REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-274/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Adžiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vinko Adžić i Ivan Adžić iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju članovi Uprave ME i IE, a njih punomoćnik Danko Škare, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-296/2024-43 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 296/2024-43 od 5. ožujka 2025., u točkama II., III. i IV. izreke.

II. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. djelomično se prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 296/2024-43 od 5. ožujka 2025., u točki I. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka (točka V. izreke), i sudi:

1. Utvrđuju se ništetnom odredba točke 7. Ugovora o kreditu broj: 028-50-4240312, sklopljenog dana 5. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužiteljice SE kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, kojom se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

2. Tužiteljica se odbija sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je zatražila da se utvrdi ništetnom odredba točke 1. Ugovora o kreditu broj: 028-50-4240312, sklopljenog dana 5. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužiteljice SE kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 20.239,36 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

3. Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici SE naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.334,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.

III. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 028-50-4240312, sklopljenog dana 5. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužiteljice SE kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle točka 1. Ugovora u dijelu u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF 20.239,36 te točka 7. Ugovora u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 028-50-4240312, sklopljenog dana 5. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužiteljice SE kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka. 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 864,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 3.829,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.584,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 20205. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. 2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbaci ili odbije tužbeni zahtjev i da tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. Tuženik u žalbi prije svega ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 4., 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima tužitelja, a tuženiku nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, te iz razloga što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Osim navedenog da je počinio i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člancima 40., 154. stavkom 5. i 156. stavkom 2. ZPP-a, koje su bile od odlučnog utjecaja na donošenje zakonite presude, i to prije svega iz razloga što je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi u iznosu od 13.303,49 eura (100.235,15 kn), te da je tužiteljici dosuđen iznos od 4.693,98 eura (35.366,79 kn) koji je višestruko manji od naznačene vrijednosti predmeta spora, odnosno da je tužiteljica u postupku uspjela sa iznosom od 4.693,98 eura, a da nije uspjela sa iznosom od 8,546.92 eura (64,868.16 kn) pa da je tuženiku trebao biti dosuđen razmjeran dio troškova. Osim navedenog da je u točki I. izreke utvrdio ništetnim članak 1. Ugovora o kreditu kojim je određen iznos odobrenog kredita, a da za to nema nikakvog osnova jer je tim člankom određena samo obveza tuženika kao davatelja kredita da tužiteljici plati odobreni iznos kredita.

2.2. Tuženik, nadalje, u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno naložio vještaku da izračuna samo razlike u kojima je tužiteljica tuženiku plaćala više od onoga što bi mu platila prema početnom tečaju (tzv. pozitivne razlike), a ne i tzv. negativne razlike, te da je na temelju takvog nalaza pogrešno dosudio iznos u kojem nije uzeo u obzir i negativne razlike, odnosno da je dosudio tužiteljici više od onoga što bi joj pravilnim izračunom trebalo pripadati, kao i da je pogrešno dosudio zatezne kamate, te da se u prilog svoje tvrdnje da je članak 2. i članak 7. Ugovora (djelomično) ništetan pozvao na odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja iako se ta odredba ne može primijeniti iz razloga što u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ta Direktiva nije bila prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske.

2.3. Tuženik zaključno u žalbi ističe da je prvostupanjski sud presudom propustio odlučiti o prigovoru tuženika da tužiteljica nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka sukladno odredbi članka 326. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) iz razloga što je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, te osporava i odluku o troškovima postupka zbog razloga koje je naveo u uvodnom dijelu žalbe, a koji se odnose na vrijednost predmeta spora, kao i zbog toga što je pogrešno odlučio da tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka, iz razloga što je tuženik uspio u žalbenom postupku u kojem je ukinuta ranija prvostupanjska presuda, a svakako da je svakako pogrešno dosudio tužiteljici troškove sastava podnesaka od 5. veljače 2024. i od 17. listopada 2024.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe točke 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 9010686477 u dijelovima u kojima je ugovoren iznos kredita, otplaćivanje kredita u valuti švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev za isplatom iznosa od 864,06 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 3.829,92 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 4., 6. i 11. ZPP-a, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, a ista presuda nije utemeljena na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, niti je tuženiku nezakonitim postupanjem onemogućeno da raspravlja pred sudom. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člancima 40., 154. stavkom 5. i 156. stavkom 2. ZPP-a, na koje žalbom ukazuje tuženik, budući propust prvostupanjskog suda da po prigovoru tuženika provjeri točnost naznačene vrijednosti predmeta spora nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke o troškovima postupka, a koja odluka je pravilno donesena primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Naime, nije sporno da je tužiteljica u tužbi vrijednost predmeta spora naznačila u iznosu od 13.303,49 eura (100.235,15 kn) iako je zatražila isplatu iznosa od 6.136.46 eura (46.235,15 kn), te da prvostupanjski sud nije na prigovor tuženik provjerio točnost naznačene vrijednosti, međutim da je tužiteljica nakon provedenog dopunskog vještačenja podneskom od 17. listopada 2024. (list 216-221) zatražila isplatu iznosa od 4.693,98 eura, te da u tom podnesku nije naznačila vrijednost predmeta spora. Obzirom da se tuženik nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, prvostupanjski sud je pravilno pobijanom presudom odlučio o tom smanjenom tužbenom zahtjevu, s tim da mjerodavna vrijednost predmeta spora prema odredbi članka 35. stavka 1. ZPP-a iznosi 4.693,98 eura.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik dana 5. srpnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 028-50-4240312 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) sa slijedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 20.239,36 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita;

- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima), te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,95% godišnje na dan sklapanja Ugovora;

- prema otplatnom planu dospijeće prve obveze bilo je 31. kolovoza 2007., a slijedećih svakog zadnjeg dana u mjesecu;

- kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;

- da se na sve što nije regulirano tim ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora, da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te da potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.

9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je pitanje da li tužiteljica ima pravni interes za vođenje postupka, da li je valutna klauzula sadržana u ugovoru o kreditu ništetna, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, zatim da li tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa s tih osnova i u kojem iznosu, te od kada ima pravo na zatezne kamate.

10. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnih Ugovora o kreditu koje se odnose otplaćivanje kredita u valuti švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj.

10.1. Naime, cijeneći iskaz tužiteljice, koja je saslušana na prijedlog stranaka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da joj je kredit bio potreban za kupnju vozila za osobne potrebe jer je majka dvoje djece i da u vrijeme dizanja kredita nije bila vlasnik obrta niti član trgovačkog društva, da je u banku otišla s namjerom da digne kredit u eurima međutim da ju je djelatnica banke uvjeravala da je puno veća sigurnost uzeti kredit u CHF valuti i da su kamate daleko povoljnije, te da joj nitko nije rekao da HNB ne štiti CHF kao euro, niti su joj nisu pojašnjeni parametri za promjenu kamatne stope, a da na pojedine odredbe Ugovora o kreditu nije mogla utjecati jer da je isti već bio unaprijed pripremljen.

11. Imajući u vidu da je na temelju iskaza tužiteljice i isprava priloženih u spisu prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika i da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose otplaćivanje kredita u valuti švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a, i to bez obzira na činjenicu što je tužiteljica u međuvremenu kredit u cijelosti isplatila. Međutim ovaj drugostupanjski sud je stava da nije ništetna ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji iznos kredita je tužiteljici nesporno isplaćen, što osnovano ističe i tuženik u žalbi, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu prihvatiti i pobijanu presudu u točki I. izreke preinačiti, te odbiti tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je zatražila da se utvrdi ništetnom odredba točke 1. Ugovora o kreditu kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 20.239,36 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, dok je u preostalom dijelu (dio točke I. izreke i točka II. izreke) valjalo pobijanu presudu potvrditi.

12. Prvostupanjski sud je, nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. Zagreb, kojeg je prihvatio cijelosti kao vjerodostojan, pravilno utvrdio da ukupan iznos preplate koji je nastao uslijed promjene kamatnih stopa tijekom razdoblja otplate kredita iznosi 864,06 eura, a da ukupna razlika anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kredita, i to za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos, iznosi ukupno 3.829,92 eura.

13. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO- a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

14. Imajući u vidu da je tužiteljica u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 864,06 eura s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 3.829,92 eura s osnova ništetnosti odredbe kojom je ugovoreno otplaćivanje kredita u valuti švicarski franak, i to samo za anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos (tzv. pozitivna tečajna razlika), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u cijelosti usvojio taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice. Stoga je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki III. i IV. izreke potvrditi.

14.1. Tuženik je, naime, samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na odredbu kojom je ugovoreno otplaćivanje kredita u valuti švicarski franak, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužiteljice s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

15. Iako je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pogrešno naveo vrijednost predmeta spora koja je naznačena u tužbi u iznosu od 13.303,49 eura (100.235,15 kn), budući je tužiteljica po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražila isplatu iznosa od 4.693,98 eura, te da iz spisa proizlazi da se tuženik tom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, pa da je sukladno odredbi članka 35. stavka 1. ZPP-a mjerodavna vrijednost spora u iznosu od 4.693,98 eura, kao i da je odredbama Tbr. 52. stavak 1., 2. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade i da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, valjalo je u tom dijelu odluku o troškovima potvrditi jer je isti sud pravilno za radnje punomoćnika tužiteljice utvrdio nagradu u iznosima od po 100 bodova sukladno Tbr.7. Tarife. Naime, prema Tbr.7. Tarife odvjetniku pripada nagrada za obavljenu radnju u iznosu od 100 bodova ako je vrijednost predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura tako da tužiteljici u konkretnom slučaju i prema vrijednosti predmeta spora od 4.693,98 eura pripada naknada za troškove u iznosima od po 100 bodova. Tužiteljici je, također, pravilno priznat trošak sastava podneska od 17. listopada 2024. u iznosu od 100 bodova temeljem Tbr.8. toč.1. Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku u kojem se tužiteljica očitovala na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, te da je u skladu s tom dopunom postavila tužbeni zahtjev.

15.1. Međutim, pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici kao osnovan priznao trošak sastava podneska od 5. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eura s PDV-om jer je tim podneskom tužiteljica predložila da se sasluša kao stranka i da se provede financijsko vještačenje, a što je predložila i u tužbi, tako da se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice. Stoga je odluku o troškovima postupka (točka V. izreke) valjalo preinačiti i obvezati tuženika da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od u iznosu od 2.334,61 eura umjesto iznosa od 2.584,61 eura.

16. Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i na dio troškova postupka.

17. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1., članka 373. točka 3. i članka 380. točke 3. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 25. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Ribičić