REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Pr-57/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Ulica Ivana Dežmana 6, Zagreb OIB: 52966791065, zastupa ga po ravnateljici HP, te po punomoćnici NP, radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 12. ožujka 2025.god. u nazočnosti tužiteljice IP osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Andreje Juričan, odvjetnice i punomoćnice tuženika NP, dana 25. travnja 2025.god., objavio je i

p r e s u d i o  je :

U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužiteljice IP koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, da tužiteljici IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike neisplaćene plaće isplati bruto iznos od 176,79 EUR (stosedamdesetišest eura i sedamdesetidevet centi ) sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- za ožujak 2023. na iznos od 42,36 EUR počev od 16. travnja 2023. do isplate,

- za travanj 2023. na iznos od 72,75 EUR počev od 16. svibnja 2023. do isplate,

- za svibanj 2023. na iznos od 61,68 EUR počev od 16. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065 naknaditi tužiteljici IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka, na koje troškove teku zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

Obrazloženje:

1. Tužiteljica je dana 26. rujna 2024.god. podnijela tužbu kod Općinskog suda u Čakovcu, protiv tuženika, radi isplate. Tužiteljica u istoj navodi da je inicijalno bila zaposlena kod Centra za socijalnu skrb Čakovec od 08. srpnja 2013. do 31. prosinca 2022., na radnom mjestu Likvidator-blagajnik. Na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine« br. 18/22., 46/22., 119/22.), tužiteljica je od 1. siječnja 2023. zaposlenica tuženika jer je odredbama čl. 176. Zakona o socijalnoj skrbi, osnovan Hrvatski zavod za socijalni rad (ovdje tuženik) kao javna ustanova, a čiji osnivač je Republika Hrvatska. Odredbom čl. 175. istog Zakona propisano je da osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača ostvaruje Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Odredbom članka 317. st. 1. istog Zakona, određeno je da Centri za socijalnu skrb osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 33/12. i 46/13.) ili Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) prestaju s radom istekom 31. prosinca 2022. Stavkom 5. istog članka propisano je kako dana 01. siječnja 2023. Zavod preuzima taksativno navedene poslove Centra za socijalnu skrb, dok je stavkom 6. istog članka propisano kako razmjerno preuzetim poslovima 01. siječnja 2023. Zavod preuzima imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu. Slijedom navedenog, od 01. siječnja 2023. ovdje tuženik je poslodavac tužiteljice te je istoj isplaćivao plaću; iako je Ugovor o radu između tužiteljice i tuženika zaključen tek naknadno, s danom 01. lipnja 2023., i to za radno mjesto Stručni referent I. za obračun socijalnih naknada u Službi za financije i računovodstvo.

2. Tužiteljica tvrdi da se u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 01. lipnja 2023., na radnopravni status tužiteljice primjenjivao Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (»Narodne novine«, br. 61/18., 3/19., 60/22.), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, br. 56/22., 127/22.), Zakon o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23.), Zakon o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.) te drugi opći propisi. Sukladno odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu, ukoliko su pojedina prava iz radnog odnosa različito uređena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. U utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 01. lipnja 2023., plaća tužiteljice bila je regulirana Zakonom o plaćama u državnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01. i 39/09.), s obzirom da je tuženika javna ustanova koja u smislu odredbe čl. 2. istog Zakona kao poslodavac predstavlja javnu službu. Člankom 6. st. 2. navedeni Zakon propisivao je da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade; dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Na temelju navedenog čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 02. ožujka 2023. donijela Uredbu o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine« br. 26/2023; dalje u tekstu: Uredba). Predmetna uredba je objavljena u Narodnim novinama dana 03. ožujka 2023., a stupila je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, odnosno 11. ožujka 2023. Sukladno čl. 8.a, d) Radna mjesta III. vrste, navedene Uredbe, definirani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova kod tuženika. Ranije tužiteljičino radno mjesto kod prednika tuženika „likvidator-blagajnik“ nije predviđeno predmetnom Uredbom, već njezino radno mjesto kod tuženika treba procjenjivati po predmetnoj Uredbi, a po kojoj nosi naziv „Stručni referent I.“ te mu pripada koeficijent 0,920. U utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 01. lipnja 2023. tuženik nije tužiteljici isplaćivao plaću koju je bio dužan isplatiti sukladno ranije navedenoj Uredbi za pripadajuće radno mjesto „ Stručni referent I.“ , odnosno plaću nije isplaćivao pravilno po koeficijentu 0,920 koji je propisan Uredbom. Navedenim postupanjem tuženik je tužiteljici isplaćivao manju plaću od one koju je trebala primati, i to za mjesec ožujak 2023., travanj 2023. i svibanj 2023. Stoga predlaže sudu da tuženik obveže da joj isplati razliku za utužene mjesece u iznosu od ukupno 176,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

3. U odgovoru na tužbu da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je kako su temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dosadašnji centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom 31. prosinca 2022. godine i njihove je poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 01. siječnja 2023. godine preuzeo Tuženik kao pravni sljednik. Slijedom toga, nesporno je i da je tužiteljica od 01. siječnja 2023. godine zaposlenica tuženika. Nesporno je i kako je u utuženom razdoblju od 11. ožujka 2023. do 01. lipnja 2023 godine plaća tužiteljice bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), te da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 26/2023. – dalje u tekstu: Uredba).

4. Tuženik tvrdi da u utuženom razdoblju kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“, a obzirom da nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika. Posljedično, tako nije niti bilo moguće tužiteljici isplaćivati plaću u utuženom razdoblju temeljem Uredbe, kao neprimjenjive. Donošenjem općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta tuženik je rasporedio službenike i namještenike sukladno Uredbi, te je tako i tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu u skladu s njezinim odredbama, s početkom primjene od dana 01.06.2023.godine. Tužiteljica je navedeno prihvatila i sa tuženikom sklopila novi ugovor o radu sukladno Uredbi, s početkom primjene od dana 01.06.2023.godine. Dakle, evidentno je da tuženik ni na koji način nije uskraćivao tužiteljicu u ostvarivanju njezinih materijalnih prava, obzirom da je do sklapanja novog ugovora o radu primala plaću sukladno svom postojećem radnom mjestu „likvidator-blagajnik“, a svoja prava je potom nastavila ostvarivati i sukladno novom ugovoru o radu po donošenju općeg aktu o sistematizaciji radnih mjesta tuženika donesenim sukladno Uredbi, a kojim je predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ na kojem je tužiteljica trenutno zaposlena. Tuženik je po donošenju Uredbe bez odgode poduzeo sve radnje nužne za donošenje općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta upravo iz razloga što dosadašnjim aktom ista nisu bila predviđena, a sve kako bi svi radnici mogli ostvarivati neometano svoja prava sukladno važećim propisima. Evidentno je i da tužiteljica u utuženom razdoblju nije smatrala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa obzirom da je potpisala ugovor o radu bez primjedbi s početkom primjene od 01.06.2023.godine. Slijedom svega navedenog Tuženik predlaže da Sud odbije tužbu bez održavanja ročišta, uz obvezu naknade parničnih troškova tuženiku.

5. Stranke su tijekom postupka po ovoj podnesenoj tužbi ostale kod svojih navoda te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

6. Na ročištu održanom dana 12. ožujka 2025.god. je utvrđeno da tuženik sukladno raspravnom rješenju sa zapisnika suda od 30. siječnja 2025. nije u spis dostavio nikakav obračun, a punomoćnica tuženika je navela da u ovom postupku nije sporna visina tužbenog zahtjeva, već pravna osnova i stoga nije prilagala daljnju dokumentaciju.

7. Zamjenica punomoćnika tužiteljice je navela da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga. S obzirom da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, odustala je od dokaznog prijedloga provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Punomoćnica tuženika je ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu i navoda iz podnesaka.

8. Stoga je sud na ročištu održanom dana 12. ožujka 2025.god., nakon saslušanja prisutne tužiteljice, izvršio još uvid u dokumentaciju, te je nakon toga zaključio glavnu raspravu.

9. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 5 i 6 spisa), obračunsku ispravu za isplatu plaće (list 7 i 8 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 9 i 10 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 11-13 spisa), sudsku praksu – priloge (list 26-61 spisa), sudsku praksu (list 68-326 spisa)., te je saslušao tužiteljicu IP, kao stranku u svrhu dokazivanja.

10. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

11. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Nije sporno da su temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br.: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.) dotadašnji Centri za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj prestali s radom dana 31. prosinca 2022. godine i da je njihove poslove, imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu od 01. siječnja 2023. godine preuzeo ovdje tuženik Hrvatski zavod za socijalni rad kao pravni sljednik.

14. Nije sporno da je tužiteljica ranije bila zaposlena u Cenrtu za socijalnu skrb Čakovec od dana 08. srpnja 2013.god., što je vidljivo iz Ugovora o radu od 08. srpnja 2013.god., te je nesporno da je tužiteljica od 01. siječnja 2023. god. temeljem tog Zakona o socijalnoj skrbi nadalje bila zaposlenica tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad u spornom razdoblju tijekom 2023.god.

15. Nije sporno da sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi tuženik obavlja javnu službu (iz područja socijalne skrbi ) i da se plaće svih zaposlenika (radnika ) koji rade kod tuženika uređuju sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama kao specijalnom Zakonu koji uređuje plaće radnika u javnim službama u Republici Hrvatskoj.

16. Tako je i plaća tužiteljice u spornom razdoblju tijekom 2023.god. ( od plaće za mjesec ožujka, isplaćene u travnju 2023.god. do plaće za mjesec svibanj 2023.god., isplaćene u lipnju 2023.god. ) bila regulirana Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine RH br. 27/01., 39/09. - koji je u tom razdoblju bio u primjeni).

17. Nije sporno da je u međuvremenu donesena i Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (objavljena u Narodnim novinama RH br. 26/2023. – dalje u tekstu: Uredba) kojom su određena mjesta u javnim službama prema stručnoj spremi i prema visini koeficijenta, pa tako i u javnoj službi socijalne skrbi kod tuženika.

18. Ta Uredba Vlade Republike Hrvatske o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama je objavljena u Narodnim novinama RH broj 26/2023 od dana 02. ožujka 2023.god. i stupila je na snagu osmog dana od objave u NN RH tj. dana 11. ožujka 2023.god.

19. Nije sporno da je tuženik donošenjem općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta i to Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od dana 25. svibnja 2023.god., koji je stupio na snagu 01. lipnja 2023.god., rasporedio službenike i namještenike sukladno Uredbi Vlade RH, te je tako i tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu u skladu s njezinim odredbama, s početkom primjene od dana 01. lipnja 2023.god.

20. Nije sporno da je tužiteljica navedeno prihvatila i sa tuženikom sklopila novi ugovor o radu sukladno toj Uredbi Vlade RH, s početkom primjene od dana 01. lipnja 2023.god. Naime, tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac sklopili novi Ugovor o radu dana 01. lipnja 2023.god. u kojem Ugovoru je sada naveden novi naziv radnog mjesta za tužiteljicu i to "stručni referent I", te je nesporno da je temeljem toga Ugovora tužiteljica radila kod tuženika do odlaska u mirovinu.

21. Dakle, u utuženom razdoblju kada se plaća trebala isplatiti tužiteljici za rad kod tuženika i to za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2023.god. kod tuženika nije bilo predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“, a obzirom da očito još nije bio donesen opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika sukladno naprijed navedenoj Uredbi Vlade RH.

22. Tuženik je tužiteljici u spornom razdoblju (plaća za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2023.god.) isplaćivao plaću po nižem koeficijentu tj. po koeficijentu 0,8240 što je vidljivo iz Obračunskih lista plaće za sporno razdoblje i kao radno mjesto joj je navedeno "likvidator-blagajnik u centru Čakovec", dakle označeno je radno mjesto po ranije važećem Pravilniku i ranijem ( nižem ) koeficijentu radnog mjesta koji je vrijedio kada je tužiteljica radila u tada Centru za socijalnu skrb Čakovec.

23. Tužiteljica smatra da joj je tuženik odmah nakon što je Vlada RH donijela Uredbu u ožujku 2023.god. tj. počevši od plaće za mjesec ožujak 2023.god. nadalje, morao njoj isplaćivati plaću u spornom razdoblju po toj novoj Uredbi tj. za radno mjesto "stručni referent I" i po koeficijentu za to radno mjesto 0,920.

24. Tako je u ovom postupku sporno da li je tuženik kao poslodavac u tom spornom razdoblju mogao ili morao isplaćivati plaću tužiteljici kao radnici u utuženom razdoblju temeljem te Uredbe Vlade RH iz ožujka 2023.god., u kojoj Uredbi je za radno mjesto bio predviđen viši koeficijent za obračun njezine plaće nego joj je to tuženik isplaćivao u tom razdoblju.

25. Odluka u ovom postupku se osim na temelju iskaza tužiteljice, donosi i na temelju priložene dokumentacije.

26. Tužiteljica je u svom iskazu navela da u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda koje su odvjetnici naveli u tužbi i kasnije tijekom postupka. Ona je bila zaposlena u tadašnjem Centru za socijalnu skrb Čakovec od 2013.god. do 31. prosinca 2022.god. na radnom mjestu likvidator – blagajnik. Zatim je stupio na snagu novi Zakon o socijalnoj skrbi, pa je tako od 01. siječnja 2023.god. zaposlena kod ovdje tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, a radila je u Područnom uredu Čakovec, a novi ugovor je potpisan u lipnju 2023.god. Radno mjesto joj je ostalo isto. Sada s 10. siječnjem 2025.god. je otišla u mirovinu. U svibnju 2023.god. se je mijenjao pravilnik o radu i onda se njezino radno mjesto zvalo samostalni referent za obračun socijalnih naknada I. Također je mijenjan njezin koeficijent za obračun plaće u tri navrata, a sporno je ovo utuženo razdoblje iz razloga jer je njezino radno mjesto potpadalo pod koeficijent 0,92 i tako se je trebala obračunavati plaća, međutim njoj je tuženik obračunavao plaću po nižem koeficijentu 0,865. Priložila je uz tužbu obračune plaća gdje je vidljivo da joj je tuženik u utuženom razdoblju plaću obračunavao po tom nižem koeficijentu od 0,865, pa stoga svojim tužbenim zahtjevom traži da joj isplati još i razliku za tri utužena mjeseca.

27. Tužiteljica je u svom iskazu ostala kod navoda iznijetih tijekom postupka.

28. Tuženik je dakle sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi ( Narodne novine RH br. 18/22, 46/22 i 119/22- koji je bio na snazi u utuženoj razdoblju ) započeo s radom dana 01. siječnja 2023. god. Temeljem citiranog Zakona o socijalnoj skrbi očito je da su tek nakon toga su mogli započeti postupci brisanja dotadašnjih Centara za socijalnu skrb iz sudskog registra kako bi oni zaista prestali postojali, te kako bi se tuženik mogao i ustrojiti sukladno tom novom Zakonu.

29. Sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama (Narodne novine RH br.. 27/01. i 39/09- koji je bio na snazi u spornom razdoblju), tuženik je javna ustanova koja u smislu odredbe čl. 2. istog Zakona kao poslodavac predstavlja javnu službu.

30. Taj Zakon o plaćama u javnim službama predstavlja posebni (specijalni ) prisilni propis te su njegove odredbe obvezujuće i za tuženika u pogledu primjene Uredbe i usklađivanja visine plaće njegovih radnika, kao i isplate plaće sukladno koeficijentima iz Uredbe.

31. Člankom 6. st. 2. navedenog Zakona o plaćama u javnim službama nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju se posebnim zakonom i uredbom Vlade ( Republike Hrvatske- RH ); dok je čl. 7. st. 1. isti Zakon propisivao da vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada.

32. Naime, jasno je iz odredbe čl. 6. i čl. 7. tada važećeg Zakona o plaćama u javnim službama da Vlada RH donosi odluku o nazivima radnih mjesta i koeficijentima, sve sukladno potrebnoj stručnoj spremi i nazivima pojedinih radnih mjesta.

33. U čl. 11. st. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/2001, 39/2009- koji je bio na snazi u spornom razdoblju), propisano je da će nadležna tijela javnih službi uskladiti pravilnike o unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 (šezdeset ) dana nakon donošenja uredbe Vlade iz čl.7 .st.1. tog Zakona.

34. U konkretnom slučaju isto sukladno čl. 7. stavka 1. toga Zakona je određeno tek donošenjem Uredbe Vlade RH od dana 02. ožujka 2023.god. sa stupanjem na snagu 11. ožujka 2023.god., a sukladno čl. 11. st. 3. Zakona o plaćama u javnim službama ( NN RH br. 27/01 i 39/09 –koji se primjenjuje za sporno razdoblje) nadležna tijela javnih službi, dakle tako i ovdje tuženika, trebali su uskladiti svoje pravilnike o unutarnjem redu javnih službi u roku od 60 dana nakon donošenja te uredbe Vlade.

35. Dakle, kako bi tuženik uopće postupio u skladu s Uredbom bio je u obvezi prethodno donijeti Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, a rok sukladno Zakonu o plaćama za usklađivanje Pravilnika o unutarnjem redu javnih službi je 60 dana od donošenja Uredbe Vlade RH.

36. Tuženik je po donošenju te Uredbe Vlade RH morao poduzeti radnje nužne za donošenje općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta iz razloga što dosadašnjim aktom ista očito nisu bila predviđena, a sve kako bi svi radnici mogli ostvarivati svoja prava sukladno važećim propisima, dakle tuženik je morao donijeti posebni Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta za sva radna mjesta koja se nalaze kod njega.

37. Bitno jeistači da ta na temelju Zakona o plaćama u javnim sužbama donesena Uredba Vlade RH, koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023.god., kao opći akt po pravnoj snazi iznad akata tuženika, sadrži poseban članak 8.a - Posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a kojim su propisani nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijenti složenosti poslova kod ovdje tuženika.

38. Nesporno je da su čl. 8.a. Uredbe propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, te je za radno mjesto III. vrste – "Stručni referent I", na kojem je radila tužiteljica, utvrđen koeficijent za obračun plaće 0,920.

39. Uredba Vlade RH je stupila na snagu dana 11. ožujka 2023., a tuženik je sukladno čl. 11. st. 3. Zakonu o plaćama u javnim službama donio svoj Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji dana 24. svibnja 2023.god.

40. Tim Pravilnikom kod tuženika je sistematizirano radno mjesto "Stručni referent I" na koje je tužiteljica bila raspoređena ugovorom o radu koji je zaključila s tuženikom s početkom primjenom 01. lipnja 2023., a kada je taj Pravilnik o sistematizaciji stupio na snagu.

41. Tako je sud utvrdio da čim je Pravilnik stupio na snagu svi su djelatnici tuženika, čija radna mjesta nisu bila do tada sistematizirana sukladno Uredbi Vlade RH, pa tako i tužiteljičino radno mjesto, raspoređeni sukladno toj Uredbi te su im ponuđeni novi ugovori o radu.

42. Tako je i sa tužiteljicom zaključen ugovor o radu s početkom primjene od 01. lipnja 2023.god., a kojim se tuženik obvezao sukladno donesenom Pravilniku isplaćivati joj plaću po koeficijentu 0,920.

43. Kako je već navedeno, tužiteljica smatra da se u konkretnom slučaju radi o očiglednom propustu tuženika kao poslodavca, a koji propust ne može ići na štetu nje kao radnika. Smatra da se na njezinu plaću tj. obračun iste po višem koeficijentu u utuženom razdoblju morala primijeniti odmah od dana stupanja na snagu Uredbe 11. ožujka 2023.god.

44. Točno je da je Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine RH br. 18/22, zatim i 46/22 i 119/22- koji je bio na snazi u utuženom razdoblju), a koji je objavljen u Narodnim novinama 09. veljače 2022.god., a stupio je na snagu 17. veljače 2022.god., u odredbi čl. 317. st. 9. propisano da stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda odnosno Obiteljskog centra do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda odnosno Obiteljskog centra.

45. Točno je da je Zakonom o socijalnoj skrbi u čl. 325. određeno da su ustanove socijalne skrbi dužne uskladiti statute i druge opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanjska na snagu toga Zakona, što bi bilo do dana 17. veljače 2023.god., međutim za obračun plaća u javnim službama je lex specialis (specijlani, posebni ) Zakon o plaćama u javnim službama i odredbe toga Zakona se trebaju primjenjivati na plaće radnika u javnoj službi, pa tako i radnika kod tuženika.

46. Točno je i da je Statut Hrvatskog zavoda za socijalni rad (Narodne novine RH br. 134/2022) objavljen dana 16. studenog 2022.god. i da je stupio na snagu 17. studenog 2022.god., te da je člankom 102. Statuta propisano da će se Opći akti određeni ovim Statutom, a čije je donošenje u nadležnosti Upravnog vijeća Zavoda, donijet u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Statuta, a da je člankom 37. Statuta propisano da Upravno vijeće Zavoda obavlja sljedeće poslove: st. 2. donosi opći akt o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova, pravilnik o radu, opće akte kojim se utvrđuju radna mjesta koja se popunjavaju putem javnog natječaja te postupak i način provedbe javnog natječaja…

47. Međutim, Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta tuženik nije mogao niti donijeti, ali niti predvidjeti, odnosno pripremiti, prije nego je Vlada RH donijela Uredbu o sistematizaciji ranih mjesta ( koja je objavljena u NN RH broj 26/23 ) i koja je stupila na snagu tek dana 11. ožujka 2023.god.

48. Sud smatra da je tek nakon donošenja te Uredbe Vlade RH je tuženik kao javna služba mogao formulirati i donijeti svoj poseban i određen za javnu službu socijalne skrbi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta.

49. U konkretnom slučaju nadležno tijelo tuženika kao javne službe sukladno tom Zakonu je Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta dana 24. svibnja 2023.god., što je neznatno dulje od zakonom porpsianih 60 dana ( 11. ožujak 2023.god. do 24. svibanj 2023.god. ), a isti je stupio na snagu dana 01. lipnja 2023.god. ( 8 dana od objave ) i odmah s tim danom je tužiteljici i sklopljen novi ugovor o radu i za taj mjesec joj je isplaćena plaća po višem koeficijentu.

50. Slijedom navedenog, tuženik po mišljenju suda nije bio u obvezi donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta tuženika najkasnije do 15. veljače 2023.god., kako to tvrdi tužiteljica da je morao sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, kako je već obrazloženo tj. sa se primjenjuje lex specialis i to Zakon o plaćama u javnim službama.

51. Još valja istači da je u čl. 12. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine RH broj 27/01, 39/09 - koji je bio na snazi u utuženom razdoblju ), dakle u specijalnom Zakonu koji određuje plaće radnika u javnim službama, jasno je navedeno da službenici i namještenici zatečeni na radu u javnim službama na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim radnim mjestima i zadržavaju plaće prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, do rasporeda na radna mjesta i utvrđivanja plaća prema pravilniku o unutarnjem redu i propisima o plaćama sukladno odredbama ovoga Zakona.

52. Dakle, jasno je bilo propisano da i plaće ostaju prema propisima koji su bili do tada na snazi, te je očito da je isto tuženik u spornom razdoblju izričito i poštivao.

53. Isto je određeno i u čl. 317. st. 9. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22, 46/22 i 119/22- koji je bio na snazi u utuženom razdoblju) gdje je propisano kako stručni i drugi radnici raspoređeni na radna mjesta u centrima za socijalnu skrb nastavljaju raditi na tim radnim mjestima i nakon osnivanja Zavoda, do rasporeda na odgovarajuća radna mjesta utvrđena općim aktom Zavoda.

54. Sud smatra da kako tuženik nije imao akt temeljem kojeg bi u spornom razdoblju od ožujka do lipnja 2023.god. tužiteljici isplaćivao plaću po višem koeficijentu, a očito je i općepoznato da je tuženik temeljem Zakona o socijalnoj skrbi preuzeo veliki broj radnika na području Republike Hrvatske od tadašnjih Centara za socijalnu skrb, a kojim Zakonom se znatno izmijenio način rada u području socijalne skrbi, pa samim time i pojedina radna mjesta u novo formiranom Hrvatskom zavodu za socijalni rad ( ovdje tuženiku ) i isti je morao u kratkom roku sve to preuzeti i nastaviti nesmetani rad prema krajnjim korisnicima, a istovremeno i poštivati stečena radna prava preuzetih radnika, dakle radilo se o jako opsežnom poslu u kratkom veremenskom razdoblju.

55. Sud smatra da nije propust tuženika što u razdoblju od 11. ožujka 2023.god. kada je donesena Uredba Vlade RH do dana 01. lipnja 2023.god. kada je s tužiteljicom sklopljen novi ugovor o radu nije bilo predviđeno radno mjesto naziva "stručni referent I", s višim koeficijentom 0,920 budući da je tuženik poduzeo sve radnje da u zakonskom roku donese svoj Opći akt o sistematizaciji radnih mjesta ( tzv. Pravilnik ), pa tako i dotadašnjeg radnog mjesta tužiteljice koje je u Centru za socijalnu skrb imalo naziv "likvidator-blagajnik", a sada nakon ove nove Uredbe Vlade RH koja je stupila na snagu dana 11. ožujka 2023.god. je isto radno mjesto naziva "stručni referent I".

56. Sud smatra da je tuženik kao poslodavac u cijelosti postupio sukladno čl. 317. st. 9. Zakona o socijalnoj skrbi i u tom spornom razdoblju je tužiteljici isplaćivao plaću temeljem tada važećih odredbi i nije imao nikakvu drugu sistematizaciju ili koeficijente temeljem kojih bi tužiteljici isplaćivao plaću po višem koeficijentu, a pogotovo nije mogao tužiteljici isplaćivati višu plaću sukladno samo donesenoj Uredbi Vlade RH koja je stupila na snagu 11. ožujka 2023.god. jer to ta Uredba niti ne predviđa.

57. Sud je utvrdio da je tužiteljica do sklapanja novog ugovora o radu od dana 01. lipnja 2023.god. primala plaću sukladno svom postojećem radnom mjestu, a svoja prava je potom nastavila ostvarivati i sukladno novom sklopljenomugovoru o radu po donošenju općeg aktu o sistematizaciji radnih mjesta tuženika donesenim sukladno Uredbi Vlade RH, a kojim je predviđeno radno mjesto „Stručni referent I“ na kojem je tužiteljica bila zaposlena tijekom 2023.god. tj. od osnivanja tuženika sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, preko utuženog razdoblja, pa nadalje nakon sklapanja novog ugovora o radu u lipnju 2023.god.

58. Točno je da prema čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine RH broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23– dalje: ZR) ako je neko pravo iz radnog odnosa, različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, međutim u konkretnom slučaju nije niti postojao nikakv akt temeljem kojeg bi tuženik tužiteljici mogao isplaćivati plaću po višem koeficijentu kako je već obrazloženo.

59. Dakle, sud smatra da tuženik tužiteljici nije u spornom razdoblju pogrešno obračunavao plaću po koeficijentu 0,865, jer iako je dana 11. ožujka 2023. god. na snagu stupila Uredba o izmjenama i dopuni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine RH, br. 26/23), po kojoj radno mjesto kod tuženika „likvidator-blagajnik“ nije predviđeno čl. 8a, te da je tužiteljičino radno mjesto trebalo procjenjivati sukladno navedenom čl. 8.a. Uredbe, koje nosi naziv „Stručni referent 1“ i koeficijent 0,920 za obračun plaće jer je već obrazloženo da je osim te Uredbe tuženik kao tijelo koje provodi javnu službu trebao donijeti još i svoj Opći akt i utvrditi radna mjesta upravo kod tuženika (Zavoda).

60. Sud smatra da tuženik takvim postupanjem nije nezakonito isplaćivao tužiteljici manju plaću jer u utuženom razdoblju ( plaća za ožujak 2023.god. - plaća za lipanj 2023.god. ) tj. do donošenja pravilnika o sistematizaciji nisu ni bile ispunjene pretpostavke po kojima bi joj isplaćivao plaću po koeficijentu 0,920.

61. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao pod toč. I. izreke.

62. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, sud nije donosio jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku budući da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a tuženik nije tražio nikakav trošak.

63. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Čakovcu, 25. travnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. punomoćnici tužiteljice OD I i kolege

2. tuženik