Poslovni broj: Us I-1532/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NI, Kaštel Novi, Vodovodna 15, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po opunomoćeniku Duji Čuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ivančić & Čulić, Split, Dražanac 3 A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćeniku OI (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe HEP, Operator distribucijskog sustava d.o.o., Split, Poljička cesta 73, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika i u odsutnosti zainteresirane osobe, 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/24-01/219, Urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 6. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/21-02/1121, Urbroj: 338-17-02-01-23- 446 od 31. siječnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 1.250,00 EUR na ime naknade troškova upravnog spora

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 502-03/24-01/219, Urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 6. svibnja 2024. (drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/21-02/1121, Urbroj: 338-17-02-01-23-446 od 31. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim se događaj ozljeđivanja pretrpljen dana 2. studenog 2021. dijgnoze iščašenje i nategnuće kolateralnog ligamenta koljena, šifre prema MKB-10: S83.4 ne priznaje se ozljedom na radu, te s tim u vezi nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da kraj činjenice da su upravna tijela utvrdila da je tužitelj zaista doživio ozljedu dana 2. studenog 2021. za vrijem obavljanja radnog zadatka, dijagnoza tužitelja je morala biti priznata ozljedom na radu. Citira i poziva se na odredbu članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i navodi da s obzirom na to da se tužitelju, nesporno, dogodila ozljeda uzrokovana naglom promjenom položaja tijela, uzročno vezanim uz obavljanje poslova (samo prvostupanjsko tijelo navodi, na stranici 11. pobijanog rješenja, da je ozljeda osiguranika nastala dana 02.11.2021. za vrijeme obilaska dalekoveda radi pronalaska kvara zbog kojeg je nastao prekid opskrbe električnom energijom naselja Sevid), taj događaj se može ne smatrati ozljedom na radu isključivo ukoliko je nastupio bilo koji od isključujučih uvjeta propisanih odredbom čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Drugostupanjsko tijelo, na stranici 11. pobijanog rješenja, navodi kako bi se, u konkretnoj situaciji, radilo o nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na radnom mjestu, pa da bi time bio ispunjen uvjet iz gore citirane odredbe čl. 67. st. 1. Zakona. Takvo utvrđenje da je u potpunosti promašeno. Naime, nesporno je u postupku da je tužitelj doživio ozljedu za vrijeme obavljanja radnog zadatka. U trenutku ozljeđivanja isti nije radio ništa nesavjesno ni neodgovorno (niti to itko od svjedoka tvrdi), već je do njegove eventualne nesavjesnosti i neodgovornog ponašanja došlo tek nakon ozljeđivanja, budući da je poslije pada (navodno) otišao s radnog mjesta, ne obavivši zadatak, te time ostaviviši dio potrošača bez električne energije. To što je tužitelj otišao s radnog mjesta ne znači da je do ozljeđivanja došlo zbog nesavjesnog obavljanja posla: nedvojbeno je da je s radnog mjesta otišao nakon ozljeđivanja, te da se nije ozlijedio prilikom odlaženja s radnog mjesta. Drugostupanjsko tijelo, zapravo, bez ikakve ovlasti sankcionira ponašanje tužitelja nakon ozljeđivanja (koje ponašanje možda i jest bilo nesavjesno, ali to nije od utjecaja za ovaj postupak), i to na način da utvrđuje da je do ozljeđivanja došlo zbog nesavjesnog ponašanja na radu, tako je ozljeđivanje, ponavlja se, nastalo, i to nedvojbeno, prije odlaska s radnog mjesta i neprijavljivanja kvara. Već zbog ovoga je nužno poništiti pobijana rješenje, budući da je isto zasnovano na potpuno pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te na promašenoj primjeni zakonskih odredaba. Nadalje, liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda, nakon provedenog stručno- medicinskog vještačenja, donijelo je nalaz, mišljenje i ocjenu, Klasa: UP/11-502-03/22- 01/285, od 18. svibnja 2022., kojim je utvrđeno da se predmetna dijagnoza ne može povezati s predmetnim događajem od 2. studenoga 2021. kao ozljeda na radu, jer da ista nije verificirana. Taj razlog ne spada ni u jedan od pet gore nabrojenih isključujućih razloga iz citirane odredbe čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Pitanje verificiranosti dijagnoze može se postaviti isključivo u kontekstu čl. 53. st. 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, kojom člankom se obrađuje postupak utvrđivanja i priznavanja druge/drugih bolesti kao posljedica već priznate ozljede na radu ili profesionalne bolesti. S obzirom na to da se u ovom postupku ne radi o utvrđivanju i priznavanju druge/drugih bolesti kao posljedica već priznate ozljede na radu, izostanak verificiranosti dijagnoze, koje je jedini argument kojeg Liječničko povjerenstvo navodi pri obrazloženju stava da se predmetna dijagnoza ne može povezati s predmetnim događajem od 2. studenoga 2021., ne može biti jedan od razloga isključenja ozljede na radu, u smislu gore citirane odredbe čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Sukladno tome, ne postoji niti jedan dokaz koji bi ukazivao na to da tužitelj nije doživio ozljedu na radu (a nedvojbeno je dokazano da je za vrijeme obavljanja radnog zadatka pao i ozlijedio se), pri čemu navodi drugostupanjskog tijela da bi do oštećenja meniska došlo uslijed višekratnih ozljeda i degenerativnih promjena ničim nisu obrazloženi, niti je obrazloženo koliko je tom oštećenju doprinijela ova konkretna ozljeda (koliko god puta ista bila neverificirana", ista se ipak dogodila), a koliko su doprinijele neke eventualne ranije ozljede. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom se tužba usvaja, te se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tuženi zahtjev, te u cijelosti ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Slijedom navedenog da je tuženik da je pravilno primjenio materijalno pravao čime je osporneo rješenje zakonito pa predlaže donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS) pozvao HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Split da sudjeluje kao zainteresirana osoba u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

6. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu navela da u cijelosti osporava navode iz tužbe, protivi se tužbenom zahtjevu te predlaže da se odbije tužba kao neosnovana. Nadalje, da se u cijelosti pridružuje navodima iz tuženikova odgovora na tužbu te dostatno ističe da je tužitelj dana 02.11.2021. zajedno sa drugim djelatnicima dobio radni nalog „OBILAZAK 10kV SEVID“ u svrhu traženja oštećene dionice zbog koje je nastao prekid opskrbe električnom energijom naselja Sevid. Tužitelj da nije imao ozljedu na radu iz jednostavnog razloga što toga dana nije obavio povjereni mu i zapovjeđeni posao (obilazak dalekovoda radi utvrđivanja mjesta kvara), a nadređenima je rekao da je obavio povjereni posao, dovodeći time poslodavca u zabludu kako se radi o urednom izvršenju preuzetog radnog naloga, pa je tužitelj time prekršio preuzete radne obveze te je na taj način ispunjen uvjet propisan člankom 67.stavak. 1. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023). Slijedom navedenog, HEP ODS kao zainteresirana osoba smatra kako se u konkretnom slučaju postupilo sukladno pozitivnim zakonskim propisima, pa je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika u cijelosti neosnovan. Stoga, zainteresirana osoba predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U sporu je održavanjem rasprave 27. ožujka 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. ZUS-a.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem neovisnog medicinskog vještačenja i saslušanja djelatnika zainteresirane osobe, kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja odnosno može li se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 2. studenog 2021. dijagnoze prema MKB-10: S83.4 priznati ozljedom na radu.

14. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

15. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

16. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19,, 20/20 i 39/20; dalje: Pravilnik), važećeg u trenutku nastanka osiguranog slučaja, ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

17. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

18. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

19. Tuženik je odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio držeći da je prvostupanjsko tijelo na pravilan i zakonit način utvrdilo kako nema osnove za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu navodeći da cijeneći dokaze prikupljene u konkretnoj upravnoj stvari iz kojih proizlazi kako tužitelj iako je dobio zadatak od strane nadređenih, isti nije izvršio već je otišao sa terena sa kolegom pri tome izjavljujući neposredno nadređenima kako su svoj posao u cijelosti izvršili te da je njihov dio zadatka obavljen od strane osiguranika i njegovog kolege pa je njihovim postupanjem nanesena šteta kako za poslodavca, koji je dodatno morao angažirati druge djelatnike radi utvrđivanja kvara, tako i korisnike električne energije koji su dodatno bili bez isporučene energije, te da se u konkretnom slučaju može raditi o vidu nesavjesnog i neodgovomog ponašanja na radnom mjestu budući je tužitelj svjesno, odlazeći sa radnog mjesta, bez izvršenja postavljenog mu zadatka, pri tome dovodeći u zabludu poslodavca kako se radi o urednom izvršenju preuzetog radnog naloga prekršio preuzete mu radne obveze s čime je u vezi trebao sljedeći radni dan dati izjavu vezano za neizvršavanje iste te na taj način ispunjen uvjet propisano člankom 67. točke 1. Zakona. Nadalje, u odnosu na stručno-medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/22-01/285, URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 18. svibnja 2022. ističe se kako je istim utvrđeno kako se dijagnoza prema MKB-u:S83.4 Uganuće i nategnute kolateralnog ligamenta lijevog koljena ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od dana 2.11 2021. kao ozljeda na radu jer ista nije verificirana u priloženoj medicinskoj dokumentaciji osiguranika što znači da ista nije niti nastala kod osiguranika te se slijedom navedenog niti ne može uzročno-posljedično povezati sa predmetnim događajem. Nadalje iz priložene medicinske dokumentacije utvrđeno je kako je kod osiguranika došlo do oštećenja meniska uslijed višekratnih ozljeda i uznapredovalih degenerativnih promjena koljena što predstavlja uvjet propisan odredbom članka 67. točke 4. i 5. Zakona.

20. Ovaj sud ovakvo obrazloženje osporenih rješenja ne može prihvatiti kao valjano niti otkloniti tužbene prigovore.

21. Polazeći od podataka spisa predmeta s pravom prigovara tužitelj da je pogrešno utvrđenje tuženika da bi se u konkretnom slučaju radilo o nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na radnom mjestu pa da bi time bio ispunjen uvjet iz odredbe članka 67. stavka 1. Zakona.

21.1. Ovo stoga jer je u provedenom postupku nesporno da je tužitelj doživio ozljedu za vrijeme obavljanja radnog zadatka. Činjenica da je tužitelj otišao s radnog mjesta ne znači da je do ozljeđivanja došlo zbog nesavjesnog obavljanja posla, kraj nedvojbene činjenice je da je s radnog mjesta otišao nakon ozljeđivanja, te da se nije ozlijedio prilikom odlaženja s radnog mjesta. Stoga osnovano prigovora tužitelj da u trenutku ozljeđivanja nije radio ništa nesavjesno ni neodgovorno (niti to itko od svjedoka tvrdi), već je do njegove eventualne nesavjesnosti i neodgovornog ponašanja došlo tek nakon ozljeđivanja, budući da je poslije pada (navodno) otišao s radnog mjesta, ne obavivši zadatak, te time ostaviviši dio potrošača bez električne energije. Nadalje osnovano navodi da tuženik, zapravo, bez ikakve ovlasti sankcionira ponašanje tužitelja nakon ozljeđivanja, i to na način da utvrđuje da je do ozljeđivanja došlo zbog nesavjesnog ponašanja na radu, iako je ozljeđivanje, nastalo, i to nedvojbeno, prije odlaska s radnog mjesta i neprijavljivanja kvara.

21.2. U navedenom, osnovano tužitelj prigovora da već iz navedenog razloga osporena rješenja nisu zakonita jer su zasnova na potpuno pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te na pogrešnoj primjeni zakonskih odredbi.

22. Nadalje, polazeći od podataka spisa predmeta u konkretnom slučaju nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka po ocjeni ovog suda nisu potpuna, jasna i dovoljna obrazložena, te ne sadržavaju sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje zakonitog rješenja, pa sud nije u mogućnosti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi u tom pravcu.

24. Stoga, prema ocjeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nije pravilno i zakonito, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a kako je i odlučeno u izreci presude.

25. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko tijelo je dužno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu odluku, pridržavajući se pri tome pravnih shvaćanja i primjedbi izraženih u obrazloženju ove odluke u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS- a.

26. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i troška zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2025. svaka radnja po 250 bodova, odnosno ukupno1.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 25. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.