REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž 344/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o. iz Zagreba, Većeslava Holjevca 40, OIB 17863542417, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-966/2020-17 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Svea Ekonomi d.o.o. iz Zagreba, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-966/2020-17 od 28. veljače 2025. u osporenim točkama I, III i IV.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha - izravna naplata, novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja, SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, V. Holjevca 40, od 13. prosinca 2016., radi pljenidbe i prijenosa novčane tražbine na temelju Zadužnice, ovjerene 19. veljače 2009. po javnom bilježniku Mandici Popović, pod br. OV- 657/09, te se sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku obustavljaju.
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se Financijskoj agenciji odmah po primitku Rješenja suda, o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, vratiti sva zaplijenjena sredstva po računima tužiteljice kao ovršenika, ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na njene račune u stanje prije provedbe zaplijene.“
III/ Nalaže se tuženiku, SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, V. Holjevca 40, isplatiti tužiteljici, ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR-a (dvijetisućepetstoeura) sa zateznim kamata koje teku od 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložio tuženik u odnosu na točke I, III i IV izreke iz svih dopuštenih žalbenih razloga. Ističe kako je predmetna tužba trebala biti odbačena, budući je tužiteljica u odnosu na predmetni postupak izravne naplate zatražila pravnu zaštitu izvan prekluzivnog roka od 8 dana. Neosnovano je obrazloženje prvostupanjskog suda u pogledu pravnog interesa tužiteljice i pasivne legitimacije tuženika. Tijekom prvostupanjskog postupka je kao nesporno utvrđeno da tuženik nije vodio aktivni postupak izvansudske ovrhe (izravne naplate) u trenutku podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od strane tužiteljice (dana 2. studenog 2020. godine). Financijska agencija je tek evidentirala promjenu ovlaštenika po predmetnoj zadužnici temeljem grupnog ugovora o cesiji, ali tuženik nikada navedenom tijelu nije dostavio svoj zahtjev za postupanje temeljem iste zadužnice. Štoviše, Financijska agencija je navedenu zadužnicu „isknjižila“ dana 16. prosinca 2019. godine, prije nego što je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu u odnosu na istu. Ne samo da nije postojala neposredna opasnost od pljenidbe novčanih sredstava tužiteljice po predmetnoj zadužnici u korist tuženika, već uopće nije postojao tuženikov postupak izravne naplate u odnosu na koji bi tužiteljica imala mogućnost zatražiti predmetnu pravnu zaštitu. Imajući u vidu izneseno, takva pretpostavka bi se ostvarila tek u trenutku tuženikovog eventualnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice, a do čega nikada nije došlo. Tuženik nadalje osporava da bi tijekom postupka bio dokazan tijek zastare novčane tražbine osigurane predmetnom zadužnicom. Zbog svega prethodno iznesenog, u cijelosti je neosnovana i odluka o parničnom trošku.
2.1. Tuženik predlaže nadležnom županijskom sudu da usvoji njegovu žalbu i primjenom odredbe čl. 366.a ZPP-a preinači pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju nalaže da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu. Traži troškove žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika da se proglasi nedopuštenom ovrha odnosno izravna naplata, novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja od 13. prosinca 2016. radi prijenosa i pljenidbe novčane tražbine na temelju Zadužnice, ovjerene 19. veljače 2009. po javnom bilježniku Mandici Popović poslovni broj Ov-657/09, te se sve ovršne radnje obustavljaju.
5.1. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik, ranije ovrhovoditelj podnio prijedlog za izravnu naplatu novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja 13. prosinca 2016., radi prijenosa i pljenidbe novčane tražbine na temelju Zadužnice, ovjerene 19. veljače 2009., te da se ista ovrha ne provodi radi utvrđene nemogućnosti izvršenja. Sporno je li tuženik, ranije ovrhovoditelj mogao podnijeti prijedlog za ovrhu protiv ovršenice sada tužiteljice, je li nastupila zastara tražbine tuženika prema tužiteljici, ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje ove tužbe, te je li tužba pravovremena.
5.2. Temeljem provedenog dokaznog postupka je utvrđeno:
- da iz Ugovora o kreditu broj 42287/09 od 19. veljače 2009. (list spisa 5-8) proizlazi da je isti sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i Societe Generale – Splitska banka d.d. kao kreditora, te da je kreditor stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 12.000,00 EUR-a, na rok otplate 120 mjeseci,
- da iz Zadužnice od 19. veljače 2009. (list spisa 11-10) proizlazi da je tužiteljica izdala tuženiku zadužnicu kojom je dala suglasnost da se radi naplate vjerovnikovih tražbina iz Ugovora o kreditu broj 42287/09 zaplijene svi njezini računi te da se novčana sredstva s tih računa izravno uplaćuju kreditoru- Societe Generale – Splitskoj banci d.d.
- da iz obnove Izjave o zapljeni računa – obična zadužnica (list spisa 11) od 8. prosinca 2016. proizlazi da je tužitelj uputio Financijskoj agenciji obnovu Izjave o zaplijeni računa- obična zadužnica broj Ov-657/09 a radi naplate iznosa od 15.902,13 EUR-a,
- da iz Očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list spisa 13-14) proizlazi da se Financijskoj agenciji bila podnesena osnova za plaćanje – Zadužnica OV- 657/09 14.travnja 2011. na iznos od 5.244,33 kn te da je po toj osnovi naplaćen ukupni iznos od 5.810,35 kn,
- da je ista osnova za plaćanje podnesena FINI 13. prosinca 2016, na iznos od 120.832,66 kn, te je navedena napomena da se ovrha ne provodi radi utvrđene nemogućnosti izvršenja (čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima),
- da iz potvrda FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 16. prosinca 2022. (list spisa 29-30) proizlazi da je ista Financijska agencija povodom zahtjeva ovrhovoditelja Svea Ekonomi d.o.o., broj osnove OV-657/09, s primitkom 13. prosinca 2016. isknjižila dug u iznosu od 120.832,66 kn s datumom prestanka izvršenja 16. prosinca 2019.
- da je iz spisa istog suda broj Ovr-619/2020, utvrđeno da je zaključkom broj Ovr- 619/2020-3 od 23. studenog 2020. tužiteljica (ranije ovršenica) upućena da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a.
6. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da tužiteljica nema pravni interes za vođenjem i dovršenjem ovog postupka jer da je postupak izravne naplate temeljem zadužnice br. OV-657/09 okončan datumom isknjiženja temeljem čl. 12. ZPONS-a. Tužiteljica je zaključkom suda broj Ovr-619/20-3 od 22. studenog 2020. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava izravnom naplatom, nedopuštenom pa je stoga oslobođena obveze dokazivanja pravnog interesa na pokretanje parnice. Isto tako budući da se ista osnova – bjanko zadužnica može ponovno temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upisati u Očevidnik, tužiteljica u ovom postupku može zahtijevati pravnu zaštitu, odnosno dokazivati da je osnova – predmetna zadužnica zastarjela.
7. Tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela u roku od 15 dana nakon dostave zaključka ovoga suda broj Ovr-619/2020 kojim je upućena u parnicu. Naime, navedeni zaključak je donesen je 23. studenog 2020., a tužba je podnesena 7. prosinca 2020., pa je tužba podnesena pravovremeno, zbog čega je neosnovan žalbeni navod u pogledu nepravovremenosti tužbe.
8. U vezi prigovora zastare sud pravilno u obrazloženju presude ističe da u vrijeme kada je tužiteljica izdala zadužnicu bio je na snazi Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. u nastavku:OZ/96) prema kojem za valjanost zadužnice nije bilo potrebno solemnizirati zadužnicu, nego je bilo dovoljno da je na njoj ovjeren potpis izdavatelja, odnosno solidarnog jamca, te ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl. 183. OZ/96). Tek donošenjem Ovršnog zakona („Narodne novine“ 139/10) zadužnica poprima oblik solemnizirane privatne isprave koja je izjednačena s javnobilježničkim aktom. Dakle, predmetna zadužnica, a na kojoj je ovjeren potpis tužiteljice predstavlja privatnu ispravu jer nije potvrđena po javnom bilježniku, zbog čega se na tražbinu iz zadužnica koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku: ZOO).
8.1.Sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U konkretnom slučaju tužiteljica je zadužnicu potpisala 19. veljače 2009., a tuženik je Zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 5.244,33 kn podnio 14. travnja 2011. (list spisa 13), te je tuženik naplatio iznos od 5.810,35 kn. Nadalje, novi zahtjev za izravnu naplatu u iznosu od 120.832,66 kn tuženik je podnio 13. prosinca 2016. Dakle, u vrijeme kada je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu 13. prosinca 2016., protekao je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zahtijevati isplatu iznosa od 120.832,66 kn, stoga je nastupila zastara utužene tražbine prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 13. prosinca 2016. Slijedom navedenog žalbeni navod u pogledu prigovora zastare nije osnovan.
9. Svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, kao niti zaključke suda. Troškovi parničnog postupka pravilno su izračunati.
9.1. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu.
10. O troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.1.
ZPP-a u svezi sa čl.154.st.1. ZPP-a.
U Požegi, 25. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić
