Poslovni broj: P-265/2020-28

 

 

 

                                                                                                               

 

 

 

 

                                                                                                            

 

   Poslovni broj: P-265/2020-28

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., OIB ….., iz S., M. B. 185, zastupana po punomoćniku M. G., odvjetniku iz K., K. 49, protiv tuženika F. A. j.d.o.o., OIB …. iz S., F. H. 31, zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici iz S., A. S. 43, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 3. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika stranaka, te tužiteljice, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 16. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Nalaže se tuženiku F. aroma j.d.o.o. sa sjedištem u S., F. H. 31, OIB ….. da tužiteljici I. B. iz B., M. B. 185, OIB …., isplati iznos od 3.139,90 EUR / 23.657,58 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 30. travnja 2020. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

              II. Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija.

 

              III. Nalaže se tuženiku F. aroma j.d.o.o. sa sjedištem u S., F. H. 31, OIB …., da tužiteljici I. B. iz B., M. B. 185, OIB …., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 951,87 € / 7.171,86 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od 16. studenog 2023. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

             

Obrazloženje

 

              1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 10. srpnja 2020. tužiteljica I. B., M. B. 185, Sisak, OIB…., protiv tuženika F. A. j.d.o.o. za trgovinu i uslugu, F. H. 31, Sisak, OIB …., navodi da je po struci magistar inženjer kemije s tridesetogodišnjim radnim iskustvom na stručnim i rukovodećim poslovima koje poslove je obavljala u trgovačkom društvu P. d.d. Tužiteljica je sa zastupnikom, direktorom tuženika dogovorila poslovnu suradnju koja se trebala sastojati u tome da tužiteljica ulaže svoje znanje, rad i novac radi pribavljanja odgovarajućih dozvola i odobrenja za rad tuženika s obzirom da je tuženik proširivao i u bitnom mijenjao proizvodni asortiman. Kao protučinidbu je tužiteljici rečeno da će postati imateljem 50% poslovnih udjela tuženika. Tuženik je tužiteljici svojom odlukom otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u cilju izbjegavanja ispunjenja svoje obveze prema tužiteljici, u smislu dopuštenja da se ista upiše u sudski registar s 50% poslovnih udjela, a kasnije i izbjegavanja povrata uloženog novca i stvari. Tužiteljica je pred ovim sudom podnijela tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, a koji se vodio u predmetu Pr-84/2020. Tužiteljica je sukladno dogovoru s tuženikom za vrijeme trajanja njihove poslovne suradnje izvršila sljedeća ulaganja koja se odnose na uređenje poslovnog prostora i opreme za proizvodnju: kupnja poluautomatske punilice za A1 tube, reparacija, kupnja kružnog stola za prihvat tuba, ukupne vrijednosti 60.000,00 kn, sirovine za kremu apycant i planinski gel, ambalaža i A1 tube, sirovine za proizvodnju ukupne vrijednosti 11.400,00 kn, dizajn za logo i 4 ambalaže ukupne vrijednosti 1.600,00 kn, garderobni ormar, police, stol, lak boja, elementi, vrata, lampe i napa ukupne vrijednosti 7.050,00 kn, 2 disperzora, vaga i umjeravanje termometra ukupne vrijednosti 7.080,00 kn, BAR kod vrijednosti 3.420,00 kn, voda, materijal, sanitarije, vodomjer, bojler i kante, prva pomoć i rad ukupne vrijednosti 13.230,00 kn, knauf radovi (jupol+rad) ukupne vrijednosti 7.850,00 kn, struja (materijal i rad) ukupne vrijednosti 5.700,00 kn, sveukupno 15.572,37 € / 117.330,00 kn. Tužiteljica je sukladno dogovoru s tuženikom za vrijeme trajanja njihove poslovne suradnje izvršila sljedeća ulaganja koja se odnose na izradu dokumentacije za ishođenje dozvola za proizvodnju tuženika: elaborat za dobru proizvođačku praksu (kozmetika-HRN EN ISO 22716), obrasci – podloga, podloga za izradu Knjiga, podaci na ambalaži, info listići, normativi, specifikacija proizvoda, deklaracija proizvoda, testovi stabilnosti, sigurnosno-tehnički list (STL) za Flocitrus clean i sigurnosno-tehnički list (STL) za Flo pro dezinficijens, izjava o DPP, opis proizvodnog procesa prema vrsti kreme, opis proizvodnog procesa prema vrsti gela, upute-rad na siguran način, rad s opasnim kemikalijama, NaOH znakovi i obavijesti, evakuacija i spašavanje, evidencija vatrogasnih aparata, upute za rad na uređajima, upute za rad, opis proizvodnog procesa za Ministarstvo zdravstva, Izrada naloga za proizvodnju u 2019. i izrada Kontrolnika za izdane naloge u 2019., Izrada podloge Nalog za proizvodnju u 2020., Izrada podloge za Kontrolnik proizvodnje u 2020., Izrada predložak za naljepnice u 2020., Izrada liste otpada s pripadajućim obrascima-unos osnovnih podataka u 6 obrazaca ONTO, razvoj novih proizvoda-ozonirano maslinovo ulje, krema O3, Flo sept clean, Flo pro, prijava na CPNP portal, za web stranicu tužiteljica je napisala misiju, viziju, strategiju, opis proizvoda i usluga Glavna tražbina iz ove točke tužbe iznosi po ocjeni tužiteljice 5.308,91 € / 40.000,00 kn. Ukupan iznos koji tužiteljica potražuje iznosi 20.881,28 € / 157.330,00 kn .

              2. U odgovoru na tužbu od 18. rujna 2020., tuženik navodi kako je nesporno da je tužiteljica imala s tuženikom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 1. travnja 2020., a raskinut 30. travnja 2020. Tužiteljica je u vrijeme sklapanja ugovora o radu s tuženikom bila u mirovini, te je radni odnos sklopljen u nepunom radnom vremenu. Tužiteljica je trebala kod tuženika obavljati poslove voditelja općih poslova, specijalist za razvoj proizvoda i kontrolu kvalitete, no istoj je otkazan ugovor o radu. Tužiteljica je smatrajući da su joj povrijeđena prava i da je otkaz ugovora o radu nedopušten, zaista i podnijela tužbu pred naslovnim sudom, postupak koji je u tijeku pod poslovnim brojem Pr-84/2020. i u kojem postupku se opravdano očekuje da će tužba biti odbačena kao nedopuštena. Svi ostali navodi iz tužbe su netočni i nisu ničim potkrijepljeni. Tužiteljica svoje navode i tvrdnje temelji jedino predlažući svoje saslušanje kao dokaz i svoje vlastite tablice u kojima paušalno navodi visinu svojih navodnih ulaganja i cijenu svojih navodno izvršenih usluga. Nadalje, tuženik nikada nije sklopio sa tužiteljicom nikakav ugovor, bilo pismeni, bilo usmeni, kojim bi s tužiteljicom dogovorio poslovnu suradnju i kojim ugovorom bi bila regulirana sva prava i obveze stranaka, a pogotovo da bi tužiteljica bila upisana u sudski registar s 50% poslovnih udjela kod tuženika. Bilo bi logično i životno da osoba sa kako se u tužbi navodi, sa tridesetogodišnjim radnim iskustvom na stručnim i rukovodećim poslovima sklopi Ugovor s drugom osobom kojim će regulirati i specificirati obostrana prava i obveze. Tuženik osporava visinu i osnov potraživanja tužiteljice s naslova ulaganja tužiteljice za uređenje prostora i opreme za proizvodnju u F. aroma j.d.o.o. na lokaciji S., C. 12, kao i potraživanja tužiteljice na ime izrade dokumentacije za ishođenje dozvola za proizvodnju u F. aroma j.d.o.o. na lokaciji S., C. 12. Tužiteljica prije zasnivanja radnog odnosa kod tuženika sa tuženikom nije bila niti u kakvom poslovnom odnosu, dakle nije imala s tuženikom sklopljen ugovor o djelu, niti bilo kakav drugi bilo pisani ili usmeni ugovor. Tužiteljica ne raspolaže niti jednim pisanim dokazom o tome da je u ime tuženika i za tuženika obavljala poslove koje navodi u tužbi.

              3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u korespondenciju između tužiteljice  i tuženika (stranica 23-25, 116, 118-119, 390-391 spisa), dokumentaciju vezanu uz proces rada (stranica 27-115, 120-188, 206-384 spisa), korespondenciju M. D. prema strankama (stranica 117, 192 spisa), analitička izvješća (stranica 190, 198-200 spisa), korespondenciju tužiteljice sa C. (stranica 194, 196, 204 spisa), korespondenciju između tužiteljice i M. D. (stranica 195, 408, 410-419 spisa), evidenciju sastanaka kojima je nazočila tužiteljica i M. M. (stranica 387-389 spisa), oglas za poluautomatsku punilicu (stranica 392 spisa), izvod iz računa tužiteljice (stranica 393 spisa), priložene fotografije sa njuškala (stranica 394-396 spisa), procjenu punilice za tube u kompletu sa stolom od strane Ž. K., stalnog sudskog vještaka za strojarstvo i procjenu (stranica 397-398 spisa), ponudu K. d.o.o. (stranica 399 spisa), korespondenciju tužiteljice sa N. d.o.o. (stranica 400 spisa), fotografije (stranica 400-407 spisa), mail korespondenciju tužiteljice i M. K. (stranica 409 spisa), račun 927/PI/7 (stranica 420-425 spisa), podatke o prometu računa tužiteljice (stranica 426-439 spisa), račune tvrtke F.-T. (stranica 440-441 spisa), mail korespondenciju sa P. I. (stranica 442-443 spisa), prepiska tužiteljice sa I. P. (stranica 444-445 spisa), korespondenciju stranaka sa majstorima (stranica 446-454 spisa), pismo namjere tuženika (stranica 455 spisa), ugovor o međusobnim odnosima A. ceramics d.o.o. i F. A. j.d.o.o. (stranica 457 spisa), elaborat za dobru proizvođačku praksu (stranica 458 spisa), otpremnica (stranica 555-558 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka, saslušan je direktor tuženika, saslušana je vlasnica tuženika G. M., svjedok M. D., K. K. M., S. K., te je izvršen uvid u predmet Pr-84/2020.

              4. Brižljivom analizom provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

              5. Svjedok M. D. u svom iskazu navodi da živi u B. L., vlasnik je firme D. te se bavi grafičkim dizajnom, po struci je grafički dizajner. Prije otvaranja svoje firme, surađivao je sa nećakinjom ovdje tužiteljice i po njenoj preporuci u kontakt sa njim je došla i ovdje tužiteljica. Navela je da ima u pripremi posao za ručno rađenu kozmetiku te da joj je potrebno za prvu ruku znak i logotip, te potom i komercijalna ambalaža, za nekih šest ili sedam proizvoda. To je bilo u zimi 2018. na 2019., rekla mu je da ima partnera te da će se za sva rješenja konzultirati s njime, a nakon nekoliko mjeseci je upoznao i gospodina M. M.. Njegov utisak je bio da su oni ravnopravni partneri, u početku je kontaktirao upravo sa tužiteljicom, a kasnije je korespondenciju obavljao na dvije mail adrese, jednu ovdje tužiteljice, a drugu na F. A. j.d.o.o., te je na toj adresi komunicirao sa gospodinom M. M.. U njihovoj komunikaciji imao je osjećaj da su ravnopravni partneri i da se dobro dopunjavaju jer gospodin M. je bio malo hitriji, dok je s druge strane tužiteljica bila opreznija i više analizirala svaku situaciju te je smatrao da je upravo to i je dobra strana njihove suradnje. Njihova se suradnja odvijala u tri etape i prvi dio posla oko izrade logotipa i prve serije kutija platila mu je tužiteljica u kešu oko 220,00 eura. Njegov dojam je bio da mu tužiteljica taj novac isplaćuje kao partner u firmi i da je to njen novac budući da mu je još dala nekoliko eura više. Drugi dio njihove suradnje odnosio se na seriju, ambalažu i naljepnice za ostali set proizvoda, tu je surađivao i sa tužiteljicom i sa gospodinom M. M., s time da je po proizvode došao sin I. B. i gospodin M. M., koji mu je platio u kešu 200,00 eura za njegov dio posla i platio je u štampariji koja je štampala te naljepnice, no ne zna koliko je to plaćeno. U trećem fazi njihove suradnje, vezano uz Web shop stranicu, on je izradio istu no pri tome je slijedio prijedloga i sugestije koje su mu oni davali, a prije toga, upravo ovdje tužiteljica, izrada te stranice je plaćena putem računa firme F. A., otprilike 650,00 eura. P. navedenog, postojali su još neki sitniji poslovi od po 50-100 eura koji su mu također plaćani putem firme F. A..

              6. Svjedokinja K. K. M. svom iskazu navodi da poznaje tužiteljicu od 2014. iz nekih drugih projekata, te ju je ponovno srela 2018., kada je bila kod nje sa gospodinom M., rekla joj je da su oni partneri i da želi iznajmiti poslovni prostor od nekih 62 m2 u kojem je bila adaptacija u tijeku za proširenje svoje firme za proizvodnju kozmetike. Obišli su taj prostor, s njima je bio i I. B. i ovdje tužiteljica se predstavila kao partnerica gospodina M., ne sjeća se da li je on tada bio s njima. P. namjere je dobila od direktora M. M., taj prostor koji su oni željeli iznajmiti je bio predviđen za urede i skladište te je bilo potrebno izvršiti određene promjene. Sklopili su ugovor s F. A. i oni su izvršili te dodatne radove, poštivali su rokove. O. je u tom dijelu bila voditelj projekta i njena saznanja vezana uz isto su da se sjeća da su podignuti neki pregradni zidovi i postavljene instalacije za vodu, a dali je još to rađeno, ne sjeća se. N. zna tko je financirao te radove jer za njih nije bilo bitno tko će navedeno financirati, međutim ugovor o tim radovima koji se trebaju izvršiti smo potpisali sa F. A. j.d.o.o.

              7. Svjedokinja S. K. u svom iskazu navodi da je bila zaposlena kao voditeljica kontrole o ispitivanju u tvrtki E. C. kontrola, te imaju sklopljen ugovor sa F. A. j.d.o.o. za kontrolu kvalitete navedenih proizvoda koje oni stavljaju na tržište. Tijekom 2020. na 2021., vršili su kontrolu cijelog programa njihovih proizvoda, jedno desetak proizvoda i u prvo vrijeme je kontaktirala isključivo sa gospođom B., a kasnije nakon što su se razišli sa gospodinom M.. Dokumentaciju koju je  dobivala kao i uzorke, slala joj je tužiteljica kao zaposlenik F. A., s njom je kontaktirala vezano uz količinu uzoraka koje treba slati, te koje uzorke. Navedeni su proizvodi registrirani na F. A. j.d.o.o. i ona ne zna tko ih je izradio. Dokumentaciju koju je ona dobila na kojoj je bilo napisano da je taj opis proizvodnog procesa sačinila gospođa B., a odobrio je M. M., a kasnije kada su se oni razišli, njoj je nešto trebalo ponovno dokumentacija za njen posao, te joj je tada gospodin M. poslao dokumentaciju na kojoj je pisalo da ju je on izradio i odobrio.

              8. Direktor tuženika M. M. u svom iskazu navodi da su on i ovdje tužiteljica komunicirali vezano uz njihovu poslovnu suradnju. On je poznavao sina tužiteljice koji je po struci ekonomski tehničar, I. B. i da bi njega zaposlio u firmi, imao je dogovor sa tužiteljicom da ona izvrši određena ulaganja. Ne spori da je tužiteljica kupila poluautomatsku punilicu za A1 tube, međutim to je bila polovna punilica, te je firma platila reparaciju iste, a vrijednost te punilice je bila 10.000,00 kn. Sirovine za kremu apycant i planinski gel, ambalaža i A1 tube, sirovine za proizvodnju, su kupili kao firma i navedeno nije kupila tužiteljica. Dizajn za logo su napravili njegov sin i on, a ambalaže je platila firma. Garderobni ormar, police, stol, lak boja, elementi, vrata, lampe i napa, sve je kupila tužiteljica, ali vrijednost svih tih elemenata skupa je oko 2.000,00 kn. Isto tako, tužiteljica nije financirala 2 disperzora, vagu i umjeravanje termometra, kao niti BAR kod, već je to financirano od strane firme. Voda (materijal, sanitarije, vodomjer, bojler i kante, prva pomoć i rad, knauf radovi (jupol+rad), struja (materijal i rad) je financirala tužiteljica i smatra da ti radovi vrijede oko 10.000,00 kn. On je tužiteljicu upozoravao da donese račune, no nikada ih nije donijela. On je po struci Dr. veterinarske medicine, ima položeni ljekarski pravosudni ispit, bio je direktor G. laboratorija u Z. i bio je šef razvoja kemijske industrije H., te raspolaže sa znanjima i sa njegove strane je izrađivan elaborat za dobru proizvođačku praksu (kozmetika-H. E. I. 22716), obrasci – podloga, podloga za izradu Knjiga, podaci na ambalaži, info listići, normativi, specifikacija proizvoda, deklaracija proizvoda, testovi stabilnosti, sigurnosno-tehnički list (STL) za Flocitrus clean i sigurnosno-tehnički list (STL) za Flo pro dezinficijens, izjava o DPP, opis proizvodnog procesa prema vrsti kreme, opis proizvodnog procesa prema vrsti gela, upute-rad na siguran način, rad s opasnim kemikalijama, NaOH znakovi i obavijesti, evakuacija i spašavanje, evidencija vatrogasnih aparata, upute za rad na uređajima, upute za rad, opis proizvodnog procesa za Ministarstvo zdravstva, izrada naloga za proizvodnju u 2019. i izrada Kontrolnika za izdane naloge u 2019., izrada podloge, nalog za proizvodnju u 2020., izrada podloge za Kontrolnik proizvodnje u 2020., izrada predloška za naljepnice u 2020., izrada liste otpada s pripadajućim obrascima-unos osnovnih podataka u 6 obrazaca ONTO, razvoj novih proizvoda-ozonirano maslinovo ulje, krema O3, Flo sept clean, Flo pro, prijava na CPNP portal. Te poslove je on odrađivao od 2016. pa nadalje. Što se tiče Web stranice, te poslove su prepustili jednoj firmi iz Banja Luke i troškove je platila firma. Sa tužiteljicom nije nikada bio kod javnog bilježnika niti vršio bilo kakve ovjere niti su sklapali ugovore. Nikada u bilo kojem trenutku nije bilo govora da bi se na tužiteljicu prebacilo 50% firme, a koliko zna, o tome ni supruga, koja je vlasnica tvrtke, nikada nije razgovarala. Surađivali su sa firmom Croatiacontrola koja je vršila svu kontrolu potrebnu za te proizvode. Imali su sve potrebne licence za proizvodnju apycant kreme i planinskog gela. On je 17 godina radio na formuli za apycant kremu i planinski gel, bilo je puno pokušaja i ta apycant krema je osnova svih daljnjih proizvoda na koja su se dodavala eterična ulja. Te je formule čuvao i nije ih patentirao iz razloga što ako 30% od glavne formule proizvoda izmijenite, možete koristiti taj proizvod, pa je iz tog razloga nije niti patentirao, već je to čuvao za svoju obitelj i firmu. Tužiteljica nije na bilo koji način sudjelovala u izrađivanju tih proizvoda. Tužiteljica sve što je naučila o kozmetici je naučila od njega.

              9. Vlasnik tuženika G. M. u svom iskazu navodi da je direktor firme njen suprug, te je potvrdila njegov iskaz. Kod javnog bilježnika Kraljičkovića išli su ona i njen suprug da bi se povećao temeljni kapital iz razloga što su htjeli širiti firmu. To je strogo obiteljska firma i ona kao vlasnik nikada nije došla ni na pomisao da bilo tko bude vlasnik u firmi izvan obitelji.

10. T. I. B. u svom iskazu navodi da je radila P. kao voditelj laboratorija, bila je i pomoćnik direktora u proizvodnji i direktor kontrole  kvalitete i zaštitu okoliša. Po struci je inženjer kemijske tehnologije. Direktora tuženika je poznavala više godina, bili su kućni prijatelji, on je na tržištu imao dva proizvoda, gel i kremu i došli su na zajedničku ideju da te njegove proizvode na zakonit i pravilan način dovedu do tržišta, a njoj je cilj bio da kada ode u mirovni, da se ima sa čime baviti i da pomogne svome sinu koji je trebao raditi u toj firmi. Radi toga još 2018. sa direktorom tuženika, M. M. je imala usmeni dogovor temeljem kojeg je uložila svoje znanje i svoj kapital, kako bi se ta firma postavila na noge. Tako za početak njegovog poslovanja je bila potrebna punilica za kreme i gelove te je ona njemu dala 11.000,00 kn za tu punilicu i još 49.000,00 kn za reparaciju iste. Isto tako, tužiteljica navodi da joj je za nabavu sirovine za kremu APYCANT i planinarski gel, dala 11.400,00 kn. Za te proizvode kada su bili gotovi je bilo potrebno dizajnirati logo i ambalaže, bilo je potrebno kupiti i garderobni ormar, police, stol, i sve ostalo, te radove je ona financirala. Njen interes da vrši sva ta ulaganja je bio dogovor da kada bude tvrtka poslovala, a ona će biti u mirovini, da će se zaposliti u tvrtki, isto tako će i njen sin kasnije imati tamo posao. I prije nego što je zasnovala radni odnos, ona je za tužitelja odrađivala intelektualne poslove i sve navedeno ima spremljeno u svom računalu. Ona nije s direktorom tuženika o ovome sklapala pisani dogovor iz razloga što su bili kućni prijatelji i išla je na povjerenje, a isto tako je bio dogovor da će dobiti 50% udjela u firmi, što nije realizirano. Jednom su prilikom išli kod javnog bilježnika I. K. u S., međutim on je tada bio na godišnjem i samo su predali prijedlog za povećanje kapitala iz razloga što ga nije bilo, a temeljeni kapital je bilo potrebno povećati sa 10 kn, kako bi se moglo podijeliti na 50-50% između mene i direktora tuženika (ovih drugih 50% se trebalo podijeliti na suprugu tuženika te njegovog sina, te je temeljni kapital dignut sa 10 kn na 100 kn). Dogovor je bio da će u firmi raditi ona i njen sin i sin direktora tuženika i vlasnice tuženika. Dokumentaciju koja je priložena u spisu, je radila više od četiri mjeseca, dakle i prije zasnivanja radnog odnosa kod tuženika. Počela ju je raditi krajem 2019., a u srpnju 2019. je ishođena dokumentaciju u Ministarstvu zdravstva. Ona je zajedno sa direktorom sudjelovala u kreiranu tih krema i proizvoda. Njegova krema koju je on prodavao na tržištu prije nego li je ona došla i počeli su surađivati, je imala 11 sastojaka, a kasnije kada su tu kremu uredili i kada je dobila potrebne dozvole, ambalažu, ona je imala šest sastojaka i tako je registrirana i tako su napravljena sva ispitivanja. Ona je radila sve normative vezane uz te kreme, tih normativa nikakvih nije bilo, niti jednog slova. Sud je iskazu tužiteljice poklonio vjeru u odnosu na ulaganja u onom dijelu u kojem je on priznat od strane direktora tuženika, te utvrđen iz iskaza saslušani svjedoka, budući da se radi o stranačkom iskazu i on sam za sebe nije dovoljno uvjerljiv da bi sud na temelju istog mogao zasnovati svoju odluku, a naročito kada se uzme da je tužiteljica radila na visokoj pozicioniranim mjestima u velikoj tvrtki (P. d.d. Kutina), gdje je imala zasigurno iskustva s načinom poslovanja i logično je i životno da je znala da se pozajmice vrše  firmi pa bi primitak potvrde o istom trebalo biti nužno. Isto tako  tužiteljici je moralo biti poznato da se svako intelektualno vlasništvo mora  patentirati i utvrditi uvjete pod kojim daje svoja sredstva i svoje znanje, a što tužiteljica nije učinila, odnosno nije u tom smjeru pružila niti jedan materijalan dokaz. Imajući u vidu dob tužiteljice, visoko obrazovanje, te profesionalno i životno iskustvo sud nije prihvatio utvrđenim da je tužiteljica ulagala svoje znanje i novac preko utvrđenog iz iskaza svih saslušanih svjedoka, jer za isto nije dostavila nikakve materijalne dokaze.

11. Uvidom u predmet Pr-84/2020 utvrđeno je da je pravomoćnom sudskom odlukom odlučeno da se utvrđuje da se odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 30. travnja 2020. utvrđuje kao nedopuštena, te da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na poslove iz ugovora o radu. Iz navedenog predmeta, razvidno je da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. travnja 2020., te da je tužiteljica kod tuženika F. A. j.d.o.o., obavljala poslove voditelja općih poslova, specijalista za razvoj proizvoda i kontrolu kvalitete do otkazivanja ugovora o radu 30. travnja 2020. Iz iskaza u navedenom predmetu, tužiteljica je navela kako je u krugu svog posla osim onog iz opis radnog mjesta obavljala i poslove pisanja deklaracija, specifikacija, uputa, uvodila je u knjigu proizvode koji su se proizvodili, tražila je specifikaciju sirovina i certifikate. Izvan ugovora o radu, vodila je sa tuženikom pregovore kako bi ušla u suvlasništvo tuženika.

12. U ovom spisu je od strane tužiteljice priložen čitav niz dokumentacije (stranica 27-115, 206-384 spisa), koja se odnosi na tuženika i njegov razvoj,  cjelokupna ta dokumentacija nosi naslov da ju je izradila I. B., a odobrio M. M., iz čega proizlazi da je tužiteljica navedeno radila za tuženika, iako u to vrijeme još nije imala s njime zasnovan radni odnos, međutim, navedena dokumentacija nije ovjerena od strane tuženika i kako tuženik poriče da bi navedenu dokumentaciju doista i izradila tužiteljica, na tužiteljici je bio teret dokaza da dokaže istinitost svojih navoda. Iz iskaza svjedokinje  S. K., koja je u ime tvrtke E. C. vršila ispitivanje proizvoda tuženika, utvrđeno je da ista kada je dobila tu dokumentaciju prvi puta, na njoj je stajalo da ju je izradila ovdje tužiteljica, a kasnije kada je bila ta dokumentacija ponovno potrebna, na njoj je stajalo da ju je izradio direktor tuženika (u to vrijeme je tužiteljica već dobila otkaz). Sukladno navedenom, a poklanjajući vjeru iskazu svjedokinje, sud smatra utvrđenim da je tužiteljica radila intelektualne usluge za tuženika i prije nego li je zasnovala radni odnos kod istoga, iz iskaza same tužiteljice razvidno je da ona nije za to očekivala naplatu u novcu, nego zasnivanje radnog odnosa za sebe i svog sina, te udio u suvlasništvu tuženika pa bi se moglo smatrati da navedeno predstavlja ugovor o djelu sukladno članku 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO), jer je tužiteljica kao izvođač odradila neki posao, a tuženik kao naručitelj se obvezao za to platiti određenu naknadu, koja nije u novcu, već u određenim radnjama koje je tuženik djelomično ispunio kasnije zapošljavajući tužiteljicu. Sukladno navedenom, tužiteljica bi imala pravo tražiti u ovom predmetu da tuženik postupi sukladno njihovom dogovoru, što nije tražila već s tog osnova potražuje 5.308,91 € / 40.000,00 kn. Kako je tuženik pored osnova, sporio i visinu potraživanja, sud je tužiteljicu pozvao na uplatu predujma radi provođenja vještačenja i utvrđivanja vrijednosti ovih radova, međutim tužiteljica nije uplatila navedeni predujam. Kako sud ne raspolaže stručnim znanjima kojima bi mogao procijeniti ovu vrstu ulaganja i rada tužiteljice, neovisno o tome što smatra da bi tužiteljica imala pravo na određenu naknadu, kao ekvivalent za njihov dogovor, isti joj ne može dosuditi, budući da ni na koji način, ni približno nije mogao ocijeniti koji bi to bio iznos.

              13. Sukladno članku 221. a i 219. ZPP-a (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/2022), sud je odbio tužiteljicu s ovog osnova.

              14. Nadalje, u odnosu na dio potraživanja u pogledu ulaganja u kupnju punilice za tube u kompletu sa pokretnim stolom, ulaganja u adaptaciju i opreme uredskog prostora, za koji tužiteljica potražuje 117.330,00 kn, sud je o istome odlučivao kao o stjecanju bez osnova sukladno članku 1111. ZOO-a. U odnosu na ulaganja u kupnju punilice za tube u kompletu sa pokretnim stolom, sud je tužiteljici dosudio iznos od 1.327,23 € / 10.000,00 kn, a za koji iznos je direktor tuženika iskazao da je tužiteljica dala za kupnju navedene punilice, budući da preko tog iznosa tužiteljica ničim nije dokazala da je dala više novca jer iz priloženog izvoda iz banke (stranica 393 spisa) je razvidno da je ista s računa podigla 2018. iznos od 995,42 € / 7.500,00 kn, a priložena procjena vrijednosti punilice za tube od sudskog vještaka za strojarstvo i procjenu pokretnina (stranica 395-398 spisa), nije dokaz koji je proveden u ovom postupku i kao takvog, sud ga može cijeniti samo u dijelu u kojem je u skladu sa u ovom predmetu, provedenim dokazima, a i sam taj dokaz je u suprotnosti sa iskazom tužiteljice koja je i sama u svom iskazu navela da je za samu punilicu dala 1.459,95 € / 11.000,00 kn, dok vještak punilicu procijenjuje na znatno viši iznos. Računi koji se odnose za kupnju punilice kao i za pribavu materijala, glase na tuženika. Tužiteljica nije dostavila u spis niti jedan račun na svoje ime, niti bilo kakvu potvrdu o pozajmici tuženiku, niti je na te okolnosti predlagala svjedoke, pa sukladno navedenom, sud je stajališta da u ovom predmetu tužiteljica nije dokazala visinu svojih potraživanja preko onoga što je iskazao sam direktor tuženika u odnosu na punilicu.

              15. U odnosu na ulaganja tužitelja pobrojana u točki 5. tužbe, sud je tužiteljici dosudio iznos od 1.592,67 € / 12.000,00 kn, imajući u vidu iskaz tuženika koji je u svom iskazu naveo da je tužiteljica izvršila ulaganja u adaptaciju prostora i namještanje u ukupnom iznosu od 1.592,67 € / 12.000,00 kn, dok ostali troškovi nisu priznati jer tužiteljica nije iste dokazala niti računima kojima bi glasili na njeno ime, a niti bilo kakvim pozajmicama tuženiku, isto tako i u odnosu na točku 13. i 14. ove presude, sud je tužiteljicu pozvao na uplatu predujma na ime provođenja vještačenja no tužiteljica unatoč pozivanju nije uplatila taj predujam, a kako u spisu nema nikakvih računa o vrijednosti tih proizvoda, sud nije mogao tužiteljici dosuditi naknadu preko iznosa koji je utvrđen u ovom postupku.

              16. U odnosu na izradu web stranice tuženika, iz iskaza svjedoka Mladena Dodika, utvrđeno je da mu je za izradu web stranice jedenom prilikom tužiteljica u kešu platila 220,00 €, a u drugim situacijama mu je plaćao tuženik, odnosno direktor tuženika, pa imajući u vidu sve gore navedeno, kako je to bila obveza tuženika, sud je pokloni ovjeru iskazu ovog svjedoka i temeljem njegovog iskaza utvrdio da je kod tuženika došlo do stjecanja bez osnova u iznosu od 220,00 € / 1.657,59 kn s ovog osnova pa je taj iznos tužiteljici i dosuđen.

              17. Kako su dosuđeni iznosi prešli na tuženika i prije nego li je sklopljen ugovor o radu tužiteljice (1. travnja 2020.), a tužiteljica potražuje kamatu od dana otkaza ugovora o radu (30. travnja 2020.), sud smatra da joj pripada zakonska kamata od datuma u kojem potražuje istu.

              18. Temeljem članka 154., stavak 2. ZPP-a, sud je odlučio o parničnom trošku. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva, tužiteljica je uspijevala sa 100%, a tuženik sa 0%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, na koji tužiteljica nije uplatila predujam za vještačenje, sud nije mogao utvrditi visinu potraživanja, tužiteljica je uspijevala sa 15%, a tuženika sa 85 %, te kada se prebiju uspjesi stranaka, tužiteljici pripada 15% parničnog troška. Tužiteljici bi imao pripasti trošak zastupanja po odvjetniku i to trošak sastava tužbe u iznosu od 497,11 € / 3.750,00 kn, trošak sastava podneska od 29. rujna 2020., te od 2. listopada 2023., svaki u iznosu od 497,11 € / 3.750,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 1. listopada 2020., 25. svibnja 2021., 10. lipnja 2021., 31. ožujka 2022., 8. srpnja 2022., 25. studenog 2022., te 3. listopada 2023., svaki u iznosu od 497,11 € / 3.750,00 kn, te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 99,54 € / 750,00 kn, plus PDV (25%), što ukupno iznosi 6.345,80 € / 47.812,43 kn, no kako je uspijevala sa 15 %, to joj je dosuđen iznos od 951,87 € / 7.171,86 kn.

              19. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Sisak, 16. studenog 2023.

 

                                                                                                                                            Sudac

                                                                                                                                  Andrea Vasiljević, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

 

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku M. G., odvjetniku iz K.

2. T. po punomoćnici J. M., odvjetnici iz S.