REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3416/2022-15

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po Stjepanu Brčiću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 25. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Ročište za objavu presude zakazano za dan 28. travnja 2025. godine u 9,25 sati neće se održati.

III. Nalaže se tužitelju GK, iz [adresa], naknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-271/07 od 28. travnja 2009. godine određeno je da je dužan tuženik (u ovoj pravnoj stvari tužitelj) isplatiti tužitelju (u ovoj pravnoj stvari tuženik) CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Dubrovnik, na ime regresa isplaćene štete iznos od 15.807,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2005. godine pa do konačne isplate, te naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.730,00 kn. Navodi da je povodom presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-271/07 od 28. travnja 2009. godine tuženik u svojstvu ovrhovoditelja podnio dana 21. travnja 2021. godine zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika (tužitelja), bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha po svim računima i oročenim novčanim sredstvima. Navodi da na temelju zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja Financijska agencija provodi prisilnu naplatu na svim računima ovršenika (tužitelja). Tužitelj ističe da čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Kako je presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-271/07 od 28. travnja 2009. godine postala ovršna dana 08. lipnja 2009. godine te kako je tuženik kao ovrhovoditelj podnio po toj presudi Financijskoj agenciji zahtjev za prisilnu naplatu na svim računima tužitelja kao ovršenika dana 21. travnja 2021. godine te kako je taj zahtjev tuženik kao ovrhovoditelj podnio po proteku roka od 10 (deset) godina od ovršnosti ovršne isprave to je ovrha koju provodi Financijska agencija po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja od 21. travnja 2021. godine po presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-271/07 od 28. travnja 2009. godine nedopuštena. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu, osporava da bi nastupila zastara. Tuženik ističe da je zastara prekinuta pokretanjem i provođenjem ovršnog postupka protiv tužitelja kao ovršenika, da se od 2016. godine vodio postupak ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja pred Općinskim građanskim sudom u Puli, pod poslovnim brojem Ovr-6439/16, pa je došlo do prekida zastare sukladno čl. 241.Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je čl. 245. st. 5. Zakona o obveznim odnosima propisano da zastara počinje teći iznova okončanjem postupka ovrhe. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presudu zbog ogluhe poslovni broj P- 271/07 od 28. travnja 2009. g. (list 6 spisa, Zahtjev za izravnu naplatu (list 7-8 spisa). Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-6439/2016.

4. Predmet ovog spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe.

5. Sud je uvidom u spis Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-6439/2016 godine utvrdio da je ovdje tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb u svojstvu ovrhovoditelja podnio prijedlog za ovrhu na računima ovršenika, ovdje tužitelja dana 21. lipnja 2016. godine, da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-6439/16-6 od 13. listopada 2016. godine određena predložena ovrha, te je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-6439/16-6 pravomoćno i ovršno s danom 03. studenog 2016. godine. Nadalje je sud utvrdio da je FK, iz [adresa], zaprimio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 6439/2016 od 13. listopada 2016. godine uz prijedlog od 23. lipnja 2016. godine dana 25. listopada 2016. godine (list 14-19 spisa poslovni broj Ovr-6439/2016). Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-6439/2016 sud je dostavio FINA-i na provedbu dana 20. listopada 2016. godine.

6. Tužitelj u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-271/07 od 28. travnja 2009. godine, što je sud utvrdio uvidom u spis Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-6439/2016 a tužitelj suprotno ne dokazuje. Nadalje upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka procesna je pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku.

7. U smislu odredbe čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, s tim da prema čl. 52. st. 3. OZ ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru sud će podnositelja prigovora uputiti da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na premetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoja prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javnom ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 32. st. 4. OZ), što u konkretnome nije slučaj.

8. U konkretnom slučaju nedvojbeno je da tužitelj, nije upućen u parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 6439/2016 13. listopada 2016. godine.

Kako je upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku, a u konkretnom slučaju tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži proglašenje nedopuštenom ovrhe iz kojeg postupka nije upućen na pokretanje parnice, to je u konkretnom slučaju valjalo odbaciti podnesenu tužbu , jer nema pravne mogućnosti podnošenje tužbe za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe bez ispunjena procesne pretpostavke iz odredbe čl.52. st. 3 OZ.

9. Nadalje iz sadržaja odredbe čl. 51. st. 1. i 3. OZ proizlazi da je nužno da se u parničnom postupku može tražiti utvrđenje da je ovrha određena odlukom suda nedopuštena da je tužitelj prethodno podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ te da je od strane ovršnog suda upućen na put parnice radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

Kako tužitelj u ovom konkretnom postupku ne može pokrenuti parnicu radi nedopuštenosti predmetne ovrhe budući da ga ovršni sud prethodno rješenjem nije uputio na pokretanje takve parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe što predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje takve parnice, to je sud odbacio tužbu kako u izreci ovog rješenja.

Sud ističe kako je istovjetno pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/12 od 5. rujna 2012. godine.

10. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 11.07.2022.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 19.03.2024.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.10.2024. g. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 18.03.2025.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 875,00 EUR.

Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer istu nije platio. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od dana donošenja odluke do isplate dosuđena je prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 25. travnja 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku