Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: P-81/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja DUCTUS ENERGY d.o.o., Ludbreg, Ulica Bana Jelačića 25, OIB: 97618252273, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Volić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tihomir Volić, Nataša Ružička i Tea Cabadaj Cafuta iz Virovitice, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju DUCTUS ENERGY d.o.o. iz Ludbrega, Ulica bana Jelačića 25, OIB: 97618252273 plati na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 5.755,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 7. kolovoza 2019. pa sve do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznima kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju DUCTUS ENERGY d.o.o., Ludbreg, Ulica Bana Jelačića 25, OIB: 97618252273, nadoknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.571,53 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 25. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 250,00 eura, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete u iznosu od 5.884,93 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 7. kolovoza 2019. do isplate.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da se 26. lipnja 2019. oko 23,00 sata u Ludbregu, Prigorska bb, dogodio štetni događaj kada je SP upravljao autobusom registarske oznake [registarska oznaka] pa je na parkiralištu tužitelja prilikom skretanja ulijevo zadnjim lijevim bočnim gornjim dijelom autobusa udario u kućicu u vlasništvu tužitelja i to na način da je prvo zahvatio krov kućice, a potom i ostali dio kućice, uslijed čega su nastala oštećenja na kućici čime je za tužitelja nastala šteta u iznosu od 5.884,93 eura.

1.2. S obzirom da je autobus registarske oznake [registarska oznaka] osiguran kod tuženika, tužitelj u tužbi od tuženika s osnove naknade imovinske štete potražuje iznos od 5.884,93 eura sa zateznim kamatama od 7. kolovoza 2019. do isplate.

2. U svom odgovoru na tužbu, tuženik je učinio nespornim da je autobus registarske oznake [registarska oznaka] 26. lipnja 2019. bio osiguran kod tuženika, međutim ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze iz kojega bi proizlazilo vlasništvo oštećenog objekta u trenutku štetnog događaja te osporava postojanje uzročno-posljedične veze između oštećenja i štetnog događaja jer je na autobusu oštećeno samo staklo što nije dovoljno za uzrokovanje većih oštećenja, već je potrebno da se radi o udarcu vrlo čvrstog predmeta.

3. Nakon provedenog postupka, sud je donio presudu poslovni broj P-248/2019- 42 od 16. prosinca 2022. kojom je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.755,03 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate (toč. I.), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja, i to u iznosu od 129,90 eura, odbio kao neosnovan (toč. II.), sve to uz naknadu parničnih troškova tužitelju u iznosu od 1.454,77 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, sve u roku od 15 dana.

3.1. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu u povodu koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-462/2023-2 od 22. kolovoza 2024. ukinuo navedenu presudu u toč. I. i dijelu toč. III. izreke kojom je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.454,77 eura sa zateznim kamatama, te je tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupka ovom sudu.

4. U ponovljenom postupku sud je održao ročite za glavnu raspravu 16. siječnja 2025. na kojem ročištu je tužitelj u spis predmeta predao Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. travnja 2019. te predložio saslušanje direktora tužitelja RP na okolnost aktivne legitimacije, dok je podneskom od 15. siječnja 2025. tužitelj u spis predmeta dostavi dio katastarskog plana i povijesni vlasnički list za nekretninu na kojoj se dogodio navodni štetni događaj. S obzirom da je podnesak tuženik zaprimio tek na održanom ročištu, isti je zamolio rok za očitovanje koji mu je i odobren.

4.1. Tuženik se pisano očitovao kako smatra da saslušanje prethodnog vlasnika nekretnine te provođenje mjerničkog vještačenja nije potrebno, a da je uputa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da se provede kombinirano vještačenje radi utvrđivanja uzročno-posljedične veze.

4.2. Nakon toga, održano je ročište za glavnu raspravu 25. ožujka 2025. na kojoj je pročitana dokumentacija u spisu predmeta i iskazi ranije saslušanih svjedoka te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Martine Cesar-Kelemen, te je glavna rasprava zaključena.

5. U ponovljenom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu predmeta i to: prijepis događaja (list 3 i 11 spisa), izvatke iz zemljišnoknjižnog uloške broj [broj ZK uloška] i broj 3267 k. o. [katastarska općina] na dan 21. listopada 2019. (list 4-5 spisa), dopis tuženika upućen tužitelju 7. kolovoza 2019. (list 6 spisa), dopis tuženika upućen tužitelju od 29. kolovoza 2019. (list 7 spisa), izjavu vozača autobusa SP sa preslikom osobne iskaznice (list 8 spisa), Zapisnik o očevidu i procjeni štete (list 9 spisa), presliku spisa tuženika broj 70 AO 11625/2019 (list 42-99 spisa), presliku spisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ludbreg broj 511- 14/07/2-1356/2019 (list 101-105 spisa), nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Martine Cesar-Kelemen (list 140-173 spisa).

5.1. Sud, u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), nije ponovno provodio ranije izvedene personalne dokaze, već je pročitao iskaz direktora tužitelja ĐP (list 119-120 spisa), svjedoka SP (list 118-119 spisa), EP (list 104 spisa) i GP (list 104-106 spisa), kao i iskaz stalne sudske vještakinje Marine Cesar-Kelemen (list 186 spisa).

5.2. Primjenom odredbi čl. 299.a i 461.a ZPP-a sud nije uzeo u obzir dokazne prijedloge predložene na pripremnom ročištu održanom 14. srpnja 2020., kao ni dokazni prijedlog za pribavom dokumentacije vještakinje Mire Premeca jer je taj dokazni prijedlog predložen prvi put tek na ročištu glavne rasprava, a u konačnici sud iste nije ni smatrao potrebnima za donošenjem meritorne odluke.

5.3. U ponovljenom postupku sud je uzeo u obzir dokumentaciju predanu sudu uz podnesak od 15. siječnja 2025. i to izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz (list 233-239 spisa) uz dio katastarskog izvatka (list 240 spisa), kao i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. travnja 2019. predan na ročištu za glavnu raspravu koja je održana 16. siječnja 2025., a to posebice imajući u vidu da je ranija prvostupanjska presuda ukinuta i zbog pogrešnog pravnog pristupa suda glede pitanja aktivne legitimacije tužitelja te uvažavajući činjenicu da su zemljišne knjige javne pa je stoga moguće da sud i samostalno izvrši uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak i bez potrebe da se isti dostavlja sudu u spis predmeta.

5.4. Ostale dokaze i to dokaz prometno-tehničkim vještačenjem uz uviđaj na licu mjesta, dokaz saslušanjem policijskih djelatnika te dokaz dopunskim saslušanjem direktora tužitelja, sud nije provodio smatrajući ih nepotrebnima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 5.755,03 eura koja je nastala na objektu (kućici) u noći 26. lipnja 2019. u Ludbregu, Prigorska bb kada je vozač autobusa SP registarske oznake [registarska oznaka] autobusom udario u taj objekt i pritom ga oštetio.

7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti činjenica da je autobus registarske oznake [registarska oznaka] udario u kućicu.

7.1. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja te uzročno-posljedična veza između udarca autobusa i nastalih oštećenja na kućici i visina štete.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

9. Prije svega, odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: 1. subjekti odgovornosti za štetu. 2. štetna radnja štetnika, 3. šteta, 4. uzročno-posljedična između štetne radnje i štete i 5. protupravnost, kao općih pretpostavki, dok su posebne pretpostavke odgovornosti za štetu one čije se postojanje dodatno posebno traži kod određene vrste odgovornosti za štetu. Nadalje, odredbom čl. 1069. ZOO-a uređena je odgovornost za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila te se određuje pojam treće osobe, s time da vlasnik vozila u pogonu prema trećim osobama odgovara prema pravilima o objektivnoj odgovornosti.

9.1. U konkretnom slučaju, s obzirom da je autobus registarskih oznaka [registarska oznaka] bio osiguran kod tuženika u vrijeme štetnog događaja, tužitelj je na temelju odredbe čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) podnio tužbu protiv tuženika kao osiguravajućeg društva kod kojega je bio osiguran navedeni autobus, a na temelju ugovora o osiguranja kojim ugovorom je pokriveni i slučaj nastanka štete na stvarima treće osobe.

10. Vezano uz tuženikov prigovor aktivne legitimacije valja reći da je ovaj sud stava kako je u konkretnom slučaju odlučno tko je bio vlasnik oštećenog objekta u trenutku štetnog događaja jer je on ujedno i oštećenik iz navedenog štetnog događaja, dakle, oštećenik ima pravo na naknadu štete, a ne eventualno potonji vlasnik objekta. Takav stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž- 462/2023-2 od 22. kolovoza 2024., kojim rješenjem je ukinuo raniju presudu ovog suda u ovoj pravnoj stvari i predmet vratio na ponovni postupak.

10.1. Ovaj sud je, dakle, utvrdio da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u cijelosti osnovan i to iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja ove presude. Upravo iz razlog što je sud navedeni prigovor našao osnovanim, u ponovljenom postupku nije provedeno prometno-tehničko vještačenje, a u nastavku presude se analiziraju isključivo provedeni dokaz koji su vezani uz prigovor aktivne legitimacije.

11. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta koju je sud našao relevantnom za donošenje odluke, proizašlo je sljedeće:

- iz zemljišnoknjižnog izvatka Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ludbreg od 21. listopada 2019. proizlazi da je kao vlasnik nekretnine i to čk.br. 2222/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 21. listopada 2019. bio upisan tužitelj,

- iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ludbreg od 15. siječnja 2025. proizlazi da je vlasništvo predmetne nekretnine i to čk.br. 2222/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji ovjerenog po javnom bilježniku Kruni Radašiću iz Ludbrega broj OV-2593/2019 i OV-2595/2019 od 12. travnja 2019. te tabularne izjave ovjerene po javnom bilježniku Valentini Žugec iz Novog Marofa broj OV-3708/2019 od 29. kolovoza 2019., s time da je Zemljišnoknjižni odjel Ludbreg zahtjev za uknjižbu zaprimio 6. rujna 2019. pod brojem Z-12570/2019, a istom je udovoljeno rješenjem od 11. rujna 2019., a uknjižba je provedena 12. rujna 2019.,

- iz Ugovora o prodaji nekretnine od 10. travnja 2019. proizlazi da je društvo NOVO TRG d.o.o. kao prodavatelj, prodalo društvu DUCTUS ENERGY d.o.o., kao kupcu, nekretninu i to čk.br. 2222/1 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to po kupoprodajnoj cijeni od 800.000,00 eura,

- iz dijela katastarskog plana dostavljenog po tužitelju proizlazi da se oštećeni objekt nalazi unutar granica katastarske čestice oznake 2222/1, katastarska općina [katastarska općina].

12. Na temelju tako provedenih materijalnih dokaza, sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

12.1. Kako između stranaka nije sporno da je autobus koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika udario u kućicu, to je za razrješenje ovog spora odlučno tko je bio vlasnik predmetnog objekta u vrijeme nastanka štetnog događaja. Iz dostavljenog dijela katastarskog plana sud je nedvojbeno utvrdio kako se predmetni objekt nalazi unutar granica katastarske čestice oznake 2222/1, katastarske općine [katastarska općina]. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine tužitelj kupio nekretninu oznake čk.br. 2222/1 k. o. [katastarska općina] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] i to kao jedinstvenu cjelinu, između ostalog, zajedno i sa objektom – pomoćnom zgradom površine 8 m[2] . Navedeni Ugovor sklopljen je 10. travnja 2019., dok su potpisi na istom ovjereni po javnom bilježniku 12. travnja 2019., dakle, prije samog štetnog događaja.

12.2. Međutim, iz dostavljenog povijesnog zemljišnog izvatka za predmetnu nekretninu sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj zahtjev za upis uknjižbe prava vlasništva podnio nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu 6. rujna 2019., dok je sam upis u zemljišnim knjigama proveden 12. rujna 2019. Dakle, razvidno je da je tužitelj u zemljišne knjige upisan kao vlasnik predmetne nekretnine tek nakon štetnog događaja koji se dogodio 26. lipnja 2019.

12.3. Odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) koja je bila važeća na dan štetnog događaja, propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Nadalje, odredbama čl. 120. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava. Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu. Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige vlasništvo se stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđega vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom.

12.3. Imajući u vidu citirane odredbe ZVDSP-a, razvidno je da je sklopljeni pravni posao – Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. travnja 2019. samo titulus, dok je uknjižba u zemljišnim knjigama modus, odnosno način stjecanja prava vlasništva na nekretnini, pa je s obzirom na navedeno razvidno i da je tužitelj postao vlasnikom predmetne nekretnine, pa tako i oštećenog objekta – kućice, tek nakon štetnog događaja koji je bio 26. lipnja 2019. (zahtjev za upis uknjižbe prava vlasništva podnesen je zemljišnoknjižnom odjelu tek 6. rujna 2019.), dakle, u trenutku štetnog događaja isti nije bio vlasnik predmetne nekretnine, pa tako ni oštećenog objekta.

12.4. Slijedom gore navedenog, a imajući u vidu da je samo vlasnik oštećenog objekta u trenutku štetnog događaja ujedno i oštećenik iz navedenog štetnog događaja, sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u konkretnom slučaju u cijelosti osnovan.

13. Slijedom svega navedenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

14. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupku, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti izgubio u ovom parničnom postupku. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14.1. Kao opravdani trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima održanima 14. srpnja 2020, 22. rujna 2021., 27. svibnja 2022., 11. studenoga 2022., 16. siječnja 2025. i 25. ožujka 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te trošak sastava podneska od 3. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) dakle, tuženiku je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.400,00 eura, na koji iznos isti ima prava i na trošak PDV-a u skladu s odredbom čl. 46. Tarife, a što sveukupno iznosi 1.750,00 eura. Nadalje, tuženiku pripada pravo na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 52,62 eura, trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 105,30 eura, kao i trošak provedenog građevinskog vještačenja u iznosu od 663,61 eura. Dakle, tuženiku sveukupno pripada pravo na trošak u iznosu od 2.571,53 eura, s time da tuženiku pripada i pravo na zatezne kamate na dosuđene parnične troškove i to od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP- a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

14.2. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 13. srpnja 2020. u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV s obzirom da je sud isti cijenio kao nepotreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik navode iz podneska mogao iznijeti na pripremnom ročištu koje je održano 14. srpnja 2020.

14.3. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

15. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 25. travnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Tužitelj – po punomoćniku Tihomiru Voliću, odvjetniku u Virovitici

2. Tuženik – po punomoćnici Dori Hanžeković, odvjetnici u Zagrebu