) te tužiteljičin podnesak (stranica 44 spisa). Na glavnoj raspravi tužiteljica ŽV uredila je tužbeni zahtjev na način da zahtijeva isplatu 2.105,10 eura sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2017., dok je tuženik DV istaknuo prigovor prijeboja 677,05 eura po osnovi dospjele a neplaćene novčane tražbine koju ima prema tužiteljici. Tuženik na taj iznos nije zahtijevao plaćanje zateznih kamata.

5. Sporno je među strankama je li tuženik DV dužan platiti tužiteljici ŽV 2.105,10 eura po osnovi ¼ ukupnih ulaganja u nekretninu u kojoj su živjeli za vrijeme trajanja bračne zajednice. Nekretnina je, u trenutku podnošenja tužbe, bila upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina] kao suvlasništvo tuženika DV (2/4 dijela), ZV (¼ dijela) i MV (¼ dijela). U postupku među strankama nije sporna osnova novčanog potraživanja, već samo iznos, jer tuženik tijekom postupka tvrdi da je većinu radova izveo sam ili uz pomoć prijatelja i poznanika, zbog čega smatra da tužiteljici nisu nastali troškovi radi ulaganja u nekretninu.

6. Ocjenom ranije navedenih dokaza, primjenom članka 8. ZPP-a, utvrđeno je da su stranke bile u braku od 2002. do 2016. Brak je razveden presudom ovoga suda, poslovni broj: P Ob-160/2016-5 od 12. rujna 2016. Dok je brak trajao stranke su stanovale u spornoj nekretnini, a nekretnina je bila tuženikovo suvlasništvo, kako je to već navedeno. Bio je suvlasnik 2/4 dijela nekretnine, odnosno ½ polovine. Dok su živjeli u nekretnini poduzeti su radovi vezani za uvođenje gradske vode, plinskog (centralnog) grijanja s ugradnjom plinskog kondenzacijskog bojlera za centralno grijanje i radijatora. Radovi su se sastojali i od ugradnje izolacije, stolarije i balkonskih vrata te ugradnje peći za grijanje na drva, stavljanje podnih obloga i pločica. Pregledom izvoda prometa tekućeg računa utvrđeno je da je tuženik koristio dopušteno prekoračenje novčanih sredstava, a koje je 20. srpnja 2015. iznosilo 10.202,48 kuna.

7. Na temelju članka 250. ZPP-a izvedena je dokazna radnja vještačenjem, a kako bi se utvrdio novčani iznosi koji je bio potreban za obavljanje radova na nekretnini. Iz nalaza i mišljenja vještaka može se utvrditi kako su obavljeni građevinsko-obrtnički radovi i radovi na instalacijama radi poboljšanja uvjeta stanovanja. Navedeni radovi poduzeti su na prvom katu obiteljske kuće, dok je trajao brak, odnosno od 2002. do 2016. S obzirom na to da stranke nisu dostavile materijalne dokaze na temelju kojih bi se mogao utvrditi novčani iznos koji je bio potreban radi plaćanja radova, vještak je naveo koji su radovi obavljeni i koliko iznosi novčana vrijednost radova. Naveo je radove s cijenom utrošenog materijala, a na tako iskazanu cijenu obračunao je i porez na dodanu vrijednost. Utvrdio je da su troškovi ulaganja u nekretninu 63.443,50 kune, što je s obzirom na tuženikov suvlasnički dio 31.721,75 kuna, odnosno 15.860,88 kuna što predstavlja ¼ novčanog iznosa koji bi odgovarao dijelu koji pripada tužiteljici ŽV. Stranke nisu prigovarale utvrđenjima iz nalaza i mišljenja, zbog čega je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaćen.

8. Nakon što je strankama dostavljen nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica ŽV je 8. svibnja 2018. uredila tužbeni zahtjev te po osnovi ulaganja u nekretninu zahtijeva isplatu 15.860,88 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe, odnosno 26. svibnja 2017. po propisanoj stopi, kao i isplatu troškova postupka. Na glavnoj raspravi iznos je preračunala u eure te zahtijeva plaćanje 2.105,10 eura. Tuženik DV je 23. travnja 2018., dostavio podnesak kojim je ponovno istaknuo prigovor prijeboja tražbine koju ima prema tužiteljici. Navodi kako je u trenutku prestanka bračne zajednice njegov tekući račun bio u dopuštenom prekoračenju, a prekoračenje je iznosilo 10.202,48 kuna. Predlaže da se njegova tražbina do 5.101,24 kune, što predstavlja polovicu dopuštenog prekoračenja, prebije s iznosom čiju isplatu zahtijeva tužiteljica. Tuženik je, a kako je već ranije navedeno, na glavnoj raspravi preračunao iznos te je naveo da prema tužiteljici ima potraživanje od 667,05 eura. Na taj iznos tuženik nije zahtijevao isplatu zateznih kamata. Pregledom spisa nije utvrđeno da je tuženik to zahtijevao tijekom postupka.

9. Budući da među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, nego samo visina, a polazeći od toga da nisu osporavale utvrđenja sudskog vještaka koja se odnose na novčani iznos potreban za obavljanje ranije navedenih radova, odlučeno je tužbeni zahtjev djelomično prihvatiti kao osnovan i naložiti isplatu 1.428,05 eura. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan jer je utvrđeno da tuženik DV ima dospjelu novčanu tražbinu prema tužiteljici ŽV, koja iznosi 677,05 eura i odnosi se na dopušteno prekoračenje novčanog iznosa koji mu je odobrila banka. Taj iznos nastao je dok su stranke bile u braku. Tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze na temelju kojih bi se to moglo utvrditi kada je iznos dospio za isplatu, odnosno je li i u kojem roku bio dužan taj iznos vratiti banci. Isto tako, tuženik tijekom postupka nije zahtijevao zatezne kamate. Imajući na umu navedeno, smatra se da je iznos dospio za isplatu 20. srpnja 2015. kada je zabilježen na izvodu prometa tekućeg računa.

10. Primjenom članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO) odlučeno je utvrditi postojanje novčanih tražbina koje stranke imaju jer se radi o istovrsnim tražbinama koje su dospjele za isplatu te ih međusobno prebiti, stoga je odlučeno kao pod točkama I. do III. izreke. Nakon što je izvršen prijeboj tražbina preostalo je 1.428,05 eura, zbog čega je odlučeno naložiti tuženiku DV plaćanje toga iznosa u roku 15 dana, sa zateznim kamatama od dana kada je tužba podnesena, jer je utvrđeno da se radi o novčanom iznosu koji je bio potreban za obavljanje radova na nekretnini u kojoj su živjeli. Tužbeni zahtjev radi plaćanja 677,05 eura nije osnovan jer je prijebojem taj dio duga prestao postojati, stoga je odlučeno kao pod točkama IV. i V. izreke.

11. Stopa zateznih kamata koje je tuženik DV dužan platiti određena je primjenom članka 29. ZOO-a. Tužiteljica ŽV potražuje zatezne kamate od podnošenja tužbe, odnosno 26. svibnja 2017. U postupku nije utvrđeno kada je iznos tužbenog zahtjeva dospio za isplatu niti je tužiteljica predložila dokaze na temelju kojih bi se to moglo utvrditi. Radi se o novčanim iznosima koji su dospijevali u razdoblju od 2002. do 2016., dakle u različito vrijeme, stoga je primjenom članka 171., 172. i 173. ZOO-a odlučeno da je tražbina dospjela za isplatu podnošenjem tužbe pa je plaćanje zateznih kamata određeno od toga datuma, a kako je to tužiteljica i zahtijevala.

12. Na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a s obzirom na to da je tužiteljica ŽV djelomično uspjela u parnici bilo je potrebno utvrditi postotak u kojem je svaka stranka uspjela. Tužiteljica je zahtijevala isplatu 2.105,10 eura, što predstavlja vrijednost predmeta spora, a tužbeni zahtjev prihvaćen je kao djelomično osnovan radi isplate 1.428,05 eura. Tužiteljica je uspjela u omjeru 67,83 %, dok je tužitelj DV uspio u omjeru 32,17 % jer je prihvaćen prigovor prijeboja do 677,05 eura. Od većeg iznosa oduzet je manji pa se smatra da je tužiteljica u parnici uspjela u omjeru 35,66 %. Osnova tužbenog zahtjeva među stranka nije bila sporna pa u tome dijelu postotak uspjeha u parnici nije utvrđivan.

13. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 138/2023. – u nastavku: Tarifa) opunomoćenici Ani Šutalo pripada 100 bodova nagrade za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.) i po 100 bodova za sastavljanje dva podneska (19. listopada 2017. i 8. svibnja 2018.), ukupno 300 bodova. Pripada joj po 50 bodova za zastupanje na pet odgođenih ročišta (19. srpnja. 2017., 24. travnja. 2018., 4. studenoga. 2019., 28. siječnja. 2020. i 29. listopada. 2020.), ukupno 250 bodova. Pripada joj po 100 bodova za četiri ročišta koja nisu odgođena (12. listopada 2017., 17. svibnja 2018., 26. travnja 2021. i 16. travnja 2025.), ukupno 400 bodova. Za sastavljanje žalbi koje su prihvaćene kao osnovane pripada joj zatraženih 125 bodova, ukupno 250 bodova. Pripada joj sveukupno 1200 bodova nagrade pa kako je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54.) pripada joj 2.400,00 eura. Na taj iznos obračunato je i 25 % poreza na dodanu vrijednost te joj pripada 3.000,00 eura. Uzimajući u obzir omjer uspjeha u parnici od 35,66 %, pripada joj sveukupno 1.069,80 eura troškova postupka. Čitanjem potvrda o plaćanju od 7. studenoga 2017. utvrđeno je da je plaćeno 2.947,04 kuna predujma za izvođenje dokazne radnje vještačenjem. U zahtjevu za naknadu troškova navedeno je 391,13 eura, što odgovara navedenom iznosu u kunama jer je preračunat na temelju fiksnog tečaja za konverziju kuna u eure. Tužitelj DV dužan je tužiteljici ŽV platiti 1.460,93 eura troškova postupka na način kako je to navedeno pod točkom VI. izreke.

14. Na temelju članka 155. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova odlučeno je u preostalom dijelu odbiti kao neosnovan. Opunomoćenici Ani Šutalo ne pripada nagrada za sastavljanje podnesaka od 3. srpnja 2017. i 10. studenoga 2017. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka. Prvim podneskom opunomoćenica izvješćuje sud da je tuženica ŽV oslobođena plaćanja pristojbe, dok drugim izvješćuje o uplati predujma. Isto tako, ne pripada joj nagrada za zastupanje na ročištima (5. ožujka 2020. i 29. lipnja 2021.) jer je čitanjem zapisnika utvrđeno da na ročišta nije pristupila.

15. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 325. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 25. travnja 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem opunomoćenice

2. Tuženiku putem opunomoćenika