REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-318/2024-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja HF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Katarina Ćosić, odvjetnica u Zagrebu, Cirkovci 97, protiv tuženice ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Nikolina Brnad Resnik, odvjetnica u Zagrebu, Međimurska 19/IV, radi povrede autorskog prava i isplate, VPS: 4.910,73 EUR, nakon glavne rasprave, zaključene dana 25. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Katarine Ćosić, odvjetnice u Zagrebu, i punomoćnice tuženice Nikoline Brnad Resnik, odvjetnice u Zagrebu, dana 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da isplati tužitelju iznos od 3.185,34 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 25. travnja 2025. po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 1.592,67 EUR, sa zateznom kamatom koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema stopi zatezne kamate koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećana za tri postotna poena.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.062,12 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, za iznos od 2.383,08 EUR.

Obrazloženje

1. Ovosudnom presudom posl.br. P-64/2021-30 od 24. veljače 2023., utvrđeno je da je tuženica neovlaštenim korištenjem fotografije "Novogodišnji vatromet", putem aplikacije Instagram odnosno profila citaj_knjigu i fotografije "Plitvice" putem aplikacije Facebook, odnosno profila Čitaj knjigu, čiji je autor tužitelj, bez znanja i suglasnosti tužitelja povrijedila autorsko pravo tužitelja (točka I. izreke presude), zatim je naloženo tuženiku propuštanje neovlaštenog korištenja fotografija "Novogodišnji vatromet" i "Plitvice" ubuduće (točka II. izreke presude), tuženici je naloženo platiti tužitelju iznos od 12.000,00 kn spp, na ime naknade za neovlašteno korištenje autorskih djela tužitelja, odnosno penala (točka III. izreke presude), dok je odbijen tužbeni zahtjev po istoj osnovi, te po osnovi naknade ostvarene imovinske koristi u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn spp (točka IV. izreke presude).

2. Po žalbi tužitelja i tuženika, prvostupanjska presuda ukinuta je u točkama III. i IV. izreke, kao i odluka o troškovima postupka, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Prvostupanjska presuda potvrđena je točkama I. i II. izreke.

3. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica bez odobrenja i bez navođenja tužitelja kao autora predmetnih fotografija povrijedila tužiteljeva autorska prava, te je pravilno sud zabranio tuženici činjenje takvih i sličnih povreda ubuduće. Što se tiče prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na isplatu uobičajene naknade penala i stjecanja bez osnove, da je presuda zahvaćena žalbenim razlogom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno. Tužitelj, naime, da nije precizirao u koji iznos, od ukupno zahtijevanog iznosa od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn), potražuje po osnovi naknade za neovlašteno korištenje, uključujući penale, a koji po osnovi povrata stečenog bez osnove. Ovdje da se radi o dva različita tužbena zahtjeva, tj. zahtjeva za isplatu uobičajene naknade za predmetne vrste korištenja, odnosno isplatu penala, i o zahtjevu za povrat stečenog bez osnove. Prvostupanjski sud da nije utvrdio koji iznos tužitelj zahtijeva po kojoj osnovi. Tužitelj, pak, da u žalbi osnovano navodi da uobičajena naknada koju je utvrdio prvostupanjski sud, ne odgovara iznosu uobičajenih naknada koje je utvrdio stalni sudski vještak, već je upola niža. Tuženica da osnovano u žalbi navodi da je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za intelektualno vlasništvo djelomično kontradiktoran, jer da navodi da je najčešća cijena otkupa fotografija poznatih autora u rasponu od 331,81 EUR (2.500,00 kn) po fotografiji, do 995,42 EUR (7.500,00 kn), za zahtjevnije fotografije, dok je za predmetnu fotografiju "Novogodišnji vatromet", naveo da je uobičajena naknada 1.337,23 EUR (10.000,00 kn), a za fotografiju "Plitvice" 265,45 EUR (2.000,00 kn), odnosno vještak da je za fotografiju "Novogodišnji vatromet", utvrdio viši iznos od uobičajenog raspona, a za fotografiju "Plitvice", niži iznos od uobičajenog raspona. Tuženica da je predmetne fotografije koristila nezakonito, a ne neekskluzivno, te ih je prestala koristiti nakon tri odnosno deset dana, nakon što joj se obratio tužitelj radi povrede autorskog prava, a ne zbog isteka ugovorenog razdoblja korištenja autorskog djela. Stoga da se ne može govoriti o ograničenom korištenju predmetnih fotografija, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, zbog čega je uobičajenu naknadu za korištenje predmetnih fotografija utvrdio u polovici iznosa utvrđenog od strane stalnog sudskog vještaka. Što se tiče prava na penale, prvostupanjski sud da je pravilno ocijenio da tužitelj osnovano zahtijeva isplatu penala, jer da je tuženica u konkretnom slučaju postupila barem s krajnjom nepažnjom, međutim, da se za sada ne može utvrditi koliko iznosi penal, jer za sada nije pravilno utvrđena naknada za korištenje predmetnih fotografija. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na povrat stečenog bez osnove, da nije utvrđeno koji dio utuženog potraživanja se odnosi na taj zahtjev, te da tužitelj nije naveo koju je novčanu korist ostvarila tužiteljica koristeći predmetne fotografije, a koju bi ostvario tužitelj da nije bilo nezakonitog korištenja njegovih fotografija. Stoga da u ponovljenom postupku je potrebno da sud naloži tužitelju da uredi tužbeni zahtjev na način da odredi koji se dio tužbenog zahtjeva odnosi na isplatu penala, a koji na isplatu stečenog bez osnove. Uobičajenu naknadu da je potrebno utvrditi prema isplaćenim naknadama za korištenje sličnih fotografija na društvenim mrežama u navedenom razdoblju. Za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove, da valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima.

4. Rješenjem posl.br. P-318/2024-50 od 22. kolovoz 2024., tužitelj je pozvan da uredi tužbu, tako da navede koji dio tužbenog zahtjeva se odnosi na isplatu penala, a koji na isplatu stečenog bez osnove, sukladno uputi drugostupanjskog suda.

5. Podneskom od 17. rujna 2024., tužitelj je postavio tužbeni zahtjev tako da sada potražuje iznos od 1.592,67 EUR spp na ime uobičajene naknade za korištenje predmetnih fotografija i iznos od 3.185,34 EUR spp na ime penala.

6. Tuženica u podnesku od 27. rujna 2024., ističe da tužitelj sada potražuje ukupno 4.778,01 EUR, dok je prvobitni tužbeni zahtjev iznosio 30.000,00 kn odnosno 3.981,68 EUR. Na taj način, tužitelj da je povisio tužbeni zahtjev, pa da se tuženica protivi takvoj preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužitelj da nije postavio tužbeni zahtjev po osnovi stjecanja bez osnove, pa tuženica predlaže da sud taj dio tužbenog zahtjeva odbaci. Glede visine zahtijevanih penala, tuženica se protivi postavljenom zahtjevu, jer da je tužiteljev zahtjev postavljen sukladno nalazu vještaka, a Visoki trgovački sud da je utvrdio da su iznosi koje je utvrdio vještak kontradiktorni, te da se uobičajena naknada ima utvrditi prema isplaćenim naknadama za korištenje sličnih fotografija na društvenim mrežama u navedenom razdoblju. Iz cjenika fotografskih agencija, da proizlazi da se cijene objave fotografija na društvenim mrežama kreću od 20,00 EUR do najviše 300,00 EUR. Tuženica je dostavila cjenike raznih fotoservisa, ističući da isti djeluju na svjetskom i na hrvatskom tržištu. Tuženica da nije postupala niti namjerno, niti iz krajnje nepažnje, da treba imati u vidu da je fotografija "Vatromet" bila objavljena svega dva dana, a od toga da je jedan dan bila nepotpisana sa imenom tužitelja kao autora, a fotografija "Plitvice" da je bila objavljena deset dana, da su fotografije tužitelja odmah obrisane sa Instagram i Facebook profila po zahtjevu tužitelja, da su bile inkorporirane u tekstu objave na društvenim mrežama, da se tuženica ispričala tužitelju, da nije ostvarila nikakvu korist, da niti tužitelj nije ostvario neku značajniju imovinsku korist od predmetnih fotografija, da tužitelj nema cjenik za svoje fotografije, niti ugovor za korištenje predmetnih fotografija, niti dokaz o prodaji istih, te da je tužitelj dao predmetne fotografije za besplatnu javnu objavu drugim internetskim portalima.

7. Tužitelj u podnesku od 7. listopada 2024., tvrdi da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već o specifikaciji tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj da je dostavio i ugovore za korištenje sličnih fotografija na društvenim mrežama. Tužitelj da ima najjeftiniju objavu na svojim društvenim mrežama, u visini od 1.000,00 EUR, te da je član HDLU, i ULUPUH-a. Cijene sličnih fotografija na društvenim mrežama, da su irelevantne, a tužitelj da je dokazao iznos uobičajene naknade dostavljenim ugovorima. Tuženica da je postupala namjerno, ili iz krajnje nepažnje, a što da proizlazi iz ponavljanja kršenja tužiteljevog autorskog prava. Trajanje povrede autorskih prava da nije ključno za utvrđivanje odgovornosti, već činjenica da su fotografije korištene bez dozvole, što ne poništava isprika. Što se tiče činjenice da su fotografije bile inkorporirane u tekstu objave, tužitelj ističe da su fotografije na društvenim mrežama zbog algoritma bitna sastavnica objave, tuženica da zbog toga konstantno koristi fotografije, jer dobre fotografije dižu doseg objave. Npr., kod obje fotografije da se vidi enorman doseg u kratkom vremenu. Doseg objava da je direktna materijalna i financijska korist za tuženicu. Tužitelj da je za samo jednu objavu fotografije "Vatrometa" na mreži Linkedin naplatio iznos od 6.000,00 kn, pa da nije točno da nije ostvario značajniju imovinsku korist. Također da nije točno da tužitelj nema cijenu za svoju djelatnost, a niti ugovor. Činjenica da je tužitelj dao predmetnu fotografiju za besplatnu javnu objavu drugim internetskim portalima, da je potpuno irelevantna.

8. Na ročištu dana 17. listopada 2024., sud je dozvolio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, na način da tužbeni zahtjev glasi kako je postavljen u podnesku tužitelja od 17. rujna 2024..

9. Tužitelj je dodao da ima pravo na penal ukoliko je do povrede došlo zbog namjere ili krajnje nepažnje, a glede zahtjeva za isplatu naknade u jednostrukom iznosu, ističe da je zahtjev u tom dijelu sukladan nalazu i mišljenju vještaka koji je tu naknadu utvrdio u iznosu od 10.000,00 kn odnosno 2.000,00 kn. Tuženica je ustrajala kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Rješenjem posl.br. P-318/2024-59 od 8. studenog 2024. određeno je dopunsko vještačenje po istom vještaku, sa zadatkom da se izjasni zašto je uobičajenu naknadu za fotografiju "Novogodišnji vatromet" potvrdio u višem iznosu, od najvišeg iznosa raspona, utvrđenog nalazom, a za fotografiju Plitvice, nižu od najnižeg iznosa tog raspona, te da se izjasni da li je utvrđivao uobičajenu naknadu za korištenje predmetnih fotografija isključivo na društvenim mrežama, a u protivnom da utvrdi uobičajenu naknadu za korištenje obje fotografije na društvenim mrežama.

11. Dana 12. prosinca 2024., vještak je dostavio u spis pisani nalaz i mišljenje.

12. Tuženica u podnesku od 13. siječnja 2025., ističe da je u ovom predmetu dopuštena revizija protiv pravomoćnog dijela presude donesene u ovom postupku, odnosno protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 1740/2023 od 16. travnja 2023., kojom je djelomično, u točkama I. i II., potvrđena ovosudna presuda posl.br. P-64/2021 od 24. veljače 2023. Stoga predlaže prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda po reviziji tuženice. Naime, odluka suda da ovisi između ostalog, o pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija, tj., da li je tuženica kao fizička osoba pasivno legitimirana, odnosno da li je tuženica povrijedila autorsko pravo tužitelja, a revizija da je dopuštena upravo zbog pitanja da li je u smislu odredbe članka 172. ZAPSP-a, pasivno legitimirana fizička osoba, kao zaposlenik odnosno kao osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe, a koja fizička osoba je objavila tuđu fotografiju na profilima u vlasništvu pravne osobe na društvenim mrežama Facebook i Instagram, pri tome postupajući u ime te pravne osobe.

13. Tužitelj se u podnesku od 3. veljače 2025. protivi prekidu postupka. Ističe da je tuženica priznala objavu fotografija na profilima Čitaj knjigu, na društvenim mrežama Instagram i Facebook. Na taj način da je priznala povredu tužiteljevih autorskih prava. Također da je tuženica priznala tko je otvorio račune, i tko upravlja tim računima. Odluke na koje se poziva tuženica, da pružaju različite pravne pristupe istom problemu, pa da to ukazuje na potrebu za dodatnim pravnim smjernicama od strane Vrhovnog suda.

14. Tuženik se u podnesku od 25. ožujka 2025. očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te ističe da je nejasno da li je vještak utvrđivao vrijednost predmetnih fotografija ili pravičnu (fer) uobičajenu naknadu za korištenje predmetnih fotografija, da nije jasno da li vještak misli na vrijednost fotografije, vrijednost usluge snimanja, ili na vrijednost naknade za korištenje, a ukoliko se radi o naknadi za korištenje, da li se ta naknada odnosi na ekskluzivno pravo korištenja ili na neekskluzivno pravo korištenja, za koje razdoblje, i u kojem opsegu, odnosno da se ne smije utvrđivati fer vrijednost same fotografije jer da ukupna tržišno-komercijalna i umjetnička vrijednost ovih fotografija, nije predmet spora, jer da se ovdje ne radi o trajnom otuđivanju imovine. Pravičnu naknadu da je moguće utvrditi dokazom o naknadama za korištenje fotografija u obliku računa za sklapanje sličnih licenčnih ugovora za korištenje fotografija, koje je autor prije nastanka ovog slučaja sklapao sa zainteresiranim kupcima, te usporedbom naknada na referentnim internetskim platformama koje ustupaju prava korištenja na fotografije, sukladno svojim licenčnim ugovorima. Stoga da zadatak vještaka nije utvrđivanje vrijednosti same fotografije, te da vještak nema zadatak ulaziti u sentimentalnu ili umjetničku vrijednost i umjetnički doseg predmetnih fotografija. Nadalje, vještak da ne objašnjava na koji je način vrijednost usluge fotografiranja povezana s naknadom za prava korištenja fotografije, te koliko utječe na vrijednost fotografije. Vještak da ne navodi izvore za svoje tvrdnje, već da sama navodi da privatni ugovori između fotografa i njihovih klijenata nisu dostupni javnosti. Stoga da nije jasno kako je vještak došao do najčešćih cijena otkupa autorskih fotografija. Vještak da se ne osvrće na licence i uvjete licence za fotografije koje se nude na fotografskim online servisima. Također da nije razvidno da li iznosi koje je utvrdio vještak, se odnose na vrijednost fotografije, na vrijednost usluge snimanja ili na vrijednost naknade za korištenje, te u tom slučaju da li se radi o naknadi za ekskluzivno pravo korištenja, ili za neekskluzivno pravo korištenja, za koje razdoblje i u kojem opsegu. Vještak da je trebao razmatrati fotografije koje imaju slične motive kao predmetne fotografije. Vještak da nije odgovorio da li na visinu uobičajene naknade utječe kratko razdoblje neovlaštenog korištenja predmetnih fotografija, a niti da li na naknadu utječe način korištenja, vrijeme korištenja i mjesto objavljivanja. Tuženica slijedom navedenog u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka.

15. Na ročištu za glavnu raspravu 25. ožujka 2025., tužitelj je predložio da sud ne uzme u obzir podnesak tuženice od istog dana, budući je predan neposredno pred ročište. Podredno je osporio sve navode tuženice iz tog podneska, te istakao prigovor prekluzije u odnosu na eventualno nove činjenice i dokaze. Tužitelj je ustrajao kod protivljenja prekidu postupka, a tuženica je ustrajala kod prijedloga za prekid postupka, ističući da se radi o prethodnom pitanju. U odnosu na posljednji podnesak, tuženica je istakla da se ne radi o novim činjenicama i novim dokazima, već o pitanjima za vještaka odnosno očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka.

16. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu dana 25. ožujka 2025., odlučio uzeti u obzir podnesak tuženika od 25. ožujka 2025., pozivom na odredbu članka 299.a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13 i NN 70/19), koja odredba se ima primijeniti u konkretnom slučaju. Ovo iz razloga jer se ne radi o novim činjenicama i novim dokazima, već o očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, a uzimanje u obzir tog podneska, ne dovodi do odugovlačenja postupka. Naime, radi se o primjedbama i pitanjima za vještaka koji je pristupio na ročište, upravo radi izlaganja i pojašnjavanja svog nalaza i mišljenja. Pitanje primjedbe iz podneska, tuženik je bio ovlašten iznijeti na ročištu. Također je raspravnim rješenjem odbijen prijedlog tuženice za prekid postupka do okončanja postupka po reviziji tuženice, podnesene dana 10. veljače 2025., protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-1740/2023-2 od 16. travnja 2024., te je odlučeno da će se postupak odmah nastaviti. Prijedlog za prekid postupka je odbijen, pozivom na odredbu članka 213. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13, NN 70/19, NN 80/22, NN 114/22 i NN 155/23), dalje ZPP. Naime, točno je da odluka drugostupanjskog suda protiv koje je dopuštena revizija, i protiv koje je tuženica podnijela reviziju, predstavlja odluku o prethodnom pitanju u odnosu na preostali tužbeni zahtjev koji je sada predmet ponovljenog postupka. Međutim, kako je tom odlukom potvrđena prvostupanjska presuda, prvostupanjska presuda je u tom dijelu postala pravomoćna, tako da je i o prethodnom pitanju u konkretnom slučaju pravomoćno odlučeno. Podnošenje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka ne utječe na pravomoćnost odluke. Stoga sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prethodno pitanje riješeno, te nema razloga za prekid postupka.

17. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem stranaka, vještačenjem i dopunskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za ekonomiju, intelektualno vlasništvo i povredu žiga Andreji Kordić iz Zagreba.

18. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

19. Prije citiranom drugostupanjskom presudom potvrđena je ovosudna prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženica neovlaštenim korištenjem tužiteljevih fotografija "Novogodišnji vatromet" i "Plitvice", putem profila čitaj_knjigu, na aplikacijama Instagram i Facebook, povrijedila autorsko pravo tužitelja, te u dijelu kojim je tuženici naloženo propuštanje neovlaštenog korištenja fotografija "Novogodišnji vatromet" i "Plitvice" ubuduće. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da nije osnovan tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije. Također proizlazi da tužitelj ima pravo na naplatu penala odnosno dvostrukog iznosa uobičajene naknade, iz razloga jer je tuženica prilikom objave tužiteljeve fotografije postupala u krajnjoj nepažnji, sve pozivom na odredbu članka 183. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, NN 79/07 i NN 80/11, NN 125/11, NN 141/13, NN 127/14, NN 62/17 i NN 96/18), dalje ZAPSP. Prema toj odredbi, onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. - druga prava autora, iz tog Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

20. Slijedi, dakle, da tužitelj osnovano zahtijeva penal, ali je potrebno utvrditi visinu istog. U odnosu na visinu uobičajene naknade, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku za intelektualno vlasništvo mr.sc. Andreji Kordić, dipl. dizajneru.

21. Stalna sudska vještakinja za ekonomiju, intelektualno vlasništvo i povredu žiga Andrea Kordić iz Zagreba, u svom pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom u sudski spis dana 24. listopada 2022. (str. 252-279 spisa), utvrdila je da uobičajena naknada iznosi 10.000,00 kn za fotografiju sličnu fotografiji "Novogodišnji vatromet", a za fotografiju sličnu fotografiji "Plitvice", 2.000,00 kn. Vještakinja je uzela situaciju kada vremenski period nije ugovoren, a područje korištenja je globalno. Vezano za razdoblje u kojem su predmetne fotografije bile objavljene na profilima tuženice i broj pregleda istih, imajući u vidu činjenicu da su fotografije uklonjene odmah po komunikaciji s tužiteljem, da se može zaključiti da je fotografija "Novogodišnji vatromet" objavljena 1. siječnja 2019. bila dostupna četiri dana na profilu tuženice, dok je fotografija "Plitvice" bila objavljena 9. studenog 2020. i bila dostupna javnosti do uklanjanja deset dana kasnije, također nakon komunikacije s tužiteljem. Također da je vidljivo da je objavu fotografije "Novogodišnji vatromet" 1344 osobe označilo sa "sviđa mi se", a objavu fotografije "Plitvice", da je na taj način označilo 3400 osoba, da je ostavljeno 93 komentara, te da je objava podijeljena 293 puta. Vještakinja je u svom nalazu navela da iznos cijene usluga fotografiranja ili otkupa fotografija, u praksi ovisi o opisu i obujmu posla, vrsti posla, iskustvu i poznatosti fotografa, složenosti posla, veličini tržišta na kojem će se fotografija plasirati, vremenskom periodu korištenja i otkupu prava. Istakla je da ne postoji obvezujući cjenik za djela fotografa, već da postoje javno dostupni cjenici odnosno smjernice država u okruženju, EU, odnosno svjetskih udruženja, da u praksi cijenu samostalno formira autor, a realizacija iste je u dogovoru s naručiteljem. Cijene da se kreću od oko 200,00 kn, ali i oko 7.000,00 kn i više, te se ugovaraju pojedinačno, ali da se te cijene ne mogu uspoređivati, budući se nude usluge komercijalnog fotografiranja prema narudžbi, a predmetne fotografije su samoinicirani autorski rad. Svaki servis da ima svoja pravila i smjernice i načine o ostvarivanju zarade odnosno kupovine ponuđenih fotografija, u pravilu se određuje postotak koji dobiva fotograf. Detaljno je obrazložila kako je došla do cijene sata rada fotografa. U odnosu na hrvatsko tržište, navela je da cijene variraju, da se uvjeti dogovaraju pojedinačno, te da su poslovna tajna, ali da fotografije motiva prirode ili pejzaža za promotivne svrhe naručitelja, da se kreću od 600,00 kn do 10.000,00 kn, da cijena ovisi o količini fotografija, a najčešća cijena otkupa autorskih fotografija poznatih autora bez ograničenja, da iznosi od 2.500,00 kn do 7.500,00 kn. U odnosu na sporne fotografije, vještakinja je dala detaljni prikaz parametara koje je uzela u obzir, koji uključuju trajanje objave, iskustvo i poznatost fotografa, opis odnosno vrstu i obujam posla, složenost posla, veličinu tržišta na kojoj se fotografija plasira, i otkup prava.

22. U usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja vještakinja je u odnosu na primjedbe tužitelja, navela da je kao parametar za izračun naknade za korištenje fotografije, uzela prosječnu plaću, koja korelira s iznosom prihoda tužitelja od 246.372,22 kn, odnosno da se radi o otprilike istom iznosu kad se odbiju svi troškovi i kad se uzme samo dobit tužitelja. Razlika da je zanemariva, možda 1.000,00 ili 2.000,00 kn. U odnosu na primjedbu da nije uzeto u obzir da je tuženica poslovala putem tvrtke Čitaj knjigu d.o.o. u razdoblju od siječnja 2020. navela je da je to uzela u obzir, a prihod tog društva za cijelu godinu da je bio u visini jedne mjesečne plaće. S obzirom na navedeno, da je zaključila da tuženica nije zarađivala. Što se tiče prigovora, u odnosu na doseg fotografije, obrazložila je da nije ulazila u izračun marketinške vrijednosti, jer nije smatrala da se radi o marketinškoj aktivnosti na strani tuženice koja donosi prihod, već o pozicioniranju tuženice u društvu. Navedeno da je zaključila iz njenih objava. Zbog navedenog, da nije ulazila u doseg niti tužitelja, niti tuženice. Iskazala je da smatra da je tužitelj izgubio time što su njegove fotografije objavljene bez da je naveden kao autor, jer da je na taj način izgubio mogućnost da mu se obrate potencijalni kupci, ali i u situaciji da tuženica uopće nije objavila njegove fotografije, opet ne bi bilo mogućnosti da mu se potencijalni kupci jave. Što se tiče fotografije "Novogodišnji vatromet", koju je objavio sam tužitelj, da je sama utvrdila da je u dijeljenju fotografije, došlo do toga da se izgubi navođenje tužitelja kao autora, jer je u tom dijeljenju fotografija izrezana. Što se tiče verifikacije tužitelja na stranicama Facebooka, da nije mogla utvrditi da je na relevantne datume tj. 1. siječnja 2019. za "Novogodišnji vatromet", odnosno listopad 2020. za "Plitvice", bio verificiran, a danas da jeste. Prilikom izrade nalaza, ona da se držala datuma objave spornih fotografija. Da je bio verificiran na relevantne datume, to da bi bila potvrda da su njegove fotografije izvorne, i da je on autor, i u tom slučaju, tuženica bi bila mogla znati da se radi o tužiteljevim fotografijama. U odnosu na fotografiju "Plitvice", da je točno da nije uzela izračun cijene ulaznice, jer da tužitelj tako nije niti postavio tužbeni zahtjev. Isto da vrijedi za iznos od 1.000,00 kn za jedan dan fotografiranja. Kod ove fotografije, da je uzela u obzir sveukupno javno dostupne objave motiva drvenih čamaca na Plitvicama, te da je utvrdila vrijednost fotografije temeljem tog parametra i potrebnih sati i dana za snimanje, sve kako je navela u svom nalazu.

23. Glede primjedbe tuženice, istakla je da je uzela u obzir da je vrijeme objave bilo ograničeno u trajanju od svega par dana kod odmjeravanja naknade za neovlašteno korištenje, odnosno da nije uzela kao parametar neograničeno vrijeme korištenja. Također je istakla da nije točno da nije uzela u obzir cjenik Pixella, već da je konzultirala sve dostupne cjenike, uključujući i taj. U odnosu na primjedbu tuženice da je tužitelj besplatno ustupao sporne fotografije, istakla je da je to njegovo pravo, ali da ne utječe na visinu naknade za neovlašteno korištenje. Što se tiče cjenika Pixella, dodala je da se radi o cjeniku za ovlašteno preuzimanje fotografija, a ne za neovlašteno korištenje. Također da je uzela u obzir da su fotografije bile objavljene upravo na društvenim mrežama kao mediju. Termin "nije ugovoreno" na stranici 10 njenog nalaza, da samo znači da vremenski period nije ugovoren, jer stranke nisu imale sklopljeni ugovor, a ne znači da je trajanje objave ograničeno. Još je dodala da je prilikom izračuna naknade, uzela u obzir upravo ograničeno vrijeme objave od četiri odnosno deset dana. Za fotografiju "Plitvice", prilikom usporedbe fotografija sa sličnim motivom, da je ušla u sve objave i dostavila sve screenshotove, tako da su vidljivi datumi objava, da ima onih koji su snimljeni prije, i koji su snimljeni poslije. Navela je i da nije uzela u obzir tvrdnju o isplati iznosa od 6.000,00 kn tužitelju za fotografiju "Novogodišnji vatromet", jer da je do navedenog došlo u tijeku spora, a dokaza o plaćanju nema. Međutim, da je uzela u obzir iskaz tužitelja u kojem je naveo upravo taj iznos, i taj iznos da odgovara njenim utvrđenjima visine naknade za tu fotografiju. Glede fotografije "Plitvice", ponovila je da je uzela u obzir sve parametre, od osobe autora, činjenice da motiv nije nov, te je sve napisala u svom nalazu. Do utvrđenja da je tužiteljeva fotografija bolja, da je došla usporedbom s drugim fotografijama sa sličnim motivom.

24. U dopunskom nalazu i mišljenju, u ponovljenom postupku, vještakinja je ponovila utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja. U odnosu na navode stranaka iz podnesaka od 20. kolovoza 2024., 17. rujna 2024., 7. listopada 2024. (tužitelj), i 5. srpnja 2024. i 27. rujna 2024. (tuženik), istakla je da isti sadrže podatke o dokazima temeljem kojih se utvrđivala visina uobičajene naknade u predmetu posl.br. P-30/2020-26, gdje da su detaljno navedeni iznosi naknada koje su autori ugovorili sa strankama, i ti iznosi da se kreću u rasponu od 3.600,00 kn do 10.548,00 kn (1.400,00 EUR), što da korelira s iznosima utvrđenim u ovom predmetu. Vještakinja je, stoga, konačno utvrdila da je za fotografiju "Novogodišnji vatromet", iznos veći od raspona u potpunosti objektivno određen, i to temeljem svega navedenog u osnovnom nalazu i mišljenju od 24. listopada 2022. Isto tako, fotografija "Plitvice" da je objektivno procijenjena u nižem iznosu od najnižeg iznosa raspona uobičajene naknade, iz razloga jer je prije predmetne fotografije objavljeno više fotografskih djela s istim motivom drvenih čamaca na jezeru, s približno iste lokacije, što da uz nespornu stručnost i kreativnost autora, neznatno umanjuje vrijednost naknade. Vještakinja je odgovorila i na pitanje da li je u osnovnom nalazu utvrđivao uobičajenu naknadu za korištenje predmetnih autorskih djela isključivo na društvenim mrežama, na način da je potvrdio da je predmet nalaza uobičajena naknada za korištenje predmetnih autorskih djela isključivo na društvenim mrežama, uz napomenu da javna objava na društvenim mrežama nije ograničavajuća, jer da se društvene mreže osim u obliku aplikacija, nalaze i na internetu odnosno web stranicama, te su informacije u svim oblicima dostupne globalnoj javnosti, izuzev u slučaju ograničenja dostupnosti na određenu državu ili regiju. U konkretnom slučaju, obje fotografije da su mogle biti pronađene na web stranicama temeljem pretraživanja interneta, kao što je dokazano u nalazu i mišljenju od 24. listopada 2022.

25. U usmenom izlaganju dopunskog nalaza i mišljenja, na ročištu dana 25. ožujka 2025., vještakinja je odgovorila na pitanja i primjedbe tuženice, na način da je istakla da je utvrđivala uobičajenu naknadu za korištenje predmetnih fotografija, a ne vrijednost predmetnih fotografija, da na visinu naknade utječe, između ostalog, i cijena usluge fotografiranja, pa da je i to uzela u obzir, odnosno da je uzela u obzir sve parametre koji utječu na visinu te naknade, a utjecaj troškova fotografiranja da utječu na način da ako je trošak veći, veća je i naknada, i obrnuto. Pojasnila je da kada je u nalazu utvrdila cijene autorskih fotografija na tržištu u Republici Hrvatskoj "prema iskustvu", da je tada mislila, prema svom iskustvu, budući je ona vještak od 2007. godine. Ona da stoga ima iskustva i saznanja iz mnogih drugih predmeta, ali da se najčešće radi o poslovnoj tajni, pa da te podatke ne može iznijeti. Dodala je da podaci na koje se poziva sam tuženik, npr. iz predmeta posl.br. P-30/2020, potvrđuju iznose naknada koje je ona utvrdila u ovom postupku. Istakla je da je uzela u obzir sve do čega je mogla doći prema svom iskustvu, a u situaciji kada nije bilo niti autorskog ugovora, niti računa. Također da je uzela u obzir cijene za korištenje fotografija sa internetskih platformi shutterstock, alamy i istock. Naime, da je uzela u obzir sve dostupne podatke, pa tako npr. i BIH cjenike. Što se tiče platformi na koje se poziva tuženica, da nije ista situacija, jer da na tim platformama svatko može objaviti svoju fotografiju i dati dozvolu za korištenje, a čak da postoje i paketi za te usluge, koje da je mogla koristiti i tuženica. Na tim platformama da mogu objavljivati i renomirani autori, ali da je uobičajeno da oni imaju svoje stranice, te da objavljuju na društvenim mrežama. Također da je uzela u obzir i cijene domaćih agencija, npr. Cropix i Profimedia, i to prije nego što je tuženica ukazala na iste. Ovdje da se ne može raditi samo o tom kriteriju, jer da se ovdje radi o složenijim fotografijama profesionalnog fotografa, a na platformama tih agencija da se u pravilu radi o manje složenim i manje umjetničkim fotografijama, odnosno tamo da se radi o "štancanju". Također je navela da je uzela za usporedbu i fotografije slične po umjetničkoj vrijednosti, složenosti, odnosno po autoru, a do tih podataka da je došla tako da je kontaktirala pojedine autore, jer nije dobila podatke, ili su joj oni pokazali autorske ugovore. Na konačne rezultate nalaza da je utjecala i dužina razdoblja korištenja predmetnih fotografija, konkretno tri dana za fotografiju "Novogodišnji vatromet", i sedam dana za fotografiju "Plitvice". Na upit tužitelja, ustvrdila je da je u osnovnom nalazu uzela u obzir i doseg, kako je u tom nalazu i obrazložila, npr. za fotografiju "Plitvice", da je točno navela koliko je puta preuzeta, što pokazuje veliki doseg.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, cijeneći isti stručnim, objektivnim i potpunim, budući je vještakinja odgovorila na pitanja i primjedbe stranaka, te da je u dopunskom nalazu i mišljenju odgovorila na zadatak dopunskog vještačenja koji je određen sukladno uputi drugostupanjskog suda. Vještakinja je iscrpno obrazložila koje je sve parametre uzela u obzir prilikom određivanja visine naknade za korištenje predmetnih fotografija, te sud to obrazloženje prihvaća u cijelosti. Sud prihvaća i obrazloženje vještaka u odnosu na izvore vještačenja, gdje se vještak poziva i na svoja osobna saznanja, stečena u svojstvu vještaka. Naime, vještaci vještače upravo sukladno svom znanju i iskustvu.

27. Kako je sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, odbijen je kao suvišan dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja sa istim zadatkom, putem drugog vještaka.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da uobičajena naknada za fotografiju "Novogodišnji vatromet" iznosi 10.000,00 kn, a za fotografiju "Plitvice" 2.000,00 kn. Naime, stalna sudska vještakinja Andrea Kordić, u svom pisanom nalazu i mišljenju, uzela je u obzir sve relevantne parametre, i to trajanje objava, kvalitetu fotografija s obzirom na okolnosti snimanja istih, zatim s obzirom na motiv, uzela je u obzir stanje tržišta u razdoblju u kojem su nastale sporne fotografije, istražila je dostupne podatke hrvatskog tržišta, kao i europskog i svjetskog, imajući u vidu da je objava izvršena na globalnim društvenim mrežama, uzela je u obzir dostupne cjenike, koje da se, međutim, ne mogu uspoređivati jer se radi o nuđenju usluga komercijalnog fotografiranja prema narudžbi, o čemu se ovdje ne radi. Uzela je obzir iskustvo tužitelja kao fotografa, profesionalnost, kreativnost, dok nije imala uvid u ugovore, odnosno račune za do sada prodane fotografije. Također je uzela u obzir visinu naknade s obzirom na to da li se radi o otkupu autorskih prava. Utvrdila je prosječnu neto plaću u djelatnosti fotografskih usluga, vrijeme potrebno za nastanak fotografije, vrijednost jednog radnog dana fotografa, uključujući prosječan trošak naknade plaće prema cijenama u Republici Hrvatskoj, utvrdila je da uobičajena naknada varira, da se dogovara pojedinačno, te da predstavlja poslovnu tajnu. Fotografije motiva prirode i pejzaža za promotivne svrhe naručitelja, da se kreću od 600,00 do 10.000,00 kn, iznos naknade da se naplaćuje po fotografiji, s popustom za veću količinu. Najčešća cijena za poznate autore, bez ograničenja, da iznosi od 2.500,00 do 7.500,00 kn. U dopunskom nalazu objasnila je zašto naknada za predmetnu fotografiju odstupa od utvrđenog raspona, kako je prije citirano, te je potvrdila da je utvrđivala naknadu za korištenje tužiteljevih fotografija na društvenim mrežama. Kako je vještakinja uzela u obzir da ne postoji ugovor odnosno odobrenje tužitelja za objavu, kao parametar je uzela visinu naknade kada je ugovoren otkup prava. Stoga sud sukladno stavu drugostupanjskog suda zaključuje da je tako utvrđena naknada odgovarajuća, budući se ne radi o ograničenom, neekskluzivnom korištenju fotografije, već neovlaštenom. Sud stoga ocjenjuje da uobičajena naknada za fotografiju "Novogodišnji vatromet", iznosi 1.327,23 EUR (10.000,00 kn), a za fotografiju "Plitvice" 265,45 EUR (2.000,00 kn), odnosno sveukupno 1.592,68 EUR (12.000,00 kn).

29. Glede penala, ističe se da tužitelj ima pravo na penal iz prije citirane odredbe članka 183. ZAPSP-a, u dvostrukom iznosu, što znači da u konačnici ima pravo na naknadu od 20.000,00 kn, odnosno 2.654,46 EUR za fotografiju "Novogodišnji vatromet", a 530,89 EUR (4.000,00 kn) za fotografiju "Plitvice", odnosno sveukupno 3.185,35 EUR.

30. Slijedom navedenog, valjalo je u ovom dijelu (tj. za isplatu iznosa od 3.185,34 EUR), tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

31. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15, NN 29/18, NN 126/21, NN 114/22 i NN 156/22), dalje ZOO, a tužitelju je dosuđena od dana presuđenja, budući nije naveo datum od kojeg potražuje zateznu kamatu.

32. Tužitelj zahtijeva još i isplatu iznosa od 1.592,67 EUR po osnovi uobičajene naknade za korištenje predmetnih fotografija.

33. Prema odredbi članka 179. stavak 1. ZAPSP-a, ako je neovlaštenim korištenjem autorskog djela povrijeđeno pravo nositelja prava iz tog Zakona, nositelj prava može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja.

34. U konkretnom slučaju, utvrđeno je tužiteljevo pravo na penal, tj. na naknadu u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene, jer je do povrede tužiteljevog prava došlo uslijed krajnje nepažnje, u smislu odredbe članka 183. ZAPSP-a, sve kako je prije obrazloženo. Tužitelj nema pravo kumulirati ove zahtjeve, odnosno nema pravo i na uobičajenu naknadu u jednostrukom iznosu, i još na naknadu u dvostrukom iznosu, jer se navedena prava međusobno isključuju. Naime, nositelj prava u smislu navedenih zakonskih odredbi ima pravo na uobičajenu naknadu u slučaju da je do povrede njegovih prava došlo običnom nepažnjom, a pravo na dvostruku naknadu (penal), u slučaju da je do povrede došlo namjerno ili iz krajnje nepažnje, dok ni u jednom slučaju nema pravo na trostruku naknadu, kako to ovdje zahtijeva tužitelj.

35. Stoga je valjalo u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, i presuditi kao u točki II. izreke presude.

36. Tužitelj nakon preinake tužbe više ne potražuje naknadu za ostvarenu korist od neovlaštenog korištenja njegovih fotografija, pa sud o navedenom nije odlučivao.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje izvršene povrede, i zabranu vršenja povreda ubuduće. Udio ovih zahtjeva u odnosu na ukupni zahtjev sud ocjenjuje u omjeru od 1/2 (3/6). S imovinskopravnim zahtjevom tužitelj je uspio djelomično, i to u 2/3 (66,66 %). Stoga sud ocjenjuje da je tužiteljev ukupni uspjeh u sporu u 5/6 dijela (83,33 %), što znači da je tuženik uspio u sporu s 16,67 %. U smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tuženiku pripada trošak u postotku od 66,66 % (83,33 % - 16,67 %). Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.1.OT), pristup na pripremna ročišta dana 8. lipnja 2021. i 27. listopada 2021. po 50 bodova (Tbr.9.2.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 17. listopada 2024. i 16. prosinca 2024. po 50 bodova(Tbr.9.2.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 12. travnja 2022., 17. siječnja 2023. i 25. ožujka 2025. po 100 bodova (Tbr.9.1.OT), sastav podneska od 7. studenog 2022. 100 bodova (Tbr. 8.1.OT – očitovanje na nalaz vještaka), sastav žalbe od 7. ožujka 2023. 124,43 boda (Tbr.10.1.OT – u granicama zahtjeva), sastav podnesaka od 17. rujna 2024., 7. listopada 2024. i 3. veljače 2025. po 25 bodova (Tbr.8.3.OT), odnosno ukupno 1.898,86 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT ), trošak vještačenja 796,34 EUR. Tužitelju je, sukladno uspjehu u sporu, priznato 66,66 % od troška zastupanja, tako da mu je po osnovi zastupanja priznato 1.265,78 EUR, dok je trošak vještačenja tužitelju priznat u cijelosti. Slijedom navedenog riješeno je kao u točki III. izreke presude. Tužitelju je trošak zastupanja priznat za svaku pojedinu radnju do visine kako je gore specificirano, dok mu nije priznat trošak u preostalom dijelu. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tuženika 200,00 EUR, odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije 200,00 EUR i trošak za dva ročišta za objavu presude po 100,00 EUR, iz razloga jer sud taj trošak ne ocjenjuje potrebnim. Stoga je riješeno kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci, 25. travnja 2025.

Sudac:

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste u smislu odredbe čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).