Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj P-161/2024-34

(P-713/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah - Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj u pravnoj stvari tužitelja KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz OD Hanžeković&partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave 19. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivana Vukovića, odvjetnika u Križevcima, te zamjenika punomoćnika tuženika LB, odvjetničkog vježbenika u OD Hanžeković&partneri d.o.o. Zagreb, 25. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103013996, solemniziranog po Javnom bilježniku Ivanu Marodiju iz Čakovca, dana 5.6.2006. godine, pod posl. brojem solemnizacije OU-711/06, sklopljenog između tužitelja KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke.

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 5.298,15 eura (pet tisuća dvjesto devedeset osam eura i petnaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 1.1.2008. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi: - na iznos od 0,79 EUR od dana 15.09.2006. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,53 EUR od dana 15.10.2006. godine do potpune isplate,

- na iznos od 212,40 EUR od dana 15.12.2007. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,28 EUR od dana 30.01.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,21 EUR od dana 15.01.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,38 EUR od dana 16.02.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,88 EUR od dana 16.03.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,20 EUR od dana 15.01.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,43 EUR od dana 15.02.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,83 EUR od dana 15.03.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 6,68 EUR od dana 15.04.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,84 EUR od dana 11.05.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 30,05 EUR od dana 10.06.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 39,96 EUR od dana 10.07.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 32,10 EUR od dana 10.08.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 54,40 EUR od dana 10.09.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,32 EUR od dana 12.10.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,88 EUR od dana 10.11.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 53,93 EUR od dana 10.12.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 66,85 EUR od dana 10.01.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 54,25 EUR od dana 10.02.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 57,76 EUR od dana 10.03.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 51,48 EUR od dana 11.04.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 65,45 EUR od dana 10.05.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 75,21 EUR od dana 10.06.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 79,60 EUR od dana 11.07.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 127,68 EUR od dana 10.08.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 80,71 EUR od dana 10.09.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 80,24 EUR od dana 11.10.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 74,14 EUR od dana 10.11.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 80,91 EUR od dana 12.12.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 80,74 EUR od dana 10.01.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 84,17 EUR od dana 10.02.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 84,57 EUR od dana 10.03.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,15 EUR od dana 10.04.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,50 EUR od dana 10.05.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 91,98 EUR od dana 12.06.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,07 EUR od dana 10.07.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,26 EUR od dana 04.08.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,69 EUR od dana 10.09.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 79,66 EUR od dana 10.10.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,53 EUR od dana 10.11.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,46 EUR od dana 10.12.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 84,11 EUR od dana 10.01.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 79,74 EUR od dana 11.02.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,27 EUR od dana 11.03.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,52 EUR od dana 10.04.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 78,72 EUR od dana 10.05.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 75,75 EUR od dana 10.06.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 72,74 EUR od dana 10.07.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 75,12 EUR od dana 10.08.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,41 EUR od dana 11.09.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 80,51 EUR od dana 10.10.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 80,16 EUR od dana 12.11.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,70 EUR od dana 12.12.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 113,37 EUR od dana 10.01.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 117,92 EUR od dana 10.02.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 119,29 EUR od dana 10.03.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 118,26 EUR od dana 10.04.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 70,81 EUR od dana 12.06.1204. godine do potpune isplate,

- na iznos od 69,09 EUR od dana 11.07.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 72,95 EUR od dana 07.08.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 73,99 EUR od dana 11.09.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 81,81 EUR od dana 10.10.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 76,79 EUR od dana 11.11.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,28 EUR od dana 11.12.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,59 EUR od dana 12.01.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od dana 10.02.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od dana 11.03.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,76 EUR od dana 10.04.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od dana 11.05.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od dana 10.06.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od dana 09.07.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 360,59 EUR od dana 09.09.2015. godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 795,08 eura (sedamsto devedeset pet eura i osam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 8,25 EUR od dana 30.01.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.02.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.03.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.04.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.05.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 16.06.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.07.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 16.08.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.09.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.10.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.11.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.12.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 15.01.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 16.02.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 16.03.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.04.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.05.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.06.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.07.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 17.08.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.09.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.10.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 16.11.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.12.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.01.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.02.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.03.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 15.04.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 11.05.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.06.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.07.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.08.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.09.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 12.10.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.11.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.12.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.01.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.02.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.03.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 11.04.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.05.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.06.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 11.07.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.08.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,30 EUR od dana 10.09.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 11.10.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.11.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 12.12.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.01.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.02.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.03.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.04.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.05.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 12.06.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.07.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 04.08.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.09.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.10.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.11.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.12.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.01.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 11.02.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 11.03.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.04.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.05.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.06.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.07.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.08.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 11.09.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 10.10.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 12.11.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od dana 12.12.2013. godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.357,55 eura (dvije tisuće tristo pedeset sedam eura i pedeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi kako je s tuženikom 05. lipnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103013996, solemniziranog po Javnom bilježniku Ivanu Marodi iz [adresa], dana 5.6.2006. godine, pod posl. brojem solemnizacije OU-711/06, a radilo se o kreditu u iznosu glavnice od 54.500,00 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a ista je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49% godišnje. Ugovoren je rok otplate 240 mjeseci, na način da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu od 374,59 CHF. Tužitelj je sklopio Aneks broj 1 kojim se stavljaju van snage odredbe koje se odnose na upis založnog prava 17. prosinca 2009., te Aneks broj 2 kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutni klauzulu u euro od 18. siječnja 2016. Navodi kako su odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i nepoštene.

1.1.Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Navedenom presudom ujedno je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Navedena presuda potvrđena je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

1.2. Navodi kako odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se veže uz određenu valutnu klauzulu bez određivanja uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se promjena veže, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ništetnost navedene odredbe temelji se na čl. 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača kojim je propisano da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštena, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Smatra kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne. Tuženik je jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a osim toga je ugovorio i valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije zaključenja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga ovom tužbom traži preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u iznosu od 6.603,83 eura.

1.3. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj u daljnjim podnescima nadalje navodi kako je sud u ovom postupku vezan za pravna utvrđenja iz tzv "kolektivnog spora", te kako nije nastupila zastara potraživanja tužitelja. Utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva su upravo na ugovor koji je predmet ovog spora, te se o spomenutim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, pa su stoga iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

2. Tužitelj je tužbeni zahtjev uredio nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, podneskom od 18. prosinca 2024., kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, te potražuje isplatu iznosa od ukupno 6.093,23 eura zajedno sa zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se očitovao na navode tužiteljice, ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, prigovor zastare, te u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva.

3.1.Tuženik smatra da tužitelju nisu predmetnim ugovorom povrijeđena prava kao potrošača jer tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Smatra kako se na ovaj predmet ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, jer ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te se ovdje tužitelj ne može pozivati na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12. Tužitelj potpuno pogrešno navodi da bi došlo do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja i da je došlo do neravnoteže u odnosima među strankama, što nije točno, niti bilo čime dokazano. Navodi kako je valutna klauzula u Republici Hrvatskoj prisutna i dopuštena zakonom, te je tužitelj mogao odabrati vrstu kredita, odnosno valutu na koju pristaje. Osim toga, ugovor je i solemniziran. Tužitelj u tužbi navodi kako je ugovor o kreditu nepošten jer je tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navodi tužitelja su u cijelosti proizvoljni i kontradiktorni jasnim odredbama Ugovora o kreditu. Iz navedenog ponašanja i nespornih činjenica jedino se može zaključiti kako se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, ocijenivši da mu isti sukladno njegovim potrebama i mogućnostima najviše odgovara. Imajući u vidu činjenicu da su stranke sklopile i Aneks ugovoru jasno je da su o ugovornim odredbama pregovarale. Osim toga Aneks je sklopljen 2016. godine tako da je tužitelj u tom trenutku već bio upoznat sa promjenama tečaja CHF. Navodi kako je provedenom konverzijom voljom potrošača izjednačena pozicija korisnika kredita u CHF s pozicijom korisnika kredita u EUR, dakle provedenom konverzijom riješena su sva sporna pitanja među ugovornim stranama, a koja su predmet ovog spora. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3.2. U daljnjim podnescima ističe kako ostaje kod istaknutih prigovora zastare, te ističe prigovor radi prijeboja.

3.3. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

4. Vezano za prigovor mjesne nenadležnosti, rješenjem broj P-713/2019-6 od 08. svibnja 2020. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti, a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-886/2020-2 od 12. ožujka 2021.

5. Nakon toga je rješenjem broj P-713/2019-13 od 23. ožujka 2021. utvrđen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred sudom Europske unije pod brojem C-474/20, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3439/2021-2 od 22. studenog 2021. Potom je rješenjem broj P- 713/2019-25 od 09. veljače 2024. parnični postupak nastavljen.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103013996 od 05. lipnja 2006. na listovima 10-15 spisa, u otplatni plan na listovima 21-23 spisa, u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu od 17. prosinca 2009. na listovima 24-25 spisa, u sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 22. prosinca 2009. na listovima 26-29 spisa, u obavijest o promjeni uvjeta po kreditu na listu 31-40 spisa, u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Francike Palatinuš od 06. lipnja 2019. na listovima 41-60 spisa, vrši se uvid u Aneks broj 2 ugovora o kreditu broj 5103013996 od 18. siječnja 2016. na listovima 69-73 spisa, u pregled prometa po partiji kredita na listovima 74-81 spisa, u obavijest o kreditu za razdoblje do 30.6.2016. na listu 82 spisa, u otplatni plan na listu 83 spisa, u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope na listu 84 spisa, u pregled prometa po kreditu na listovima 85-86 spisa, u priloženu sudsku praksu, u obavijest o Izračunu konverzije kredita na listovima 111-117 spisa, u izjavu o prihvatu izračuna konverzije od 07.12.2025. na listu 118 spisa, u preslik osobne iskaznice tužitelja na listu 119 spisa, u preslik osobne iskaznice na listu 120 spisa, u priloženu sudsku praksu, u članak "Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse" iz Potrošačkog prava na listovima 133-137 spisa, u oglase na listovima 138-154 spisa, u dopis na listovima 155-157 spisa, u članak Priopćenje za javnost od 21.1.2015. Hrvatske narodne banke na listovima 158- 165 spisa, u Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata na listovima 166-169 spisa, u obavijest o usklađivanju kamatne stope na listu 170 spisa, u priopćenje za javnost od 16.3.2015. na listovima 171 spisa, u priopćenje za javnost od 14.1.2014. na listu 172 spisa, u priloženu sudsku praksu, u Nacrt konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku vlade Republike Hrvatske od 30. svibnja 2019. na listovima 231-250 spisa, u pisani iskaz gospođe NB ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matoši, broj OV-1386/2020 na listovima 335-336 spisa, u obavijest o kreditu na listu 337 spisa, u otplatni plan na listovima 338-340 spisa, u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa od 19. srpnja 2024. na listovima 389-429 spisa, u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa od 19. rujna 2024. na listovima 446-449 spisa i u dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa od 07. studenog 2024. na listovima 492-496 spisa.

7. Na pripremnom ročištu održanom 13. lipnja 2024. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem sudužnika i javnog bilježnika, a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje JB. Na glavnoj raspravi održanoj 19. ožujka 2025. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem financijske vještakinje Francike Palatinuš, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka SB.

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku), konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja sud ocjenjuje u cijelosti osnovanim.

9. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita, te tuženika kao kreditor, 05. lipnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103013996

– dalje Ugovor o kreditu, koji je Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Marodiju iz [adresa] pod brojem OU-711/06-1 od 05. lipnja 2006., a koji je ugovoren na iznos od 54.500,00 CHF, sa rokom otplate od 240 mjeseci, te kako je tužitelj kredit još uvijek otplaćuje.

11. Nesporno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,49 % godišnje, kao i da je tim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.

12. Nesporno je kako su tužitelj i tuženik 18. siječnja 2016. sklopili Dodatak osnovnom ugovoru o kreditu kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015 - dalje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju).

13. Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), koji je vrijedio u trenutku ugovaranja predmetnog kredita, Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku.

14. Sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

15. Prema čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

16. Nadalje, čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: Zakon o obveznim odnosima) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7. Zakona o obveznim odnosima sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. Zakona o obveznim odnosima propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

17. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

19. Tužitelj je saslušan u ovom postupku, te je u svom iskazu naveo kako je Ugovor o kreditu s tuženikom sklopio 2006. radi izgradnje obiteljske kuće. U toj kući i danas stanuje i nikada nije bila u najmu i na toj adresi nikada nije imao nikakav obrt niti firmu. Po zanimanju je učitelj te je zadnjih 30 godina ravnatelj u osnovnoj školi Belica. Ranije je imao jedan kredit u Raiffeisen banci, ne sjeća se točno kada, zna da je to bilo par godina prije ovog konkretnog ugovora o kreditu. Odabrao je kredit u Erste banci jer su oni nudili najpovoljnije uvjete. Vezano za sklapanje ugovora u banci je bio nekoliko puta i razgovarao s SB. U banci mu je ponuđen kredit u eurima i u švicarcima, ali mu je kredit u švicarskim francima prezentiran kao najpovoljniji, rečeno mu je da se radi o valuti koja se nije puno mijenjala i koja je stabilna. Iz tog razloga odlučio se na kredit u švicarskim francima. Pojedine ugovorne odredbe nisu se mogle mijenjati i ugovor je bio unaprijed pripremljen. U banci mu nisu posebno pojašnjavali ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao niti rizik koji proizlazi iz takvih ugovornih odredbi. Nije mu poznat pojam valuta utočišta. Ugovor o kreditu je pročitao i nije tražio nikakva dodatna pojašnjenja ugovora. Prilikom solemnizacije ugovora ne sjeća se da bi javni bilježnik posebno pojašnjavao ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ne sjeća se da li mu je banka pismeno slala obavijesti o promjeni kamatne stope i o promjeni tečaja. Zna da je rate radi sigurnosti plaćao unaprijed, da ne bi slučajno kasnila isplata plaće. Ispalo je da je stalno u pretplati zbog toga, a kasnije se ispostavilo da je zapravo banka povećavala kamatnu stopu i da je kamatna stopa pojela mjesečnu ratu kredita. To je bilo prije nego je franak počeo rasti. Kad je došlo do rasta kamatne stope i promjene u tečaju nije tražio izmjenu ugovora, nije imao niti prilike, već mi je misli da 2015. ponuđen Aneks ugovora od strane banke. Prilikom sklapanja Aneksa nije imao mogućnosti pregovaranja, niti mu je bilo išta pojašnjeno. Ne zna točno na koji način je obračunata glavnica, znam samo da mu je idućih 12 mjeseci dio rate, jednu polovicu otplaćivala banka. Rate kredita otplaćuje još uvijek, s time da je bilo namijenjeno da kredit otplati do svoje 67 godine, a sada je to produljeno do 75 godine. Rata kredita na početku je iznosila oko 1.500,00 do 1.700,00 kn, porasla je na 2.500,00 kn. Nakon reprograma kredita u OTP banci rata mu iznosi oko 412,00 eura mjesečno. Reprogram kredita napravio je u OTP banci, da se otplata kredita produlji na još nekoliko godina jer to nije mogao učiniti kod Erste banke. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li mu je u banci pojašnjena razlika između kredita u eurima i u francima, odnosno da li mu je pojašnjeno da je kredit u francima rizičan, odgovorio je da mu nije spominjano da bi se radilo o rizičnom kreditu, već je bila preporuka da uzme upravo kredit u švicarskim francima jer se radi o stabilnoj valuti. Na daljnje pitanje da li su mu pojašnjeni parametri promjene kamatne stope, odgovara da se ne sjeća da bi mu bilo pojašnjeno, misli da je bilo rečeno da to neće biti problem. Na daljnje pitanje da li je prilikom sklapanja Aneksa imao mogućnost izmjena pojedinih ugovornih odredbi ili se radilo o pripremljenom dokumentu, odgovorio je da ništa nije mogao mijenjati. Na posebno pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je prije sklapanja ugovora razmatrao ponude drugih banaka, odgovorio je da nije. Tuženika je odabrao zato jer je tamo poznavao osobnog bankara. Na daljnje pitanje da li se sjeća informacija koje je dobio od bankara vezano za sklapanje ugovora, odgovorio je da se točno ne sjeća, zna da su dogovorili iznos kredita i koliko bi iznosili troškovi. Na daljnje pitanje da li su mu u banci pojasnili na koji način tečaj franka može varirati, odgovorio je da nije bilo riječi o tome jer mu je franak prezentiran kao stabilna valuta koja se nije mijenjala već duži niz godina.

20. Nije sporno da je Ugovor sastavio i popunjen obrazac Ugovora na potpis tužitelju dao tuženik.

21. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li tužitelj sklopio navedeni ugovor u svojstvu potrošača, da li se pravna utvrđenja iz tzv. "kolektivnog spora" mogu primijeniti na ovaj postupak, odnosno jesu li odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ništetne.

22. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe.

23. Sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju radi se o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužiteljica poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

24. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju, i to na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio Odluku broj Rev-2221/18 od 3.9.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba u kojima je glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

26. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

27. Sud smatra kako je prigovor zastare tuženika neosnovan, budući da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbu u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d., pa rok zastare ponovno teče od podnošenja zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 04. travnja 2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina računajući od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Stoga je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, obzirom kako je ovaj postupak pokrenut 12. lipnja 2019.

28. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu. Sud smatra kako je tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja morao u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, vezano za ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.

29. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

30. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljicom, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

31. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

32. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

33. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito nije učinio, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

34. Prigovor tuženika kako tužitelj u situaciji kada je potpisan Aneks ugovoru o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15 nema pravni interes tražiti sudsku zaštitu, sud smatra neosnovanim. Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora. I prema mjerodavnoj praksi Europskog suda u predmetu broj C- 186/16 kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju a niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, no također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

36. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

37. U presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnima i nepoštenima, te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. U predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. donesena je odluka iz koje slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče.

38. Tužitelj se sklapanjem aneksa ugovora nije odrekao tog prava niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak, te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje, niti je takvo odricanje u istome sadržano. Sve i da je dala takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku, s obzirom na to da u vrijeme sklapanja aneksa o konverziji, valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom. Stoga konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u ovoj pravnoj stvari. Naime, razlog donošenja navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit vezan uz euro, dok činjenica da su stranke zaključile dodatak tj. konkretno Aneks ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro i utvrđen iznos preplate ne znači kako je tužitelju doista u potpunosti vraćen iznos koji predstavlja razliku s osnova preplaćenih anuiteta uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

39. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je ugovor sklopio radi izgradnje kuće za stanovanje koju koristi za svoje osobne potrebe. Također iz iskaza tužitelja proizlazi kako nije bio vlasnik obrta, niti trgovačkog društva od dana sklapanja ugovora, pa sve do danas. Na temelju iskaza tužitelja, kao i dokumentacije koja se nalazi u spisu, vidljivo je kako je predmetni ugovor o kreditu tužitelj sklopio kao potrošač.

40. Temeljem svega ranije iznijetog, sud je utvrdio kako su ugovorne odredbe predmetnog ugovora, a koje se odnose odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te ne proizvode pravne učinke među parničnim strankama. Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

41. S obzirom na to kako je ugovorna odredba koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetna jer je nerazumljiva, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, te je na strani tuženika prema mišljenju suda sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18) došlo do stjecanja bez osnove. U čl.1111. Zakona o obveznim odnosima je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

42.Na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike u tečaju izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskoj vještakinji Vlasni Santo Olđa, temeljem ovosudnog rješenja broj P-161/2024-3 od 13. lipnja 2024. na okolnost utvrđenja iznosa koje je tužitelj preplatio tuženiku plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, iznosa razlike u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30. rujna 2015. i glavnice koju je banka priznala u konverziji, budući da je glavnica koja je priznata kao otplaćena, manja od one koja je zaista otplaćena po početnom otplatnom planu, je li konverzije provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015), te jesu li prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR), izračuna novčanog iznosa izraženog u kunama po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram kuni koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram kune na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog, izračuna novčanog iznosa izraženog u CHF i kuni po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 01.siječnja 2014. pa nadalje, s time da je naloženo vještaku da prilikom izračuna iznos utvrđene preplate iz izračuna konverzije dovede u vezu s iznosom razlika anuiteta, odnosno da prikaže koliko stvarno iznosi potraživanje tužitelja nakon što se isto umanji za iznos umanjene preplate, temeljem Ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika, broj ugovora 2402006-1031262160/51400607- 5103013996 od 05. lipnja 2006., i prema Aneksu broj 2 Ugovora o kreditu 2402006- 1031262160/51400607-5103013996 od 18. siječnja 2016. Vještakinja Vlasta Santo Olđa je dostavila svoj nalaz i mišljenje 19. srpnja 2024. Na isti nalaz i mišljenje i tužitelj i tuženik stavili su primjedbe. Na sve prigovore tuženika i tužitelja sudska vještakinja se očitovala podnescima od 19. rujna 2024., te u Dopuni nalaza od 07. studenog 2024. Nalazom je utvrđeno kako je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope preplatio iznos od 795,08 eura, a po osnovi valutne klauzule iznos od 5.298,15 eura. Na dopunu nalaza i mišljenja niti tužitelj niti tuženik nisu stavili nikakve primjedbe, vezano za matematički izračun vještaka. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu vještakinja dala sve odgovore na postavljena pitanja, te se dodatno očitovala i o prigovorima tužitelja i tuženika. Datumi nastanka pojedinih razlika specificirani su po datumima uplata, te su navedeni iznosi istovjetni iznosima kako su sada navedeni u izreci ove presude.

43. Nakon što je u predmetu provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje, tužbeni je zahtjev uređen sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te sud smatra kako je isto svrsishodno radi donošenja odluke u ovom postupku. Također, tužitelj i tuženik u postupku nisu prigovarali na matematički izračun iz dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Zbog svega iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I ove presude.

44. Prigovor prebijanja tuženika sud smatra neosnovanim. Kao što je ranije navedeno, izvršenom konverzijom kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro, ne znači kako je tužitelju doista u potpunosti vraćen iznos koji predstavlja razliku s osnova preplaćenih anuiteta uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Stoga, kako je u postupku utvrđeno kako su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužitelj osnovano potražuje preplaćene iznose po navedenoj osnovi za utuženo razdoblje, dok je prigovor tuženika u cijelosti neosnovan.

45. Stoga je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od ukupno 6.093,23 eura, a navedeni iznos tuženik je dužan temeljem čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti tužitelju s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita do isplate i po stopi kamate sukladno čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Mjesečni iznosi u izreci presude navedeni su po datumima kako je tužitelj plaćao pojedine anuitete, a kako je vještakinja i obrazložila u svom nalazu.

46. Temeljem svega iznijetog, konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.093,23 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama utvrđen je u cijelosti osnovanim i kao takav u cijelosti usvojen.

47. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem čl. 164. i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa).

48. Prema čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku uspjeh u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sa kojim je tužitelj uspio u cijelosti, slijedom čega pravo na naknadu troškova ovog postupka u cijelosti pripada tužitelju.

49. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 12. lipnja 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 04. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 25. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 08. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 19. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), dakle za sastav ukupno četiri obrazložena podneska koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka jer se u istima tužitelj očitovao na navode tuženika, te na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, zatim zastupanja na ročištu od 13. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 19. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude (Tbr.9. t. 3. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, trošak PDV-a na navedene radnje u iznosu od 375,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, trošak dopune vještačenja u iznosu od 70,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,55 eura.

50. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. srpnja 2020., 11. ožujka 2021., 13. listopada 2021., 02. svibnja 2022., 27. travnja 2023., 15. rujna 2023., 27. svibnja 2024., 28. kolovoza 2024., 25. listopada 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, te u istom tužitelj ponavlja navode iznijete u tužbi i ostalim podnescima.

51. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.357,55 eura.

52. Paricijski rok (rok za izvršenje) u ovom postupku iznosi petnaest dana, sukladno čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Čakovec, 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah - Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćnicima