Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-40/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u građanskopravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa ŽDO Zadar, protiv tuženika LAVČEVIĆ ZADAR d.o.o., OIB: 13649971478, Zadar, Novogradiška 10, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Hrvatske Mornarice 1D, Split, radi isplate stečenog bez osnove, nakon javno održane glavne rasprave 13. ožujka 2025. u nazočnosti zastupnice po zakonu tužiteljice i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku LAVČEVIĆ ZADAR d.o.o., da tužiteljici, REPUBLICI HRVATSKOJ, isplati iznos od 39.290,19 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 15.417,08 eura teku od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od 16.865,35 eura od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 7.007,76 eura od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 3.327,32 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je inspekcijskim nadzorom od 1. do 5. lipnja 2020. koji se odnosio na poslovanje tuženika i stanje rudarskih radova na eksploatacijskom polju Sridnjak utvrđeno da je tuženik koristio dijelove nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, na kojim obavlja rudarske radove od 30. siječnja 2018. do 1. lipnja 2020. u površini od 35.200m2, bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa s tužiteljicom. Pojašnjava da tuženik posjeduje rješenje bivšeg Općinskog komiteta za privredu Zadar od 30. ožujka 1982. kojim je poduzeću Ivan Lučić Lavčević, OOUR Građenje odobreno eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena Sridnjak, Bibinje, a ta odluka da je zamijenjena rješenjem Ureda za gospodarstvo Zadarske županije od 10. travnja 2000. kojim su sva prava i obveze iz ranijeg rješenja prenesene na tuženika. Tuženik da je obavljao eksploataciju na ranije spomenutim nekretninama koje su vlasništvo tužiteljice, bez da je zaključio ugovor o osnivanju služnosti radi obavljanja eksploatacije mineralne sirovine, pa da je nekretnine koristio bez valjane pravne osnove i bez plaćanja naknade. Upotrebljavajući nekretnine, koje su vlasništvo tužiteljice, u svoju korist, da je tuženik stekao korist u visini naknade koju bi bio dužan plaćati da su imovinsko-pravni odnosi stranaka riješeni zaključenjem odgovarajućeg ugovora, pa da je slijedom toga, na temelju odredbi čl. 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, i 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22,156/22 i 155/23, dalje ZOO), dužan tužiteljici isplatiti odgovarajući iznos naknade. Visinu naknade za služnost radi djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina da se utvrđuje u visini od 7% od ukupne tržišne vrijednosti zauzetih nekretnina i to za svaku godinu, a tržišna vrijednost spornih nekretnina da iznosi 6,85 eura/m2 (51,62 kn/m2). Upravo na temelju takve formule izračuna, a temeljem procjembenog elaborata društva Brlić d.o.o. od 27. kolovoza 2020., da je tužiteljica i precizirala tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na visinu naknade. Napominje i da se prethodno, bez uspjeha, temeljem odredbe čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 84/22; dalje ZPP) obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (l.s. 83 i 84) u bitnome navodi kako priznaje pravnu osnovu tužbe, ali se protivi visini tužbenog zahtjeva. Ne osporava da, zapravo, bez pravne osnove (ugovora o služnosti), obavlja eksploataciju mineralne sirovine, tehničko-građevnog kamena i to upravo na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, u odnosu na visinu naknade koju tužiteljica traži, smatra da je ona neprihvatljivo visoka, te da vještačenje koje je u spis dostavila tužiteljica polazi od previsoko utvrđene tržišne vrijednosti nekretnina, kao i previsoke stope kapitalizacije. Pojašnjava da tužiteljica neosnovano polazi od tržišne vrijednosti metra kvadratnog nekretnina koje u naravi predstavljaju obradivo poljoprivredno i šumsko zemljište male površine, a koje ni na koji način nije, niti može biti, usporedivo s ovdje spornim nekretninama. Smatra da, ukoliko tužiteljica želi upotrijebiti poredbenu metodu, onda da je to trebalo napraviti prema cijenama služnosti iz ugovora o pravu služnosti koje je tužiteljica zaključila s drugim pravnim osobama na području ove ili susjednih županija i to za nekretnine na kojima se eksploatira tehničko-građevni kamen. Također, ističe da su zemljišta koja su uzeta pri procjeni iz kategorije 4.2 točka b) iz čl. 10. Pravilnika o metodama procjene nekretnina, dok nekretnine iz tužbe pripadaju kategoriji iz čl. 4.1. točka d) i točka e) istog Pravilnika, te da bi se radilo o neplodnom zemljištu čija je tržišna cijena u Republici Hrvatskoj od 0,27 eura 1,06 eura (od 2,00 do 8,00 kn) po m2. Isto tako, da je prema Državnom zavodu za statistiku na dan 17. prosinca 2020. prosječna godišnja cijena zakupa obradivog poljoprivrednog zemljišta iznosila 0,0543 kn/m2, a da tužiteljica ovdje potražuje 60 puta više. Nadalje, da je prema Pravilniku o metodologiji utvrđivanja tržišne cijene za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice izravnom pogodbom utvrđena početna cijena neplodnog zemljišta u Zadarskoj županiji u visini od 0,08 eura (0,66 kn)/m2, te da uz sva moguća povećanja, koja u konkretnom slučaju nisu moguća, ne prelazi iznos od 0,32 eura (2,40 kn)/m2. Tvrdi i da je primijenjena stopa kapitalizacije od 7% neprimjerena i određena kao da se radi o korištenju zgrada poslovne namjene, te da iz priloženog vještačenja nije moguće utvrditi temeljem kojih kriterija je utvrđena baš u tom postotku, obzirom da prema stručnoj literaturi za poljoprivredno i neplodno šumsko zemljište iznosi od 2,5% do 3,5%.

3. Na ročištu od 15. lipnja 2021. tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu, u bitnome istaknuvši da je procjembeni elaborat sastavila ovlaštena sudska vještakinja za graditeljstvo i arhitekturu te da je ono sačinjeno u skladu s pravilima struke. Na istom je ročištu, a nakon prigovora tuženika, tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate.

4. Nakon provedenog postupka ovaj je sud ranije 20. srpnja 2021. pod poslovnim brojem 4P-102/2021-4 donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navedenu presudu potvrdio je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj 78 Pž-4349/2021-2 od 14. studenog 2022.

Međutim, nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj Revd 755/2023 od 1. ožujka 2023. tužiteljici dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude, isti je sud svojim rješenjem poslovni broj Rev 605/2023 od 27. rujna 2023. ukinuo i presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i prvostupanjsku presudu ovog suda, te predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U ponovljenom dokaznom postupku sud je obnovio ranije provedene dokaze pregledom isprava u spisu i to: zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 5. lipnja 2020. (l.s. 4 do 15), zk izvatke (l.s. 16 do 18) i procjembeni elaborat (l.s. 36 do 75). Također je, s obzirom na izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda, proveo dokaz saslušanjem svjedokinje CK i to na ročištu od 13. ožujka 2025. (str. spisa 190 – 192).

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. U ovoj fazi postupka između stranaka, zapravo, nisu sporni činjenični navodi tužbe. Tuženik, u biti, ne osporava niti pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice, a što nesporno proizlazi iz navoda odgovora na tužbu. Međutim, tuženik smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na njegovu visinu, neprimjereno visokim, a što pobliže obrazlaže u pisanom odgovoru na tužbu, kako je već navedeno ranije u obrazloženju.

Osnovanost činjeničnih navoda tužiteljice proizlazi i iz isprava priloženih spisu. Ovo stoga što iz priloženih zk izvadaka proizlazi da su nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], doista vlasništvo tužiteljice. Iz priloženog zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da tuženik na označenim nekretninama obavlja gospodarsku djelatnost i to rudarske radove, odnosno eksploataciju tehničko- građevnog kamena. Prema nalazu Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, koji je sadržan u zapisniku od 5. lipnja 2020. proizlazi da je kontrolom tog upravnog tijela utvrđeno da tuženik navedene radove obavlja bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa s tužiteljicom, a koji bi se zapravo odnosio na ispravu koja bi dokazivala neko tuženikovo pravo na obavljanje djelatnosti, odnosno predstavljala osnovu za izdavanje koncesije prema čl. 74. Zakona o rudarstvu (Narodne novine broj 56/13, 14/14, 52/18, 115/18 i 98/19). Pritom je za istaknuti da tuženik niti ne osporava ove navode tužiteljice i doista priznaje da nema odluku nadležnog tijela ili ugovor koji bi mu omogućavao da obavlja eksploataciju kamena na navedenim nekretninama, te da doista nije zasnovao pravo služnosti na spornim nekretninama.

Ono što tuženik osporava jest visina tužbenog zahtjeva, zapravo, izračun tužiteljice na kojemu temelji postavljeni tužbeni zahtjev.

U tom dijelu, tužiteljica je priložila spisu procjembeni elaborat, zapravo, nalaz i mišljenje društva Brlić d.o.o., Zagreb, te predložila saslušanje CK kao svjedoka, koja je za tu pravnu osobu, očito, izvršila procjenu. Tuženik navedenu procjenu osporava u cijelosti, a razloge pobijanja detaljno iznosi u odgovoru na tužbu, osporavajući kako utvrđenu tržišnu vrijednost nekretnina, tako i visinu stope kapitalizacije koja je iznesena u elaboratu, a koji, zapravo, po svom sadržaju, predstavlja nalaz i mišljenje vještaka za procjenu nekretnina.

Sud je u ranije provedenom postupku odbio dokaz saslušanjem imenovane svjedokinje, smatrajući da je ona zapravo sudjelovala u postupku utvrđivanja visine ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva po nalogu Županijskog državnog odvjetništva i izradila procjembeni elaborat (zapravo nalaz i mišljenje) po nalogu jedne od strana u postupku a ne suda. Zbog toga je ovaj sud smatrao da se njen rad ne može ocjenjivati kao nalaz vještaka u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 250. i čl. 251. st. 3. ZPP-a. Posljedično tome ovaj je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužiteljica, koja je to bila dužna, nije dokazala visinu svoje tražbine.

Međutim, prema stavu Vrhovnog suda RH, takvo je shvaćanje bilo pogrešno, a pogrešnim je taj sud ocijenio i stav drugostupanjskog suda i posljedično tome ukinuo ranije odluke.

10. Cijeneći takvu odluku revizijskog, najvišeg suda Republike Hrvatske, sud je u dokaznom postupku saslušao CK te je izvršio uvid u njezin procjembeni elaborat. Pritom se naglašava da sud taj elaborat nije cijenio kao nalaz vještaka izrađen po nalogu suda u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a, već kao ispravu čiji je sadržaj cijenio u kontekstu i u vezi svih očitovanja stranaka, ali i drugih dokaza. CK u svom iskazu s ročišta od 13. ožujka 2025. pojašnjava da je vezano za predmet spora za potrebe Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine radila procjembeni elaborat a kojega je identificirala u spisu na listu 19 do 75. Pojašnjava, a u odnosu na prigovore tuženika, da se stopa kapitalizacije odnosno visina naknade određuje u postotku koji je okvirno propisan Pravilnikom o metodama procjene i to kao prilog tog Pravilnika. U tom dijelu navedeni Pravilnik poziva se i na stavove sa stručnog seminara u Opatiji, a stopa koja je određena zapravo je posljedica razrade visine naknade pojedinih eksploatacijskih polja. Za konkretno zemljište navodi da je u prostorno-planskoj dokumentaciji naznačeno da se nalazi u poslovnoj zoni, odnosno poslovno-proizvodnoj zoni, te da se do isteka roka za eksploataciju koristi kao kamenolom. Za poredbene metode navodi da ih je pribavila službenim putem.

Na posebna pitanja tuženika pojašnjava da kod poredbene metode ne bi smjela koristiti podatke osim onih pribavljenih službenim putem, s tim da je u vrijeme izrade elaborata bilo teško dobiti poredbene podatke o zakupima služnostima i sličnim odnosima, zbog čega su se koristile kupoprodajne cijene. U svom elaboratu da je navela površinu nekretnine, dok je za poredbenu metodu koristila površine onih nekretnina za koje je mogla dobiti podatke. Pojašnjava da načelno veća površina znatnije ne povećava cijenu jer se obično radi o djelatnostima koja traže veća zemljišta zbog čega je korisniku jednostavnije preuzeti veću površinu u jednom komadu. Površina da utječe na cijenu kod stambenih jedinica, značajno više nego u situacijama kao što je konkretna. Što se tiče utvrđivanja činjenica da je sličnu situaciju utvrdila jedino kod jednog kamenoloma u Puli, ali da su joj za procjenu trebale najmanje tri. Što se tiče stopa kapitalizacije smatra da se u Pravilniku spominje samo stopa kapitalizacije nekretnina, zbog čega smatra da se ona primjenjuje i u konkretnom slučaju. Nadalje, ističe da je u elaboratu vrijednost nekretnine procjenjivala po pogodnom poljoprivrednom zemljištu iz jednostavnog razloga što nisu postojali podaci o kupoprodajnim cijenama kamenoloma, a najsličnije tome da je poljoprivredno zemljište koje ne služi poljodjelstvu. Isto tako navodi da, u pravilu, ne koristi povećanje ili smanjenje stope kapitalizacije što je dopušteno, a da se za kamenolome drži isključivo stope od 7%. Također navodi da je radila više ovakvih procjena za RH. Uvidom u procjembeni elaborat proizlazi da je isti izrađen od strane društva Brlić d.o.o. Zagreb, za naručitelja Ministarstvo prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine u svrhu izračuna vrijednosti te visine naknade odnosno zakupnine zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, konkretno za kč. br. [katastarska čestica] površine 178 950 m2 i kč. br. [katastarska čestica] površine 323 575 m2 sve k. o. [katastarska općina]. Prema tom elaboratu procijenjena je vrijednost zemljišta od 3.442.829,65 eura (25.940.000,00 kuna), dok je zakupnina procijenjena na 241.555,51 euro (1.820.000,00 kuna).

Prema sadržaju elaborata vidljivo je da je procjembeni elaborat izrađen korištenjem Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, Pravilnika o metodama procjeni vrijednosti nekretnine, Zakona o gradnji, Zakona o prostornom uređenju, Zakona o građevinskoj inspekciji, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te temeljem više podzakonskih propisa i stručne literature navedene na str. 4 elaborata. Prije izrade elaborata proveden je i očevid kojim je utvrđeno da su procjenjivane nekretnine u naravi dijelom kamenolom, dijelom krš prekriven niskom vegetacijom i manjim dijelom šuma. Na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se stabilno postrojenje za oplemenjivanje mineralnih sirovina s pristupom na javnu prometnu površinu i priključkom za električnu energiju. Sam elaborat u svom sadržaju sadrži i utvrđenje kakvoće procjenjivanih nekretnina s naznačenom vrstom korištenja (u vrijeme očevida kamenolom i kategorijom zemljišta). Nadalje, sadržajno su u elaboratu navedeni prikaz općih vrijednosti odnosa na tržištu nekretnina, prikaz i analiza pribavljenih podataka, podaci o odabranoj poredbenoj metodi, te, u konačnici procijenjeni iznosi. Elaboratom je utvrđena visina naknade za služnost radi djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina u visini od 7% od ukupne procijenjene tržišne vrijednosti zauzetih nekretnina godišnje, što bi prema utvrđenjima iz elaborata iznosilo upravo utuženi iznos.

11. S obzirom na prednja utvrđenja, posebno činjenicu da tuženik tijekom postupka zapravo niti ne osporava činjenične navode tužbe i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik bez pravne osnove koristio dijelove nekretnina označene kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su nekretnine vlasništvo tužiteljice i to na način da je vršio eksploataciju mineralne sirovine. Ta je činjenica utvrđena i inspekcijskim nadzorom Državnog inspektorata, o čemu je u spis priložen zapisnik od 5. lipnja 2020. (l.s. 58 – 69). Konkretno, na stranici 9 tog zapisnika (l.s. 66) se navodi kako tuženik nije riješio imovinsko pravne odnose sa RH, odnosno nema sklopljen ugovor o služnosti za navedene katastarske čestice na kojima obavlja eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju Sridnjak, koja eksploatacija da je nastavljena u razdoblje od 10. svibnja 2019. do 1. lipnja 2020. u površini od 41.000 m2.

U konkretnom slučaju, a s obzirom da tuženik niti ne spori da je vršio eksploataciju mineralnih sirovina na tim nekretninama, očito je to činio bez ishođenja koncesije prema pravilima iz čl. 74. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" br. 56/13., 14/14., 52/18., 115/18., 98/19., 83/23.), pri čemu se ishođenje prava služnosti određuje, između ostalog kao pretpostavka za dobivanje koncesije u stavku 3. toč. 7. i st. 5. toč. 3. navedenog članka. Tuženik bi imao pravo eksploatacije na spomenutim nekretninama da je ishodio koncesiju (za što bi pretpostavka bila služnost), a tada bi bio dužan plaćati naknadu prema odredbi čl. 77. Zakona o rudarstvu.

Kako to tuženik očito nije učinio, odnosno nije postupio na propisani način, to je utvrđenim količinama eksploatiranih mineralnih sirovina povećao svoju imovinu bez pravne osnove, s tim da je istovremeno umanjena imovina vlasnice nekretnina, ovdje tužiteljice, tako da su ostvarene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je dužan vratiti stečeno bez osnove prema pravilima iz čl. 1115. istog Zakona.

U odnosu na zatraženi iznos stečenog bez osnove, sud je cijenio navode ranije analiziranog procjembenog elaborata i iskaza svjedokinje CK koja je taj elaborat i sačinila. Prema pravilima o teretu dokazivanja, a nakon što je tužiteljica taj elaborat priložila u spis i predložila saslušanje svjedokinje, dokaze o neosnovanosti zatraženog iznosa bio je dužan dostaviti tuženik, jer je tada na njega prešao teret dokazivanja. Kako tuženik nije tijekom postupka predložio ili priložio dokaze kojima bi osporio tvrdnje i dokaze protivne strane u dijelu koji se odnosi na visinu zahtjeva, sud je, prihvativši navode svjedokinje i utvrđenja iz elaborata prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koja na dosuđeni iznos glavnice ima pravo i na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. i čl. 1115. ZOO-a.

12. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a, te čl. 162. i čl. 163. istog Zakona, uz odgovarajuću primjenu odredbi Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku trebalo je dosuditi naknadu troškova sastava zahtjeva za mirenje i tužbe u iznosu od zatraženih 663,61 euro, trošak sastava revizije u iznosu od 1.000,00 eura, te trošak zastupanja na ročištima od 15. lipnja 2021., 11. rujna 2024. i 13. ožujka 2025. svaka radnja po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 3.327,32 eura.

13. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 25. travnja 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužiteljici po ŽDO Zadar

- Tuženiku po punomoćniku

- u spis