REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4873/2021-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari I-tužitelja-protutuženika ŠŽ iz [adresa], sada na adresi [adresa], 29. Novembra 6a, Crna Gora, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice- protutuženice TŽ iz [adresa], ulaz I/7, Crna Gora, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Draško Šoć, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženice-protutužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženice FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik IŽ, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja i činidbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika I-tuženice-protutužiteljice, II-tuženice i III-tuženice IŽ, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje se da su I-tužitelj- protutuženik ŠŽ iz [adresa], sada na adresi [adresa], 29. Novembra 6a, Crna Gora, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljica-protutužena TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki preko 1/10 dijela (preko 1/10 dijela do 1/5 dijela) ostavinske imovine iza pok. SŽ, koji je bio suprug i otac stranaka, i koju sačinjava odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao Stambena [adresa], sagrađena na čest. br. 173/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119, na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/ zk.ul. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a što su I-tužena- protutužiteljica CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II- tužena FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužena AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužne priznati, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženici-protutužiteljici CŽ, II-tuženici FŽ i III- tuženici AŽ predati I-tužitelju-protutuženiku ŠŽ FŽ i II- tužiteljici-protutuženici TŽ u nesmetani suposjed nekretninu ostavitelja koju sačinjava odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. br. 173/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119, na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/ zk.ul. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, u roku od 15 dana.

III. Prihvaća se tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su tužitelji zakonski nasljednici ostavitelja i oca pok. SŽ te da im pripada pravo na nasljedstvo i to svakom u 1/10 dijela njegove ostavinske imovine koju sačinjavaju pokretnine: novčana sredstva na tekućem računu br. 320743-3515 kod Raiffeisenbank Austria d.d., novčana sredstva na deviznom računu br. 3207546357 kod Hrvatska poštanska banka d.d. i novčana sredstva na deviznom računu br. 2427221241 kod Zagrebačka banka d.d., dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se I-tuženici CŽ i II-tuženici FŽ isplatiti I-tužitelju ŠŽ i II-tužiteljici TŽ i to svakom u 1/10 dijela novčanih sredstava iz točke III. izreke ove presude, u roku od 15 dana, dok se u dijelu kojim I- tužitelj i II-tužiteljica TŽ traže isplatu od III-tuženice zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se pravo nasljedstva tužitelja na ostavinskoj imovini koju sačinjavaju nekretnine iz točke 1. izreke ima upisati u zemljišnu knjigu tako da će se u zemljišnoknjižnom [broj poduloška]/zk.ul. k. o. [katastarska općina] brisati dosadašnje pravo tuženih, a upisati pravo tužitelja.

VI. U cijelosti se prihvaća protutužbeni zahtjev I-tužene-protutužiteljice CŽ koji glasi:

"Utvrđuje se da sva imovina iz Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O- 5486/09 od 2.10.2009. ispravljenog rješenjem od 2.11.2010. predstavlja zajedničku imovinu I-tužene-protutužiteljice CŽ i da je I-tuženica-protutužiteljica CŽ temeljem toga stekla pravo vlasništva u 1/2 dijela te imovine, i to:

- nekretnine označene kao stambena zgrada [adresa], sagrađena na zk.č.br. 1731/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to stan br. 119, na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/zk.ul. k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela,

- novčanih sredstava na tekućem računu br. 3207433518 kod Raiffeisenbank Austria d.d.,

- novčanih sredstava na deviznom računu br. 3207546357 kod Hrvatske poštanske banke d.d.,

- novčanih sredstava na deviznom računu br. 2427221241 kod Zagrebačke banke d.d.".

VII. Nalaže se I-tuženoj-protutužiteljici CŽ, II-tuženoj FŽ i III- tuženoj AŽ naknaditi I-tužitelju-protutuženiku ŠŽ FŽ i II- tužiteljici-protutuženoj TŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 5.087,50 eura, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

VIII. Nalaže se I-tužitelju-protutuženiku ŠŽ i II-tužiteljici-protutuženoj TŽ naknaditi I-tuženoj-protutužiteljici CŽ, II-tuženoj FŽ i III-tuženoj AŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.775,00 eura, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I-tužitelj-protutuženik ŠŽ i II-tužiteljica-protutuženica TŽ podnijeli su ovom sudu 04.01.2011. tužbu protiv I-tuženice- protutužiteljice CŽ, II-tuženice FŽ i III-tuženice AŽ, radi utvrđivanja prava na nasljedstvo navodeći kako je I-tuženica CŽ supruga, a II-tuženica FŽ i III-tuženica AŽ su djeca pok. SŽ iz [adresa], a da su I-tužitelj ŠŽ i II- tužiteljica TŽ djeca pok. SŽ iz [adresa] iz drugog braka. Rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Igora Martinovića kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-5486/09, UPP/OS-79/09 od 02.10.2009. ispravljenim Rješenjem o ispravku Javnog bilježnika Igora Martinovića kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-5486/09, UPP/OS-79/09 od 02.11.2010. kao nasljednice pok. SŽ na osnovi zakona i ustupa od strane AŽ proglašene I-tuženica CŽ i II-tuženica FŽ s time da ostavinsku imovinu pok. SŽ sačinjavaju nekretnine i to odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest.br. 173/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stan broj 119, na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/ zk.ul. - k. o. [katastarska općina] u cijelosti i pokretnine i to novčana sredstva na tekućem računu br. 3207433518 kod Raiffeisenbank Austria d.d., novčana sredstva na deviznom računu br. 3207546357 kod Hrvatska Poštanska banka d.d. i novčana sredstva na deviznom računu br. 2427221241 kod Zagrebačka banka d.d., a da su I-tuženica CŽ, kao supruga ostavitelja te II-tuženica FŽ i III-tuženica AŽ, kao djeca ostavitelja u svojstvu stranaka i nasljednika u tom ostavinskom postupku prilikom sačinjavanja rodoslovlja, prešutjele činjenicu da njihov otac i ostavitelj ima još zakonskih nasljednika, djecu iz drugog braka, I-tužitelja ŠŽ i II-tužiteljicu TŽ, iako im je ta činjenica bila poznata pa da je javni bilježnik na temelju takvih njihovih iskaza po dovršetku ostavinske rasprave donio Rješenje o nasljeđivanju, a da I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ, kao djeca rođena u braku pok. SŽ temeljem zakona imaju pravo na nasljeđivanje njegove ostavinske imovine. Opseg ostavinske imovine je raspravljen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu posl.br. O-5486/09 i predmetu Igora Martinovića Javnog bilježnika u Zagrebu broj UPP/OS-79/09, ali da tuženice to odbijaju priznati i predati I- tužitelju ŠŽ i II-tužiteljici TŽ u nesmetani posjed i korištenje stan i izdati im valjanu zemljišnoknjižnu ispravu za upis prava vlasništva za korist I-tužitelja ŠŽ i II-tužiteljice TŽ, svaki u 1/5 dijela stana te isplatiti im svakome po 1/5 dijela novčanih sredstava na računima.

2. Tužitelji prema podnesku od 26.6.2018. predlažu da sud utvrdi da su I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ suvlasnici svaki u 1/5 dijela ostavinske imovine iza pok. SŽ, koji je bio suprug i otac stranaka, i koju sačinjava predmetni stan te naložiti I-tuženoj CŽ, II-tuženoj FŽ i III-tuženoj AŽ priznati ovu činjenicu i izdati im valjanu zemljišnoknjižnu ispravu za upis prava vlasništva I i II-tužitelja, svakoga u 1/5 dijela stana, naložiti I- tuženici CŽ, II-tuženici FŽ i III-tuženici AŽ predaju stana u nesmetani suposjed I-tužitelju ŠŽ i II-tužiteljici TŽ, svakome u 1/5 dijela te naložiti I-tuženici CŽ, II-tuženici FŽ i III-tuženici AŽ naknadu troškova parničnog postupka I-tužitelju ŠŽ i II-tužiteljici TŽ.

3. I-tuženica CŽ, II-tuženica FŽ i III-tuženica AŽ u odgovoru na tužbu su navele kako se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te istaknule kako se o tome pripada li nekome pravo na nasljedstvo prvenstveno raspravlja i odlučuje u ostavinskom postupku i kako su tužitelji bili upoznati da će se ostavinski postupak iza pok. SŽ pokrenuti u vrlo kratkom roku nakon smrti istoga pa da su imali mogućnost sudjelovati u ostavinskom postupku, a da I-tuženica CŽ, II-tuženica FŽ i III-tuženica AŽ u vrijeme vođenja ostavinskog postupka nisu znale da i I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ (kao djeca ostavitelja iz prvog braka) imaju pravo nasljeđivanja iza pok. SŽ pa da zbog neupućenosti u prava vezana za nasljeđivanje u ostavinskom postupku nisu navele i I-tužitelja ŠŽ i II-tužiteljicu TŽ kao nasljednike i da to nije bilo s namjerom da bi se prisvojio njihov dio jer nisu ni znali da oni imaju nasljednih prava, kao i da su im odmah priznali to pravo čim su saznali da I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ imaju pravo na nasljedstvo iza pok. SŽ, a što jasno proizlazi iz dopisa punomoćnika tuženika od 14.6.2010., odnosno 7.7.2010. (ponovljena dostava) dostavljenog punomoćniku tužitelja u kojem su predložili mirno rješenje, bez vođenja sudskih postupaka, te im ponudili novčani ekvivalent za dio imovine koju bi naslijedili da su sudjelovali u ostavinskom postupku. Nadalje, naveli su kako je u dopisu tužiteljima detaljno, s priloženim dokazima, obrazložena visina ponuđenog novčanog ekvivalenta za njihove udjele te kako se tužitelji nisu protivili da im se isplati novčani ekvivalent njihovog nasljedničkog dijela, ali nisu pristali na ponuđeni iznos novčanog ekvivalenta, nego su zatražili iznos koji je bitno viši od tržišne i stvarne vrijednosti imovine koju bi naslijedili da su sudjelovali u ostavinskom postupku pa da je iz iznesenog razvidno da su I-tuženica CŽ, II-tuženica FŽ i III-tuženica AŽ još 2010., dakle prije podnošenja tužbe, priznali I-tužitelju ŠŽ i II-tužiteljici TŽ da im pripada pravo na nasljedstvo iza pok. SŽ zbog čega tužitelji nisu imali pravni interes predmetnom tužbom zahtijevati utvrđenje tog prava i zahtijevati od I-tuženice CŽ, II-tuženice FŽ i III-tuženice AŽ da im to pravo priznaju. Smatraju da je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu neosnovan jer I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ nemaju valjanu pravnu osnovu temeljem koje mogu od I-tuženice CŽ, II-tuženice FŽ i III- tuženice AŽ zahtijevati izdavanje zemljišnoknjižne (tabularne) isprave radi upisa svog prava vlasništva nekretnine odnosno dijela nekretnine upisane u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom iznesenog predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama počevši od presuđenja do isplate.

4. Nadalje, tuženici su ukazali kako I-tuženica CŽ nije imala pravni interes da u ostavinskom postupku iza pok. SŽ traži izdvajanje onog dijela imovine koja je u njezinom vlasništvu stečenom za vrijeme trajanja braka s ostaviteljem iz razloga što u ostavinskom postupku iza pok. SŽ nisu sudjelovali I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ te zbog toga što je temeljem nasljedničkih izjava II-tuženice FŽ i III-tuženice AŽ i tako postala jedinim vlasnikom cijele nekretnine, iako je I-tuženica CŽ temeljem bračne stečevine već bila suvlasnik u ½ dijela stana pa da iz navedenih razloga ona nije tražila izdvajanje svog suvlasničkog dijela te nekretnine koja je u zemljišnim knjigama u cijelosti bila uknjižena kao vlasništvo pok. SŽ, a da je navedeni stan stečen za trajanja braka I-tužene CŽ i pok. SŽ (koji je sklopljen 24.3.1977., i to Ugovorom o kupoprodaji stana od 3.2.1993., a da je u tom ugovoru kao kupac naveden pok. SŽ budući je on bio nositelj stanarskog prava. Nadalje, da je ugovorena obročna otplata prodajne cijene stana i da se ista plaćala zajedničkim sredstvima ostavitelja i I-tuženice CŽ, a od smrti ostavitelja isključivo sredstvima I-tuženice CŽ pa da u slučaju da I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ ospore I-tuženici CŽ njezino pravo vlasništva stana stečenog po osnovi bračne stečevine u ½ dijela da će I-tuženica CŽ podnijeti protutužbu radi utvrđenja svog prava vlasništva, dok novčanih sredstava po računima koja su prema Rješenju u nasljeđivanju pripala II-tuženici FŽ zapravo nije ni bilo jer je ukupno stanje svih računa bilo takvo da je ostavitelj imao veća dugovanja od potraživanja, i to za iznos od oko 4.800,00 kn, a koje dugovanje je podmirila II-tuženica FŽ. Nadalje da je II-tuženica FŽ također snosila i troškove smještaja pok. SŽ u dom za starije i nemoćne u razdoblju od 21.4.2009. pa do njegove smrti, u ukupnom iznosu od 15.892,98 kn, kao i pogrebne troškove u ukupnom iznosu od 5.135,64 kn, zatim da je II-tuženica FŽ potomak ostavitelja SŽ i da je s njim živjela u zajednici te svojim davanjima pridonijela da se njegova imovina poveća i da je II-tužena FŽ povećala imovinu ostavitelja na način da je 2005. uložila novčana sredstva u iznosu 39.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama za adaptaciju stana koji je bio predmet ostavine, da je navedena sredstva II-tuženica FŽ pribavila putem stambenog kredita dobivenog od Hypo Alpe Adria Bank d.d. ugovorom o kreditu od 13.10.2005., a da je banka u sporazumu s II-tuženico FŽ i pok. SŽ radi osiguranja tražbine po tom kreditu stekla založno pravo na stanu, da je navedenim ulaganjem II-tuženica FŽ povećala vrijednost Stana za otprilike 25%, te da II-tuženica FŽ stoga zahtijeva da se u odnosu na stan izdvoji 1/4 dijela stana, a koji dio odgovara vrijednosti za koju se njenim doprinosom povećana vrijednost Stana, kao i naknadu naprijed navedenih troškova i izdataka.

5. I-tuženica CŽ je na temelju odredbe čl. 189. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) na ročištu 07.03.2018. podnijela protutužbu kojom zahtijeva od suda utvrditi da sva imovina iz Rješenja o nasljeđivanju predstavlja bračnu stečevinu I-tuženice CŽ i da je I-tuženica CŽ temeljem toga stekla pravo vlasništva u ½ dijela te imovine, i to stana (u ½ dijela) i novčanih sredstava na računima (u ½ dijela). I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ su na istom ročištu osporili protutužbeni zahtjev u cijelosti prvenstveno navodeći kako je tužiteljica prekludirana u svom pravu zahtijevati takvo utvrđenje obzirom takav prigovor nije isticala u ostavinskom postupku iza pok. SŽ u kojem je sudjelovala i koje pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju je stoga veže i u pogledu opsega ostavine. Podredno su osporili i činjenicu da bi stan uopće bio bračna stečevina pok. SŽ i I-tužene CŽ, nego su tvrdili da je to posebna imovina pok. SŽ ukazujući pritom i na činjenicu kako je stan kupljen na temelju stanarskog prava samo pok. SŽ, a ne i I-tuženice CŽ.

6. Presudom ovog suda poslovni broj P-75/11-13 od 20.11.2018. pod točkom I izreke utvrđeno je da su I-tužitelj-protutuženik ŠŽ iz [adresa], sada na adresi [adresa], 29. Novembra 6a, Crna Gora, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljica-protutužena TŽ iz [adresa], Zgrade [adresa], ulaz I/7, Crna Gora, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki u 1/5 dijela ostavinske imovine iza pok. SŽ, koji je bio suprug i otac stranaka, i koju sačinjava odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. br. 173/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119, na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/ zk.ul. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a što su I-tužena- protutužiteljica CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II- tužena FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužena AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužne priznati, sve u roku 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je I-tuženici-protutužiteljici CŽ, II-tuženici FŽ i III-tuženici AŽ predati I-tužitelju- protutuženiku ŠŽ i II-tužiteljici-protutuženoj TŽ u nesmetani suposjed nekretnine ostavitelja iz toč. I izreke ove presude, u roku 15 dana, točkom III. izreke presude u cijelosti je odbijen protutužbeni zahtjev I-tužene- protutužiteljice CŽ koji glasi:

"Utvrđuje se da sva imovina iz Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O- 5486/09 od 2.10.2009. ispravljenog rješenjem od 2.11.2010. predstavlja bračnu stečevinu I-tužene-protutužiteljice CŽ i da je I-tuženica-protutužiteljica CŽ temeljem toga stekla pravo vlasništva u 1/2 dijela te imovine, i to:

- nekretnine označene kao stambena zgrada [adresa], sagrađena na zk.č.br. 1731/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to stan br. 119, na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/zk.ul. k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela,

- novčanih sredstava na tekućem računu br. 3207433518 kod Raiffeisenbank Austria d.d.,

- novčanih sredstava na deviznom računu br. 3207546357 kod Hrvatske poštanske banke d.d.,

- novčanih sredstava na deviznom računu br. 2427221241 kod Zagrebačke banke d.d.".

Točkom V izreke naloženo je I-tuženoj-protutužiteljici CŽ, II-tuženoj FŽ i III-tuženoj AŽ naknaditi I-tužitelju-protutuženiku ŠŽ i II-tužiteljici-protutuženoj TŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 17.812,50 kn, u roku 15 dana, dok je točkom VI izreke naloženo I-tužitelju- protutuženiku ŠŽ i II-tužiteljici-protutuženoj TŽ naknaditi I-tuženoj-protutužiteljici CŽ, II-tuženoj FŽ i III-tuženoj AŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn, u roku 15 dana.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-75/11-51 od 24.01.2020. odbijen je prijedlog I-tužitelja-protutuženika ŠŽ i II-tužiteljice-protutuženice TŽ za donošenje dopunske presude podnesen sudu 14.12.2018. kao neosnovan.

8. Povodom žalbe tuženica protiv presude Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3425/2020-3 od 21.04.2021. ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-75/11-53 od 20. studenog 2018. u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su 1.-tužitelj – protutuženik ŠŽ i 2.-tužiteljica – protutuženica TŽ suvlasnici svaki u daljnjih 1/10 dijela (preko 1/10 do 1/5 dijela) ostavinske imovine iza pok. SŽ, a koji sačinjava odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao stambena zgrada [adresa], sagrađena na čestici broj 173/5, na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119, na prvom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, površine 64,82 čm, upisana u [broj poduloška], z.k. ul. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a što su 1. -tuženica – protutužiteljica, 2.-tuženica i 3.-tuženica dužne priznati, točki II. izreke, točki IV. izreke i točki V. izreke i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obrazloženje da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da su tužitelji aktivno legitimirani u ovoj pravnoj tražiti da ih se utvrdi suvlasnicima nekretnine navedene u izreci prvostupanjske presude smatrajući da su to pravo suvlasništva stekli nasljeđivanjem iza pok. SŽ, oca tužitelja i supruga i oca tuženica, a imajući u vidu da je iza pok. SŽ proveden ostavinski postupak u kojem tužitelji kao djeca ostavitelja nisu sudjelovali, da su pravilno tužbom obuhvaćene II i III-tuženice kao nasljednice s time da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju tiče se i opsega ostavinske imovine, pa tuženice u međusobnim odnosima više ne bi mogle dovoditi u pitanje opseg ostavinske imovine utvrđen u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju, bez obzira na kojem pravnom temelju temelje svoj zahtjev. Međutim, kada se nakon pravomoćno provedenog ostavinskog postupka pojave novi nasljednici koji nisu sudjelovali u ostavinskom postupku i stoga se na njih niti ne odnosi učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, novi nasljednici mogu polagati pravo na ostavinsku imovinu bez obzira na ishod ostavinskog postupka glede opsega ostavinske imovine. U takvoj situaciji ni nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskoj raspravi i koji u takvoj situaciji s obzirom na sudionike u ostavinskom postupku i njihovo međusobno srodstvo (majka i kćerke) i odnos prema ostavitelju (supruga i djeca ostavitelja) ne potiču pitanja raščlanjivanja stvarnih imovinsko pravnih odnosa, što bi imalo odraza i na opseg ostavinske imovine, ne veže rješenje o nasljeđivanju glede opsega ostavinske imovine s obzirom na nove nasljednike. Stoga da je sud prvog stupnja s obzirom na zahtjev 1. -tuženice istaknut u vidu protutužbe trebao raspraviti radi li se o bračnoj stečevini između 1.-tuženice i pok. SŽ te da je zauzeo pogrešno pravno shvaćanje da rješenje o nasljeđivanju veže 1. -tuženicu u odnosu na opseg ostavinske imovine. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja da rješenje o nasljeđivanju veže 1. -tuženicu glede opsega ostavinske imovine da sud nije niti utvrđivao činjenice na okolnosti je li predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu između pok. SŽ i 1. -tuženice i koliki je udio svakog od njih. Pritom drugostupanjski sud upućuje da je odredbom čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11), istovjetno odredbi čl. 363. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98), koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003., propisano da se danom primjene ovog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima. Navedenim se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Stoga na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice kada je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) primjenjuju se odredbe navedenog Zakona. U skladu s odredbom čl. 277. ZBPO, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, je njihova zajednička imovina, dok je u skladu sa čl. 248. Obiteljskog zakona bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Stoga drugostupanjski sud nakon što je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da su tužitelji suvlasnici sporne nekretnine i pod pretpostavkom točnosti tvrdnje 2. -tuženice da nekretninu drži u posjedu prekarno (uz dopuštenje 1. -tuženice) ocjenjuje da je pravilno stajalište suda prvog stupnja da je 2.-tuženica u obvezi tužiteljima predati u susposjed ovu nekretninu, čime se ne zadire u prekarni odnos uspostavljen između 2.-tuženice i 1.- tuženice. Međutim, jer je povodom žalbe tuženica presuda suda prvog stupnja ukinuta u pobijanom dijelu točke 1. izreke, točki 4. izreke, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika i presudu suda prvog stupnja ukinuo u točki 2. izreke. Stoga je drugostupanjski sud ukinuo presudu suda prvog stupnja u točki I izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su 1. -tužitelj i 2.-tužiteljica suvlasnici ostavinske imovine preko 1/10 dijela svaki (preko 1/10 dijela do 1/5 dijela ili 2/10 dijela ), točki II izreke, točki IV izreke i točki V izreke pozivom na odredbu iz čl. 370. ZPP-a, dok je presuda suda prvog stupnja u točki I izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su 1. -tužitelj i 2.- tužiteljica suvlasnici ostavinske imovine u 1/10 dijela svaki, točki III i točki VI izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

9.

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj poslovni broj Gž- 3425/2020-4 od 21. travnja 2021. uvažena je žalba tužitelja i ukinuto je rješenje ovog suda poslovni broj P-75/2011-51 od 24.01.2020. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude podnesen sudu 14.12.2018. kao neosnovan s obrazloženjem da tužitelji u žalbi navode da su podneskom od 13.11.2018. postupajući po uputi prvostupanjskog suda dostavili ispravljenu i dopunjenu tužbu kojim se traži da se pravo nasljedstva tužitelja na ostavinsku imovinu ostavitelja koje sačinjavaju nekretnine iz točke I. izreke presude ima upisati u zemljišnu knjigu tako da će se u zemljišnoknjižnom [broj poduloška]/z.k.ul. k. o. [katastarska općina] brisati dosadašnje pravo tuženih i upisati pravo tužitelja te da imajući u vidu da su tužitelji u više navrata uređivali tužbeni zahtjev, a kako sud nije izrazio stav radi li se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP odnosno je li takva preinaka dopuštena u smislu odredbe čl. 190. ZPP da se ne može ispitati osnovanost prijedloga za donošenje dopunskog rješenja. Stoga je navedeno rješenje ukinuto i vraćeno sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku sud je sukladno odredbi čl. 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju uzimajući u obzir dokazne prijedloge stranaka u skladu sa odredbom čl. 219. ZPP.

11. Na ročištu održanom 18.01.2022. tužitelji su naveli da ostaju kod tužbenog zahtjeva specificiranog u podnesku od 13.11.2018. u cijelosti navodeći kako je to konačni specificirani tužbeni zahtjev, dok su je I-tuženica-protutužiteljica ostala kod odgovora na tužbu i protutužbenog zahtjeva kako je specificiran na ročištu 7.3.2018. s tim da isti ispravlja i nadopunjuje na način da umjesto riječi "…predstavlja bračnu stečevinu I-tužene CŽ." ispravno ima stajati "…predstavlja zajedničku imovinu I-tužene CŽ i pok. SŽ.".

12. Članak 191. stavak 1. ZPP propisuje da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva te su u konkretnom slučaju tužitelji preinačili tužbu, jer su tužbom tužitelji tražili da se utvrdi da tužiteljima kao zakonskim nasljednicima njihova oca pripada pravo na nasljedstvo i to svakom u 1/5 dijela ostavinske imovine koja se odnosi na nekretninu-stan i pokretnine-novčana sredstva što su tuženice dužne priznati i predati tužiteljima u nesmetan posjed i korištenje navedene nekretnine te im izdati valjanu zemljišno knjižnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva svakome u 1/5 dijela i isplatiti tužiteljima svakom u 1/5 dijela novčanih sredstava,

-podneskom od 07.03.2018. (list 124 spisa) uz ranije utvrđenje iz tužbe tužitelji traže da se pravo nasljedstva tužitelja na ostavinskoj imovini ostavitelja koje čine nekretnine ima upisati u zemljišnu knjigu uz brisanje dotadašnjeg prava tuženika uz upis prava tužitelja,

-podneskom od 26.08.2018. (list 137 spisa) tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/5 dijela ostavinske imovine u odnosu na nekretninu (stan) što su tuženice dužne priznati i predati tužiteljima u nesmetan posjed i korištenje taj dio ostavinske imovine i izdati im valjanu zemljišnoknjižnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva svakog u 1/5 dijela na nekretnini,

-podneskom od 16.11.2018. (list 147 spisa) tužitelji postavljaju zahtjev kojim se utvrđuje da su zakonski nasljednici ostavitelja u odnosu na nekretninu stan (oznaka pobliže navedenih u podnesku) te pokretnina (novčanih sredstava na računima pobliža navedenim u podnesku), da se pravo nasljedstva tužitelja na ostavinskoj imovini koju sačinjavaju nekretnine iz točke 1. izreke imaju upisati u zemljišnu knjigu tako što će se brisati dotadašnje pravo tuženika, a upisati pravo tužitelja te da su tuženice dužne predati tužiteljima u nesmetan suposjed nekretnine svakom u 1/5 dijela i isplatiti tužiteljima svakom u 1/5 dijela novčanih sredstava na računima u vlasništvu ostavitelja

13. Sud smatra da je preinaka tužbe svrhsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a i tuženici se nisu protivili preinaci.

14. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Rješenje o nasljeđivanju (list 4-6 i 55 spisa), Dopis od 7.7.2010. (list 41 spisa), Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. KO-2485/12 od 3.10.2013. (list 42-45 spisa), Elektronički dopis od 19.7.2010. (list 46 spisa), Izvadak iz matične knjige vjenčanih (list 56 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 30.12.1992. (list 57-58 spisa), Potvrdu od 12.2.1993. (list 59 spisa), Ugovor o kreditu br. 016-2513/2005 od 18.10.2005. (list 60-65 spisa), Ugovor o obročnoj otplati od 17.5.2010. (list 66 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 21.4.2009. (list 67-68 spisa), Račun br. 241/09 od 21.4.2009. (list 69 spisa), Uplatnice (list 70-71 i 74-75 spisa), Zaključnicu br. 5326 (list 72 spisa), Račun br. 5380/1 (list 73 spisa), Očitovanje Hrvatske poštanske banke d.d. od 27.2.2017. (list 91 spisa), Očitovanje Raiffeisenbank Austria d.d. od 8.3.2017. (list 93 spisa), Očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 20.3.2017. (list 95-96 spisa) i Očitovanje Zagrebačke banke d.d. od 2.5.2017. (list 98 spisa), pročitao iskaz stranaka I-tuženice CŽ (list 121 spisa), II-tužene FŽ (list 121 spisa) i III-tužene AŽ (list 122 spisa) te izvršio uvid u presliku spisa otkupa stana u [adresa], Su-034023/92 za ostavitelja SŽ (list 209-231 spisa).

15. U ponovnom postupku pred novim raspravnim sucem glavna rasprava je zbog izmjene suca počela iznova u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP te ni tužitelji ni tuženici nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga zbog čega sud nije ni izvodio druge dokaze osim uz suglasnost stranaka da se ponovno izvedeni dokazi ne izvode izvršio uvid u cjelokupni spis i pročitao sve isprave koje prileže spisu.

U odnosu na protutužbeni zahtjev

16. Imajući u vidu da opseg osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ovisi o opsegu osnovanosti protutužbenog zahtjeva I-tuženice protutužiteljice CŽ koju ne veže rješenje o nasljeđivanju glede opsega ostavinske imovine, to je potrebno utvrditi je li predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu između pok. SŽ i I-tuženice i koliki je udio svakog od njih, a vezano uz to predstavljaju li bračnu stečevinu i novčana sredstva na računima i to tekućem računu br. 320743- 3515 kod Raiffeisenbank Austria d.d., novčana sredstva na deviznom računu br. 3207546357 kod Hrvatska poštanska banka d.d. i novčana sredstva na deviznom računu br. 2427221241 kod Zagrebačka banka d.d., a imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva tužitelja (list 147 spisa).

17. Polazeći od utvrđenja da su I-tuženica i ostavitelj pok. SŽ sklopili brak 1977., a što među strankama nije sporno te sadržaj odredbe čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11) kojom je propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima te da se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, a to je u ovom slučaju Zakon o braku i porodičnim odnosima, sud je na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice ostavitelja i I-tuženice primijenio odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO). U skladu s odredbom čl. 277. ZBPO, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, je njihova zajednička imovina, dok je u skladu sa čl. 248. Obiteljskog zakona bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

18. Obzirom na to da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina potrebno je utvrditi doprinos svakog od njih u stjecanju te imovine. S obzirom na razdoblje stjecanja imovine koja je predmetom ovog spora u ovoj se pravnoj stvari primjenjuju odredbe ZBPO.

19. Odredbom članka 277. ZBPO-a propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova zajednička imovina dok je odredbom čl. 285. ZBPO-a propisano da svaki bračni drug može tužbom zahtijevati da se utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, a odredbom čl. 287. st. 1. ZBPO-a propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Nadalje, čl. 287. st. 2. ZBPO-a propisano je da sud, u slučaju spora, određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u sjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa, ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

20. Tužitelji osporavaju zahtjev I-tuženice-protutužiteljice navodeći da je sporna nekretnina posebna imovina ostavitelja pok. SŽ jer je predmetni stan ostavitelju dan na korištenje temeljem Ugovora o korištenju sa Montmontažom OOUR Procesna Zagreb broj 48/84 od 12.01.1984. na temelju odredbi Zakona o stambenim odnosima te da članovi porodičnog domaćinstva stanara imaju pravo nesmetano koristiti taj stan. Tužitelji smatraju da je odlučna činjenica za utvrđenje bračne stečevine činjenica da sporni stan nije stečen radom I-tuženice već je osnova stjecanja rada ostavitelja koji je stanarsko pravo stekao po osnovu svog rada.

21. Odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj: 43/92-pročišćeni tekst-78/02; dalje: ZPS) i stjecanje vlasništva stanova otkupom po odredbama tog Zakona ne isključuju primjenu odredaba ZBPO o stjecanju zajedničke imovine za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice, pa se i na stanove stečene po odredbama tog Zakona, neovisno o tome tko je zaključio ugovor o otkupu stana, primjenjuju odredbe ZBPO o stjecanju zajedničke imovine ukoliko su ispunjene zakonske pretpostavke predviđene u tim odredbama.

22. Prema čl. 277. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

23. Odredbom čl. 287. ZBPO-a određuje se da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

24. Stoga, kada su I-tuženica-protutužiteljica i njen suprug (ostavitelj pok. SŽ) za vrijeme trajanja zajednice života kupili stan, taj stan predstavlja zajedničku imovinu stranka. Suvlasnički udio ovisi o doprinosu u stjecanju te imovine. Pri tome, nije odlučno to što je pok. SŽ bio jedini nositelj stanarskog prava i što se on pojavljuje kao kupac stana i o tim činjenicama ne ovisi veličina suvlasničkog dijela drugog supružnika (bračnog ili izvanbračnog) na zajedničkoj imovini.

25. Radi utvrđivanja doprinosa I-tuženice-protutužiteljice u stjecanju predmetnog stana sud je pročitao iskaz tužiteljice saslušane kao parnične stranke obzirom na to da stranke u ponovnom postupku, nakon izmjene raspravnog suca, nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je pročitao dokumentaciju dostavljenu u spis.

26. Iz iskaza I-tuženice-protutužiteljice proizlazi da je sa pok. SŽ bila u braku od 1977. pa sve do njegove smrti. Iako je prije radila nakon ulaska u brak i ubrzo dobivanja djece odučili su da ona prestane raditi, da bude kod kuće s djecom i brine o obitelji. Pok. SŽ je za to vrijeme radio većinom na terenu i primao plaću. Navela je da se ne sjeća kada je točno otišao u mirovinu te je dok je pok. SŽ radio, I-tuženica sukladno dogovoru brinula o obitelji, između ostalog i na način da je kuhala, prala, peglala i sl. te se ne sjeća kada je suprug stekao stanarsko pravo, ali da su stan stekli nakon zaključenja braka odnosno nakon 1977.

27. Uvidom u dokumentaciju vezanu za otkup spornog stana ostavitelju sud je utvrdio da je ostavitelju pok. SŽ na temelju Ugovora Montmontaža Zagreb od 4.10.1983 predala sporni stan na korištenje te su ugovoru o korištenju stana navedeni članovi porodičnog domaćinstva ostavitelja i to supruga ostavitelja CŽ i djeca ostavitelja EŽ, VŽ, FŽ i ŠŽ. Nadalje, proizlazi da je ostavitelj pok. SŽ podnio zahtjev za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo te da je I-tuženica-protutužiteljica CŽ dala suprugu suglasnost za kupnju stana te da je kao kupac naveden SŽ. Stoga činjenica da je stan otkupljen samo na ime ostavitelja ne znači da isti predstavlja posebnu imovinu ostavitelja jer imajući u vidu da je u predmetnom stanu od 1983. sa njime živjela I-tuženica, ona je po sili zakona postala sunositeljica stanarskog prava u smislu odredbe čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93).

28. Stoga imajući na umu naprijed navedeno sud ocjenjuje da je sporni stan stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ostavitelja i I-tuženice- protutužiteljice zbog čega se sukladno čl. 277. ZBPO radi o njihovoj zajedničkoj imovini.

29. U odnosu na doprinos I-tuženice-protutužiteljice u stjecanju navedene imovine, a što sud sukladno čl. 287. st. 2. ZBPO-a određuje vodeći računa, ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, sud ocjenjuje da je njihov doprinos podjednak jer tužiteljica se tijekom trajanja bračne zajednice, obzirom na to da je sukladno dogovoru sa suprugom ubrzo nakon sklapanja braka prestala raditi brinula o djeci, održavanju domaćinstva, kuhala, peglala, prala, a navedenom iskazu I-tuženice tužitelji nisu prigovarali niti osporavali njegovu vjerodostojnost.

30. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je doprinos I-tuženice- protutužiteljice u stjecanju predmetne zajedničke imovine jednak doprinosu njezinog pokojnog supruga, ostavitelja, kako u pogledu nekretnine tako i u pogledu pokretnina-novčanih sredstava imajući na umu posebno činjenicu da tužiteljica nakon ulaska u brak i zasnivanja obitelji nije radila zbog čega ocjenjuje da i novčana sredstva odnosno pokretnine predstavljaju zajedničku imovinu, slijedom čega je u cijelosti prihvaćen protuužbeni zahtjev I-tuženice-protutužiteljice i odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

U odnosu na tužbeni zahtjev

31. Predmet spora je zahtjev tužitelja (list 146 spisa) radi utvrđenja da su tužitelji zakonski nasljednici ostavitelja i oca pok. SŽ te da im pripada pravo na nasljedstvo i to svakom u 1/5 dijela njegove ostavinske imovine koju sačinjavaju nekretnine i to odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. br. 173/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119, na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/ zk.ul. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pokretnine novčana sredstva na tekućem računu br. 320743-3515 kod Raiffeisenbank Austria d.d., novčana sredstva na deviznom računu br. 3207546357 kod Hrvatska poštanska banka d.d. i novčana sredstva na deviznom računu br. 2427221241 kod Zagrebačka banka d.d., pravo nasljedstva na ostavinskoj imovini tužitelja koju sačinjavaju nekretnine ima se upisati u zemljišnu knjigu tako da će se u zemljišnoknjižnom [broj poduloška] zk ul. Zaprudski otok brisati dotadašnje pravo tuženika, a upisati pravo tužitelja, da su tuženice dužne predati tužiteljima u nesmetan posjed nekretnine ostavitelja svakom u 1/5 dijela ostavinske imovine i isplatiti tužiteljima u 1/5 dijela novčanih sredstava na navedenim tekućim i deviznim računima ostavitelja.

32. Imajući u vidu da je prvostupanjskom presudom poslovni broj P-75/11-53 od 20.11.2018. utvrđeno da su I-tužitelj i II-tužiteljica suvlasnici svaki u 1/5 dijela ostavinske imovine iza ostavitelja i to stana (oznaka pobliže navedenih u izreci presude), a da je drugostupanjskim rješenjem ukinuta predmetna prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da su I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ suvlasnici svaki u daljnjih 1/10 dijela (preko 1/10 do 1/5 dijela) u odnosu na predmetnu ostavinsku imovinu, dok u dijelu kojim je utvrđeno da I-tužitelj i II- tužiteljica suvlasnici ostavinske imovine u 1/10 dijela svaki, točki III izreke i točki VI izreke presuda je ostala neizmijenjena kao nepobijana, odnosno u tom dijelu je prvostupanjska presuda pravomoćna, valjalo je u ovom postupku odlučiti o zahtjevu tužitelja u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude, a imajući u vidu zahtjev tužitelja prema podnesku od 16.11.2018. kao konačni postavljeni zahtjev (list 146 spisa).

33. Obzirom na to da je ovom presudom prihvaćen protutužbeni zahtjev I- tuženice-protutužiteljice radi utvrđenja da sva imovina iz Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-5486/09 od 2.10.2009. ispravljenog rješenjem od 2.11.2010. predstavlja zajedničku imovinu I-tužene-protutužiteljice CŽ i ostavitelja i da je I- tuženica-protutužiteljica CŽ temeljem toga stekla pravo vlasništva u 1/2 dijela te imovine (nekretnine i pokretnina), to je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužiteljima pripada pravo na nasljedstvo u odnosu na nekretninu i to stan iz rješenja o nasljeđivanju i to preko 1/10 dijela svaki (preko 1/10 dijela do 1/5 dijela odnosno 2/10 dijela) i odlučeno je kao pod točkom I izreke.

34. U odnosu na pokretnine i to novčana sredstva na računima ostavitelja prema rješenju o nasljeđivanju obzirom na to da je prihvaćen protutužbeni zahtjev I- tuženice-protutužiteljice i utvrđeno da isti predstavljaju zajedničku imovinu ostavitelja i I-tuženice i u ½ dijela, to odgovarajućom primjenom odredbi čl. 232. st. 4. u svezi čl. 8., 9. i 21. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03 i 35/05, dalje: ZN) proizlazi kako I-tužitelju ŠŽ i II-tužiteljici TŽ kao zakonskim nasljednicima pok. SŽ pripada pravo svakome na 1/10 dijela ostavine i to novčanih sredstava na računima svakome zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev kao pod točkom III izreke, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan. Nadalje, prihvaćen je zahtjev tužitelja kojim se nalaže I i II-tuženici isplata novčanih iznosa dosuđenih točkom III izreke jer im je predmetna imovina uručena na temelju Rješenja o nasljeđivanju iza ostavitelja (list 4 spisa), dok je odbijen zahtjev u odnosu na III-tuženicu jer njoj nije ni uručena predmetna imovina.

35. Prema članku 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) vlasnik u granicama iz st. 1. ovog članka ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a prema članku 37. st. 4. ZV-a svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela. Dakle, svaki suvlasnik, kao i vlasnik, u odnosu na idealni dio stvari ima pravo (su)posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Prema članku 37. st. 6. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakom, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Prema članku 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema članku 162. st. 1. ZV-a vlasnik, kako bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

36. Kako su I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ u ovom postupku dokazali da su kao zakonski nasljednici pok. SŽ sukladno čl. 5. st. 2. ZN-a nasljeđivanjem stekli suvlasništvo stana i to svaki u 1/10 dijela (to je nepobijani dio prvostupanjske presude) te kako je drugostupanjskom odlukom ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim su tuženici u obvezi predati u nesmetani posjed tužiteljima nekretninu ostavitelja (točka II izreke prvostupanjske presude), to je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev obzirom da I-tuženica CŽ, II-tuženica FŽ i III-tuženica AŽ, koriste stan, a ne i I- tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ, to su I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ kao suvlasnici neposjednici temeljem čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. u svezi čl. 30. st. 2. i čl. 37. st. 4. i 6. ZV-a ovlašteni predmetnom tužbom od tuženika zahtijevati predaju predmetnog stana u suposjed te je stoga i ovaj dio tužbenog zahtjeva (lat. rei vindicatio) valjalo usvojiti i odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

37. Zahtjev tužitelja da se pravo nasljedstva tužitelja na ostavinskoj imovini koju sačinjavaju nekretnine iz točke 1. izreke imaju upisati u zemljišnu knjigu tako što će se brisati dotadašnje pravo tuženika, a upisati pravo tužitelja nije osnovan jer je riječ o stjecanju prava suvlasništva na ostavinskoj imovini ostavitelja na temelju presude te pravomoćna presuda kao takva predstavlja temelj za uknjižbu prava suvlasništva I i II-tužitelja zbog čega je zahtjev odbijen kao neosnovan.

38. Odluka o troškovima postupka u odnosu na tužitelje temelji se na odredbi čl. 154. st 2. ZPP. Tužiteljima pripada pravo na naknadu troškova postupka koji se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 138/23; dalje: OT) i to:

-za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 OT-a 250 bodova,

-za sastav podneska od 11.02.2011. prema Tbr. 8/1 OT-a 250 bodova,

-za sastav žalbe od 26.11.2013. prema Tbr. 10/1 OT-a 250 bodova,

-za sastav podnesaka od 07.07.2016., 15.05.2017., 07.03.2018. prema Tbr. 8/1-OT-a za svaki podnesak po 250 bodova,

-za pristup na ročište od 13.07.2016. prema Tbr. 9/1 OT-a 250 bodova,

-za pristup na ročište od 04.07.2018. prema Tbr. 9/4 OT-a 50 bodova,

-za pristup na ročište od 12.09.2018. prema Tbr. 9/1 OT-a 250 bodova,

-za sastav podneska od 13.11.2018. (ispravno 14.11.2018.) prema Tbr. 8/3 OT-a 50 bodova,

-za pristup na ročište od 19.11.2018. prema Tbr. 9/1-OT-a 250 bodova,

-za sastav podneska od 14.12.2018. prema Tbr. 8/3 OT-a 50 bodova,

-za sastav žalbe od 26.02.2020. prema Tbr. 10/1 OT-a 250 bodova,

-za sastav podneska od 17.10.2021. prema Tbr. 8/1 OT-a 250 bodova,

-za pristup na ročište od 18.01.2022. prema Tbr. 9/1 OT-a 250 bodova,

-za sastav podneska od 15.08.2022. prema Tbr. 8/1 OT-a 250 bodova,

-za sastav podneska od 07.05.2024. prema Tbr. 8/3 OT-a 50 bodova,

-za sastav podneska od 03.02.2025. prema Tbr. 8/3 OT-a 250 bodova,

-za pristup na ročište od 05.02.2025. prema Tbr. 9/1 OT-a 250 bodova odnosno ukupno 3.700,00 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 eura, ukupno 7.400,00 eura uz uvećanje od 10 % zbog zastupanja više osoba prema Tbr. 40. OT-a 740,00 eura te pdv od 25% od 2.035,00 eura odnosno ukupno 10.175,00 eura. U ovom postupku riječ je o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja te su tužitelji prema ocjeni ovog suda uspjeli u postupku u približnom omjeru od 50% te im u tom dijelu i pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 5.087,50 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom VII izreke, dok tuženicima ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na tužbeni zahtjev.

39. I-tužitelj ŠŽ i II-tužiteljica TŽ su odbijeni s dijelom zahtjeva:

-za naknadu troškova sastava žalbe od 26.11.2013. preko priznatog iznosa jer je riječ o žalbi protiv rješenja pa im za sastav iste ne pripada pravo na zatraženi puni iznos nagrade, nego sukladno Tbr. 10/5 na 50% iste,

-sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova sastava podneska od 11.2.2011. preko priznatog iznosa jer nije riječ o obrazloženom podnesku, nego podnesku kojim se referiraju na procesno pitanje urednosti predane punomoći pa im za sastav istog ne pripada pravo na zatraženi puni iznos nagrade, nego sukladno Tbr. 8/3 na 25% iste, ali ne preko 500,00 kn,

-dok su tužitelji u cijelosti odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova sastava prijedloga od 9.2.2011. jer isti ne prileži spisu,

-sa zahtjevom za naknadu troškova pristupa na ročište 14.2.2017. jer njihov punomoćnik nije niti pristupio na ročište održano navedenog dana

-sa zahtjevom za naknadu troškova pristupa na ročište 16.5.2017. jer je ovo ročište zbog bolesti suca odgođeno prije početka raspravljanja o čemu je njihov punomoćnik bio uredno obaviješten elektronskom poštom (ispis elektronske pošte – list 100 spisa) pa njegov eventualni dolazak ne bi niti bio ocijenjen kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a

-sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 15.6.2017. jer istim prigovara odgodi ročišta pa ovaj trošak također nije ocijenjen kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a

-sa zahtjevom za naknadu troškova izdataka obzirom do zaključenja glavne rasprave nisu sukladno čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP-a postavili određen zahtjev iz kojeg bi bilo razvidno na koje se točno izdatke zahtjev odnosi niti su bilo čime dokazali osnov i visinu ovog troška

-sa zahtjevom za naknadu troškova pristupa na ročište 7.3.2017. jer ovo ročište nikada nije niti zakazano niti održano navedenog dana

-sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 19.6.2018. jer ovim podneskom ispravljaju tužbeni zahtjev pa ovaj trošak nije ocijenjen kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer su sukladno čl. 186. i čl. 106. ZPP-a bili dužni odmah u tužbi postaviti određen zahtjev i naznačiti svoje OIB [osobni identifikacijski broj]e (OIB [osobni identifikacijski broj]e podnositelja),

-sa zahtjevom za naknadu troškova pristupa na ročište od 24.10.2018. jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na to ročište,

-sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podnesaka od 08.09.2020. i 15.03.2021. jer isti ne prileže spisu,

- za sastavljanje prijedloga od 11.11.2024. jer sud smatra da taj trošak ne može ići na teret tuženika,

40. Tuženici su u postupku uspjeli u cijelosti sa protutužbenim zahtjevom zbog čega im u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP pripada trošak prema vrijednosti predmeta spora od 6.636,14 eura (u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP) i to za sastav podneska od 13.07.2016. prema Tbr. 8/1 OT-a 100 bodova, za pristup na ročište od 13.07.2016. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 14.02.2017. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 07.03.2018. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 04.07.2018. prema Tbr. 9/4 OT-a 25 bodova, za zastupanje na ročištu od 12.09.2018. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 24.10.2018. prema Tbr. 9/1 OT-a 250 bodova, za sastav žalbe od 14.12.2018. prema Tbr. 10/1 OT-a 125 bodova, za zastupanje na ročištu od 18.01.2022. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, za sastav podneska od 08.07.2022. i 02.11.2022. prema Tbr. 8/3 OT-a 25 bodova za svaki podnesak i zastupanje na ročištu od 05.02.2025. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, odnosno ukupno 925,00 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno 1.850,00 eura, uz uvećanje za 20% zbog zastupanja više osoba prema Tbr. 40. OT-a što čini 370,00 eura i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 555,00 eura odnosno ukupno 2.775,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika-protutuženika odbijen kao neosnovan.

41. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.