REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-925/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupani po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivone Krstanović, odvjetnice u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Štih, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati s naslova imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 635,35 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 137,18 eura teku od 12. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 169,35 eura od 15. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 134,97 eura od 14. veljače 2019. do isplate, na iznos od 144,79 eura od 14. ožujka 2019. do isplate i na iznos od 49,06 eura od 15. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 669,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 114,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2018. do isplate, iznos od 237,28 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2018. do isplate, iznos od 328,65 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2018. do isplate, iznos od 328,65 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2018. do isplate, iznos od 328,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2019. do isplate, iznos od 328,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2019. do isplate, iznos od 328,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2019. do isplate, iznos od 164,33 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2019. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 137,18 eura teku od 01. prosinca do 11. prosinca 2018., koje na iznos od 169,35 eura teku od 01. siječnja do 14. siječnja 2019., koje na iznos od 134,97 eura teku od 01. veljače 2019. do 13. veljače 2019., koje na iznos od 144,79 eura teku od 1. ožujka 2019. do 13. ožujka 2019. te koje na iznos od 49,06 eura teku od 1. travnja 2019. do 14. travnja 2019., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2.8.2018. oko 23:05 sati u Stobreču na raskrižju državne ceste D-8 putem sv. Lovre i s Ulicom IV. gardijske brigade stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila reg. [registarska oznaka] na način da je na njegovo vozilo naletilo vozilo reg. [registarska oznaka] kojim je upravljao DJ. Navedeno vozilo je osigurano kod tuženika. U opisanoj nesreći tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede i izuzetan šok zbog kojih je upućen u Klinički bolnički centar Split, te je daljnje liječenje nastavio u specijalističkim ordinacijama. Naime, tužitelj je za vrijeme dok je radio primao prosječnu bruto plaću u visini od 6.472,20 kuna (iznos dobiven na osnovu tri plaće dakle na osnovu svibnja, lipnja i srpnja 2018), a zbog zadobivenih ozljeda, tužitelj potražuje naknadu izgubljene zarade koju bi ostvarivao da nije bilo predmetnog štetnog događa u iznosu od ukupno 23.166,97 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 1.377,50 kn od 01.09.2018.. pa do isplate, na iznos od 3.008,25 kn od 01.10.2018.pa do isplate, na iznos od 3.493,06 kn od 01.11.2018. pa do isplate, na iznos od 2.922,59 kn od 01.12.2018..pa do isplate, na iznos od 3.752,20 kn od 01 .01.2019.g. pa do isplate, na iznos od 3.493,06 kn od 01.02.2019.. pa do isplate, na iznos od 3.567,08 kn od 01.03.2019.g. pa do isplate, na iznos od 1.553,23 kn od 01.04.2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Navodi da se ne radi o potraživanju iz radnog odnosa već o potraživanju naknade štete zbog čega tužitelju pripada izgubljena zarada temeljem neto prosjeka plaća, a ne temeljem bruto. Nadalje, tuženik je osporio uzročno posljedičnu vezu između dijela bolovanja tužitelja nakon proteka 90 dana od ozljeđivanja i štetnog događaja navodeći da navedeno bolovanje smatra neprimjerenim obzirom na težinu ozljeđivanja te predlaže provođenje vještačenja po vještaku medicine rada. Osporava tijek kamata na utuženu naknadu štete. Predlaže odbiti tužitelja preko primjerenog iznosa sa tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku odštetnog zahtjeva od dana 23.1.2019. (list 6), zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Split 511-12- 36-03-835/18 (list 8-11), potvrdu liječnika o bolovanju tužitelja (list 12), obračun isplaćen naknade IP 1 obrazac Spin Valis d.d. (list 13-34), medicinsku dokumentaciju (list 35-49), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 80-88), presliku zdravstvenog kartona za tužitelja (list 94-107), potvrdu HZMO (list 120-121), dokumentaciju vezanu za radni odnos tužitelja (list 125-135), proveo vještačenje po vještaku medicine rada dr. Jeleni Macan (list 139-142), dopunsko saslušanje vještaka dr. Jelene Macan (list 166), saslušao tužitelja kao stranku (list 167) i proveo financijsko vještačenje na okolnost visine izgubljene zarade (list 176-179), dok druge dokaze nije provodio.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni djelomično zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja prouzročene prometnom nesrećom osnovom članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO) Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja te da je tuženik 4. ožujka 2021. isplatio tužitelju iznos od 365,75 eura s naslova izgubljene zarade.

6. Sporna je uzročno posljedična veza između dijela bolovanja tužitelja nakon proteka roka od 90 dana od ozljeđivanja i štetnog događaja, visina tužbenog zahtjeva jer tuženik tvrdi da tužitelju pripada pravo na izgubljenu zaradu u neto iznosu jer je riječ o potraživanju naknade štete, a ne o potraživanju iz radnog odnosa te je sporan i zatraženi iznos jer tuženik tvrdi da je isplatom neto iznosa izgubljene zarade u cijelosti nadoknadio štetu. Također je sporan tijek zakonskih zateznih kamata jer tuženik tvrdi da je šteta utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja.

7. Radi utvrđenja osnovnosti tužbenog zahtjeva odnosno postojanja uzročno posljedične veze između bolovanja tužitelja i štetnog događaja izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Jeleni Macan koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj rođen 1976. po zanimanju drvno industrijski radnik- stolar, sa završenom srednjom strukovnom školom. Zaposlen je kontinuirano od studenog 1994. do danas. Do 02.05.2019., tj. 24,5 godine je bio zaposlen u struci u poduzeću za proizvodnju drvene građe i elemenata, a od 03.05.2019. nadalje zaposlen je u vlastitom obrtu za proizvodnju ili ugradnju aluminijske i PVC stolarije. U razdoblju od 1994. do 2017.. radio je na radnom mjestu poentera, a od studenog 2017. do svibnja 2019. na radnom mjestu kontrolora kvalitete u proizvodnji drvene građe i elemenata. Ovi poslovi uključivali su kontinuiranu kontrolu operacija, odvajanje ispravne od neispravnih sirovina, poluproizvoda ili gotovih proizvoda, sortiranje neispravnih dijelova prema uzorcima. Tužitelj je u svibnju 2019. sam otkazao ugovor o radu na tadašnjem radnom mjestu jer je otvorio vlastiti obrt u kojem je zaposlen do danas. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, koja uključuje i zdravstveni karton tužitelja za razdoblje od travnja 2012. do veljače 2021. (starost tužitelja 36-45 godina), tužitelj u razdoblju od travnja 2012. do kolovoza 2018. nije teže bolovao niti koristio bolovanja (jedino bolovanje u trajanju od 2 dana koristio je u 2012. radi stranog tijela u oku). Dana 02.08.2018. tužitelj je u dobi od 42 godine ozlijeđen u prometnoj nezgodi te je odmah kirurški zbrinut sa postavljenom dijagnozom nategnuća mišića stražnje strane vrata (šifra dijagnoze po 10. Međunarodnoj klasifikaciji bolesti- MKB-10: S13- nategnuće zglobova i ligamenata u području vrata). Liječen je konzervativno, inicijalno imobilizacijom vrata uz medikamentoznu terapiju protiv bolova i za opuštanje mišića u trajanju od oko 3 tjedna. Dva tjedna nakon ozljeđivanja pregledan je od strane neurologa radi prisutne bolnosti i ograničene pokretljivosti vrata uz trnjenje obje šake sa preporukom mirovanja i neurološke obrade. Od rujna 2018. do ožujka 2019. je bio pod kontrolom i liječenjem fizijatra. Provedena su dva ciklusa fizikalne terapije u studenom 2018. i veljači 2019., a nalaz fizijatra od 11.03.2019. ukazuje na poboljšanje stanja nakon drugog ciklusa fizikalne terapije. Neurološka obrada iz siječnja i travnja 2019. ukazuje na prisutne umjerene degenerativne promjene vratne kralježnice bez oštećenja okolnih živčanih struktura. Zbog opisane ozljede vrata tužitelj je koristio bolovanje u razdoblju 06.08.2018. do 15.03.2019. pod dijagnozom šifre MKB-10: S13 i V43 (osoba u automobilu ozlijeđena u sudaru s automobilom, dostavnim vozilom ili kamionetom). U istom razdoblju tužitelj se liječio dodatno radi psorijaze i rozaceje (crvenila lica), a liječenje ovih kožnih bolesti nastavlja i u razdoblju do veljače 2021. bez korištenja bolovanja (nakon predmetnog bolovanja tužitelj nije koristio bolovanje do veljače 2021.). Vještakinja je nadalje navela da se može zaključiti da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 02.08.2018. zadobio tjelesnu ozljedu u vidu istegnuća mišića stražnje strane vrata. Liječen je po kirurgu, neurologu i fizijatru u razdoblju od ozljeđivanja do 11.03.2019. kada je dovršeno fizijatrijsko liječenje i uspostavljena puna radna sposobnost tužitelja. Osim navedene ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj u istom razdoblju nije bolovao od drugih zdravstvenih poremećaja koji bi doprinosili privremenom gubitku njegove radne sposobnosti. Tužitelj je u razdoblju 06.08.2018. -15.03.2019. bio privremeno radno nesposoban za poslove kontrolora kvalitete u proizvodnji drvene građe i elemenata, te je u tom razdoblju koristio bolovanje koje je posljedica isključivo (100%) ozljede zadobivene u prometnoj nesreći 02.08.2018.

8. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz vještakinje, dok je tuženik prigovorio podneskom navodeći da je tužitelj koristio fizikalnu terapiju i zbog tegoba koje nisu u vezi s predmetnim štetnim događajem, a koji se tiču problema sa desnim ramenom, koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji od 22.10.2018., 29.11.2018. i 13.12.2018 te u MR nalazu od 09.04.2019. koji opisuje isključivo degenerativne promjene zbog čega da tegobe sa rameno nisu uzročno posljedično povezane sa štetnim događajem o kojem se vještakinja nije očitovala, a što je naveo u svom nalazu i mišljenju dr. V u predmetu koji se vodi povodom istog štetnog događaja zbog čega je predložio da vještakinja obrazloži jesu li i ukoliko jesu u kojoj mjeri navedene tegobe s desnim ramenom doprinijele da bolovanje tužitelja traje duže te da je tužitelj bio na bolovanju više od sedam mjeseci zbog trzajne ozljede vratne kralježnice, iako je za navedenu ozljedu predviđeno bolovanje prema Pravilniku HZZO-a do najduže 30 dana.

9. Na ročištu održanom 12. listopada 2023. saslušana je vještakinja dr. Jelena Macan koja je navela u odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj tijekom bolovanja bolovao od poremećaja desnog ramena, ne zna se točno kojeg, koji nije povezan za predmetnom prometnom nezgodom, da u priloženoj dokumentaciji nema nikakvog podatka o bilo kakvoj bolesti, ozljedi ili drugom poremećaju desnog ramena koji bi tužitelj liječio prije, za vrijeme ili poslije predmetnog bolovanja, a to je u skladu i sa vještačenjem prof. V na koje se tuženik poziva, dok u odnosu na drugi prigovor tuženika da bolovanje zbog trzajne povrede vratne kralježnice može maksimalno trajali 30 dana prema Pravilniku HZZO kojim se regulira trajanje najdužeg bolovanja vještakinja je navela da se radi o pravilniku o rokovima najduljeg trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti (NN 153/09), a ovim pravilnikom se ograničava nadležnost propisivanja bolovanja izabranim obiteljskim liječnicima do propisanog roka, a nakon toga roka određivanje trajanja bolovanja je propisano u nadležnost kontrolora HZZO- a. Dakle, radi se o jednoj pravnoj ili administrativnoj mjeri koja ne određuje medicinski opravdano trajanje bilo kojeg bolovanja pa tako i predmetnog. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je li imala na uvid medicinsku dokumentaciju od 22. listopada 2018. vještakinja je navela da je imala na uvid predmetnu dokumentaciju i to je navela u svojem nalazu i mišljenju. Na pitanje da pojasni dio iskaza u kojem je navela da u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o tegobama desnog ramena, a u nalazu od 22. listopada 2018. se navodi „kretnje desnog ramena reducirane“ navela je da nije izjavila da tužitelj nije imao tegobe desnog ramena nego da nije imao ozljedu ili bolesti ili neki drugi zdravstveni poremećaj desnog ramena, dakle, da nije spomenula tegobe.

10. Tuženik je i nadalje ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i predložio provođenje novog vještačenja jer se tužitelju neposredno po štetnom događaju desno rame ne navodi u medicinskoj dokumentaciji kao ozljeda zadobivena u štetnom događaju, a budući je tužitelj provodio liječenje ozljede koja nije nastala u štetnom događaju, a trajanje bolovanja u skladu sa smjernicama HZZO po trzajnoj ozljedi vrata istječe u onom trenutku kada se tužitelju javljaju tegobe sa desnim ramenom.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u smislu odredbe čl. 258. ZPP jer smatra da je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu sa pravilima struke i znanosti te nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja jer smatra da nema proturječnosti u nalazu vještaka kako prigovara tuženik. Naime, vještakinja je u nalazu navela da je cjelokupno bolovanje tužitelja vezano uz ozljeđivanje vratne kralježnice, a to je u skladu sa vještačenjem prof V na koje se tuženik pozvao u postupku koji se vodi povodom istog štetnog događaja te da u dokumentaciji nema podatka o bolesti, ozljedi i drugom poremećaju desnog ramena koje bi tužitelj liječio, prije, za vrijeme ili poslije štetnog događaja. To je u skladu sa iskazom tužitelja koji je naveo da je u prometnoj nesreći zadobio ozljedu vratne kralježnice, a tegobe su mu se počele spuštati na desno rame i desnu ruku. Dakle, njegov iskaz u skladu je nalazom vještaka da tužitelj nije imao ozljedu ili bolesti odnosno zdravstveni poremećaj u vezi s desnog ramena već je imao tegobe koje je liječio koje su uključivale i terapije za razgibavanje vrata te je bio lijekove protiv bolova, išao na terapije i bio na bolovanju sve do travnja iduće godine od predmetne prometne nesreće.

12. Stoga sud smatra da je tužitelj dokazao postojanje uzročno posljedične veze između dijela bolovanja nakon 90 dana i štetnog događaja te da je cjelokupno bolovanje tužitelja u vezi sa predmetnim štetnim događajem zbog čega se prigovor tuženika u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

13. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Koraljki Cesarec Noršić sa zadatkom da utvrdi visinu izgubljene zarade tužitelja za razdoblje bolovanja tužitelja od 6.8.2018. do 15.03.2019.

14. Vještakinja je u nalazu i mišljenju navela da visina izgubljene zarade tužitelja za razdoblje bolovanja od 6. kolovoza 2018. do 15. ožujka 2019. iznosi i to razlika bruto plaće iznosi 13.796,33 kn, tj. 1.831,09 eura, razlika neto plaće iznosi 7.542,76 kn, tj. 1.001,10 eura dok razlika u bruto II iznosu iznosi 23.808,61 kn, tj. 3.159,94 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kn.

15. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev podneskom od 23.05.2024., dok je tuženik u podnesku od 04.06.2024. naveo da tužitelju ne pripada potraživanje izgubljene zarade u bruto iznosu i to ni bruto 1, ni bruto 2 već u neto iznosu.

16. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Oštećenik oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja. Stoga se visina naknade štete ne može utvrditi na način da se u odnos stavi s jedne strane prosječna plaća u bruto iznosu, a s druge naknada plaće koju oštećenik/tužitelj prima za vrijeme bolovanja u neto iznosu, a upravo je takav zahtjev tužitelj u predmetnom sporu postavio. Kod odštetnog zahtjeva zbog izgubljene zarade (čl. 1095. st. 2. ZOO) isplatom rente oštećeni se stavlja u poziciju kao da ne gubi realnu zaradu koju bi ostvarivao da šteta nije niti nastala, dakle vraća se u stanje svojih realnih i stvarno ostvarenih prihoda, a to je upravo plaća koju je realno oštećeni primao prije nastanka štetnog događaja koja je uzročno-posljedično povezana sa štetom koja se sastoji u gubitku dijela ili cijele zarade.

17. Uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju tijekom postupka isplatio s naslova izgubljene zarade 04.03.2021. iznos od 365,75 eura za mjesec kolovoz 2018., iznos od 161,98 eura za mjesec rujan 2018. te iznos od 134,96 eura za mjesec listopad 2018., i to upravo neto iznos, za kojeg ovaj sud ocjenjuje da pripada tužitelju s naslova izgubljene zarade, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 114,02 eura za mjesec kolovoz 2018. kao razlike između bruto II (182,83 eura) i neto iznosa (68,81 eura), isplatu iznosa od 237,28 eura za mjesec rujan 2018. kao razlike između bruto II (399,26 eura) i neto iznosa (161,97 eura) i isplatu iznosa od 328,65 eura za mjesec listopad kao razlike između bruto II (463,61 eura) i neto iznosa (134,97 eura) i odlučiti kao pod točkom II izreke.

18. U odnosu na mjesec studeni, prosinac 2018., siječanj, veljaču i ožujak 2019. tužitelju je dosuđen neto iznos izgubljene zarade i to za mjesec studeni iznos od 137,18 eura, za mjesec prosinac 169,35 eura, za mjesec siječanj 134,97 eura, za mjesec veljaču 144,79 eura i za mjesec ožujak 49,06 eura te je odlučeno kao pod točkom I izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu razlike između bruto II i razlike neto za mjesec studeni tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 328,65 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2018. do isplate, za mjesec prosinac za iznos od 328,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2019. do isplate, za mjesec siječanj za iznos od 328,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2019. do isplate, za mjesec veljaču iznos od 328,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2019. do isplate i za mjesec veljaču za iznos od 164,33 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2019. do isplate zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

19. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate koje teku od dana kada je tužitelju trebala biti isplaćena plaća, odnosno naknada place za vrijeme bolovanja na svaki pojedini iznos. Prema isplatnim listama naknada place tužitelju za mjesec listopad isplaćena je 15. studenoga (list 23), za mjesec studeni 12. prosinca (list 25), za mjesec prosinac 15. siječnja (list 27), za mjesec siječanj 14. veljače (list 29), za mjesec veljaču 14. ožujka (list 31) i za mjesec ožujak 15. travnja (list 33) te je tada za tužitelja nastala šteta, a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (čl. 1086.. ZOO-a). Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. U preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini iznos dosuđene izgubljene zarade zahtjev je odbijen (točka IV. izreke presude).

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je 100% uspio u osnovi i 23% u visini, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 61,5% (100+23=123:2=61,5). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 38,5% (100%-61,5% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 23,5% (61,5% uspjeha tužitelja umanjeno za 38,5% uspjeha tuženika).

Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i to za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28-100 bodova), sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 18.06.2020. (Tbr. 8/1-100 bodova), za pristup na ročište od 16.11.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 11.02.2021. (Tbr. 8/3-25 bodova), za sastav podneska od 16.05.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova), za sastav podneska od 02.09.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova), za pristup na ročište od 12.10.2023. (Tbr. 9/1-100 bodova), za sastav podneska od 16.01.2024. (Tbr. 8/1-25 bodova), za sastav podneska od 23.09.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 12.03.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) ukupno 950 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura ukupno 1.900,00 eura i porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 475,00 eura, ukupno 2.375,00 eura. Također mu je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 38,62 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 38,62 eura, odnosno ukupno priznati trošak iznosi 2.850,40 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 23,5%, pa je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu 669,84 eura.

22. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

23. Tužitelju nije priznat kao trošak pristup punomoćnika na ročište za objavu presude. Naime, konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku