REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-250/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu toga suda Jasni Grgurić u parničnom postupku tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv tuženika OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Nenadu Dianiću, odvj. iz Ivanić-Grada, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2025. u prisustvu zastupnika tužiteljice po zakonu HŽ – zamjenika ODO Velika Gorica, tuženika osobno uz zamjenicu punomoćnika Anu Čule, odvj. iz Zagreba, objavljene 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici zaprimljen 1. kolovoza 2023. koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku, OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, plati iznos od 54.889,87 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana 01. srpnja 2018. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine te po stopi od 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate i to:

- na iznos od 11.634,59 eura / 87.660,80 kuna od dan 01. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 11.634,59 eura / 87.660,80 kuna od dan 01. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 11.634,59 eura / 87.660,80 kuna od dan 01. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 11.634,59 eura / 87.660,80 kuna od dana 01. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 8.351,51 eura / 62.924,54 kuna od dana 01. srpnja 2022. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,00 % godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.''

II. Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 sa zahtjevom za plaćanje svojih troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 EUR; kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 platiti trošak ovog parničnog postupka tuženiku OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 8.125,00 EUR; u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.1. U tužbi se navodi da je 27. veljače 2015. godine zaključen je Ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske između tužiteljice, Republike Hrvatske, zastupane po gradonačelniku [adresa], OŽC, kao prodavatelja i tuženika, OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić- Grada, Moslavačka 12, broj: OV-1608/2015 i OV-1609/2015 od dana 27. veljače 2015. godine, kojim ugovorom su tuženiku prodane nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i to čk. br. 110 Oranica [adresa] sa 234676 m2, k. o. [katastarska općina] te čk. br. 314 Oranica Krči sa 175751 m2 i čk. br. 316 Oranica Gložice sa 91060 m2, k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.314.912,07 kuna. Točkom II. navedenog Ugovora tuženik se obvezao navedeni iznos kupoprodajne cijene platiti u 15 obročnih rata s datumima dospijeća kako su naznačeni u Ugovoru. Tuženik je bio uveden u posjed nekretnina koje su bile predmet ugovora dana 31. ožujka 2015. godine. Budući da tuženik nije platio tri dospjele obročne rate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji naznačenog u točki I. tužbe, a koje rate su dospjele na isplatu dana 14. ožujka 2015. godine, dana 30. lipnja 2015. godine i dana 30. lipnja 2016. godine te je dospjeli nepodmireni dug tuženika na dan 13. ožujka 2017. godine, temeljem navedenog ugovora, ukupno iznosio 295.255,38 kuna to je Agencija za poljoprivredno zemljište, kao zastupnik Republike Hrvatske, dopisom, Klasa: 320-02/17-05/99, Urbroj: 370-08- 17-2 od dana 05. travnja 2017. godine, koji je dostavljen tuženiku, a sukladno gore navedenoj točki ugovora, raskinula ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, Klasa: 940-04/14-02/9, Urbroj: 238/10-02/30-14-9 od dana 27. veljače 2015. godine i pozvala tuženika da u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti odnosno od skidanja usjeva preda poljoprivredno zemljište u posjed vlasniku, Republici Hrvatskoj te plati naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta iz ugovora o prodaji za vremensko razdoblje od uvođenja u posjed ( 31. ožujka 2015. godine ) do preuzimanja posjeda od strane Republike Hrvatske. Tuženik u ostavljenom roku nije predao u posjed Republici Hrvatskoj poljoprivredno zemljište koje je bilo predmetom ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno nekretnine i to čk. br. 110, k. o. [katastarska općina] te čk. br. 314 i 316, k. o. [katastarska općina] niti je platio naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta iz ugovora o prodaji za vremensko razdoblje od uvođenja u posjed (31. ožujka 2015. godine) do preuzimanja posjeda od strane Republike Hrvatske te je tužiteljica dana 06. rujna 2017. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed predmetnih nekretnina. Pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl. broj: P-452/17-2 od dana 23. listopada 2017. godine, koja je donesena u predmetnom parničnom postupku, i to točkom I. izreke presude, naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u posjed navedene nekretnine, u roku od 15 dana. Kako tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu temeljem gore naznačene ovršne presude, to je tužiteljica protiv tuženika dana 08. ožujka 2019. godine podnijela prijedlog za ovrhu radi predaje istih nekretnina u posjed tužiteljici te je u navedenom ovršnom postupku provedena ovrha i nekretnine su predane u posjed tužiteljici. Budući da je tuženik u razdoblju od 2018. godine do 19. rujna 2022. godine bez ikakve pravne osnove držao u posjedu nekretnine u vlasništvu tužiteljice i to čk. br. 110 Oranica [adresa] sa 234676 m2, k. o. [katastarska općina] te čk. br. 314 Oranica Krči sa 175751 m2 i čk. br. 316 Oranica Gložice sa 91060 m2, k. o. [katastarska općina] te je od iste stekao imovinsku korist, dužan je tužiteljici sukladno odredbi članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima naknaditi vrijednost ostvarene koristi u visini godišnje zakupnine i to za 2018., 2019., 2020., 2021. i dio 2022. godine. Kako se visina zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske određuje po vrsti odnosno kulturi poljoprivrednog zemljišta i sukladno Uredbi o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture (Narodne novine broj: 89/2018) te s obzirom na kulturu zemljišta ( oranica ) i ukupnu površinu poljoprivrednog zemljišta koju je tuženik obrađivao, to je tuženik dužan tužiteljici, za jednogodišnje korištenje predmetnog poljoprivrednog zemljišta, isplatiti iznos od 11.634,59 eura / 87.660,80 kuna odnosno za korištenje poljoprivrednog zemljišta u razdoblju od dana 01. siječnja 2018. godine do dana 19. rujna 2022. godine isplatiti ukupan iznos od 54.889,87 eura / 413.567,74 kuna. Tužiteljica je, sukladno odredbi članka 186.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku, podnijela zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku, ali se isti nije očitovao na zahtjev u zakonskom roku od tri mjeseca.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Predlaže se tužbu tužiteljice odbaciti podredno tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Tuženik ističe da nije bio u posjedu sporne nekretnine u razdoblju od 2018. godine pa do 19. rujna 2022. godine. Osim toga tuženik nije ostvario nikakvu korist te je tužba tužiteljice u tom smislu promašena. S obzirom da tuženik nije bio u posjedu nekretnine ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužiteljica pogrešno smatra da cijena zakupnine može biti novčani ekvivalent iznosa godišnje zakupnine. Ukoliko tužiteljica tvrdi da je tuženik ostvario korist koja mu ne pripada to je ista dužna dokazati visinu koristi koju da je tuženik navodno ostvario. Činjenica da je tužiteljica inicirala ovrhu ne znači da je tuženik bio u posjedu nekretnine. Dakle tužba tužiteljice neosnovana je u cijelosti. Tuženik ističe da je tužba tužiteljice neosnovana u cijelosti. Naime u konkretnom slučaju nejasna je pravna osnova tužbe. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je u konkretnom slučaju ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta raskinut. Ukoliko je ugovor raskinut to tužiteljica ne može tražiti naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta budući ničim nije dokazala da ga je tuženik koristio u spornom razdoblju od 2018. godine pa do 2022. godine. Tuženik upire i na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-663/2020 od dana 01. srpnja 2020. godine iz koje proizlazi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da korisnici poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH koji zemljište koriste bez osnove da su dužni plaćati naknadu u visini iznosa zakupnine te Županijski sud navodi da je takov zaključak protivan odredbi čl. 48. Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji regulira visinu zakupnine kod zaključivanja ugovora o privremenom korištenju ali bez ugovora (tužiteljica ne dokazuje koja bi bila naknada za korištenje navedene nekretnine temeljem odredbe čl. 48 ZPZ-a). Dakle tuženik osporava i osnov tužbe i visinu. Tuženik u spornom razdoblju nije koristio nekretnine koje se opisuju u tužbi odnosno iste nije držao u posjedu. Tuženik dakle nije ostvario nikakvu imovinsku korist kako to pogrešno navodi tužiteljica. Pogrešno je i zaključivati da bi imovinska korist bila istoznačna visini neplaćene zakupnine budući bi imovinska korist bila korist koju je tuženik imao od neovlaštenog korištenja nekretnine a ista nije istovjetna visini neplaćene zakupnine budući je ugovor o raskinut. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare. Tuženik predlaže u postupku saslušati stranke i to tužitelja PŽ, svjedoka AŽ sve na okolnost da tuženik sporne nekretnine nije obrađivao niti koristio niti je ostvario imovinsku korist te od istih nije ostvario nikakvu imovinsku korist.

3. U toku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan je dopis tuženiku od 25. siječnja 2023. sa dostavnicom (list 6-12), ugovor o prodaji i mišljenje od 4. srpnja 2011. (list 13-17), zapisnik o uvođenju u posjed nekretnine od 31.3-2015. (list 18), zk izvadak (list 19-26), raskid ugvora s dostavnicom od 5.4.2017. (list 27-33), dopis Odsjeka za poljoprivredu ODO-u od 14.9.2019. (list 38-39), presuda ovog suda broj P-452/2017-2 od 23. listopada 2017. (list 34-37), rješenje o ovrsi i rješenje o provedeno postupku predaje u posjedu broj Ovrv-199/19 od 3. listopada 2022. (list 41-46), dopis Grada Ivanić-Grada ODO-u od 23.1.2023. (list 47), saslušani su svjedoci VŽ, TŽ, AŽ, SŽ te je saslušan tuženik.

4. Sud je proveo dokaze koje su stranke predložile.

5.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP, odlučio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva; a pri tome je osobito uzeta u obzir okolnost da je na tužiteljici teret dokazivanja.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa za korištenje poljoprivrednog zemljišta od strane tuženika za period od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. bez pravne osnove, a visina zakupnine određena je po vrsti, odnosno kulturi poljoprivrednog zemljišta i sukladno Uredbi o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH te Naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti radi akvakulture NN (89/18) te s obzirom na kulturu zemljišta i ukupnu površinu zemljišta.

7. U ovom postupku nesporno je da je pod brojem P-452/2017-2 od 23. listopada 2017. donesena presuda zbog ogluhe kojom je naloženo tuženiku predati u posjed tužiteljici nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica].

8. Sporno je da li je tuženiku dostavljena Obavijest tužiteljice od 25. siječnja 2023. zajedno s nacrtom tužbe, sporno je da li je tuženiku ikad dostavljen nacrt raskida Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, tj. dopis Agencije za poljoprivredno zemljište od 5. travnja 2017. zajedno s nacrtom tužbe. Nadalje je osobito sporno da li je tuženik bio u posjedu nekretnine upisanih u tužbi u vremenskom periodu od donošenja presude zbog ogluhe, tj. 23. listopada 2017. do donošenja Rješenja o predaji nekretnine u posjed tužiteljici, tj. do 3. listopada 2022.

9.1. U odnosu na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u spisu priložene isprave te je uvidom u dostavnicu za Obavijest tužiteljice od 2. ožujka 2023. zajedno s nacrtom tužbe utvrđeno da je nacrt tužbe dostavljen tuženiku spomenutog dana, ali ne i ostale isprave.

9.2. U odnosu na Raskid Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, tj. dopis Agencije za poljoprivredno zemljište od 5.4.2017. zajedno s nacrtom tužbe utvrđeno je da je isto dostavljeno "opunomoćeniku" –bez imena tko je to, 17. rujna 2017., a da je adresirano na Općinski sud Velika Gorica, Stalna služba u Ivanić-Gradu gdje je i uručeno te spomenuto, dakle, nije uručeno tuženiku OŽ niti njegovom punomoćniku.

9.3. Nadalje je sporna okolnost da li je tuženik OŽ bio u posjedu ovih nekretnina u utuženom periodu od 1.7.2018. do 31.12.2022., a kao što je naznačeno u tužbi. Na navedenu okolnost ispitani su svjedoci, a temeljem njihovih iskaza utvrđeno je kako istima nisu bili poznati detalji vezani uz ovaj parnični postupak.

9.4. Iz iskaza svjedoka VŽ utvrđuje se kako se isti bavi također poljoprivredom te navodi da mu je poznato da tuženik nije obrađivao ove čestice, već ih je obrađivao O koji je protupravno ušao u posjed. Također navodi da je tuženik bio u blokadi, O mu je protupravno preorao sav usjev, došlo je do promjene gradonačelnika te 3 godine nije uopće mogao posjedovati zemljište, a radi čega je bankrotirao, bio u blokadi i više se nije bavio sijanjem. Zna i to da je u utuženom periodu bilo raspisanih natječaja za ta zemljišta, ali ne zna kako su završili. Odgovara da je OŽ došao u blokadu 2013. ili 2014. te od tada nije obrađivao zemljište, već su zemljište samovoljno obrađivali SŽ i O.

9.5. Svjedok OŽ iskazuje isto kao i svjedok VŽ te dodaje kako mu je poznato da zbog blokade se tuženik od 2014. nije bavio poljoprivredom.

9.6. Svjedok AŽ, supruga tuženika, navodi da njezin suprug više od 2015. godine nije obrađivao nikakvo poljoprivredno zemljište, tj. nijednu nekretninu jer je došao u financijske teškoće, nije joj poznato da li se vodio kakav ovršni postupak ili postupak za predaju zemljišta u posjed Gradu. Zna da je neke čestice u utuženom periodu obrađivao SŽ.

9.7. Svjedok ZŽ je zaposlenica Grada Ivanić-Grada koja je počela raditi u kolovozu 2018. te ne za ništa o utuženom periodu, ali zna da je tuženik bio pozvan vratiti poljoprivredno zemljište u posjed Gradu negdje 2022. godine. Ne zna da li je do vraćanja u posjed on to zemljište obrađivao i tko je bio u posjedu zemljišta.

9.8. Svjedok SŽ navodi da on ne zna točno koje kčbr. sud spominje obzirom da zemljišta zna po nazivima, npr. Krči, Gložice te on kada prijavljuje Agenciji nekretninu napiše naziv čestice o kojoj se radi. Zna da OŽ nije obrađivao zemljište, ali ne zna koje čestice je ranije dobivao u zakup. Također navodi da je on osobno dobio i zaključio ugovor na privremeno korištenje koji je završio 2024. godine, ali nije siguran o kojim česticama se radi. Decidirano tvrdi da nije ulazio u posjed zemljišta, a da prethodno nije dobio Ugovor o privremenom korištenju.

9.9. Tuženik u svom iskazu navodi da je on na natječaju 2010. godine odabran da mu se dodijeli 100 hektara zemljišta, ali je Ugovor dobio tek 2015. godine nakon lokalnih izbora. No međutim, 2013. nije mogao obrađivati zemlju pa je blokiran i od tada je u stečaju. Nikada nije ušao u posjed ovog zemljišta, a doista je u neznanju, zabludi i nesvjesno potpisao Zapisnik o uvođenju u posjed. Ističe da su SŽ i O obrađivali zemljište u utuženom periodu te je i Grad raspisao dva natječaja 2018. i 2023. Navodi da se nije pozivao i odgovarao na tužbe jer je smatrao da je Ugovor iz 2015. raskinut, odnosno prije poziva za sud dobio je Ugovor o raskidu, a nije znao kakve su posljedice. Ne zna da li mu je Grad uopće dostavio poziv da vrati zemlju u posjed i nije prisustvovao očevidu radi predaje u posjed. Smatra da je greška Grada što ovaj Ugovor nije zaključen do 2015. godine, ali je obavijestio zaposlenicu Grada IŽ da je od 2013. godine u blokadi tako da nije bio sposoban zaključiti ugovor, ali je ona inzistirala 2015. da mu uruči te Ugovore te je on pristao, iako nije trebao. Također nije plaćao rate jer zemljište nije posjedovao i jer je bio blokiran.

10. Na temelju svega naprijed izloženog, tj. izvedenih dokaza utvrđuje se da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik OŽ bio u posjedu poljoprivrednog zemljišta upisanih u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. u utuženom vremenskom periodu, tj. u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. Naime, niti jednim dokazom nije utvrđeno da bi bilo koja institucija, Grada Ivanić- Grada, dakle Povjerenstvo za zakup ili Povjerenstvo Agencije za poljoprivredno zemljište izašlo na teren te neposredno utvrdilo i to konstatiralo bilo kakvom ispravom, da bi spomenuto zemljište u ovom periodu doista bilo u posjedu tuženika OŽ. Za razliku od toga, iz iskaza tuženika utvrđuje se da je on doista potpisao Ugovor o zakupu ovog zemljišta 2015. godine, da je već tada zapao u velike financijske teškoće, tj. da je od 2013. godine bio u blokadi, odnosno stečaju te nije niti mogao potpisati Ugovor obzirom na to svoje svojstvo. Konkretno se utvrđuje da je natječaj bio raspisan 2010. godine kada je on bio solventan i imao uvjete da se s njim zaključi ugovor kao najpovoljnijem ponuđaču, a da spomenuti ugovor nije niti zaključen do 2015. kada ga je tuženik potpisao na nagovor službenice Grada, iako za to nisu postojali više predviđeni preduvjeti. Nadalje je utvrđeno da tuženik nikada nije obrađivao niti ušao u posjed ovog zemljišta jer je u vrijeme kada je zaključio Ugovor, odnosno osobito u utuženom periodu, u posjedu ovog zemljišta bio osoba imenom SŽ i O koji su ga obrađivali temeljem Ugovora o privremenom korištenju. Nadalje je utvrđeno da je Komisija Grada Ivanić-Grada samo formalno na papiru upisala da je tuženik uveden u posjed, iako on nikada nije posjedovao spomenute nekretnine. Poznato mu je da su se protiv njega vodili parnični i ovršni postupci, ali nije reagirao na odluke suda da vrati zemlju u posjed Gradu u Ivanić-Gradu, zato jer svi u Gradu znaju da on nije bio u posjedu tih nekretnina, budući da je davno prije utuženog perioda bio u stečaju te se od 2014. godine uopće ne bavi poljoprivredom; a što je u Gradu i među zakupcima s tog područja bilo notorno.

11. Slijedom svega izloženog sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako tužiteljica nije dokazala da bi tuženik posjedovao nekretnine u utuženom periodu od donošenja presude kojom se raskida Ugovor pa do formalne predaje nekretnine u ovršnom postupku u posjed tužiteljici, tj. 29. studenog 2021. Nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik bio potpuno inertan u parničnom i ovršnom postupku, tj. u parničnom je donesena presuda zbog ogluhe, a u ovršnom Ovr-150/2020 ovršenik također nije bio aktivan. Nedvojbeno se utvrđuje okolnost da Povjerenstvo Grada, odnosno tužiteljica nikada nije spomenutu nekretninu na terenu predala u posjed tuženiku, niti je utvrdilo da bi tuženik doista ovu nekretninu posjedovao, dakle obrađivao u utuženom periodu. Nema niti jednog dokaza da bi tuženiku ili njegovom punomoćniku bio dostavljen nacrt tužbe i Obavijest Agencije jer iz dostavnice proizlazi da je spomenuto uručeno ovom sudu, a ne tuženiku. Sud vjeruje tuženiku da isti, zbog svojih financijskih problema, nikada nije niti bio u posjedu ove nekretnine, da su sada u posjedu druge fizičke osobe koje su bile u posjedu i ranije, tj. u utuženom periodu, a što potvrđuju iskazi brojnih svjedoka. Nadalje, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako tužiteljica nije dokazala opseg vraćanja, odnosno utuženu visinu sredstava stečenih bez osnove u smislu čl. 1111 i čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO). Dakle, ne samo što tužiteljica nije dokazala da bi tuženik bio u posjedu ovog poljoprivrednog zemljišta u utuženom periodu; tužiteljica nije niti dokazala koje su poljoprivredne kulture bile zasađene na tom zemljištu. Dakle, nije dokazala tko je bio stjecatelj u smislu čl. 1111 niti je dokazala u smislu čl, 1115 visinu plodova u nominalnom iznosu; dakle vrijednost koja bi eventualno bila stečena bez osnove. Pored navedenog, utvrđeno je da se u konkretnom slučaju neosnovano traži od tuženika vrijednost ostvarene koristi u visini godišnje zakupnine, obzirom na Uredbu o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH i naknade za korištenje voda jer je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije ostvario nikakvu korist jer spomenute nekretnine uopće nije posjedovao, odnosno obrađivao. Naime, činjenica što jedinice lokalne samouprave i odgovarajuća tijela Ministarstva poljoprivrede nisu bili ažurni, nisu postupali s poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH pažnjom dobrog gospodarstvenika na način da pravodobno vode računa o valjanosti natječaja, o tome da li se zaista to poljoprivredno zemljište obrađuje i tko ga zapravo obrađuje, ne može biti na štetu pojedinih osoba, odnosno konkretno tuženika koji je u konkretnom slučaju samo kolateralna žrtva neažurnosti tijela državne uprave.

12. Obzirom na sve naprijed izloženo sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan jer nije utvrđeno da bi upravo tuženik držao u posjedu nekretninu u utuženom period, niti je utvrdio visinu imovinske koristi koja bi bila stečena bez osnove, odnosno nije uopće utvrđeno da li je netko obrađivao, posjedovao sporno zemljište, tko ga je obrađivao i koja poljoprivredna kultura bi bila zasađena, odnosno kakva bi bila pribavljena korist od osobe koja je bila u posjedu.

13.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. novi Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku-odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa).

13.2. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati kao opravdane troškove trošak zastupanja na ročištu od 9.9.2024., 13.5.2024., 11.3.2024. i 23.3.2025. temeljem Tbr. 9.1., trošak podneska od 29.10.2023., i troška sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8, sve uvećano za PDV, a obzirom na VPS koji iznosi 54.889,87 EUR; u ukupnom iznosu od 8.125,00 EUR.

13.3. Obzirom na uspjeh u parnici, tj. da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor, dužna je tuženiku platiti zatraženi trošak u cijelosti.

14. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 25. travnja 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- Tužiteljica po zastupniku po zakonu – ODO Velika Gorica

- Tuženik po pun. Nenadu Dianiću, odvj. iz Ivanić-Grada

4. Sredi spis

Kal. 15 dana