Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-649/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada Vrbovsko, Presika 1, zastupanog po punomoćnicima iz OD Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tužene HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Bezbradica Jelavić, odvjetnici iz OD Jelavić & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 16. siječnja 2025.godine u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika iz OD Vukić & Partneri iz Rijeke, te tužene osobno uz punomoćnicu tužene OD, odvjetničku vježbenicu u OD Jelavić & Partneri iz Zagreba, po objavi 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 264,03 EUR (slovima: dvijestošezdesetčetiri eura i nulatri centa) zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

a) s osnova plaćenog poreza na promet nekretnina:

33,03 EUR od 30. prosinca 2022. godine,

33,00 EUR od 07. veljače 2023. godine,

33,00 EUR od 01. ožujka 2023. godine,

33,00 EUR od 16. svibnja 2023. godine,

33,00 EUR od 16. svibnja 2023. godine,

33,00 EUR od 11. srpnja 2023. godine,

33,00 EUR od 21. kolovoza 2023. godine,

33,00 EUR od 21. kolovoza 2023. godine,

b) s osnovna plaćene pričuve prema Inkasatoru d.o.o.:

60,11 EUR od 30. prosinca 2022. godine,

59,97 EUR od 01. ožujka 2023. godine,

59,35 EUR od 01. ožujka 2023. godine,

375,68 EUR od 27. rujna 2023. godine,

time da kamate na sve iznose teku sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, od dana dospijeća pa do isplate, što je tužena dužna sve platiti u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu pod a) i b), a pod c) i d) u cijelosti, koji glasi:

"Nalaže se tuženoj HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 396,36 EUR (slovima: tristodevedestšest eura i tridesetšest centi) zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

a) s osnova plaćenog poreza na promet nekretnina:

- 33,03 EUR (248,85 kn) od 16. prosinca 2021. godine,

- 33,03 EUR od 19. siječnja 2022. godine,

- 33,03 EUR od 16. veljače 2022. godine,

- 33,03 EUR od 15. ožujka 2022. godine,

- 33,03 EUR od 19. travnja 2022. godine,

- 33,03 EUR od 16. svibnja 2022. godine,

- 33,03 EUR od 07. srpnja 2022. godine,

- 33,03 EUR od 16. srpnja 2022. godine,

- 33,03 EUR od 19. kolovoza 2022. godine,

- 33,03 EUR od 20. rujna 2022. godine,

- 33,03 EUR od 25. listopada 2022. godine,

- 33,03 EUR od 22. studenog 2022. godine,

b) s osnova plaćene pričuve prema Inkasatoru d.o.o.:

- 30,95 EUR od 13. listopada 2021. godine,

- 31,89 EUR od 01. prosinca 2021. godine,

- 30,35 EUR od 16. prosinca 2021. godine,

- 30,53 EUR od 19. siječnja 2022. godine,

- 30,15 EUR od 16. veljače 2022. godine,

- 30,39 EUR od 15. ožujka 2022. godine,

- 30,13 EUR od 19. travnja 2022. godine,

- 30,09 EUR od 16. svibnja 2022. godine,

- 30,57 EUR od 16. srpnja 2022. godine,

- 30,51 EUR od 07. srpnja 2022. godine,

- 33,26 EUR od 12. rujna 2022. godine,

- 33,00 EUR od 20. rujna 2022. godine,

- 32,53 EUR od 25. listopada 2022. godine,

- 34,09 EUR od 22. studenog 2022. godine,

c) s osnove plaćenog osiguranja nekretnine:

- 35,83 EUR od 19. kolovoza 2022. godine,

- 6,37 EUR od 19. kolovoza 2022. godine

d) s osnova plaćenog duga za očitanje vodomjera:

- 3,98 EUR od 13. listopada 2021. godine,

- 3,98 EUR od 20. rujna 2021. godine

III. Usvaja se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju protutuženiku FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici protutužiteljici HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

100,00 eura počevši od 23.3.2023.g.;

100,00 eura počevši od 25.6.2023.g.

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 213,97 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, time da kamata teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, koje kamate teku sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima; sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženica su suvlasnici stana u [adresa] koji dolazi upisan u zemljišnim knjigama kao odgovarajući suvlasnički dio nekretnine – [adresa], na zk. kčbr. [katastarska čestica] broj D.L. 104 k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] – 2. suvlasnički dio: 1/12 etažno vlasništvo (E-2) dvosobni stan na II katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, kupaonice s Wc-om, hodnika i lođe, ukupne površine 60,81 m2, kako već tužitelj pobliže navodi u tužbi. Nastavno dodaje da je to utvrđeno presudom Općinskog suda Karlovac broj P Ob-24/2023, te obrazlaže da je sve režijske troškove, trošak poreza na kupnju i druge troškove vezane uz isti stan snosio isključivo on - tužitelj, iako su dakle obje stranke suvlasnici predmetne nekretnine. Pobliže iznosi da je potpuno samostalno platio troškove poreza na promet nekretnina, koji su Upravnim ugovorom o namirenju poreznog duga utvrđeni u ukupnom iznosu od 11.235,28 kn i ugovoreno je da će se isti dug podmiriti u dvadesetčetiri jednaka anuiteta, s time da je navedeno dugovanje plaćao u iznosima od po 497,71 kn, odnosno nakon uvođenja EUR u iznosu od 66,00- EUR mjesečno. Nadalje je samostalno plaćao trošak pričuve kod Inkasatora d.o.o. u iznosu od 453,37 kn (odnosno 60,17 EUR), kako dalje tvrdi, a kada je (tužitelj) prestao koristiti predmetnu nekretninu (jer mu je zbog prijave kaznene tužene izrečena mjera udaljenja iz doma), prestao je plaćati i pričuvu, pa je nastao dug kod Inkasatora d.o.o. No, kada je shvatio da tužena s tim u vezi ne planira snositi svoje troškove, podmirio je u cijelosti čitavo dugovanje dana 27. rujna 20203. godine u iznosu od 751,36 EUR-a. Nastavno iznosi da je prilikom podizanja kredita za predmetni stan trebalo zaključiti osiguranje nekretnine, te je isto zaključeno kod Merkur osiguranja, a tužitelj je samostalno platio i takav trošak osiguranja u iznosu od ukupno 635,86 kn odnosno 84,39 EUR-a. Uz to je samostalno plaćao trošak očitanja vodomjera za predmetni stan u ukupnom iznosu od 120,00 kn, odnosno 15,93 EUR-a, dok tužena nije sudjelovala u plaćanju istih. Obzirom je dakle sam tužitelj plaćao sve fiksne troškove za nekretninu, iako je nekretnina u suvlasništvu obje stranke, smatra da tužena na ime svog suvlasnog udjela treba sudjelovati u plaćanju ½ dijela tih iznosa, te ističe da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe i potraživanje jedne polovice navedenih plaćenih iznosa. Stoga iste iznose potražuje ovom tužbom od tužene zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate i slijedom navedenog predlaže po provedenog postupku donijeti presudu kojom će se tuženoj naložiti da mu na ime plaćenog poreza na promet nekretnina isplati ukupno iznos od 660,39 eur, koliko iznosi zbroj pojedinih zatraženih iznosa u tužbenom zahtjevu u tužbi pod a), nadalje da mu na ime pričuve kod Inkasatora d.o.o. plati iznos od 993,55 eur (koliko iznosi zbroj pojedinih zatraženih iznosa u tužbenom zahtjevu u tužbi pod b), na ime plaćenog osiguranje nekretnine da mu plati iznos od ukupno 42,20 EUR-a (koliko iznosi zbroj pojedinih zatraženih iznosa u tužbenom zahtjevu u tužbi pod c) i s osnove plaćenog troška očitanja vodomjera ukupni iznos od 7,96 EUR (koliko iznosi zbroj pojedinih zatraženih iznosa u tužbenom zahtjevu u tužbi pod d), sve sa zakonskim zateznim kamatama na dakle svaki pojedini mjesečni iznos duga, uz troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica priznaje navode u tužbi i tužbeni zahtjev tužitelja do visine od 819,14 eura i to:

- s osnova potraživanja tužitelja plaćenog poreza na promet nekretnina – iznos od 264,03 eura (potraživanje od 30. prosinca 2022.g. do 21. kolovoza 2023.g.) i

- s osnova plaćene pričuve – iznos od 555,11 eura (potraživanja od 30. prosinca 2022.g. do 27. rujna 2023.g.), te iskazuje da je svjesna svoje obveze nakon prestanka faktične bračne zajednice stranaka. No, smatra bitnim ukazati da joj se tužitelj nije nikada obratio s pozivom za mirno rješenje spornog odnosa, niti ju pozvao na ispunjenje obveza koje proizlaze iz suvlasništva nekretnine, a što je mogao učiniti putem treće osobe, pa da u tom smislu nije dala povoda za podnošenje tužbe. Stroga takovo podnošenje tužbe bez prethodnog poziva na izvansudsko mirno rješenje spora smatra i „povezuje s namjerom tužitelja da vrši pritisak na nju, sve posljedično tome jer ga je prijavila zbog kaznenih djela prijetnje i nasilja u obitelji“. Dakle, predmetni postupak smatra „papirnatim nasiljem“ tužitelja prema njoj, kako dalje ističe, te iscrpljivanjem nje i njihovog mlt. zajedničkog djeteta RD.

2.1. U odnosu na ostali dio potraživanja iz tužbe i tužbenog zahtjeva (navodi u ukupnom iznosu od 818,90 eura), tuženica osporava kako osnovu tako i visinu. Naime, ističe da je taj dio potraživanja u potpunosti neosnovan jer su stranke navedeni iznos isplatile zajedničkim sredstvima za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice. Uz to negira i tvrdi da su neistiniti navodi tužitelja o tome da bi u razdoblju do prestanka faktične bračne zajednice on samostalno platio predmetne troškove s osnova plaćenog poreza na promet nekretnina, pričuve, osiguranja nekretnine i duga za očitovanje vodomjera. S tim u vezi kao bitno iskazuje kako tužitelj svoje potraživanje temelji isključivo na činjenici da je s tuženicom suvlasnik nekretnine i prigovara da pri tom „ne navodi druge bitne činjenice“, a koje se tiču okolnosti da su stranke aktualno još bračni drugovi čija je faktična bračna zajednica trajala do prosinca 2022.g., a onda prestala zbog nasilja i prijetnji tužitelja, te je protiv njega u veljači 2023.g. podignuta a potom i potvrđena optužnica zbog nasilja u obitelji. Isto tako tuženica ističe da joj je tužitelj odbijao predati ključeve sve do lipnja 2022.g., iako je predmetna nekretnina kupljena 2021.g., a i tada je predao samo ključeve stana a ne i ključeve poštanskog sandučića, zbog čega nije mogla uredno preuzimati poštu.

2.2. U odnosu na trajanje faktične bračne zajednice iznosi da su stranke bile u vezi od 2017.g. i u rujnu iste godine počeli zajedno stanovati u iznajmljenom stanu. Brak su sklopile dana 19. prosinca 2020.g. a nekretninu - stan za koji tužitelj potražuje pola troškova, stranke su zajednički kupile 27. kolovoza 2021.g. i imale namjeru isti urediti te u njega useliti sa zajedničkim mlt. djetetom koje je rođeno **.**.2021. Do uređenja stana tuženica se u svibnju 2021.g. preselila kod svojih roditelja na adresu [adresa], a tužitelj kod svojih roditelja u Vrbovskom jer je tamo radio. Iako na različitim adresama, kako dalje navodi, stranke su čitavo vrijeme do prosinca 2022.g. kada je tuženica prijavila tužitelja zbog nasilja i prijetnji, bile u faktičnoj bračnoj zajednici. Dakle, stranke su kao bračni drugovi i roditelji zajedničkog mlt. djeteta do prosinca 2022.g. bile u emotivnoj i ekonomskoj zajednici, te se dogovarale oko financija s time da su obje stranke bile zaposlene i pridonosile, kako u kupoprodaji stana koji je trebao biti zajednički dom, tako i u njegovom preuređenju.

2.3. Prema tome, stranke su čitavo vrijeme zajedno uređivale dom u koji su do faktičnog prestanka bračne zajednice u prosincu 2022.g., namjeravale useliti s mlt. djetetom, te štoviše od kupnje stana do prestanka faktične bračne zajednice kupovale namještaj za predmetni stan. Posljednje su kupili kuhinju u Mömax-u u srpnju 2022.g. pa se vezano uz potonju tvrdnju (da je faktična bračna zajednica trajala do prosinca 2022.g. i da su se stranke dogovarale oko financija), potvrđuje činjenicom da je tužitelj s računa tuženice podignuo iznos od 5.000,00 kuna za registraciju automobila – a ona je isti iznos otplaćivala u ratama sa svojeg računa. Pri tom je, kako tvrdi, posljednja rata od 555,52 kune skinuta 19. kolovoza 2022.g., te nastavno tome tvrdi kako je dogovor bio da će tužitelj za to vrijeme plaćati režije pod kojima evidentno uključuje sve iznose iz tužbe i potraživanja po ovom tužbenom zahtjevu u vremenu dok nije prestala bračna zajednica.

2.4. Naime, tuženica napose ističe da je tužitelj od početka 2018.g. bio prema njoj nasilan, što je primijetila njena majka i to prijavila nadležnom Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Nakon toga je tužitelj, iako je formalno pokrenuo postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, pristupom od HZSR izjavio, kako tuženica dalje navodi, da se ne želi rastati te je prihvatio prijedlog tužene da krenu razgovori bračnih drugova u sklopu bračnog savjetovanja. No, nakon ponovljenog nasilja i prijetnje tužitelja 08. prosinca 2022.g. tuženica je prijavila tužitelja i prestala je faktična bračna zajednica između stranaka, te od tada tuženica priznaje i svjesna je svoje obveze sudjelovanja u troškovima koji su vezani uz suvlasništvo nekretnine.

2.5. Tuženica nastavno navodi da je u stan u suvlasništvu stranaka uselila s mlt. djetetom krajem siječnja 2023.g. a tužitelj je odbijao predati joj ključeve od poštanskog sandučića, pa je bila objektivno spriječena plaćati režijski trošak struje. Svjesna da je u obvezi, obzirom koristi struju, tuženica je kako navodi prvo u ožujku, a zatim u lipnju 2023.g. uplatila tužitelju ukupno 200,00 eura kao procijenjeni iznos potrošene električne energije. Naime, bila je u strahu da će se isključiti struja u stanu „u kojem stanuje s mlt. djetetom", pa je prisiljena uplatila HEP-u Elektri d.o.o. dug od 202,00 eura. Nasuprot tome, tužitelj je primio novčani iznos od 200,00 eur ali nije podmirio dug HEP-u Elektri d.o.o., pa kako je bez pravnog osnova primio navedeni iznos, tuženica podnosi protutužbu i protutužbeni zahtjev kojim potražuje od tužitelja da joj isplati navedeni iznos od 200,00 eura zajedno s troškovima postupka i zakonskom zateznom kamatom na glavno potraživanje i troškove postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u priložene dokaze o uplatama na listu 6-7 i 18-20 spisa, u Upravni ugovor o namirenju poreznog duga od 11.11.2021. na listu 8-10 spisa, u univerzalne naloge o plaćanju poreza na nekretnine na listu 11-16 spisa, u Otvorene stavke na listu 17 spisa, u nalog o uplati sudske pristojbe na listu 23 spisa, u podnesak tužitelja, u pismena suda i odgovore upisanih adresata na listu 62-79 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s protutužbom i priložene dokaze u privitku; Optužnicu protiv okrivljenika ĐD, Vjenčani list za stranke, Rodni list za mldb. kći stranaka RD, račun o kupovini kuhinjskog namještaja, dokaz o uplatama rata kredita, očitovanjem o postupanju u predmetu mlt. RD i uplatama računa za potrošenu električnu energiju, nadalje pročitao je podnesak tužitelja od 04.01.2024., te iskaze tužitelja i tuženika osobno.

4. Obzirom na suprotstavljene tvrdnje stranaka bilo je potrebno saslušati tužitelja i tuženu te provesti sve druge predložene dokaze, što je učinjeno tijekom postupka.

5. Tužitelj je u iskazu na završnom ročištu od 16.siječnja 2025. potvrdio navode da su stranke suvlasnici stana od 2021. i da su taj stan zajedno kupili, s time da je isti upisan samo na njegovo ime. Tako je bilo do 2022. ili 2023., kada je tuženica upisana u ½ dijela id. stana. No, tužitelj tvrdi da stranke nisu zajedno živjeli u tom stanu, niti je u tom stanu stanovao tužitelj ili tužena. Štoviše, navodi da tužena nije bila prijavljena u tom stanu nego je otišla živjeti kod svojih roditelja u Gornju Gazu 10 a i tamo je boravila preko dana, a njemu nije dopuštala da živi u tom stanu. Tužitelj pri tom ne negira da je protiv njega podignuta optužnica zbog obiteljskog nasilja, te ističe da taj postupka još uvijek nije dovršen i da mu ja izrečena mjera opreza zabrane približavanja tuženoj. Stoga iz tog razloga ne mogu riješiti daljnje probleme u odnosu između sebe, iako je on požurivao dovršenje tog postupka. Nadalje doslovno iskazuje;

„Za cijelo to vrijeme ja otplaćujem stan i režije plaćam za stan, s time da mogu reći da sam podmirio porez u iznosu od 11.237,00 kuna te sam platio za pričuvu 678,02 eura do kraja 10. mjeseca 2022., a od 11. mjeseca 2022. do 8. mjeseca 2023. sam za pričuvu platio 774,08 eura. Nadalje sam plaćao režije za održavanje dimnjaka, vodomjera, osiguranje nekretnine; i to za održavanje dimnjaka prema uplatnicama koje sam priložio i koje danas predajem na uvid, dvije uplatnice od po 60,00 kuna i jedna od 90,00 kuna, za osiguranje nekretnine za 4 računa plaćeno je 100,00 eura, te za vodomjere također prema uplatnicama koje su priložene u spis za 9. i 10. mjesec 2023.

Tužena ne sudjeluje i ne plaća nikakve režije a niti je plaćala za porez, jedino plaća pola rate kredita vezano za stan u [adresa], u kojemu dakle nitko ne živi. To je uostalom razvidno i prema potrošnji aparata odnosno vode jer se isto ne koristi.

Prema tome, ja sam do 8.mjeseca 2023. plaćao sve sam pa stoga ovo što sam naveo potražujem u ½ od tužene, s time da po mojima računima bi trebala platiti iznos od 1.522,19 eura, obzirom sam ja ukupno platio 3.044,39 eur što potvrđuju priložene potvrde u spisu držim da je moguće pogrešno zbrojen navedeni iznos kako je naveden u tužbi i obvezujem se u tom dijelu precizirati tužbeni zahtjev.“ (završen citat).

6. Tijekom iskaza konstatirano je u zapisniku da je tužitelja pridonio na uvid izvornike svih navedenih i plaćenih računa, ali stranke nisu smatrale da ih je potrebno preslikati i priložiti u spis, obzirom sukladne uplatnice za utuženi period sve već prileže u spisu. Tužena je još dodala da nije potrebno ulagati one uplate koje su izvršene nakon 8. mjeseca 2023. jer iste nisu predmet ovog postupka. Pri tome je pobliže precizirano da se prethodno navedeno odnosi na porez na nekretnine do 21.8.2023., što se tiče plaćanja pričuve prema Inkasatoru d.o.o. sve zaključno do 27. rujna 2023., a plaćeno osiguranja nekretnine zaključno do 19.8.2022. te potraživanje vezano uz plaćeni dug za očitovanje vodomjera zaključno do 20.9.2021., što je uostalom razvidno iz priloženih potvrda o izvršenim uplatama od strane tužitelja koje su u ½ dijela predmet ovog postupka.

6.1. Tužitelj je još na upit pun. tužene, odgovorio da je s tuženom živio u bračnoj zajednici do vremena kada je dijete imalo 3-4 mjeseca a to je bilo 2021. Na daljnji upit odgovorio je da stranke nisu zajedno opremale stan već samo neke stvari odnosno namještaj, s time da je tužitelj kako navodi samostalno kupio televizor u iznosu od 5.000,00 kn, peć za grijanja na drva u iznosu od 3.500,00 kn, akustične panele za 2.800,00 kn, kutnu garnituru za iznos od 3.500,00 kn, ugradbenu pećnicu s induciranom napom za iznos od 2.500,00 kn, kuhinju 4.500,00 kn, hladnjak oko odnosno preko 3.000,00 kn, te je ugrađivao podnice ali se ne može precizno očitovati o ukupno uloženim sredstvima. Nadalje je kako navodi investirao u madrac od 5.000,00 kn, snosio troškove nabave laminata za dnevni boravak, blagovaonicu i hodnik, za ukrasne lajsne, zavjese, te je uređivao dva puta zidove a to je napravio do 12.12.2022., poslije toga više nije smio prilaziti tužiteljici niti u stan.

6.2. Na daljnji upit pun. tužene da li je vratio 200,00 eura na ime potrošene električne energije koji mu je uplatila tužena, tužitelj odgovora da nije vratio jer je tužena u to vrijeme živjela u stanu i napravila račun za period od 1.-3. mjeseca 2023. U prilog svojih tvrdnji da u tom stanu nije nitko živio pridonio je potvrdu Inkasatora o potrošenoj vodi u 2023. godini, konstatirano je 24,76 m3, a u 2024. godini 0,64 m3.

7. Tuženica je prilikom davanja iskaza pobliže navela da su predmetni stan kupili zajedno za iznos od47.000,00 eura na način da je tužitelj podigao kredit za iznos od 46.000,00 eura a ona je prodavatelju dala na ruke 1.000,00 eura, te je s time završeno investiranje stana. Za kredit koji je tužitelj preuzeo na sebe tvrdi da ga ona otplaćuje u ½ dijela, s time da njemu šalje rate za otplatu kredita. Za sve drugo što tužitelj potražuje izjavljuje da ne osjeća dužnost da bi mu trebala namiriti ½ dijela iznosa kojeg potražuje i pri tom ističe da je tužitelju kupila auto sa svojim novcima koje je imala od ušteđevine od povrata poreza, te je platila i registraciju za taj auto. Uz to u cijelosti podmiruje i snosi troškove za dijete jer tužitelj ništa od tih troškova ne plaća. Nije htio priznati ni da je ona suvlasnica id. stana, pa je to morala dokazivati u sudskom postupku te se iz tog razloga, jer dakle nije bila upisana kao suvlasnik, nije mogla upisati ni s adresom prebivališta u id. stanu. Ujedno dodaje da je tužitelj počeo postavljati zahtjeve prema njoj radi plaćanja troškova režija i dr. tek nakon što je pokrenula postupak za utvrđenje suvlasništva na tom stanu U tom smislu navodi da nije ni mogla doći do računa niti plaćati režije za stan, iako je u centru potraživala da joj dadu odnosno od tužitelja ishode ključ za sandučić kako bi mogla podići uplatnice i eventualno plaćati režije za stan. Međutim, do ključa nije uspjela doći a niti je to uspjela dogovoriti s tužiteljem, pa je stanje bilo takvo kako navodi. Dakle, ona nije ni mogla izvršiti uplate te je nasuprot tome imala davanja prema tužitelju kako je naprijed opisala, a od tužitelja nije primala novac za uzdržavanje djeteta, pa se ne osjeća dužnom da bi mu trebala platiti ½ zatraženog iznosa.

7.1. Na upit pun. tužitelja da li povlači djelomično priznanje koje je dala u odgovoru na tužbu tužena odgovara da ne želi platiti nikakav iznos tužitelju i ne osjeća se dužnom platiti, te i dalje ustraje kod iznesenog odgovora, što znači da ne povlači djelomično priznanje i voljna je tužitelju namiriti samo iznos kako je navedeno u odgovoru na tužbu. Na daljnji upit odgovara da ne želi ni u dijelu platiti i namiriti tužitelju trošak za porez na promet nekretnina, a na upit svoje punomoćnice i opet potvrđuje da je bračna zajednica između stranka trajala do 12. mjeseca 2022. kada je prijavila tužitelja za nasilje u obitelji.

8. Tužitelj je nakon toga po pun. u cijelosti prigovarao istinitosti iskaza tužene, a osobito u dijelu u kojem je ista naznačila trajanje bračne zajednice s tužiteljem i tvrdio da je ista prestala „svega 3 mjeseca nakon rođenja maloljetnog djeteta a ne u 12. mjesecu 20222. kako ista navodi“. U cijelosti je osporio i navodi da bi stranke održavale zajednicu života u predmetnom stanu jer u isti nikada nisu uselile već je predmetni stan on u cijelosti uređivao do dana izricanja mjere opreza, a to znači do 12. mjeseca 2022. Nadalje, iznosi da su netočni navodi o tome da tužena nije imala ključeve od poštanskog sandučića „budući su joj isti bila na raspolaganju od trenutka kupovine stana“, kako navodi. Svi ostali navodi koje je tužena iznosi tijekom iskaza „nemaju veze s ovim tužbenim zahtjevom“ kako navodi i sud ih treba zanemariti prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je uz to smatrao kako sud treba razmotriti činjenicu da je tužena pravosudna policajka koja radi u ovom sudu i da takva činjenica utječe na zakonski definiranu obvezujuću nepristranost suda za vođenje ovog parničnog postupka, to osobito ako se ima u vidu da je tužitelj svoje tužbeni zahtjev u cijelosti potkrijepio potvrdama o izvršenom plaćanju svih utuženih iznosa, dok istovremeno tužena do ovog trenutka kako navodi nije priložila ni jednu potvrdu da bi u skladu sa svojom suvlasničkom obvezom platila ½ traženih iznosa. Međutim, navedeni prigovor nije prihvaćen jer samo takvo navođenje ne znači da bi suđenje bilo nepristrano, tim više što tužitelj i protutuženik nije postavio konkretan zahtjev kojim bi se izuzeo ovaj sud od suđenja u ovom predmetu, a time je i sam prigovor ostao neuvjerljiv.

9. Stranke nisu predlagale odnosno ustrajale kod provođenja drugih dokaza i napose tužena kod saslušanja svjedoka predloženih u odgovoru na tužbu, pa se kod ovako suprotstavljenih tvrdnji glede vremena prestanka bračne zajednice stranaka drži se uvjerljivijim ono što iznosi tužena da je id. zajednica trajala do prosinca 2022. To iz razloga, jer je prvenstveno iz priložene Optužnice na listu 29-33 spisa vidljivo da je ista podignuta protiv tužitelja tek nakon događaja od 08.prosinca 2022., dok su evidentno sve tada tužitelj i tužena funkcionirali kao zajednica i pokušavali srediti odnose u braku. To "funkcioniranje" je bilo na ovaj ili onaj način, imajući u vidu da su same prikazale dogovornu odluku da svatko bude kod roditelja dok se stan ne uredi za stanovanje. U tom smislu je samo djelomično mogao biti prihvaćen navod tužitelja da je s tuženom živio do vremena kada je dijete imalo 3-4 mjeseca "a to je bilo 2021.", kako je naveo, jer je razvidno da su doista tada otišli kod roditelja ali samo dok se ne uredi kupljeni stan. No, to ne znači da je ista okolnost značila prekid bračne zajednice, a što sukladno proizlazi iz navoda tužene. Osim toga, ocjenjuje se da je kao žena bolje detektirala stanje u problematiku u bračnom odnosu te s tim u vezi dala uvjerljiviji iskaz. Tužena je uz to napose istaknula da je tek nakon što je pokrenula postupak za utvrđenje suvlasništva na tom stanu tužitelj posljedično počeo postavljati zahtjeve prema njoj radi plaćanja troškova režija i dr., iako su evidentno do tada a i nadalje sve do prosinca 2022. funkcionirali kao bračna zajednica i imali dogovor da će tužitelj plaćati režije. Tek je konkretnom prijavom za nasilje u prosincu 2022. pokrenut postupak protiv tužitelja i dobio je zabranu prilaska tuženoj, a to je po tuženoj označio i kraj njihove emocionalne i ekonomske zajednice, što je logično i prihvatljivo. Pri tom treba imati u vidu i tim više je uvjerljivo da je postojao dogovor između bračnih drugova o raspodjeli snošenja troškova života, obzirom da tuženica navodi kako je tužitelju kupila auto "sa svojim novcima koje je imala od ušteđevine od povrata poreza i platila je registraciju za taj auto". Uz to treba imati u vidu da je u cijelosti, kako tvrdi, snosila troškove za dijete "jer tužitelj ništa od tih troškova nije plaćao", pa je dakle prihvaćena kao vjerodostojna njezina obveza da sudjeluje u plaćanju polovice zatraženih troškova tek od prosinca 2022.godine, a ne i u vremenu prije toga. Uostalom, ista je tijekom postupka u pravilu priznala svoju obvezu sudjelovanja u namirenju ½ plaćenih troškova kao u tužbi i tužbenom zahtjevu tek od prosinca 2022.

10. Slijedom toga je tužitelju dosuđeno kao osnovano potraživanje s osnova plaćenog poreza na promet nekretnina u ukupnom iznosu od 264,03 eur, koliko iznosi zbroj pojedinih zatraženih iznosa u tužbenom zahtjevu u tužbi pod a) za razdoblje od prosinca 2022. do kraja utuženog razdoblja, te potraživanje s osnova plaćene pričuve kod Inkasatora d.o.o. u ukupnom iznosu od 555,11 eur (koliko iznosi zbroj pojedinih zatraženih iznosa u tužbenom zahtjevu u tužbi pod b) u istom razdoblju, a u preostalom dijelu je odbijeno potraživanje s osnova poreza na promet nekretnina i plaćene pričuve kod Inkasatora d.o.o., te u cijelosti potraživanje s osnova plaćenog osiguranja nekretnine (iznos od ukupno 42,20 EUR-a naveden u tužbenom zahtjevu u tužbi pod c) i potraživanje s osnova plaćenog troška očitanja vodomjera u ukupnom iznosu od 7,96 EUR naveden u tužbenom zahtjevu u tužbi pod d), sve sa zakonskom zateznom kamatom.

11. Ujedno je i priznat protutužbeni zahtjev kojim tužena i protutužiteljica potražuje od tužitelja protutuženika da joj isplati iznos od 200,00 eura, jer tužitelj na konkretan upit pun. tužene da li je vratio 200,00 eura koje mu je tuženica dala radi plaćanja potrošene električne energije, odgovora da nije vratio navedeni iznos i daje svoje razloge za to. No, isti se razlozi ne prihvaćaju kao meritorni jer je tužiteljica navedeni iznos dala tužitelju u cilju uplate usluge za potrošenu električnu energiju, a tužitelj navedeni iznos nije upotrijebio za to, pa se u tom smislu prihvaća protutužbeni zahtjev tužene i protutužiteljice te tužitelju i protutuženiku nalaže da joj isplati navedeni iznos od 200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako potražuje u protutužbenome zahtjevu.

12. Na dosuđene iznose iz točke I. izreke ove presude priznata je zatražena zakonska zatezna kamata, te je sukladno uspjehu stranaka u postupku najzad tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka razmjerno uspjehu u postupku. U smislu članka 154. ZPP-a tužitelj je uspio s osnovnom na razini 80% a u pogledu visine na razini od 30%, dakle sveukupno 110:2=55%. Tužena je nasuprot tome uspjela s osnovnom 20%+70% uspjeha, dakle na razini 45% (20+70=90:2=45%). Stoga je uspjeh tužitelja na razini od svega 10% (55-45). Tužitelj je potraživao trošak za sastav tužbe 150,00 eur te za sastav podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu i zastupanje na dva ročišta u iznosu od po 200,00 eur, uz pripadajući PDV i sudsku pristojbu po odluci suda. Tužitelju je kao opravdan priznat zatraženi trošak za sastav tužbe, podneska od 04.01.2024. i zastupanje na ročištu od 16.01.2025.. Za prvo ročište održano 13.06.2024. priznat je 50%-tni iznos jer se na istom samo procesno raspravljalo pa je ukupno za navedene radnje tužitelju priznat trošak u iznosu do 650,00 eura odnosno računajući pripadajući PDV 812,50 eur. Kako je uspio na razini 10% to mu je za navedene radnje dosuđen iznos od 81,25 eur i uz to mu je još dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 66,36 eur. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu od 213,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki II. izreke ove odluke.

U Karlovcu 25. travnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. iz Vukić & Partneri iz Rijeke.

2. Tuženiku po pun. OD Jelavić & partneri j.t.d. iz Zagreba.