REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10145/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Patriciji Đurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 9012756525 od 10.7.2007. potvrđenog od javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba pod posl. br. OV-20699/2007 dana 17.07.2007. sklopljenog između tužitelja KE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, kao banke, IE [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao solidarnog dužnika, te GEOPROJEKT za geodetsko, građevinsko i rudarsko projektiranje d.o.o., Zagreb, V Ravnice 4, MB: 080382983, kao založnog dužnika, kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1., 4. i čl. 7.2. Ugovora, te dijelovi odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržani u čl. 4. i čl. 7.2. Ugovora, a koji dijelovi odredaba glase: čl. 4.: "...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...." čl. 7.2 .: "...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.ovog ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...".

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju KE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 19.946,88 eura sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 41,18 eura od 1.9.2007. pa do isplate,

- na iznos od 25,46 eura od 1.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 25,61 eura od 1.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 36,03 eura od 1.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 28,60 eura od 1.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 46,31 eura od 1.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 78,96 eura od 1.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 97,51 eura od 1.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 66,94 eura od 1.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 60,20 eura od 1.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 70,17 eura od 1.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 50,37 eura od 1.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 51,48 eura od 1.9.2008. pa do isplate,

- na iznos od 63,17 eura od 1.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 161,13 eura od 1.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 95,07 eura od 1.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 165,58 eura od 1.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 176,36 eura od 1.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 181,09 eura od 1.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 166,23 eura od 1.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 168,59 eura od 1.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 149,24 eura od 1.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 132,73 eura od 1.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 136,43 eura od 1.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 145,94 eura od 1.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 144,88 eura od 1.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 135,79 eura od 1.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 152,78 eura od 1.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 165,18 eura od 1.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 185,11 eura od 1.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 179,92 eura od 1.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 205,66 eura od 1.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 200,03 eura od 1.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 211,78 eura od 1.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 289,70 eura od 1.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 273,05 eura od 1.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 317,96 eura od 1.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 303,52 eura od 1.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 272,94 eura od 1.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 326,43 eura od 1.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 399,76 eura od 1.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 349,22 eura od 1.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 367,56 eura od 1.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 342,91 eura od 1.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 346,62 eura od 1.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 441,00 eura od 1.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 447,57 eura od 1.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 531,92 eura od 1.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 487,70 eura od 1.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 442,71 eura od 1.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 437,10 eura od 1.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 433,10 eura od 1.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 452,87 eura od 1.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 473,67 eura od 1.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 475,23 eura od 1.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 461,29 eura od 1.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 468,19 eura od 1.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 474,71 eura od 1.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 464,36 eura od 1.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 467,84 eura od 1.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 462,01 eura od 1.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 447,20 eura od 1.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 462,85 eura od 1.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 471,47 eura od 1.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 468,46 eura od 1.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 434,97 eura od 1.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 463,50 eura od 1.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 464,87 eura od 1.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 452,88 eura od 1.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 420,93 eura od 1.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 420,08 eura od 1.7.2013. pa do isplate i

- na iznos od 427,05 eura od 1.8.2013. pa do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi propisanoj sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju KE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.103,56 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 863,57 eura sa zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj: 9012756525 od 10.7.2007. potvrđen 17.7.2007. od javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-20699/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu). Navedenim Ugovorom tužitelju je odobren iznos kredita od 108.850,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4% godišnje. Kredit je otplaćen 31.7.2013. godine. Dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržani u čl. 1., čl. 4., te čl. 7.2. Ugovora o kreditu su nepošteni, odnosno posljedično ništetni, jer su protivni prvenstveno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima.

2. Naime, tužitelj je prilikom otplate doveden u vrlo nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na HRK na što kao mogućnost prilikom ugovaranja obveze iz Ugovora o kreditu nije bio upozoren od strane tuženika, niti mu je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF. Kao prosječnom potrošaču kojem je iznos kredita izražen u valuti CHF samo značio manju kamatnu stopu, nikad nije bio upozoren da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje u valuti EUR ili HRK. Prilikom zaključenja ugovora tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, jer u suprotnom ne bi pristao na zaključenje ugovora temeljem kojeg bi bio dužan otplaćivati mjesečnu ratu koja je uvećana u pojedinim razdobljima otplate za oko 35%. Tuženik je, kao banka tj. specijalizirana novčarska ustanova čiji je predmet poslovanja novac koji plasira potrošačima u vidu raznih novčarskih proizvoda to znala ili mogla znati, te stoga prilikom ugovaranja nije postupala u dobroj vjeri. Bila je dužna maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hraske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), te o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, kao i o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tijekom sklapanja ugovora o kreditu tuženik je nudio kredit u valuti CHF koji je predstavljen tužitelju kao "sigurna valuta", te on nije bio upozoren na rizike koji su postojali u odnosu na njega kao potrošača, tj. nije mu spomenuta vjerojatnost skorašnjeg očekivanog rasta valute i činjenica da se radi o odredbi koja daje sigurnost upravo tuženiku, kao banci. Plasiranje kredita u CHF valuti bilo je sigurno ulaganje samo za banke, a ne i za potrošače. S obzirom da tužitelj nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten kako o rizicima koji se tiču promjenjive kamatne stope, tako i za valutni rizik, isti nije mogao razumjeti te odredbe i donijeti informiranu odluku da li želi sklopiti takav ugovor ili ne. Budući da navedene odredbe nisu bile razumljive, te se o njima nije pojedinačno pregovaralo, iste su nepoštene, te posljedično ništetne. Bitni elementi ugovora o kreditu bili su neizvjesni, a rizik preuzima potrošač bez da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu toga bio svjestan. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak, tuženik je na nepošten način potaknuo tužitelja kao potrošača na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu je takvo propuštanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, što i potvrđuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u spomenutoj presudi.

3. Nadalje, nakon sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik je, na temelju ništetnog dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovorenu kamatnu stopu od 4,00% godišnje jednostrano promijenio i to 31.8.2007. na 4,88% godišnje, 29.2.2008. na 5,54% godišnje, 30.11.2010. na 5,23% godišnje, 31.5.2011. na 5,01% godišnje i 31.8.2011. na 4,79% godišnje. U ovoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni utvrđenja o nepoštenim odredbama ugovora o kreditu iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/13 od 13.6.2014., a koji stav je potvrđen i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., tj. u kolektivnom sporu koji je pokrenut od strane Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka koje posluju u RH, pa tako i tuženika. U spomenutim odlukama navedeno je da je više poslovnih banaka, među kojima je i tuženik, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o potrošačkim kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Pritom je sud ocijenio kako su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koje ugovore su tužene banke, pa tako i tuženik, sklapale u spornim razdobljima s korisnicima kredita - potrošačima, ovdje tužiteljem, a u kojima je bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se mijenja po jednostranoj odluci banke, bile uočljive i jasne, ali ne i razumljive. Stoga, primjenom testa poštenosti tih odredbi ugovora, a kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podliježu u smislu odredbe čl. 85. ZPP/03, odnosno čl. 99. ZZP, taj sud je ocijenio da su ove ugovorne odredbe nepoštene, posljedica čega je njihova ništetnost, sve u smislu odredbe čl. 87. ZPP/03, odnosno čl. 102. ZZP.

4. Slijedom naprijed navedenoga, tužitelj zahtijeva od suda utvrditi ništetnim dijelove odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u čl. 1., 4. i 7.2. Ugovora, te dijelove odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržane u čl. 4. i čl. 7.2. Ugovora, a koji dio odredaba glasi: čl. 4.: "...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...." i čl. 7.2 .: "...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.ovog ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...".

5. Ujedno zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju sve iznose preplaćenih anuiteta, a koja preplata je nastala zbog istovremene primjene nepoštenih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi uvećane za zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate do isplate, odnosno 144.750,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 234,02 kuna od 1.9.2007. pa do isplate, na iznos od 98,07 kuna od 1.10.2007. pa do isplate, na iznos od 88,51 kuna od 1.11.2007. pa do isplate, na iznos od 195,16 kuna od 1.12.2007. pa do isplate, na iznos od 139,24 kuna od 1.1.2008. pa do isplate, na iznos od 272,61 kuna od 1.2.2008. pa do isplate, na iznos od 518,61 kuna od 1.3.2008. pa do isplate, na iznos od 658,39 kuna od 1.4.2008. pa do isplate, na iznos od 428,05 kuna od 1.5.2008. pa do isplate, na iznos od 377,30 kuna od 1.6.2008. pa do isplate, na iznos od 452,43 kuna od 1.7.2008. pa do isplate, na iznos od 303,19 kuna od 1.8.2008. pa do isplate, na iznos od 311,63 kuna od 1.9.2008. pa do isplate, na iznos od 399,69 kuna od 1.10.2008. pa do isplate, na iznos od 1.137,79 kuna od 1.11.2008. pa do isplate, na iznos od 640,01 kuna od 1.12.2008. pa do isplate, na iznos od 1.171,30 kuna od 1.1.2009. pa do isplate, na iznos od 1.252,49 kuna od 1.2.2009. pa do isplate, na iznos od 1.288,11 kuna od 1.3.2009. pa do isplate, na iznos od 1.176,20 kuna od 1.4.2009. pa do isplate, na iznos od 1.193,98 kuna od 1.5.2009. pa do isplate, na iznos od 1.048,19 kuna od 1.6.2009. pa do isplate, na iznos od 923,75 kuna od 1.7.2009. pa do isplate, na iznos od 951,63 kuna od 1.8.2009. pa do isplate, na iznos od 1.023,30 kuna od 1.9.2009. pa do isplate, na iznos od 1.015,30 kuna od 1.10.2009. pa do isplate, na iznos od 946,86 kuna od 1.11.2009. pa do isplate, na iznos od 1.074,87 kuna od 1.12.2009. pa do isplate, na iznos od 1.168,27 kuna od 1.1.2010. pa do isplate, na iznos od 1.318,44 kuna od 1.2.2010. pa do isplate, na iznos od 1.279,32 kuna od 1.3.2010. pa do isplate, na iznos od 1.473,25 kuna od 1.4.2010. pa do isplate, na iznos od 1.430,84 kuna od 1.5.2010. pa do isplate, na iznos od 1.519,34 kuna od 1.6.2010. pa do isplate, na iznos od 2.106,42 kuna od 1.7.2010. pa do isplate, na iznos od 1.981,01 kuna od 1.8.2010. pa do isplate, na iznos od 2.319,40 kuna od 1.9.2010. pa do isplate, na iznos od 2.210,60 kuna od 30.9.2010. pa do isplate, na iznos od 1.980,18 kuna od 31.10.2010. pa do isplate, na iznos od 2.383,22 kuna od 30.11.2010. pa do isplate, na iznos od 2.935,68 kuna od 31.12.2010. pa do isplate, na iznos od 2.554,89 kuna od 31.1.2011. pa do isplate, na iznos od 2.693,08 kuna od 28.2.2011. pa do isplate, na iznos od 2.507,41 kuna od 31.3.2011. pa do isplate, na iznos od 2.535,33 kuna od 30.4.2011. pa do isplate, na iznos od 3.246,41 kuna od 1.6.2011. pa do isplate, na iznos od 3.295,96 kuna od 1.7.2011. pa do isplate, na iznos od 3.931,50 kuna od 1.8.2011. pa do isplate, na iznos od 3.598,28 kuna od 1.9.2011. pa do isplate, na iznos od 3.259,30 kuna od 1.10.2011. pa do isplate, na iznos od 3.217,02 kuna od 1.11.2011. pa do isplate, na iznos od 3.186,89 kuna od 1.12.2011. pa do isplate, na iznos od 3.335,87 kuna od 1.1.2012. pa do isplate, na iznos od 3.492,55 kuna od 1.2.2012. pa do isplate, na iznos od 3.504,35 kuna od 1.3.2012. pa do isplate, na iznos od 3.399,30 kuna od 1.4.2012. pa do isplate, na iznos od 3.451,30 kuna od 1.5.2012. pa do isplate, na iznos od 3.500,39 kuna od 1.6.2012. pa do isplate, na iznos od 3.422,47 kuna od 1.7.2012. pa do isplate, na iznos od 3.448,66 kuna od 1.8.2012. pa do isplate, na iznos od 3.404,74 kuna od 1.9.2012. pa do isplate, na iznos od 3.293,17 kuna od 1.10.2012. pa do isplate, na iznos od 3.411,02 kuna od 1.11.2012. pa do isplate, na iznos od 3.475,99 kuna od 1.12.2012. pa do isplate, na iznos od 3.453,32 kuna od 1.1.2013. pa do isplate, na iznos od 3.200,99 kuna od 1.2.2013. pa do isplate, na iznos od 3.415,93 kuna od 1.3.2013. pa do isplate, na iznos od 3.426,32 kuna od 1.4.2013. pa do isplate, na iznos od 3.335,92 kuna od 1.5.2013. pa do isplate, na iznos od 3.095,25 kuna od 1.6.2013. pa do isplate, na iznos od 3.088,84 kuna od 1.7.2013. pa do isplate i na iznos od 3.141,31 kuna od 1.8.2013. pa do isplate.

6. Podredno, ukoliko bi sud smatrao da je zahtjev tužitelja osnovan samo u pogledu ništetnosti dijela odredaba kojima se ugovara jednostrana promjena kamatne stope odlukom tuženika, ističe podredni tužbeni zahtjev kojim zahtijeva od suda utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka dijelove odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržana u čl. 2. i čl. 7. predmetnog Ugovora, a koji dijelovi glase čl. 4.: "...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...." i čl. 7.2 .: "...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.ovog ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...".

7. Ujedno zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos koji je tužitelj preplatio zbog nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno 23.773,57 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 356,81 kuna od 1.9.2007. pa do isplate, na iznos od 346,87 kuna od 1.10.2007. pa do isplate, na iznos od 342,79 kuna od 1.11.2007. pa do isplate, na iznos od 343,74 kuna od 1.12.2007. pa do isplate, na iznos od 337,47 kuna od 1.1.2008. pa do isplate, na iznos od 339,44 kuna od 1.2.2008. pa do isplate, na iznos od 592,80 kuna od 1.3.2008. pa do isplate, na iznos od 596,09 kuna od 1.4.2008. pa do isplate, na iznos od 572,61 kuna od 1.5.2008. pa do isplate, na iznos od 562,14 kuna od 1.6.2008. pa do isplate, na iznos od 560,50 kuna od 1.7.2008. pa do isplate, na iznos od 543,21 kuna od 1.8.2008. pa do isplate, na iznos od 536,91 kuna od 1.9.2008. pa do isplate, na iznos od 535,82 kuna od 1.10.2008. pa do isplate, na iznos od 577,63 kuna od 1.11.2008. pa do isplate, na iznos od 537,19 kuna od 1.12.2008. pa do isplate, na iznos od 564,01 kuna od 1.1.2009. pa do isplate, na iznos od 561,15 kuna od 1.2.2009. pa do isplate, na iznos od 555,19 kuna od 1.3.2009. pa do isplate, na iznos od 540,06 kuna od 1.4.2009. pa do isplate, na iznos od 532,92 kuna od 1.5.2009. pa do isplate, na iznos od 515,86 kuna od 1.6.2009. pa do isplate, na iznos od 500,29 kuna od 1.7.2009. pa do isplate, na iznos od 493,73 kuna od 1.8.2009. pa do isplate, na iznos od 489,52 kuna od 1.9.2009. pa do isplate, na iznos od 480,65 kuna od 1.10.2009. pa do isplate, na iznos od 468,39 kuna od 1.11.2009. pa do isplate, na iznos od 466,81 kuna od 1.12.2009. pa do isplate, na iznos od 463,10 kuna od 1.1.2010. pa do isplate, na iznos od 462,10 kuna od 1.2.2010. pa do isplate, na iznos od 451,00 kuna od 1.3.2010. pa do isplate, na iznos od 451,57 kuna od 1.4.2010. pa do isplate, na iznos od 440,13 kuna od 1.5.2010. pa do isplate, na iznos od 434,94 kuna od 1.6.2010. pa do isplate, na iznos od 452,90 kuna od 1.7.2010. pa do isplate, na iznos od 436,87 kuna od 1.8.2010. pa do isplate, na iznos od 441,71 kuna od 1.9.2010. pa do isplate, na iznos od 426,34 kuna od 1.10.2010. pa do isplate, na iznos od 405,93 kuna od 1.11.2010. pa do isplate, na iznos od 334,97 kuna od 1.12.2010. pa do isplate, na iznos od 344,06 kuna od 1.1.2011. pa do isplate, na iznos od 322,38 kuna od 1.2.2011. pa do isplate, na iznos od 317,38 kuna od 1.3.2011. pa do isplate, na iznos od 302,30 kuna od 1.4.2011. pa do isplate, na iznos od 293,77 kuna od 1.5.2011. pa do isplate, na iznos od 254,50 kuna od 1.6.2011. pa do isplate, na iznos od 247,04 kuna od 1.7.2011. pa do isplate, na iznos od 252,30 kuna od 1.8.2011. pa do isplate, na iznos od 189,74 kuna od 1.9.2011. pa do isplate, na iznos od 176,91 kuna od 1.10.2011. pa do isplate, na iznos od 169,18 kuna od 1.11.2011. pa do isplate, na iznos od 161,50 kuna od 1.12.2011. pa do isplate, na iznos od 156,55 kuna od 1.1.2012. pa do isplate, na iznos od 151,32 kuna od 1.2.2012. pa do isplate, na iznos od 144,00 kuna od 1.3.2012. pa do isplate, na iznos od 135,16 kuna od 1.4.2012. pa do isplate, na iznos od 128,23 kuna od 1.5.2012. pa do isplate, na iznos od 121,19 kuna od 1.6.2012. pa do isplate, na iznos od 112,66 kuna od 1.7.2012. pa do isplate, na iznos od 105,24 kuna od 1.8.2012. pa do isplate, na iznos od 97,03 kuna od 1.9.2012. pa do isplate, na iznos od 88,39 kuna od 1.10.2012. pa do isplate, na iznos od 81,49 kuna od 1.11.2012. pa do isplate, na iznos od 74,01 kuna od 1.12.2012. pa do isplate, na iznos od 65,85 kuna od 1.1.2013. pa do isplate, na iznos od 56,51 kuna od 1.2.2013. pa do isplate, na iznos od 49,53 kuna od 1.3.2013. pa do isplate, na iznos od 41,52 kuna od 1.4.2013. pa do isplate, na iznos od 33,01kuna od 1.5.2013. pa do isplate, na iznos od 24,28 kuna od 1.6.2013. pa do isplate, na iznos od 16,22 kuna od 1.7.2013. pa do isplate i na iznos od 8,15 kuna od 1.8.2013. pa do isplate.

8. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovu i visinu zahtjeva, naveo, u bitnom, da interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP/09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Naime, izrekom toč. IV. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13 tuženiku se nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te mu je zabranjeno takvo ili slično postupanje ubuduće. Dakle, ta se presuda ne može odnositi na predmetni Ugovor, jer je on istekao, što znači da u trenutku podnošenja tužbe povrede više nema. Nadalje, budući da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, a ne o parnici radi naknade štete, to je pravno irelevantno, u smislu odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i 502.c ZPP-a, pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presude VTS-a broj Pž-7129/13.

9. Nadalje, sklapanje Ugovora i njegova solemnizacija odraz je stvarne volje ugovornih strana. Ugovor o kreditu tuženika sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjenu sadržani su u Općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom, odnosno odredivom. Ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka bilo je predviđeno Zakonom o bankama i Zakonom o kreditnim institucijama. Osim toga, odredbom čl. 26. st. 1. ZOO-a izričito je predviđena i dopuštena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, time da kamatna stopa uopće ne mora biti ugovorena, budući da odredba čl. 26. st. 3. ZOO-a sadrži rješenje za takav slučaj. Napokon, tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a tuženik je kamatnu stopu mijenjao primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno slao tužitelju obavijest o tome i pripadajući otplatni plan. Napokon, izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. i to po sili zakona, pa svako drugačije postupanje u smislu primjene takvog zakonom reguliranog kriterija na razdoblje prije 1. siječnja 2014. nedopustivo i nezakonito. Odredbama čl. 59. Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (NN 96/03.) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog ugovora o kreditu propisan je obvezni sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati, između ostaloga, i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Opći uvjeti poslovanja koji su bili na snazi 1. studenoga 2004. do 14. srpnja 2009. bili su objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika, a u čl. 3.6. Općih uvjeta jasno stoji pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope, kao i obveza banke da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente. Po stupanju na snagu Zakona o kreditnim institucijama, tuženik je sukladno odredbi čl. 306. st. 4. tog Zakona učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". Pored navedenog, tuženik je od tada tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope, te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, sukladno odredbi čl. 308. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. koja regulira pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima sadrži Prilog u vidu otvorene liste ugovornih odredbi koje se smatraju nepoštenima u smislu čl. 3. iste Direktive, pa se tako pod 1./točka j. Priloga navodi da se nepoštenim odredbama smatraju odredbe koje imaju za cilj ili posljedicu "davanje mogućnosti prodavatelju roba ili davatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom "…ali takva se odredba neće smatrati nepoštenom ukoliko se radi o proizvodima ili uslugama kod kojih je cijena povezana s oscilacijama burzovnih kotacija ili indeksa ili stopama na financijskom tržištu koje prodavatelj robe ili davatelj usluga nema pod nadzorom (2./točka c. Priloga). Obzirom da se u konkretnom slučaju radi upravo o ranije opisanoj situaciji, odnosno kamatna stopa se mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, izuzeće od ocjene poštenosti predviđeno citiranom odredbom Direktive 93/13, primjenjuje se u konkretnom i svakom istovjetnom slučaju. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope, a to su troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS) te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta, javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka.

10. U vezi s valutnom klauzulom naveo je, u bitnom, da je valutna klauzula u konkretnom ugovoru u skladu s važećom zakonskom regulativom i drugim propisima, kako u trenutku sklapanja ugovora tako i s njihovim izmjenama i dopunama tijekom trajanja ugovornog odnosa, a što dovodi do zaključka da predmetni ugovor nije ništetan pravni posao samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, niti je ta odredba ništetna. Osim toga, ugovaranje valutne klauzule dopušteno je odredbama ZOO-a, dok je člankom 21. ZOO-a, propisano načelo monetarnog nominalizma. U konkretnom slučaju, tužitelj je prilikom sklapanja predmetnog ugovora, mogao birati koji će kredit i koje vrste odabrati za financiranje svojih potreba, sukladno vlastitim mogućnostima i potrebama, nakon čega samostalno i slobodno bira i donosi odluku o stupanju u ugovorni odnos, kojom prilikom mu je poznato kakvu vrstu kreditnog odnosa ugovara, koja je valuta, koje je vrijeme isplate i otplate, čime je evidentno tužitelju bilo u cijelosti jasno što znači ugovaranje valutne klauzule.

11. I naposljetku je naveo i da ističe prigovor zastare.

12. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je svoj novčani zahtjev uskladio s rezultatima tog vještačenja i postavio zahtjev za isplatu iznosa od 150.289,78 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 310,30 kuna od 1.9.2007. pa do isplate, na iznos od 193,20 kuna od 1.10.2007. pa do isplate, na iznos od 192,96 kuna od 1.11.2007. pa do isplate, na iznos od 271,44 kuna od 1.12.2007. pa do isplate, na iznos od 215,52 kuna od 1.1.2008. pa do isplate, na iznos od 348,89 kuna od 1.2.2008. pa do isplate, na iznos od 594,89 kuna od 1.3.2008. pa do isplate, na iznos od 734,67 kuna od 1.4.2008. pa do isplate, na iznos od 504,33 kuna od 1.5.2008. pa do isplate, na iznos od 453,58 kuna od 1.6.2008. pa do isplate, na iznos od 528,72 kuna od 1.7.2008. pa do isplate, na iznos od 379,48 kuna od 1.8.2008. pa do isplate, na iznos od 387,91 kuna od 1.9.2008. pa do isplate, na iznos od 475,98 kuna od 1.10.2008. pa do isplate, na iznos od 1.214,07 kuna od 1.11.2008. pa do isplate, na iznos od 716,30 kuna od 1.12.2008. pa do isplate, na iznos od 1.247,58 kuna od 1.1.2009. pa do isplate, na iznos od 1.328,77 kuna od 1.2.2009. pa do isplate, na iznos od 1.364,40 kuna od 1.3.2009. pa do isplate, na iznos od 1.252,48 kuna od 1.4.2009. pa do isplate, na iznos od 1.270,27 kuna od 1.5.2009. pa do isplate, na iznos od 1.124,48 kuna od 1.6.2009. pa do isplate, na iznos od 1.000,03 kuna od 1.7.2009. pa do isplate, na iznos od 1.027,91 kuna od 1.8.2009. pa do isplate, na iznos od 1.099,58 kuna od 1.9.2009. pa do isplate, na iznos od 1.091,59 kuna od 1.10.2009. pa do isplate, na iznos od 1.023,14 kuna od 1.11.2009. pa do isplate, na iznos od 1.151,14 kuna od 1.12.2009. pa do isplate, na iznos od 1.244,55 kuna od 1.1.2010. pa do isplate, na iznos od 1.394,72 kuna od 1.2.2010. pa do isplate, na iznos od 1.355,61 kuna od 1.3.2010. pa do isplate, na iznos od 1.549,54 kuna od 1.4.2010. pa do isplate, na iznos od 1.507,12 kuna od 1.5.2010. pa do isplate, na iznos od 1.595,63 kuna od 1.6.2010. pa do isplate, na iznos od 2.182,71 kuna od 1.7.2010. pa do isplate, na iznos od 2.057,29 kuna od 1.8.2010. pa do isplate, na iznos od 2.395,68 kuna od 1.9.2010. pa do isplate, na iznos od 2.286,88 kuna od 1.10.2010. pa do isplate, na iznos od 2.056,47 kuna od 1.11.2010. pa do isplate, na iznos od 2.459,50 kuna od 1.12.2010. pa do isplate, na iznos od 3.011,97 kuna od 1.1.2011. pa do isplate, na iznos od 2.631,18 kuna od 1.2.2011. pa do isplate, na iznos od 2.769,36 kuna od 1.3.2011. pa do isplate, na iznos od 2.583,69 kuna od 1.4.2011. pa do isplate, na iznos od 2.611,61 kuna od 1.5.2011. pa do isplate, na iznos od 3.322,70 kuna od 1.6.2011. pa do isplate, na iznos od 3.372,24 kuna od 1.7.2011. pa do isplate, na iznos od 4.007,78 kuna od 1.8.2011. pa do isplate, na iznos od 3.674,55 kuna od 1.9.2011. pa do isplate, na iznos od 3.335,58 kuna od 1.10.2011. pa do isplate, na iznos od 3.293,30 kuna od 1.11.2011. pa do isplate, na iznos od 3.263,18 kuna od 1.12.2011. pa do isplate, na iznos od 3.412,15 kuna od 1.1.2012. pa do isplate, na iznos od 3.568,83 kuna od 1.2.2012. pa do isplate, na iznos od 3.580,63 kuna od 1.3.2012. pa do isplate, na iznos od 3.475,59 kuna od 1.4.2012. pa do isplate, na iznos od 3.527,59 kuna od 1.5.2012. pa do isplate, na iznos od 3.576,68 kuna od 1.6.2012. pa do isplate, na iznos od 3.498,75 kuna od 1.7.2012. pa do isplate, na iznos od 3.524,94 kuna od 1.8.2012. pa do isplate, na iznos od 3.481,02 kuna od 1.9.2012. pa do isplate, na iznos od 3.369,45 kuna od 1.10.2012. pa do isplate, na iznos od 3.487,31 kuna od 1.11.2012. pa do isplate, na iznos od 3.552,28 kuna od 1.12.2012. pa do isplate, na iznos od 3.529,60 kuna od 1.1.2013. pa do isplate, na iznos od 3.277,27 kuna od 1.2.2013. pa do isplate, na iznos od 3.492,21 kuna od 1.3.2013. pa do isplate, na iznos od 3.502,60 kuna od 1.4.2013. pa do isplate, na iznos od 3.412,20 kuna od 1.5.2013. pa do isplate, na iznos od 3.171,53 kuna od 1.6.2013. pa do isplate, na iznos od 3.165,12 kuna od 1.7.2013. pa do isplate i na iznos od 3.217,58 kuna od 1.8.2013. pa do isplate.

13. Tuženik se protivio preinaci tužbe, budući da je tužitelj povisio svoj novčani zahtjev, a ovaj sud je tu preinaku dopustio na ročištu održanom 11. prosinca 2020., jer je zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući da nije mogao precizno znati visinu zahtijevane razlike po osnovi promjene kamatne stope i valute i jer je ocijenio da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, budući da je tužitelj svoj zahtjev, ne mijenjajući činjeničnu i stvarnu osnovu tužbe, samo povisio sukladno rezultatima financijskog vještačenja, pa zbog preinake nije bilo potrebno izvoditi nikakve dokaze (čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP).

14. Nadalje, ovaj sud je presudom poslovni broj: P-3280/2019-19 od 2. veljače 2021. prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Međutim, odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Bjelovaru je ukinuo naprijed navedenu ovosudnu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, kako bi odlučio o dokaznom prijedlogu tuženika za saslušanjem svjedoka osobnog bankara, te o tome izložio jasne i neproturječne razloge u presudi, a također pravilno utvrdio tijek zastarnog roka od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

16. Tužitelj je u ponovnom postupku ustrajao u svojim zahtjevima, time da je u podnesku od 3. prosinca 2024. svoj novčani zahtjev samo izrazio u važećoj valuti euro primjenom fiksnog tečaja konverzije (a nije ga povisio), pa zbog navoda tuženika iz podneska od 6. prosinca 2024. da se protivi preinaci tužbe nije ni bilo potrebno odlučivati o (ne)dopuštenosti preinake koje nije bilo.

17. Ovaj sud je u ponovnom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu (str. 18-24 spisa),izvadak iz zemljišne knjige (str. 25 spisa), plan otplate (str. 26-27 spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (str. 28-29 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 30-39 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima (str. 93-97 spisa), Informaciju o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluke nadležnih tijela Banke (str. 98-101 spisa), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem (str. 134-140 spisa s pregledom uplata po kreditu na dan 29.5.2020. na str. 142-143 spisa) i saslušanjem tužitelja (str. 212-213 spisa), a koji dokazni prijedlog je tužitelj predložio još u tužbi.

18. Nije izveo dokaz saslušanjem osobne bankarice LE, jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga na ročištu od 2. ožujka 2023. godine.

19. Nije izveo ni dokaz saslušanjem javnog bilježnika, jer tuženik nije naveo ni ime, ni prezime, a ni adresu javnog bilježnika i jer je ovaj sud ocijenio da javni bilježnik ne može imati nikakvih bitnih saznanja za razrješenje ovog spora, budući da je tužitelju mogao objasniti samo ono što je predmetni Ugovor o kreditu sadržavao, a ne i ono što taj Ugovor nije sadržavao, a upravo to je u ovoj pravnoj stvari odlučno.

20. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da su zahtjevi tužitelja osnovani.

21. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj, kao korisnik kredita, 10. srpnja 2007. sklopio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj: 9012756525, potvrđen 17. srpnja 2007. od javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba pod poslovnim brojem:

OV-20699/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), čija je namjena bila kupnja nekretnine.

22. Nesporno je i da je IE, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], bio solidarni dužnik, a Geoprojekt za geodetsko, građevinsko i rudarsko projektiranje d.d., Zagreb, V Ravnice 4, MB: 080382983, založni dužnik.

23. Nije sporno ni:

- da se tuženik odredbom čl. 1. navedenog Ugovora obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 108.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita,

- da se tužitelj, odredbama čl. 4. Ugovora, obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke (tuženika) o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4% godišnje, time da se kamata obračunava u CHF, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima i

- da se tužitelj, odredbama čl. 7. Ugovora obvezao kredit vratiti u roku od 72 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, te pristao na tuženik u slučaju promjene kamatne stope povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezao se plaćati tako izmijenjene anuitete.

24. Nije sporno ni da je tuženik isplatio iznos kredita i da je tužitelj kredit otplatio.

25. Sporno je da li su ništetni dijelovi naprijed navedenih odredbi čl. 1., 4. i 7.2. koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, a u vezi s tim i na pristanak tužitelja na povišenje ili sniženje anuiteta i njegovo obvezivanje na plaćanje tako izmijenjenih anuiteta.

26. U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

27. Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja, visina kojih je u smislu izračuna zahtijevanih razlika bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

28. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. postupio protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. , dalje: ZZP), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. postupio protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

29. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP- a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

30. To zbog toga što je, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen 10. srpnja 2007., dakle u razdoblju na koje se odnose naprijed spomenute presude s ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom tuženika i ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF, te se tužitelj na spomenute odluke pozvao, a tuženik, s druge strane, nije tvrdio, pa slijedom toga ni dokazao, da su u konkretnom slučaju postojale neke posebne okolnosti zbog kojih na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

31. Nadalje, tužitelj je iskazao, u bitnom, da je on predmetni ugovor o kreditu sklopio u Zagrebu u podružnici Oktogon. Njemu nitko nije objasnio na koji način će se mijenjati kamatna stopa mimo ovoga što je navedeno u ugovoru. Dakle on nije bio upoznat s egzaktnim parametrima po kojima će se mijenjati kamatna stopa. Budući da on nije ekonomske struke, on nije znao što znači valutna klauzula u trenutku sklapanja ugovora. Nije upoznat s pojmom valute utočišta. Odlučio se za kredit u CHF jer je on bio povoljniji od kredita u eurima, jer mu je rata po otplatnom planu bila puno manja. Nije upoznat s tim da postoje različite ovlasti Hrvatske narodne banke u slučaju kada raste euro za razliku od slučaja kada raste franak. Nitko ga u banci nije upozorio na to da bi kredit u CHF bio rizičniji od kredita u EUR. Kredit je digao za namjenu za kupnju svoje prve nekretnine u kojoj i dan danas živi sa svojom suprugom i djecom. On je plaćao kredit. On je otplatio čitav kredit. Nitko mu prilikom prezentiranja otplatnog plana nije objasnio, a niti mu je prezentirao njegove moguće obveze prema nekim promjenjivim parametrima iz ugovora. Smatrao je da će njegove obveze biti onakve kakve su navedene u otplatnom planu. Pročitao je ugovor. Službenicu banke je tražio da mu kaže koji je kredit najpovoljniji za njega, a ona mu je prezentirala kredit u CHF. Prije ovog kredita nije imao kredit s valutnom klauzulom. U trenutku sklapanja ugovora nije bio vlasnik obrta, niti vlasnik trgovačkog društva, a niti je bio član nekog trgovačkog društva.

32. Odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

33. Ovaj sud nije imao razloga posumnjati u naprijed izloženi iskaz tužitelja iz kojega proizlazi da je predmetni kredit digao za osobne potrebe.

34. Stoga je utvrdio da je tužitelj predmetni Ugovor zaključio kao potrošač i da je aktivno legitimiran u ovoj parnici potraživati od tuženika zahtijevane pozitivne razlike koje je platio, a koje su nastale zbog povišenja tečaja u odnosu na početni tečaj.

35. Ni iz iskaza tužitelja, a ni iz dokaza koji su priloženi u spis ne proizlazi:

- da su tužitelju u trenutku sklapanja Ugovora bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati da oni i nisu mogli biti poznati tužitelju, jer na taj način nisu navedeni ni u Ugovoru, a ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, kao ni

- da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su, među ostalim, rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, pri čemu valja kazati da tuženik nije ni iznosio tvrdnje da je informirao tužitelja o spomenutim specifičnim rizicima.

36. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, zaključio da su ništetne odredbe čl. 1., 4 i 7.2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i na pristanak tužitelja da tuženik za slučaj izmjene kamatne stope povisi ili snizi iznos anuiteta, kao i obveza tužitelja na plaćanje tako izmijenjenih anuiteta, pa je zahtjev tužitelja za utvrđenje prihvatio (pod toč. I. izreke ove presude).

37. Pritom valja kazati da na izloženi zaključak ovoga suda ne bi bila od utjecaja možebitna činjenica da je tuženik kasnije, tijekom trajanja ugovornog odnosa, mijenjao kamatnu stopu prema parametrima koje je definirao sukladno odredbi čl. 5. (dodani čl. 11.a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 112/12.) i prije stupanja na snagu tog Zakona, jer je tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazilo iz ništetnog dijela odredbe Ugovora, pa naknadno, jednostrano, tuženikovo definiranje parametara promjene kamatne stope ne može biti valjano.

38. Izloženo potvrđuje već i sama činjenica da je odredbom čl. 13. st. 2. kasnijeg Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 143/13.) bankama nametnuta obveza da za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu tog Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno- posljedične veze, s dužnicima usklade kamatnu stopu, određivanjem parametara i fiksne marže, kao i razdoblja promjena kamatnih stopa.

39. Još valja kazati i da tužitelju otplatom kredita nije prestao pravni interes za podizanje tužbe na utvrđenje, a koji se ogleda u drugom, novčanom, zahtjevu, te da se prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

40. Nadalje, sukladno odredbama čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., dalje: ZOO), tužitelj ima pravo na isplatu razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF i na isplatu razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

41. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.946,88 eura, kojim su obuhvaćene obje razlike sa zakonskim zateznim kamatama od prvog dana u mjesecu koji je uslijedio nakon datuma plaćanja pojedinih iznosa, a koji zahtjevi su sukladni jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., na koji stranke, u smislu izračuna, nisu imale prigovora.

42. Pritom valja kazati da je tuženik ustvrdio da je vještačenje neupotrebljivo, ali ne zbog izračuna vještaka, nego zbog toga što drži da sud nije pravilno zadao zadatak vještaku, uz tvrdnju da vraćanje iznosa koje je tužitelj platio preko početne stope do povišenih stopa dovodi do primjene fiksne kamatne stope, pa je potrebno izvesti dopunu vještačenja da vještak utvrdi kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita.

43. Međutim, ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza dopunskim vještačenjem, budući da posljedica ništetnosti nije traženje neke zamišljene ravnoteže, već vraćanje onoga što je na temelju, pa i djelomične, ništetnosti, primljeno.

44. Prethodno je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja.

45. Naime, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 podnijeta je 4. travnja 2012., a presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenu kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13.

46. Od 1. rujna 2007., kao početka tijeka zastare za najstarije tužiteljevo potraživanje po osnovi promjene kamatnih stopa (plaćeno 31. kolovoza 2007. prema nalazu i mišljenju vještakinje) do 4. travnja 2012., kao dana podnošenja kolektivne tužbe kojom je zastara prekinuta u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, nije proteklo pet godina (čl. 225. ZOO-a), a to vrijeme nije proteklo ni od 13. lipnja 2014., kao dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 i dana ponovnog početka tijeka zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a, pa do 27. svibnja 2019., kada je tužitelj predao tužbu pošti preporučenom pošiljkom.

47. Stoga, potraživanje tužitelja po osnovi razlike kamata u ukupnom iznosu od 3.385,65 eura (ranijih 25.509,16 kuna) ni u jednom dijelu nije zastarjelo.

48. Nadalje, presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10.

49. Budući da od 1. rujna 2007., kao početka tijeka zastare za najstarije tužiteljevo potraživanje zbog promjene tečaja (plaćeno 31. kolovoza 2007. prema nalazu i mišljenju vještakinje) do 4. travnja 2012., kao dana podnošenja kolektivne tužbe kojom je zastara prekinuta nije proteklo pet godina (čl. 225. ZOO) i budući da od 14. lipnja 2018., kao dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 i dana ponovnog početka tijeka zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO, pa do 27. svibnja 2019., kada je tužitelj predao tužbu u ovom predmetu, nije proteklo pet godina, to ni potraživanje tužitelja po osnovi promjene tečaja u ukupnom iznosu od 16.561,23 eura (ranijih 124.780,62 kuna) ni u jednom dijelu nije zastarjelo.

50. Pritom valja kazati da se prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

51. Podizanjem tužbe kojom zahtijeva isplatu određenog iznosa na ime povrata plaćene razlike po osnovi ništetnosti dijela ugovorne odredbe, visina koje razlike se utvrđuje financijskim vještačenjem, tužitelj je ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja i time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekinuo zastarijevanje i u odnosu na povećani zahtjev iz iste činjenične osnove (u tom smislu VSRH Rev-x 1196/11-2 od 4. 4. 2012.), tako da nisu u zastari ni nakon financijskog vještačenja provedenog u ovom postupku povišeni dijelovi tužbenog zahtjeva.

52. Izloženo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem sa Sjednice građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-123/2024-5 od 27.05.2024., dakle nakon donošenja naprijed spomenutog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, a koje shvaćanje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva." .

53. Navedeno shvaćanje VSRH je izrazio i u odluci broj: Rev-254/2024-2 od 23. travnja 2024. godine.

54. I naposljetku valja kazati da je odredbom čl. 223. ZOO-a propisano da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne, pa kako, dakle, nije zastarjela glavna tražbina, to nije zastarjelo ni akcesorno potraživanje zakonske zatezne kamate.

55. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

56. Vrijednosti predmeta spora iz tužbe od 19.211,68 eura (ranijih 144.750,38 kuna) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva 19.946,88 eura (ranijih 150.289,78 kuna) kreću se unutar istog razreda važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

57. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 10.11.2020., 7.12.2020. i 3.12.2024. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podneska od 25.4.2023. od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), zastupanja na ročištima od 6.3.2020., 11.12.2020., 13.12.2022., 2.3.2023., 16.4.2024. i 10.12.2024. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 5.6.2024. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), ukupno 2.600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 5.200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (1.300,00 eura) 6.500,00 eura.

58. Trošku tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura (ranijih 2.000,00 kuna), trošak sudske pristojbe na presudu ovoga suda poslovni broj: P-3280/19-19 od 2.2.2021., dakle prije nego što je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 51/23.), kojim je predviđeno oslobođenje od plaćanja pristojbi za potrošače u parnicama pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, i to u zahtijevanom iznosu od 238,57 eura po Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19.) i trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 99,54 eura (ranijih 750,00 kuna) prema računu na str. 215 spisa, budući da bez tog troška tužitelj ne bi mogao postaviti ni približan tužbeni zahtjev, pa se navedeni trošak može smatrati opravdanim za vođenje ove parnice.

59. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, jer ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je platio pristojbu na tužbu, a pravo na naplatu iste je, u međuvremenu, zastarjelo.

60. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik iznosi 7.103,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

61. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

62. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu P-3280/2019-19 od 2.2.2021. u iznosu od 245,92 eura

II. Pun. tuženika