REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-89/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj: P-2012/2019-36 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj: P-2012/2019-36 od 26. srpnja 2024., u točkama II., III. i XII. izreke.
II. Žalba tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. djelomično se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj: P-2012/2019-36 od 26. srpnja 2024., u točki I. izreke, i sudi: 1. Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102119185 od 17. studenog 2004. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koji
u čl. 7. glasi: „…povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja."
u čl. 8. glasi „…kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 05,490 % godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."
2. Tužitelj se odbija sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je zatražio da se utvrde ništetnima dijelovi odredaba članka 2., 3. i 9. Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102119185 od 17. studenog 2004.
III. Žalba tužitelja TZ se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj: P- 2012/2019-36 od 26. srpnja 2024., u točkama IV., V., VI., VII., VIII. i IX. izreke, i sudi:
1. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju istaknuta radi prebijanja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 1.635,43 eura (12.322,04 kn) kada je tečaj CHF bio niži od početnoj tečaja sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju istaknuta radi prebijanja s osnova primjene niže kamatne stope od početno ugovorene kamatne stope u iznosu 70,98 eura (534,83 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama.
3. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. da tužitelju TZ na ime razlike preplaćenih kamata isplati iznos od ukupno 164,50 eura
(1.239,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 02.01.2005. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) eura od 02.02.2005. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) eura od 02.03.2005. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 02.06.2005. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 09.08.2005. pa do isplate
na iznos od 00,01 eura (0,05 kn) od 04.10.2005. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 04.12.2005. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 08.02.2006. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 02.03.2006. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 09.05.2006. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 06.06.2006. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 09.08.2006. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 10.11.2006. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 11.01.2007. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 08.03.2007. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 14.06.2007. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 08.07.2007. pa do isplate
na iznos od 0,01 eura (0,05 kn) od 22.01.2008. pa do isplate
na iznos od 1,45 eura (10,91 kn) od 12.02.2008. pa do isplate
na iznos od 1,43 eura (10,81 kn) od 02.03.2008. pa do isplate
na iznos od 1,42 eura (10,71 kn) od 02.04.2008. pa do isplate
na iznos od 1,41 eura (10,61 kn) od 10.05.2008. pa do isplate
na iznos od 1,39 eura (10,46 kn) od 07.06.2008. pa do isplate
na iznos od 1,38 eura (10,36 kn) od 03.07.2008. pa do isplate
na iznos od 1,36 eura (10,27 kn) od 02.08.2008. pa do isplate
na iznos od 1,34 eura (10,12 kn) od 05.09.2008. pa do isplate
na iznos od 1,34 eura (10,07 kn) od 11.10.2008. pa do isplate
na iznos od 1,32 eura (9,92 kn) od 06.11.2008. pa do isplate
na iznos od 1,30 eura (9,77 kn) od 12.12.2008. pa do isplate
na iznos od 1,28 eura (9,67 kn) od 08.01.2009. pa do isplate
na iznos od 1,27 eura (9,58 kn) od 10.02.2009. pa do isplate
na iznos od 1,25 eura (9,43 kn) od 05.03.2009. pa do isplate
na iznos od 1,23 eura (9,28 kn) od 09.04.2009. pa do isplate
na iznos od 8,10 eura (61,00 kn) od 06.05.2009. pa do isplate
na iznos od 7,98 eura (60,16 kn) od 09.06.2009. pa do isplate
na iznos od 7,87 eura (59,33 kn) od 14.07.2009. pa do isplate
na iznos od 7,76 eura (58,49 kn) od 11.08.2009. pa do isplate
na iznos od 7,65 eura (57,65 kn) od 08.09.2009. pa do isplate
na iznos od 7,53 eura (56,76 kn) od 16.10.2009. pa do isplate
na iznos od 7,42 eura (55,92 kn) od 11.11.2009. pa do isplate
na iznos od 7,30 eura (55,03 kn) od 02.12.2009. pa do isplate
na iznos od 7,19 eura (54,14 kn) od 09.01.2010. pa do isplate
na iznos od 7,07 eura (53,26 kn) od 11.02.2010. pa do isplate
na iznos od 6,95 eura (52,37 kn) od 11.03.2010. pa do isplate
na iznos od 6,83 eura (51,43 kn) od 13.04.2010. pa do isplate
na iznos od 6,71 eura (50,54 kn) od 12.05.2010. pa do isplate
na iznos od 6,58 eura (49,60 kn) od 11.06.2010. pa do isplate
na iznos od 6,46 eura (48,67 kn) od 08.07.2010. pa do isplate
na iznos od 6,33 eura (47,73 kn) od 10.08.2010. pa do isplate
na iznos od 6,20 eura (46,74 kn) od 07.09.2010. pa do isplate
na iznos od 6,08 eura (45,80 kn) od 12.10.2010. pa do isplate
na iznos od 2,47 eura (18,61 kn) od 12.11.2010. pa do isplate
na iznos od 2,42 eura (18,21 kn) od 15.12.2010. pa do isplate
na iznos od 2,36 eura (17,77 kn) od 12.01.2011 pa do isplate
na iznos od 2,31 eura (17,37 kn) od 17.02.2011. pa do isplate
na iznos od 2,25 eura (16,93 kn) od 11.03.2011. pa do isplate
na iznos od 2,19 eura (16,53 kn) od 08.04.2011. pa do isplate
na iznos od 2,14 eura(16,09 kn) od 05.05.2011. pa do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. da tužitelju TZ zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od ukupno 4.589,97 eura (34.583,27 kn) sa zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 0,75 eura (5,62 kn) od 02.01.2005. pa do isplate
na iznos od 1,23 eura (9,28 kn) od 10.02.2009. pa do isplate
na iznos od 4,35 eura (32,74 kn) od 05.03.2009. pa do isplate
na iznos od 4,86 eura (36,61 kn) od 11.02.2010. pa do isplate
na iznos od 2,81 eura (21,14 kn) od 11.03.2010. pa do isplate
na iznos od (94,66 kn) 12,56 eura od 13.04.2010. pa do isplate
na iznos od 16,33 eura (123,03 kn) od 12.05.2010. pa do isplate
na iznos od 31,01 eura (233,68 kn) od 11.06.2010. pa do isplate
na iznos od 43,15 eura (325,11 kn) od 08.07.2010. pa do isplate
na iznos od 28,41 eura (214,09 kn) od 10.08.2010. pa do isplate
na iznos od 60,15 eura (453,23 kn) od 07.09.2010. pa do isplate
na iznos od 50,13 eura (377,71 kn) od 12.10.2010. pa do isplate
na iznos od 55,04 eura (414,69 kn) od 12.11.2010. pa do isplate
na iznos od 74,85 eura (563,96 kn) od 15.12.2010. pa do isplate
na iznos od 95,83 eura (722,03 kn) od 12.01.2011. pa do isplate
na iznos od 71,39 eura(537,91 kn) od 17.02.2011. pa do isplate
na iznos od 77,11 eura (580,98 kn)od 11.03.2011. pa do isplate
na iznos od 68,28 eura (514,42 kn) od 08.04.2011. pa do isplate
na iznos od 80,81 eura (608,87 kn) od 05.05.2011. pa do isplate
na iznos od 110,65 eura (833,70 kn) od 10.06.2011. pa do isplate
na iznos od 107,77 eura (811,99 kn) od 05.07.2011. pa do isplate
na iznos od 205,28 eura (1.546,71 kn) od 11.08.2011. pa do isplate
na iznos od 119,37 eura (899,41 kn) od 10.09.2011. pa do isplate
na iznos od 119,44 eura (899,93 kn) od 05.10.2011. pa do isplate
na iznos od 116,34 eura (876,58 kn) od 08.11.2011. pa do isplate
na iznos od 109,58 eura ( 825,61 kn) od 10.12.2011. pa do isplate
na iznos od 120,33 eura (906,65 kn) od 10.01.2012. pa do isplate
na iznos od 127,92 eura (963,81 kn) od 10.02.2012. pa do isplate
na iznos od 129,03 eura (972,19 kn) od 13.03.2012. pa do isplate
na iznos od 124,51 eura (938,11 kn) od 11.04.2012. pa do isplate
na iznos od 127,03 eura (957,12 kn) od 11.05.2012. pa do isplate
na iznos od 131,71 eura (992,36 kn) od 09.06.2012. pa do isplate
na iznos od 125,67 eura (946,85 kn) od 05.07.2012. pa do isplate
na iznos od 127,38 eura (959,74 kn) od 02.08.2012. pa do isplate
na iznos od 120,35 eura (906,80 kn) od 08.09.2012. pa do isplate
na iznos od 119,59 eura (901,05 kn) od 05.10.2012. pa do isplate
na iznos od 127,33 eura (959,37 kn) od 15.11.2012. pa do isplate
na iznos od 122,39 eura (922,16 kn) od 06.12.2012. pa do isplate
na iznos od 127,52 eura (960,83 kn) od 05.01.2013. pa do isplate
na iznos od 119,07 eura (897,11 kn) od 09.02.2013. pa do isplate
na iznos od 118,68 eura (894,20 kn) od 15.03.2013. pa do isplate
na iznos od 127,97 eura (964,18 kn) od 09.04.2013. pa do isplate
na iznos od 111,43 eura (839,59 kn) od 14.05.2013. pa do isplate
na iznos od 111,64 eura (841,12 kn) od 13.06.2013. pa do isplate
na iznos od 110,64 eura (833,62 kn) od 06.07.2013. pa do isplate
na iznos od 111,70 eura (841,60 kn) od 02.08.2013. pa do isplate
na iznos od 113,90 eura (858,20 kn) od 10.09.2013. pa do isplate
na iznos od 121,44 eura (915,00 kn) od 11.10.2013. pa do isplate
na iznos od 119,70 eura (901,87 kn) od 02.11.2013. pa do isplate
na iznos od 125,56 eura (946,05 kn) od 10.12.2013. pa do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Žalba tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja TZ djelomično odbija kao neosnovna, a djelomično uvažava, te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj: P- 2012/2019-36 od 26. srpnja 2024., (točka X. i XI. izreke), i rješava:
Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. da naknadi tužitelju TZ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.718,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 406,50 eura, u roku od 15 dana.
V. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102119185 od 17. studenog 2004. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koji
u čl. 2. glasi: „...protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj...“;
u čl. 3. glasi: „…stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu…“
u čl. 7. glasi: „…povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja."
u čl. 8. glasi „…kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 05,490 % godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode.
Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."
u čl. 9.glasi „…Banka će obračunati ugovorenu kamatu po dospijeću na sva potraživanja koja nisu plaćena u rokovima utvrđenim ovim Ugovorom, i to od datuma dospijeća svake pojedine tražbine Banke prema Korisniku kredita pa do naplate iste, na način propisan Zakonom o kamatama."
II. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 4.589,97 eura (četiritisućepetstoosamdesetdevet eura i devedesetsedam centi) / 34.583,27 kuna (tridesetčetiritisućepetstoosamdesettri kune i dvadesetsedam lipa) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 164,50 eura2 (stošezdesetčetiri eura i pedeset centi) / 1.239,00 (tisućudvjestotridesetdevet) kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju istaknuta radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 1.635,43 eura (tisućušestotridesetpet eura i četrdesettri centa) / 12.322,04 kuna (dvanaesttisućatristodvadesetdvije kune i četiri lipe), kada je tečaj CHF bio niži od početnoj tečaja, sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju istaknuta po osnovi primjene početno ugovorene kamatne stope (postaje fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita) u iznosu 70,98 eura (sedamdeset eura i devedesetosam centi) / 534,83 kuna (petstotridesetčetiri kune i osamdesettri lipe), sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u ovoj točki izreke, sve u roku od 15 dana.
VI. Prebijaju se tražbine utvrđene pod t. II. i IV.izreke te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos u visini 2.954,54 eura (dvijetisućedevetstopedesetčetiri eura i pedesetčetiri centa) / 22.260,98 kuna (dvadestdvijetisućedvjestošezdeset kuna i devedesetosam lipa) sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to navedeno u t. II. izreke ove presude, sve u roku 15 dana.
VII. Odbijaju se tužbeni zahtjevi u dijelu preko iznosa priznatih u t. II. i VI. Izreke po osnovi razlike preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja.
VIII. Prebijaju se tražbine utvrđene pod t. III. i V.izreke te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos u visini 93,52 eura (devedesettri eura i pedesetdva centa) / 704,63 kuna (sedamstočetiri kune i šezdesettri lipe) sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to navedeno u t. III. izreke ove presude, sve u roku 15 dana.
IX. Odbijaju se tužbeni zahtjevi u dijelu preko iznosa priznatih u t. III. i VIII. Izreke po osnovi primjene početno ugovorene kamatne stope za cijelo razdoblje otplate kredita, te u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu s osnove razlike između ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika u iznosu 3,22 eura3 (tri eura i dvadesetdva centa) / 24,26 kuna (dvadesetčetiri kune i dvadesetšest lipa) zajedno sa zateznim kamatama.
X. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 1.255,06 eura (tisućudvjestopedesetpet eura i šest centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
XI. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
XII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
2. Protiv prvostupanjske presude u točkama IV., V., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. izreke žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da usvoji njegovu žalbu. Traži troškove žalbenog postupka.
2.1. Tužitelj u žalbi prije svega ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka proturječi sama sebi i razlozima presude, te da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim navedenog da je pogrešno zaključio da tuženiku pripada pravo na isplatu razlike za razdoblja kada su tečaj i kamatna stopa bili niži od početno ugovorenih iz razloga što je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi nego da je sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Također da plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove pa da ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije niti primio.
2.2. Tužitelj, nadalje, u žalbi ističe da je nastupila zastara potraživanja na iznose koje tuženik potražuje u prigovoru prijeboja jer da tuženik nije potrošač pa da se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita, s tim da tužitelj nije niti nepošteni stjecatelj obzirom da je plaćao tuženiku ono što je on od njega tražio, kao i da tužitelj u konkretnom slučaju nije ništa primio niti stekao bez osnove. Zaključno osporava i odluku o troškovima postupka iz razloga što smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da postoji tražbina tuženika prema tužitelju pa da je slijedom toga pogrešno priznao tužitelju troškove parničnog postupka razmjerno uspjehu u sporu, zatim da nije obračunao trošak sastava svih podnesaka navedenih u troškovniku, te da je svakako pogrešno obračunao tužitelju trošak zastupanja na ročištu od 21. ožujka 2024. koji je trebao biti obračunat u iznosu od 100 bodova.
3. Protiv prvostupanjske presude u točkama I., II., III., X. i XII. izreke žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjeve i da obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 406,50 eura.
3.1. U uvodnom dijelu žalbe tuženik iznosi svoj stav o subjektivnoj i objektivnoj nepristranosti suda, navodeći da suci koji sude u ovom sporu ne bi trebali imati kredite u CHF, te smatra da je u ovom parničnom postupku potrebno razmotriti postoje li spomenute ili slične okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavka 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a da ukoliko na strani suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od navedenih okolnosti da se ovaj dio žalbe treba se smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu odredbe članka 73. ZPP-a u vezi s odredbom članka 71. stavka 7. ZPP-a.
3.2. Osim navedenog u žalbi se ističe da je prvostupanjski sud utvrdio tužiteljev status potrošača isključivo na temelju uvida u predmetni Ugovor o kreditu i iskaz tužitelja, iako se status potrošača ne presumira, već da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, a pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelja pa da je u konkretnom slučaju nepotpuno utvrdio činjenično stanje, zatim da je nejasno po kojoj osnovi je utvrdio ništetnost dijela članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovoren iznos kredita od 62.072,49 CHF u protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, dijela članka 3. istog Ugovora kojim se kao namjena kredita ugovora stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, kao i dijela članka 9. kojim je ugovoreno da će Banka obračunati ugovorenu kamatu po dospijeću na sva potraživanja koja nisu plaćena u rokovima utvrđenim ovim Ugovorom. Slijedom iznesenih razloga tuženik je mišljenja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i da je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. i 338. ZPP-a iz razloga što u obrazloženju nije naveo sve zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio i kojim dokazima, te što odluku nije donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.
3.3. Nadalje tuženik žalbenim navodima ukazuje da je prema shvaćanju Suda EU u odlukama C-81/19 i C-243/20 ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te da ukoliko bi i bilo dopušteno utvrđivati ništetnost navedene ugovorne odredbe da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije mogao samo pozvati na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. uz primjenu odredbe članka 502.c ZPP-a, dok je iskazu tužitelja u cijelosti poklonio vjeru iako iz priložene dokumentacije proizlazi drugačije činjenično stanje, odnosno da je tužitelj bio informiran prilikom sklapanja ugovora o kreditu o mogućnosti promjene tečaja i kamatne stope, te samim time i porastu mjesečnih rata kredita.
3.4. Zaključno tuženik žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te da je pogrešno dosudio zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog iznosa obzirom da se tuženik nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa da zatezne kamate mogu teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, odnosno najranije od podnošenja tužbe.
3.5. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, a da je svakako pogrešna i zbog toga što su tužitelju pogrešno dosuđeni troškovi za sve poduzete radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura iako se nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) može primjenjivati samo na radnje poduzete nakon njezinog stupanja na snagu.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe tuženika i tužitelja djelomično su osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelovi odredbi članka 2., 3., 7., 8. i 9. predmetnog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom iznosa od 164,50 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 4.589,97 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. U odnosu na žalbu tuženika i navoda vezanih uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, prema kojima je tuženik pozivajući se na odredbu članka 71. točka 7. ZPP-a, predložio da se u ovom drugostupanjskom postupku razmotri postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, kao što su: da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke, a ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti, da se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (članak 73. u vezi sa člankom 71. točka 7. ZPP) uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijesti predsjednika suda (članak 72. stavak 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću, ovaj sud na smatra zahtjevom za izuzeće i po njemu nije postupio. Naime, ovakvi navodi tuženika predstavljaju uvjetno podneseni prigovor koji nije pravno obvezujući s obzirom da tuženik iznosi samo hipotetsku mogućnost, a odredbama ZPP-a ne predviđeno uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, kako ga i sam tuženik naziva jer ga postavlja pod uvjetom da su na strani sudaca nastupile određene okolnosti, te se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzeće. Osim navedenog tuženik u zahtjevu ne konkretizira osobu suca, a niti opisuje situaciju u kojoj se sudac (članovi vijeća) ili njemu bliska osoba nalazi, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka, pa da bi time, prema tvrdnjama tuženika, bila uvjetovana njihova pristranost.
8. Neosnovano tužitelj i tuženik u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati,. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
8.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom odredbom članka 8. i 338. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, te je donio presudu na temelju dokaza za koje je ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
9. Tijekom postupka nije bilo sporno da su tuženik, kao kreditor, i tužitelj, kao korisnik kredita, dana 17. studenog 2004. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102119185, kojim je tužitelju bio odobren kredit u iznosu 62.072,49 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita, da je stambeni kredit odobren u svrhu kupnje nekretnine, da je u članku 8. ugovoreno je da je tijekom postojanja ugovorne obveze kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke (tuženika), te da je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 %, da su u članku 7. stranke ugovorile da su suglasne da se iznosi otplate (obveze) kredita obračunavaju primjenom valutne klauzule i da tužitelj otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak važeći na dan odobrenja žiro-računa banke, a da je rok dospijeća pojedinog anuiteta na naplatu bio prvog dana u mjesecu., kao i da je rok otplate kredita iznosio 108 mjeseci, s tim da je tužitelj isplatio kredit u cijelosti 16. srpnja 2013.
10. Prema žalbenim navodima stranaka sporno je pitanje da li su ništetne sporne odredbe Ugovora o kreditu, a osobito valutna klauzula, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa, zatim od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja, kao i da li je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
11. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose otplaćivanje kredita u valuti švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj.
11.1. Naime, cijeneći iskaz tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je predmetni stambeni kredit podignuo radi kupnje stana koji se nalazi na adresi gdje je njegovo prebivalište, da mu referent kod tuženika prilikom razgovora rekao da je kredit u valuti CHF najstabilniji, a da je to njemu bilo važno zbog jamaca i zbog toga što mu je rata kredita bila povoljna jer nije imao veliku plaću, da je u banci dobio otplatni plan, ali da mu prilikom ugovaranja kredita nitko nije posebno objasnio, a niti je on posebno pitao što to znači promjenjiva kamatna stopa i o čemu ovisi visina tečaja, odnosno da mu nitko nije objasnio da bi se otplatni plan kredita mogao mijenjati.
12. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 5,49 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, a da je tuženik na ročištu od 13. lipnja 2024. izjavio da odustaje od saslušanja predložene svjedokinje EZ, dakle da je odustao od prijedloga da se saslušanjem zaposlenika banke dokaže suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose otplaćivanje kredita u valuti švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.
12.1. Međutim ovaj drugostupanjski sud je stava da nije ništetna ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj (dio članka 2.), te odredba da se radi o stambenom kreditu građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu (dio članka 3.), a koji iznos kredit je tužitelju nesporno isplaćen, kao i odredba da će banka obračunati ugovorenu kamatu po dospijeću na sva potraživanja koja nisu plaćena u rokovima utvrđenim ovim Ugovorom, budući je navedena odredba sukladna članku 29. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, zbog čega je valjalo žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično prihvatiti, te odlučiti kao u točki II. izreke.
13. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije i bankarstvo TZL iz [adresa], kojeg je prihvatio cijelosti kao jasan, objektivan i argumentiran, pravilno utvrdio da ukupan iznos preplate iznosi 4.754,47 eura (35.822,27 kn), kada se uzmu u obzir samo pozitivne razlike, i to s osnova promjene kamatne stope 164,50 eura (1.239,00 kn), a s osnova promjene tečaja 4.589,97 eura (34.583,27 kn), te da s uključenim negativnim razlikama preplata iznos 1.706,41 eura (12.856,87 kn), i to s osnova promjene kamatne stope 70,98 eura (534,83 kn) i s osnova promjene tečaja 1.635,43 eura (12.322,04 kn).
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
15. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
15.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
16. Međutim, odlučujući o prigovoru radi prebijanja tuženika prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tuženiku pripada pravo na isplatu razlike između anuiteta obračunatih po početnom tečaju švicarskog franka spram kune u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i plaćenih anuiteta obračunatih po nižem tečaju u odnosu na taj početni tečaj, kao i pravo na isplatu razlike po osnovu primjene početno ugovorene kamatne stope za cijelo razdoblje otplate kredita, te kada je utvrdio da postoje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.635,43 eura (12.322,04 kn) i u iznosu od 70,98 eura (534,83 kn), kao i kada je te tražbine prebio sa tražbinama tužitelja.
16.1. Tuženik je, naime, istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja da se tražbina tužitelja prebije sa tražbinom koju on ima prema tužitelju u navedenim iznosima, a svoju tražbinu zasniva na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te na odredbi članka 323. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da tužitelj plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, pa time niti tražbinu tuženika po osnovi ništetnih odredbi, navedena tražbina tuženika po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne ispunjava zakonske pretpostavke iz odredbe članka 323. ZOO-a. Osim navedenog odredbom članka 323. stavka 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, da je odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a imajući u vidu da tuženik nije pregovarao sa tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, u konkretnom slučaju krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika.
16.2. Zbog iznesenih razloga valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i pobijanu presudu u točkama u točkama IV., V., VI., VII., VIII. i IX. izreke preinačiti, te utvrditi da ne postoje tražbine tuženika prema tužitelju istaknute radi prebijanja u iznosima od 1.635,43 eura (12.322,04 kn) i od 70,98 eura (534,83 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, a nakon toga u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, te naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike preplaćenih kamata isplati iznos od 164,50 eura, a zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.589,97 eura (34.583,27 kn), sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
17. Obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu presudu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (točka X. i XI. izreke) temeljem članka 166. stavka 2. ZPP-a, imajući pri tome u vidu da je tužitelj nakon preinačenja uspio u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom, te da je prvostupanjski sud u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a pravilno ocijenio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice, kao i da tužitelju za trošak zastupanja na ročištu od 21. ožujka 2024. pripada naknada prema Tbr.9. toč.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Stoga je odluku o troškovima postupka (točka X. i XI. izreke) valjalo preinačiti i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.718,08 eura, te tužitelja odbiti s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, dok je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu budući tužitelju pripadaju troškovi prema vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje jer je odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi donesena 26. srpnja 2024., a odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u odredbi Tbr. 54. Tarife označena vrijednost boda u visini od 2,00 eura, kao i u dijelu kojim je tuženik u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (točka XII. izreke).
18. Imajući u vidu da je tužitelj uspio u žalbenom postupku u cijelosti, te da mu pripadaju zatraženi troškovi sastava žalbe s PDV-om sukladno Tbr. 10. toč.4. i 46. Tarife u iznosu od 312,50 eura, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 94,00 eura, valjalo je dosuditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 406,50 eura.
19. Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.
20. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1., članka 373. točka 3. i članka 380. točke 3. ZPP-a kao u izreci.
U Požegi 25. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Ribičić
