Poslovni broj: Us I-1554/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SL, [adresa]. S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Ani Šoša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar, Mihovila Pavlinovića 9, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opuomoćeniku EL (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti tužitelja, 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/21-01/210, Urbroj: 512-25-24-6 od 17. svibnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke iznos od 1.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 561-01/21-01/210, Urbroj: 512- 25-24-6 od 17. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/19- 01/415, Urbroj: 512M2-6510-24-18 od 25. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se tužitelju razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2134 Zadar (112. brigada HV) u razdoblju od 15.9.1991. do 24.11.1991., te se odbija zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25.11.1991. do 26.1.1993. temeljem pripadanosti VP 2134 Zadar (112. brigada).

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je predmet upravnog postupka priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2134 (112. brigada HV) u kontinuitetu od 1991. do 1993., a koji postupak je pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja iz 2019. Ističe da je bio dragovoljac Domovinskog rata od rujna 1991. do 1. 4.1993. u kontinuitetu, no da mu je kao nesporno priznat status hrvatskog branitelja od 15. rujna 1991. do 24. studenog 1991., te od 23. siječnja 1993. do 1. travnja 1993. Istaknuo je da predmetni zahtjev nije podnosio ranije iz razloga jer je smatrao kako razdoblje njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu nije sporno. Nadalje, da se neosnovano u osporenom rješenju navodi da se odbija zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25. studengo 1991. do 26. studenog 1991. dok da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje do 26. siječnja 1991. Nadalje, da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je uvidom u raspoložive evidencije i platne liste 159. brigade Zadar nisu pronađeni podaci koji se odnose na pripadanost tužitelja VP 3065 Zadar, te tužitelj ističe da on nikada nije ni bio pripadnik VP 3065 Zadar niti je bio u 159. brigadi Zadar, već VP 2134, 112. brigada HV Zadar. Poziva se na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku i navodi da smatra da je potrebno izvršiti ponovni uvid u spomenute evidencije, te dodatno ističe kako odbacivanje zahtjeva temeljem uvida u platne liste smatra neosnovanim iz razloga jer je opće poznata činjenica da je veći dio arhivske građe izgorio u neprijateljskim napadima. Nadalje, tužitelj da je primao plaću za cijelo sporno razdoblje od 24.11.1991. do 26.01.1993., a koja se u to vrijeme primala na način da se fizički dolazilo po novac koji se davao u kuverti u vojarnu Ante Banina.Tužitelj smatra kako je tuženik u upravnom postupku potpuno pogrešno utvrdio činjenično stanje, a do čega je došlo zbog nezakonito provedenog upravnog postupka.U prethodno provedenom upravnom postupku iz prvostupanjsko rješenja razvidno je da su izvedeni dokazi saslušanja svjedoka prema kojoj izjavi svjedoka SLM od 03.02.2021. vidljivo je kako je isti bio zapovjednik voda, pripadnik 112.brigade od 01.06.1991. do 31.05.1994. te kako isti iskazuje kako je nakon pada Nadina i Škabrnje 24.11.1991. ..."svjedok izlazi iz Nadina te po zapovjedi DL ulazi u sastav minobacačke bitnice." Ovdje dolazi do krive jezične interpretacije prilikom zapisa izjave svjedoka u kojoj se miješaju izrazi svjedok i ponositelj zahtjeva a sve kako ELM kao svjedok ovdje aludira na podnositelja zahtjeva (ovdje tužitelja) kad iskazuje da svjedok izlazi iz Nadina i ulazi u sastav minobacačke bitnice nakon nespornog razdoblja a ne na njega kao svjedoka, što isti može i potvrditi. Zbog ovog razloga tužitelj smatra kako je tuženik u upravnom postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje, a sve kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo kako je ovdje svjedok ELM prebačen u minobacačku bitnicu nakon pada Nadina i Škabrnje a ne podnositelj zahtjeva, ovdje tužitelj, što nedvojbeno ukazuje na daljnju pripadnost tužitelja vojnoj jedinici sastavljenoj od minobacača nakon studenoga 1991. Dana 05.veljače 2021. svjedočio je i DL, zapovjednik 4.bojne 112. brigade koji u potpunosti poklanja vjeru svjedoku DLM te potvrđuje da saslušani svjedok ima najbolja saznanja i da govori istinu. Dakle tužitelj je nakon nesporno utvrđenog razdoblja 24.11.1991. prebačen u sastav minobacačke bitnice u kojem ostaje sve do poziva u akciju Maslenica 22. siječnja 1993, te nakon akcije do 01.04.1993. i to označava sam kontinuitet trajanja njegovog sudjelovanja od 1991. do 1993. u Domovinskom ratu. U minobacačkoj bitnici koja je djelovala u zoni odgovornosti 112. brigade jedan od nižih zapovjednika bio mu je pok. ŽL. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i priznaje se zahtjev tužitelja za priznavanjem statausa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2134(112. brigada HV) u kontinuitetu od 1991. do 1993.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je suprotno navodima iz tužbe u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje, izvedeni su svi dokazi bitni za utvrđenje činjeničnog stanja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, te nisu učinjene povrede procesnog prava. Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je u svojoj izjavi od 11. ožujka 2024., tužitelj naveo kako traži da mu se utvrdi razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 25. studenoga 1991. do 26. siječnja 1993. Izjavio je da je nakon pada Nadina i Škabrnje premješten u minobacačku bitnicu gdje ostaje do 1. travnja 1993. U spisu se nalazi izjava svjedoka ŽLM koji je naveo da je bio zapovjednik voda u 112. brigadi HV. Za tužitelja navodi da je bio prisutan u borbama kod Nadina u pješaštvu od 19. rujna do listopada 1991. Nadalje u izjavi od 5. veljače 2021. svjedok DL naveo je da se slaže s izjavom svjedoka ŽLM. Iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Zadar KLASA:561-01/19-01/174, URBROJ: 512M2-70-19-2 od 17. srpnja 2019. proizlazi da tužitelj ima utvrden status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2134 Zadar (112. brigada) od 27. siječnja 1993. do 1. travnja 1993. Nadalje provjerom raspoložive evidencije i platne liste 112. brigade Zadar, tužitelj je evidentiran za upisano razdoblje od 27. siječnja 1993. do 1. travnja 1993. Nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja postrojbi od 1991. do 1993.. Nadalje uvidom u raspoložive evidencije i platne liste 159. brigade Zadar, nisu pronađeni podaci koji se odnose na pripadnost tužitelja VP 3065 Zadar. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (,,Narodne novine", broj: 121/17, 98/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: ZHBDR) te navodi da suprotno navodima iz tužbe smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za razdoblje od 15.09.1991. do 24.11.1991., temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2134 Zadar (112. brigada HV). Isto tako smatra da u postupku nije dokazano da bi tužitelj pružio dokaze za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25. studenoga 1991. do 26. studenoga 1993. temeljem pripadnosti VP 2134 Zadar (112. brigada HV), te je stoga taj dio zahtjeva osnovao odbijen kao neosnovan.Osim toga ispravan je zaključak prvostupanjskog tijela da se izjavama tužitelja, te svjedoka ne može pridati vjera nasuprot službenim podacima iz službenih evidencija koje su kontradiktorne sa izjavama tužitelja i svjedoka u smislu utvrđivanja pripadnosti postrojbi OS RH u spornom vremenu. Naime isto stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., gdje navodi kako pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe, to tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nisu nikakvim materijalnim dokazima dokazali istinitost svojih tvrdnji. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 27. ožujka 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja iz tužbe kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 15. rujna 1991. do 1. travnja 1993. temeljem pripadnosti VP 2134 Zadar (112. brigada HV).

12. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

15. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje u bitnom da je iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Zadar KLASA: 561-01/19-01/174, URBROJ: 512M2-70-19- 2 od 17. srpnja 2019. proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2134 [adresa] (112. brigada) od 27. siječnja 1993. do 1. travnja 1993. Provjerom raspoložive evidencije i platne liste 112. brigade Zadar, tužitelj da je evidentiran za upisano razdoblje od 27. siječnja 1993. do 1 travnja 1993. Nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja postrojbi od 1991. do 1993. Uvidom u raspoložive evidencije i platne liste 159. brigade Zadar, nisu pronađeni podaci koji se odnose na pripadnost tužitelja VP 3065 Zadar. Slijedom iznijetog, da je osnovan stav prvostupanjskog tijela koje je poklonilo vjeru izjavama svjedoka i podacima iz dokumentacije.

16. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj sud osporeno rješenje tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano, ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim, niti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi, poglavito u pogledu povrede pravila postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Naime, odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP-a) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

18. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Naime, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka.

20. Notorna činjenica je da uslijed ranih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, pa tako i putem svjedoka dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na takve evidencije jer je predmet upravnog postupka upravo utvrđivanje pripadnosti oružanim snagama RH u onom periodu koji je ispušten iz evidencija. U takvom slučaju dokazna snaga evidencija nije i ne može biti jača od onog što proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu naprijed citirane odredbe članak 9. ZUP-a.

21. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje čini nezakonitim.

22. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi na jasan i nedvojben način sve činjenice i okolnosti glede sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, odnosno je li bio pripadnik nekog od organiziranih oblika obrane te kao takav pripadnik pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, povratak te obuka i priprema za odlazak na bojišnicu) te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja.

23. U tom smislu službena osoba je trebala se brinuti da izjave koje tužitelj i svjedoci daje ne budu na štetu prava koja bi mogao ostvariti, te u tom smislu je bilo potrebno da se tužitelju i svjedocima u vezi načina njegove angažiranosti u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, postavljaju jasna i precizna pitanja po kojima bi tužitelj, kao i svjedoci mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu.

24. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja tuženika se navodi da uvidom u raspoložive evidencije i platne liste 159. brigade Zadar nisu pronađeni podaci koji se odnose na pripadnost tužitelja VP 3065 [adresa], te polazeći od podataka spisa predmeta osnovano tužitelj prigovora navedenom utvrđenju ističući da je tijekom postupka tužitelj isticao da je bio pripadnik VP 2134 [adresa] i pripadnik 112. brigade s osnove pripadnosti kojoj tužitelj i traži utvrđenje traženog statusa, pa stoga tuženik niti izvršio uvid u relevntnu dokumentaciju, a radi čega činjenično stanje u konkretnom slučaju nije pravilno niti potpuno utvrđeno.

25. Naposljetku, za navesti je da neosnovano tuženik navodi kako svjedoci ne raspolažu nikakvim materijalnim dokazima kojima bi potkrijepili svoje iskaze, obzirom da svjedoci nisu dužni u upravnom postupku dostavljati dokaze na okolnost svojih iskaza, već sam iskaz svjedoka predstavlja dokaz u postupku i službena osoba upravnog tijela dužna je ocijeniti iskaz svjedoka i obrazložiti poklanja li vjeru iskazu svjedoka ili ne, i dati razloge izraženom stajalištu.

26. Stoga, budući da iz gore navedenog proizlazi da osporeno rješenje nije pravilno i zakonito, valjalo je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

27. U ponovnom postupku tuženik će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja pridržavajući se pri tome pravnih shvaćanja i primjedbi ovog suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

28. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23).

U Splitu 25. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenici,

- tuženiku, uz spisa upravnog tijela

- u spis.