REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1640/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja GAŠPAR proizvodnja, trgovina i usluge d.o.o., Bjelovar, Bilogorska 41, OIB: 43292654668, zastupanog po direktoru Filipu Gašparu, kojega zastupa opunomoćenica Zdenka Koharić, odvjetnica u Zagrebu, Nova Ves 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] i opunomoćenik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, HCŠ, Hrvoje Mladinić, Bjelovar, Mihanovićeva 15b, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19- 01/66, URBROJ: 513-04-19-2 od 29. ožujka 2019.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-471-02/17-01/8, URBROJ: 513-07-07/18-17 od 3. prosinca 2018.

III. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB 18683136487, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 eura (slovima: šest tisuća dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/19-01/66, URBROJ: 513- 04-19-2 od 29. ožujka 2019., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-471-02/17-01/8, URBROJ: 513-07-07/18-17 od 3. prosinca 2018.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01.2015. do 31.12.2015. u iznosu od 1.570.021,19 kn te kamata s danom sastavljanja zapisnika u ponovljenom postupku poreznog nadzora 21.09.2018. u iznosu od 312.035,79 kn, naloženo mu je da uplati utvrđenu obvezu, da obračuna i uplati daljnje kamate od dana sastavljanja zapisnika u ponovljenom postupku poreznog nadzora 21.09.2018. do dana uplate, kao i da provede odgovarajuća knjiženja koja se odnose na povećanje porezne osnovice u poslovnim knjigama, određen je rok od 8 dana za izvršenje rješenja od dana njegove izvršnosti, jer će se u protivnom naplata izvršiti ovrhom.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako utvrđenje prvostupanjskog tijela da dobavljači tužitelja sudjeluju u prijevarnim aktivnostima ničime nije utvrđeno, osim pozivanjem na zapisnike i rješenja koja nisu ni izvršna niti pravomoćna, a o čemu tuženik ima saznanja te je nejasno zbog kojeg razloga potvrđuje takvo utvrđenje prvostupanjskog tijela kao pravilno. Pozivanjem na primjenu presuda Suda Europske unije, broj C- 439/04 i C- 440/04, donesenih u predmetu H i HC, jedino što je prvostupanjsko tijelo bilo dužno u postupku dokazati temeljem objektivnih dokaza je svijest tužitelja da sudjeluje u prijevari koju je počinio prodavatelj robe, a upravo je to izostalo u konkretnom slučaju. Ističe da je teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. Općeg poreznog zakona, u slučaju u kojemu se tužitelju utvrđuje nova porezna obveza po osnovu PDV-a u iznosu od gotovo 2 milijuna kuna, je na poreznom tijelu. Da teret dokaza leži na poreznom tijelu jasno proizlazi iz presude na čiju primjenu se tuženik poziva, iz presude C-18/13 i čitavog niza presuda Suda EU u istim slučajevima u kojima Sud EU navodi: „pravo na pretporez može se osporiti samo ako se ispune dva uvjeta - „da te činjenice predstavljaju prijevarno ponašanje i da se na temelju objektivnih dokaza koje su podnijela nadležna porezna tijela dokaže da je porezni obveznik znao ili da je trebao znati da je transakcija na koju ostvarivanja prava na odbitak bila povezana s tom utajom“.

2.1. Tužitelj ističe da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo čitav niz formalnih nedostataka, što u računima, što u popratnoj dokumentaciji uz račune, u vidu pogrešaka u registarskim oznakama vozila kojima se obavljao prijevoz robe, pogrešaka u propuštanju navođenja datuma isporuke na računu, pogrešaka u sadržaju računa - pečat i potpis na računu, međutim, niti jedno utvrđenje ne sadrži utvrđenje u vezi postojanja materijalnopravnih pretpostavki za osporavanje prava na korištenje pretporeza. Da tužitelj niti je znao, a niti je mogao znati da sudjeluje u bilo kakvim prijevarnim aktivnostima u vezi nabave robe od tih dobavljača u 2015. godini, proizlazi i iz utvrđenja prvostupanjskog poreznog tijela. Naime, u razdoblju od 01.01.2015. do 31.12.2015. ni porezno tijelo nije imalo saznanja o prijevarnim aktivnostima navedenih dobavljača, jer u to vrijeme nije provodilo porezne nadzore nad tim dobavljačima, nego su ta saznanja stečena tek naknadno pribavljenim podacima iz međunarodne suradnje i temeljem tih podataka provedenim vezanim poreznim nadzorima u kasnijim poreznim razdobljima. Dodaje kako u provedenom nadzoru nije utvrđeno da bi tužitelj ostvario bilo kakvu financijsku korist ili drugu pogodnost iz poslovanja s tim dobavljačima, te uvidom u podatke koji su mu bili dostupni u to vrijeme, a pribavljeni od Porezne uprave, nije mogao imati bilo kakav znak koji bi upućivao na njegovo možebitno sudjelovanje u prijevari u vezi utaje PDV-a. Dakle, tužitelju se stavlja na teret to da je znao ili mogao znati nešto što niti porezna tijela nisu znala u 2015. godini, nego što su saznala tek putem međunarodne suradnje s Republikom Slovenijom i Republikom Mađarskom, odnosno da su znali za pretpostaviti je da bi po službenoj dužnosti istima bio ranije ukinut HR ID broj ili bi isti bili ranije brisani iz registra obveznika PDV-a, a te činjenice bi tada i tužitelj znao.

2.2. Dodaje kako je pozivanje tuženika na presudu Visokog upravnog suda RH posl.br. Us-2353/2010-5 od 25.10.2012. promašeno, jer je i tuženiku poznato da se Ustavni sud RH u svojoj odluci U-III/4040/2011 od 03.07.2014. očitovao upravo suprotno i to na način da je u obrazloženju jasno naveo da se ne mogu poreznom obvezniku staviti na teret propusti trećih (njegovih dobavljača) u urednom ispunjavanju njihovih obveza urednog vođenja knjigovodstva i prijave odbijanja pretporeza vezanih uz isporuku poreznom obvezniku prodanih dobara, pogotovo uz neobrazložene razloge za stajališta prema kojima njihovi propusti, a za koje u postupku nije utvrđeno da je porezni obveznik s tim propustima bio povezan ili da je na njih mogao i morao utjecati, otklanjaju pravo poreznom obvezniku na odbitak pretporeza. Sud zaključuje da je takvim postupanjem poreznog tijela porezni obveznik izložen prekomjernom i na propisima neutemeljenom teretu dokazivanja, sve bez razumnog obrazloženja, što upućuje na arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava. U konkretnom slučaju upravo se i radi o arbitrarnoj odluci tuženika jer je potpuno izostalo pravno logično obrazloženje i dokazi za zauzeto pravno stajalište da je tužitelj znao ili mogao na bilo koji način znati da je možebitno bio uključen u lanac prijevarnih aktivnosti njegovih dobavljača, a sve temeljem ulaznih računa primljenih u 2015. godini. Tvrdi kako obrazloženje rješenja tuženika ne sadrži niti jedan dokaz da je tužitelj znao ili mogao znati za bilo kakvu prijevarnu aktivnost, budući da je svu robu po spornim računima dobavljača zaprimio na svojem skladištu, raspolaže urednom poslovnom dokumentacijom (vagarinke) o primitku robe, ovjerenim i potpisanim i uredno ispunjenim teretnim listovima (CMR), a sve to je i predočeno poreznom tijelu u postupku poreznog nadzora.

2.3. Tužitelj također ističe da je neopravdano pozivanje tuženika na primjenu članaka 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, jer je tužitelju ostalo nepoznato koju to Zakonom propisanu pretpostavku nije ispunio, odnosno u čemu tuženik nalazi utemeljenje za zakonitost osporavanja prava na pretporez u konkretnom slučaju. Radi se o materijalnopravnim odredbama Zakona kojima su propisane pretpostavke koje se moraju dokazati da bi nastupila propisana pravna posljedica iz materijalnog prava, a tuženik u cijelosti propušta čak i navesti koja to pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena, nego se samo paušalno poziva na primjenu citiranih materijalnopravnih propisa, što ponovno ukazuje na arbitrarnost pobijane odluke. U vezi s primjenom članaka 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ovdje se mora istaknuti i to da je u prethodnom postupku žalba uvažena upravo iz razloga jer se prvostupanjsko tijelo nije pravilno pozvalo na primjenu materijalnog prava propisanog nacionalnim zakonom, nego se pozvalo samo na primjenu presuda donesenih u predmetu H i HC Recylling (C-439/04 i C-440/04), na čiju primjenu se tuženik i sada poziva. Međutim, ovdje se i radi upravo o tome da se tužitelju ne može staviti na teret ne ispunjavanje bilo koje propisane pretpostavke za korištenje prava na pretporez u smislu članaka 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Tuženik se samo formalno poziva na primjenu nacionalnog zakona, a zapravo se radi o tome da je prvostupanjsko tijelo, kako u prethodnom postupku, tako i u ovom postupku, svjesno nemogućnosti pozivanja na primjenu nacionalnog zakona u konkretnom slučaju, budući da tužitelj ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke za priznavanje prava na pretporez.

2.4. Vezano uz povezanost društva AGRARIAN SERVICE AND TRADE (tužiteljev dobavljač) s društvom Sabiha usluge j.d.o.o. (tužitelju nepoznato društvo), koje je tampon društvo odnosno dobavljač tužiteljevog dobavljača, koje društvo je zaprimalo fakture od nestajućeg trgovca Transporti Ilija j.d.o.o., a koje društvo nije bilo dostupno poreznom nadzoru, tužitelj ističe kako su mu u cijelosti ostali nepoznati razlozi na kojima se temelji oporezivanje odnosno razlozi zbog kojih mu je uskraćeno pravo na pretporez, a posebno uzimajući u obzir da je isto društvo tek 30.10.2015. brisano iz registra obveznika PDV-a, a radi se o ulaznim računima zaprimljenim prije brisanja navedenog društva iz registra obveznika PDV-a. Tužitelj posebno ističe da nije imao, a niti je mogao imati bilo kakvo saznanje o tome da je dobavljaču njegovog dobavljača

- društvu Sabiha usluge j.d.o.o. 30.10.2015. ukinut PDV ID broj i PDV broj zbog sudjelovanja u kružnoj prijevari te da je društvu Transporti Ilija j.d.o.o. suspendiran PDV ID broj 09.07.2015. Tužitelju su ta društva nepoznata, nije imao saznanja o dobavljačima svog dobavljača, a čak i da je znao tko su isti, u razdoblju od 01.01. do 30.10.2015. kada je istima ukinut PDV broj nije mogao znati, prije no što je porezno tijelo saznalo za to da ista društva sudjeluju u prijevarnim aktivnostima.

2.5. Međutim, tuženik u obrazloženju rješenja ne navodi kao bitnu činjenicu na kojoj prvostupanjsko tijelo gradi svoje utvrđenje, a to je da društvo Sofimex d.o.o. Koper nije u VIES sustav prijavilo svoje isporuke prema društvu Transporti Ilija d.o.o., tako da se zapravo utvrđuje da niti tužitelj kao posljednji u lancu nije mogao primiti robu čije stjecanje nije prijavljeno u VIES sustav. Tvrdi kako se na tome ne može temeljiti osporavanje pretporeza tužitelju, a posebno i zato što je na 5 CMR-a (teretni list) koje je tužitelj zaprimio vidljiv i žig i potpis tvrtke Sofimex (dokaz o isporuci robe društvu Transport Ilija d.o.o.). Činjenica da to društvo nije prijavilo stjecanje robe u VIES sustav odnosno da nije ispunilo svoje zakonom propisane obveze ne može utjecati na pravo na odbitak pretporeza tužitelja. Na korištenje prava na pretporez ne može utjecati niti činjenica da je društvo Transporti Ilija d.o.o. nedostupno tijelu poreznog nadzora u 2018. godini. U vezi navedenog, tužitelj se poziva na primjenu presude Suda EU u slučajevima C-18/13 i C-277/14, koje se odnose i na osporavanje pretporeza po računima za izvršene isporuke od nekog drugog poduzetnika, a ne od onoga koji je ispostavio račun, kakav zaključak izvodi prvostupanjsko tijelo u ovom postupku. U navedenim je presudama Sud zauzeo stav da se pretporez ne može osporiti poduzetniku tek temeljem okolnosti da dobavljači nisu uredno izvršavali svoje obveze koje se odnose na zaduženje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost, da su oni bili nedostupni poreznom tijelu i s tim u vezi u kojem razdoblju, da ne posjeduju odobrenja upravnih tijela po posebnim propisima za obavljanje određene djelatnosti, da nisu imali tehničkih mogućnosti izvršiti isporuke, da im se sjedište nalazi u stanju koje ne upućuje da je ikada bilo sjedište nekog poduzetnika, da nisu raspolagali potrebnim osobljem, materijalom ni imovinom, da se identitet osoba koje su kao dobavljači potpisale određene dokumente ne može točno utvrditi, kao i da su učinili propust u pogledu ispunjenja računovodstvenih zahtjeva ili prijavljivanja godišnjih financijskih izvješća, sve uz to da se od nadziranog poreznog obveznika ne zahtijevaju provjere koje nisu na njemu.

2.6. Vezano uz navod iz zapisnika da je na CMR-ovima u polju 1 kao pošiljatelj navedeno jedno društvo, a u polju 22 je navedeno drugo društvo, tužitelj ističe kako je upravo to uobičajeni i najčešći način popunjavanja CMR-a, zato jer polje 22 ovjerava špediterska tvrtka, a u polje 1 se upisuje vlasnik robe. Vlasnici robe gotovo uvijek posluju u luci vezano uz otpremu robe putem špeditera. Isti potpis u polju 1 i u polju 22 bi bio, dakle, samo u onom slučaju u kojemu bi špediter bio ujedno i vlasnik robe, a što je u poslovnoj praksi neuobičajeno. Tužitelju je isto tako nejasno da li se kao dokaz njegovog sudjelovanja u prijevarnim aktivnostima koristi činjenica da je po jednom ulaznom računu dobavljača Agrarian Service and trade zaprimljeno 220 kg sojine sačme manje nego što je navedeno na CMR-u. Naime, kao prvo ovdje se mora uzeti u obzir to da se radi o isporukama od 25 tona, tako da se radi o zanemarivoj razlici u količini, koja se može odnositi na kalo i rastep. Prvostupanjsko tijelo je propustilo utvrditi činjenicu koja ide u korist tužitelju (čl. 6. st. 2. OPZ-a), a to je da je tužitelj tu manju zaprimljenu količinu utvrdio na dokumentu o primitku robe - vagarinki, isto je zabilježeno na CMR-u i dobavljač mu je ispostavio račun na stvarno zaprimljenu količinu (220 kg manje no što je navedeno na CMR-u). Isto tako, u zapisniku i prvostupanjskom rješenju se utvrđuju nepravilnosti u računu broj 676/1/2, a u vezi razlika u količinama, i to razlici od 500 kg koja je više navedena na CMR-u u odnosu na stvarno zaprimljenu količinu navedenu u vagarinki. Prema CMR-u je vidljivo i tko i kada i gdje i u kojoj količini je roba zaprimljena, što je porezno tijelo bilo dužno savjesnim provođenjem nadzora i utvrditi, a dokazi su dokumentacija u spisu predmeta, na koju se tužitelj i poziva. Zaključno, u vezi utvrđenja tuženika i prvostupanjskog tijela glede ukupno 35 ulaznih računa zaprimljenih od društva Agrarian Service and trade, tužitelj tvrdi kako se ne može uzeti kao dokazano nepostojanje pravnih pretpostavki za korištenje prava na pretporez propisanih člancima 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost po niti jednom računu, a niti je bilo čime dokazana ili barem obrazložena tužiteljeva mogućnost spoznaje da društva dobavljači njegovog dobavljača sudjeluju u kružnim PDV prijevarama.

2.7. U vezi tužiteljevog dobavljača BONTO PLUS d.o.o., za kojeg tuženik navodi da je istome suspendiran PDV ID broj 09.07.2015., tužitelju ističe kako mu je osporeno pravo na pretporez temeljem ulaznog računa broj 246-P1 15 od 30.04.2015. i broj 276- P1 15 od 08.05.2015., dakle, puno prije no što je i porezno tijelo imalo saznanje o aktivnostima tog poduzetnika. Daljnje utvrđenje tuženika da tužitelj nije raspolagao računom koji sadrži potpis i pečat prodavatelja, odnosno da račun ne sadrži napomenu da je isti punovažan bez potpisa i pečata je neistinito i nije utemeljeno na dokumentaciji u spisu. Tužitelj je već tijekom nadzora predao ovlaštenoj inspektorici i račune koji sadrže i pečat i potpis i objasnio da je prvotni račun zaprimljen elektronskim putem, temeljem tog računa se izrađuje kalkulacija, a naknadno je poštom zaprimljen račun s potpisom i pečatom. Isto je tužitelj ukazivao tijekom čitavog trajanja postupka tako da su mu ostali nejasni razlozi u vezi postupanja inspektora. Dalje tuženik navodi da na računu nije navedeno mjesto i datum isporuke kao ni registracija vozila. Podatak o reg. broju vozila nije zakonom propisan sadržaj računa. Ispunjavanje materijalne pretpostavke za odbitak prava na pretporez dokazuje se sadržajem popratne dokumentacije uz predmetni račun i to primkom broj 400093 od 30.04.2015. i vagarinkom broj 35391 na kojoj dokumentaciji je naveden i datum i mjesto i vrijeme primitka isporuke i registracija vozila - oznake [registarska oznaka].

2.8. Nadalje ističe kako ni na koji način nije sudjelovao u organizaciji prijevoza robe, nego je roba kupljena po cijeni u kojoj je uračunat i trošak prijevoza. Za račun broj 276- P1 15 je navedeno da isti ne sadrži mjesto i datum isporuke. Na računu se navodi datum izdavanja računa, a isti ne sadrži mjesto i datum isporuke, međutim iz sadržaja popratne dokumentacije uz taj ulazni račun i to iz ovjerenog CMR-u broj K2428169, vagarinke i ulazne kalkulacije broj 400100 je jasno vidljivo kada i gdje i tko je robu zaprimio. Suprotno utvrđenju tuženika, na CMR-u od 08.05.2015. je naveden prijevoznik VITEZ PROMET, pečat i potpis prijevoznika OC, koji je naveden i na vagarinki od 08.05.2015. i reg. broj kamiona [registarska oznaka] je naveden i na CMR-u i na vagarinki. I ovdje je tužitelju ostalo nejasno od kakvog je značaja činjenica da prijevoznik Vitez promet d.o.o. nije temelj putem dodatnih obavijesti prvostupanjskom tijelu dao nikakvo pojašnjenje u svezi toga tko ga je angažirao za usluge prijevoza. Tužitelj niti je angažirao tog prijevoznika, niti je sudjelovao u organizaciji prijevoza, robu kupuje s uključenim troškovima prijevoza te se tužitelju ne može staviti na teret to što isti prijevoznik nije postupio po zahtjevu poreznog tijela.

2.9. Tužitelj tvrdi kako je tuženik bio dužan u ocjeni zakonitosti pobijanog rješenja izvršiti uvid u dokumentaciju u spisu predmeta, a ovdje konkretno utvrđenja prvostupanjskog tijela u vezi ulaznih računa broj: 212/POSL1/1 od 26.08.2016., 220/POSL1/1 od 26.08.2015. i 212/POSL1/1 od 21.08.2015. i pravilno utvrditi da se u spisu predmeta nalaze računi i potpisani od strane dobavljača STIP SERVICES i s pečatom dobavljača. Tuženik se samo poziva na utvrđenja na str. 30. zapisnika, a bez provjere istinitosti i točnosti tih navoda uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta. Tužitelju su nepoznati motivi ovlaštene osobe da se poziva samo na račune koji su zaprimljeni elektronski, bez potpisa i pečata, a ne navodi da su u spisu predmeta i računi sa žigom i potpisom dobavljača STIP SERVICE. Dalje je tuženik bio dužan utvrditi uvidom u vagarinke, da je na istima navedena ista količina sojine sačme koja je navedena i na ulaznom računu s potpisom i pečatom STIP SERVICE, i to da je na vagarinki (ovdje kao primjer: broj: 36346) navedeno i ime i prezime prijevoznika (AC), da je navedena registracija kamiona kojim je dopremljena sojina sačma tužitelju ([registarska oznaka]), da je vagarinka potpisana i sadrži pečat tužitelja, da je na CMR-u u polju 1 naveden naziv pošiljatelja (MS KLJUČAREVCI d.o.o.) da su u polju 22 podaci špeditera koji ovjerava CMR u ime i za račun pošiljatelja INTEREUROPA d.d. (međunarodno poznati špediter) s njegovim pečatom i potpisom, da je u polju 23 potpis i pečat prijevoznika i konačno u polju 24 je potpis i pečat tužitelja kao primatelja robe i datum zaprimanja robe. Radi se o dokazima koji čine materijalnopravnu osnovu za korištenje prava na pretporeza po osporenim ulaznim računima, a čiji sadržaj je tuženik utvrdio na način da je samo mehanički prepisao utvrđenja prvostupanjskog tijela kao svoja. Samo vagarinka broj 36341 uz ulazni rč broj 220/ POSL1/1 od 26.08.2015. ne sadrži pečat tužitelja, nego je ovjerena samo potpisom. Takav formalni nedostatak na popratnoj dokumentaciji nije dokaz da se radi o ne vjerodostojnoj dokumentaciji u vezi primitka robe od dobavljača STIP SERVICE d.o.o. Taj formalni nedostatak - nedostatak pečata na jednoj vagarinki nije pretpostavka za osporavanje prava na pretporez u smislu članaka 57. i 58. Zakona o PDV-u, a niti ista okolnost se može koristiti kao objektivni dokaz da je tužitelj znao ili morao znati da priznavanjem prava na pretporez temeljem tog ulaznog računa sudjeluje u bilo kakvim prijevarnim aktivnostima u vezi utaje PDV-a koji je uredno platio.

2.10. Tužitelj nadalje ističe vezano i uz druge dobavljače da im je PDV broj ukinut tek nakon izdavanja računa koji se ovdje osporavaju te ističe da je priložio urednoju i vjerodostojnu dokumentaciju o primitku robe od pošiljatelja čiji je potpis i žig na CMR- u, prijevoznika čiji je potpis i žig na CMR-u, registraciji kamiona koja je navedena na CMR-u, potpisu i pečatu i datumu primitka primatelja robe, vagarinkama na kojima su navedeni svi propisani podaci uključujući i ime i prezime prijevoznika i reg. broj kamiona i potpis osobe koja je vagarinku kao poslovni dokument - dokaz o primitku robe i sastavila. Tužitelj je u žalbi i tijekom čitavog trajanja postupka ukazivao da iz dokumentacije proizlazi upravo suprotno utvrđenjima u zapisniku i prvostupanjskom rješenju, međutim, tuženik nije uložio niti minimalne napore u utvrđenje materijalne istine na način da izvrši uvid u dokumentaciju i sam utvrdi u čemu se sastoji nevjerodostojnost dokumentacije i to uz svaki račun ponaosob temeljem kojega je tužitelju osporeno pravo na pretporez, nego paušalno i bez provjere se poziva na utvrđenja prvostupanjskog tijela kao svoja. Nadalje navodi kako mu nije poznato utvrđenje iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru kod društva MENS&CO od 05.02.2018., jer je porezno tijelo tek u 2018. godini izvršilo nadzor nad tim društvom i osporilo mu pravo na odbitak pretporeza temeljem ulaznih računa njegovih dobavljača, za koje je utvrđeno da su povezani s prijevarnom utajom i da su „nestajući trgovci“. Tužitelj o istome nije imao a niti je mogao imati saznanja u 2015. godini, robu po ulaznim računima tog društva je primio, platio je PDV iskazan na računima, a što se tiče prijevoznika i tko je i kako organizirao prijevoz o istome nema saznanja, jer je svu robu kupovao po cijeni u koju su uključeni troškovi prijevoza, a podaci o prijevozniku su bili uredno upisani u CMR i iste podatke, odnosno ime i prezime i reg. broj kamiona kojim mu je roba dopremljena je upisivao na vagarinku, što sve predstavlja urednu i vjerodostojnu dokumentaciju kao dokaz o primitku robe zaračunate na predmetnom računu, a sve u vezi primjene članaka 57. i 58. Zakona o PDV-u.

2.11. Tužitelj osporava i utvrđenje da je u većini slučajeva nabavljao sojinu sačmu po nižoj cijeni od minimalnih cijena objavljenih na Agro burzi. Naime, od ukupno 51 navedenih računa, u 18 slučajeva je cijena po kojoj je tužitelj kupio sojinu sačmu viša od minimalne cijene prema podacima koje objavljuje Agro burza te tužitelj ne može prihvatiti kao točno utvrđenje da se radi o „većini,“ jer se radi o značajnom udjelu od 35%. A osim toga, tuženiku je vjerojatno promaknuo podatak koji je objavljen na info stranicama Agro burze da se radi o cijenama koje u sebi sadrže i troškove prijevoza, troškove mljevenja, troškove pakiranja i druge manipulativne troškove. Zato su te cijene objavljene na stranicama Agro burze, na čiju primjenu se tuženik poziva kao dokaz da je tužitelj znao ili mogao znati da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima, neusporedive s cijenama koje se kreću na tržištu, a u koje nisu uključeni gore navedeni troškovi. Radi se o statističkim podacima koji se temelje samo na podacima onih poreznih obveznika koji su izvršili prijavu cijene nabave, dok svi oni koji nisu prijavili nabave ne ulaze u izračun prosječnih cijena kretanja na Burzi, tako da se radi o vrlo nepouzdanim podacima, a posebno ukazuje da se ti podaci ne mogu koristiti kao objektivni dokaz da je tužitelj znao da sudjeluje u utaji poreza. Nadalje, u slučajevima u kojima je tužitelj nabavio sojinu sačmu po cijeni nižoj od izražene minimalne cijene na Agro burzi, radi se o razlici od 2 do 5 lipa, te je nejasno na kojim to podacima tuženik temelji svoje uvjerenje da su to „značajne razlike“, koje predstavljaju i objektivni dokaz daje tužitelj imao svijest da sudjeluje u prijevari.

2.12. Tužitelj tvrdi da je poduzeo sve razumne mjere koje su mu bile na raspolaganju, a to je da je zatražio obavijest od nadležne ispostave Porezne uprave jesu li ti dobavljači upisani u registar PDV obveznika, izvršio je uvid u portale poslovna hrvatska, izvršio je uvid u sudski registar nadležnog trgovačkog suda te nije jasno na koji način je tužitelj u vrijeme zaprimanja predmetnih računa u 2015. godini mogao znati da se radi o društvima koja sudjeluju u prijevarnim aktivnostima u vezi utaje PDV- a, kad u to vrijeme niti porezno tijelo nije imalo ta saznanja. Citira t. 51. presude Suda EU u predmetima C-80/11 i C-142/11 te ističe da prema sudskoj praksi Suda EU trgovci koji su poduzeli sve razumne mjere kako bi osigurali da njihovi poslovi nisu povezani s prijevarama, bilo da se radi o utaji PDV-a ili drugim prijevarama, moraju biti u stanju pozvati se na zakonitost tih transakcija bez rizika od gubitka svojeg prava na odbitak ulaznog PDV- a. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni prvostupanjski postupak. Potražuje naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec.

6. Iz obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da je Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Sjeverna Hrvatska, kod tužitelja obavila nadzor, o čemu je dana 27.10.2016.g. sastavila zapisnik KLASA: 471-02/16-01/61, URBROJ: 513-07-26-01-16-51. Na predmetni zapisnik tužitelj je izjavio prigovor koji prvostupanjsko tijelo nije uvažilo. Dana 09.01.2017.g. prvostupanjsko tijelo donijelo je porezno rješenje KLASA: UP/L-471-02/17-01/8, URBROJ: 513-07-26-01-17-1, koje je tuženik poništio rješenjem KLASA: UP/lI-471-02/17-01/98, URBROJ: 513-04-18-2 od 16.03.2018. i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo dana 20.09.2018.g. sastavilo zapisnik KLASA: UP/l-471-02/17- 01/8, URBROJ: 513-07-07/18-15, na koji je tužitelj izjavio prigovor, koji prvostupanjsko tijelo nije uvažilo. Predmet nazora je porez na dodanu vrijednost za 2015.g. Tužitelj obavlja proizvodnju, veleprodaju i maloprodaju stočne hrane.

6.1. U ponovnom postupku uvidom u poslovnu dokumentaciju prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj u 2015.g. iskazao pravo na odbitak pretporeza po računima dobavljača Agrarian Service and trade d.o.o., Bonto plus d.o.o., Stip Service d.o.o., Mens&CO d.o.o., Berberović j.d.o.o. i Euro Orbis d.o.o., za nabavu sojine sačme i umjetnog gnojiva, u iznosu od 1.570.021,19 kn. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da su navedeni dobavljači u nadziranom razdoblju tužitelju ispostavili račune za sojinu sačmu i umjetno gnojivo, a da isti sudjeluju u prijevarnim aktivnostima s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost, odnosno, kako to navodi tuženik u osporenom rješenju, utvrdilo je da je tužitelj trebao znati da sudjeluje u prijevarnim radnjama i da je svojim postupcima i radnjama postao sudionik u poreznoj prijevari te da nisu zadovoljeni uvjeti za priznavanje iskazanog pretporeza, sukladno člancima 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14), a u vezi presuda Suda Europske unije, broj C-439/04 i C-440/04, donesenih u predmetu H i HC. Stoga je prvostupanjsko tijelo tužitelju za 2015.g. osporilo pravo na odbitak pretporeza u ukupnom iznosu od 1.570,021,19 kn.

6.2. Tužitelj je po računima dobavljača Agrarian Service and trade j.d.o.o., koji su navedeni na str. 18 - 20 zapisnika, za nabavku sojine sačme, iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 826.048,33 kn. Prvostupanjsko tijelo je imalo na uvid zapisnik o obavljenom vezanom nadzoru kod tužiteljevog dobavljača Agrarian Service and trade j.d.o.o. od 01.02.2016., kojim je utvrđeno da isti nije dokazao da je zaračunatu sojinu sačmu isporučio tužitelju, odnosno nije predočio dokumentaciju koja bi dokazivala na kojem mjestu, kada i od koga je preuzeta sojina sačma, koju mu je zaračunalo povezano društvo Sabiha usluge j.d.o.o. koje sudjeluje u prijevarnim aktivnostima s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Dakle, vezanim nadzorom kod tužiteljevog dobavljača Agrarian Service and trade d.o.o. utvrđeno je da su on i njegovo povezano društvo Sabiha usluge j.d.o.o. tampon društva, preko kojih se roba fakturira od nestajućeg trgovca Transporti Ilija j.d.o.o. koji nije bio dostupan nadzoru. Naime, vezanim nadzorom utvrđeno je da Transport Ilija j.d.o.o. ispostavlja izlazne račune prema kupcu Sabiha usluge j.d.o.o. koji ispostavlja račune povezanom društvu Agrarian Service and trade d.o.o., koji zatim ispostavlja račune tužitelju. Također je utvrđeno da Transport Ilija j.d.o.o. ispostavlja izlazne račune prema kupcu Sabiha usluge j.d.o.o. po nižoj cijeni za cca 10% od one koju plaća slovenskom dobavljaču, a nadalje Sabiha usluge j.d.o.o. i Transport Ilija j.d.o.o. u lancu izdavanja računa preprodaju robu po vrlo maloj razlici u cijeni (za 0,7 % više ili bez ikakve razlike u cijeni). Isto tako je utvrđeno da svi računi u lancu domaćih izdavatelja računa jednako izgledaju te imaju iste rubrike i isti datum računa. Nadalje, nadležna ispostava Porezne uprave je dana 30.10.2015.g. donijela rješenje kojim je Agrarian Service and trade d.o.o. brisan iz registra obveznika poreza na dodanu vrijednost, zbog postojanja sumnje sudjelovanja u poreznoj prijevari, njegovom povezanom društvu Sabiha usluge j.d.o.o. je dana 30.10.2015.g. ukinut PDV ID broj i PDV broj zbog sudjelovanja u kružnoj prijevari, dok je Transporti Ilija j.d.o.o. suspendiran PDV ID broj 09.07.2015.

6.3. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je tužiteljevu dobavljaču Bonto plus d.o.o., zbog postojanja sumnje na sudjelovanje u poreznoj prijevari, suspendiran PDV ID broj 09.07.2015. Prvostupanjsko tijelo je uvidom u ulazni račun br. 246-P1 15 od 30.04.2015. dobavljača Bonto plus d.o.o., po kojemu je tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 33.750,00 kn, za nabavku sojine sačme, utvrdilo da isti nema potpis i pečat, da nije navedeno da je punovažan bez pečata i potpisa te da na računu nije navedeno mjesto i datum isporuke, kao ni registracija vozila. Također je utvrđeno da su teretni listovi-prijevoznice potpisane od vozača, ali nema potpisa tko je i kada robu i prateću dokumentaciju primio. Uvidom u CMR-ove koji prileže spornom računu prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je na istima naveden pošiljatelj GALA d.o.o. Slovenija, primatelj Bonto plus d.o.o., prijevoznik ČC, od koje su temeljem zatraženih dodatnih obavijesti utvrdili da je usluga prijevoza obračunata STIP SERVICES d.o.o. Nadalje, uvidom u ulazni račun br. 276-P1 15 od 08.05.2015. dobavljača Bonto plus d.o.o., po kojemu je tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 16.875,00 kn, za nabavku sojine sačme, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da na računu nije navedeno mjesto i datum isporuke kao ni registracija vozila. Uvidom u CMR koji prileži spornom računu prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je na istima naveden pošiljatelj GALA d.o.o. Slovenija, primatelj Bonto plus d.o.o., prijevoznik Vitez promet d.o.o., a koji nije temeljem zatraženih dodatnih obavijesti prvostupanjskom tijelu dao nikakvo pojašnjenje u svezi toga tko ga je angažirao za uslugu prijevoza. Nadalje, tužiteljevu dobavljaču STIP SERVICE d.o.o. je suspendiran PDV ID broj dana 04.12.2015.g., zbog postojanja sumnje na sudjelovanje u poreznoj prijevari. Prvostupanjsko je tijelo uvidom u ulazne račune dobavljača STIP SERVICE d.o.o. i Bonto plus d.o.o., koji su navedeni na str. 30 zapisnika, po kojima je tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 94.375,00 kn, za nabavku sojine sačme, utvrdilo da isti nisu ovjereni potpisom i pečatom te da na računu nije navedeno mjesto i datum isporuke kao ni registracija vozila. Također je utvrđeno da su teretni listovi- prijevoznice potpisane od vozača, ali nema potpisa tko je i kada robu i prateću dokumentaciju primio.

6.4. Prvostupanjsko je tijelo uvidom u ulazne račune dobavljača MENS&CO j.d.o.o., koji su navedeni na str. 32 zapisnika, po kojemu je tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 172.750,00 kn, utvrdilo da se ne radi o vjerodostojnoj dokumentaciji u smislu odredbi članka 56. stavaka 2. i 3. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16). Naime, utvrđeno je da su na pojedinim računima navedene drugačije registracije od onih na CMR-ovima, na nekim teretnim listovima nema tko je i kada preuzeo robu i prateću dokumentaciju, pojedini računi nisu ovjereni pečatom i potpisom. Nadalje, iz zapisnika o obavljenom nadzoru kod tužiteljevog dobavljača MENS&CO j.d.o.o. od 05.02.2018.g. je utvrđeno da je poreznom obvezniku MENS&CO j.d.o.o. osporeno pravo na odbitak pretporeza po računima njegovih dobavljača, jer je utvrđeno da su povezani s prijevarnom utajom, da su nestajući trgovci i da mu je zbog toga što je u kružnim prijevarama imao ulogu posrednika nadležna ispostava Porezne uprave dana 11.03.2016.g. suspendirala PDV ID broj.

6.5. Tužitelj je po računima dobavljača BERBEROVIĆ j.o.o.o., koji su navedeni na str. 37 zapisnika, za nabavku sojine sačme, iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 57.231,26 kn. Provedenim nadzorom kod dobavljača BERBEROVIĆ j.o.o.o. utvrđeno je da je brisan iz sustava PDV-a dana 31.12.2015.g., jer sudjeluje u prijevarnim radnjama vezanim za nabavu i prodaju sojine sačme, odnosno utvrđeno je da nije predočio vjerodostojnu ulaznu dokumentaciju o nabavi ratarskih kultura te da je nabavljao sojine sačme manje nego je iskazano na izlaznim računima prema kupcima te mu je osporeno pravo na odbitak cjelokupnog pretporeza od 01.06. do 31.12.2015.g. po ulaznim računima dobavljača.

6.6. Tužitelj je po računu br. 331/111 dobavljača EURO-ORBIS d.o.o., za nabavku sojine sačme, iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 15.249,00 kn. Prvostupanjsko tijelo je uvidom u predmetni račun utvrdilo da na istom nije navedeno mjesto i datum isporuke, kao ni registracija vozila. Temeljem prikupljenih dodatnih obavijesti od društva VRT d.o.o., koje je po CMR-u naručilo i organiziralo prijevoz, utvrđeno je da je EURO-ORBIS d.o.o. prodao tužitelju sojinu sačmu prije nego je Berberović j.d.o.o. prodao robu tužiteljevu dobavljaču EURO-ORBIS d.o.o.

6.7. Tužitelj je iskazao pravo na odbitak pretporeza u ukupnom iznosu od 353.742,60 kn po računima dobavljača Agrarian Service and trade j.d.o.o. i dobavljača MENS&CO j.d.o.o., koji su navedeni na str. 46, 47 i 55 zapisnika, za nabavu umjetnog gnojiva. Prvostupanjsko tijelo je uvidom u predmetne račune, otpremnice iz Petrokemija d.d. i popratnu dokumentaciju, utvrdilo da su predmetni dobavljači tužitelju fakturirali umjetno gnojivo prije nego što je otpremljeno iz Petrokemije d.d. Kutina, da je na otpremnicama Petrokemije d.d. Kutina navedeno mjesto istovara Zagreb, Križevci ili Osijek, a roba je otpremljena i istovarena tužitelju u [adresa].

6.8. Tuženik ukazuje da je prvostupanjsko tijelo usporedbom nabavnih cijena (evidentiranih na ulaznim računima predmetnih tužiteljevih dobavljača) i cijena na Agro burzi, utvrdilo da je tužitelj u većini slučajeva nabavljao sojinu sačmu po nižim cijenama od minimalnih objavljenih na Agro burzi, odnosno u svim slučajevima nabavljao je sojinu sačmu po cijeni znatno nižoj od prosječne, a sve kako je navedeno na str. 44, 45 i 46 zapisnika.

6.9. Tuženik zaključuje kako je prvostupanjsko tijelo nedvojbeno utvrdilo da dobavljači tužitelja Agrarian Service and trade d.o.o., Bonto plus d.o.o., Stip Service d.o.o., Mens&CO d.o.o., Berberović j.d.o.o. i Euro Orbis d.o.o. nemaju urednu dokumentaciju u vezi nabave sojine sačme i umjetnog gnojiva od svojih dobavljača, da su sudjelovali u prijevarnim radnjama i da je tužitelj nabavljao sojinu sačmu po cijeni znatno nižoj od prosječne. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo je zaključilo da je tužitelj trebao znati da sudjeluje u prijevarnim radnjama i da je svojim postupcima i radnjama postao sudionik u poreznoj prijevari te da nisu zadovoljeni uvjeti za priznavanje iskazanog pretporeza, sukladno člancima 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a u vezi presuda Suda EU broj C-439/04 i C-440/04, donesenih u predmetu H i HC Recylling. Tuženik obrazlaže da predmetni računi nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave u smislu čl. 55. i čl. 56. st. 2. i 3. Općeg poreznog zakona, budući da na računima nije navedeno mjesto i datum isporuke, kao ni registracija vozila, na pojedinim računima navedene su drugačije registracije od onih na CMR-ovima i dr., a da uz predmetne račune ne prileži popratna dokumentacija iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi mjesto i datum isporuke te registracija vozila kojom su isporuke obavljene.

7. Dakle, iako prvostupanjsko tijelo i tuženik obrazlažu PDV prijevaru u kojoj su sudjelovali dobavljači tužitelja (što tužitelj niti ne osporava) te zatim zaključuju da je tužitelj trebao znati da sudjeluje u prijevarnim radnjama i da je svojim postupcima i radnjama postao sudionik u poreznoj prijevari, odgovornost tužitelja nisu utemeljili na odredbama članka 127. Zakona o PDV-u, nego na odredbama čl. 57. i 58. toga Zakona.

7.1. Prema čl. 127. Zakona o PDV-u porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da s takvom transakcijom sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a (st. 1.). Ako Porezna uprava sumnja da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a, tada će poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama obavijestiti o tim okolnostima i njegovoj odgovornosti za plaćanje PDV-a. Od dana primitka takve obavijesti Porezna uprava smatrat će da je porezni obveznik znao ili morao znati da s takvim transakcijama sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a (st. 2.).

7.2. Sukladno čl. 57. Zakona o PDV-u pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (st. 1.). Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona (st. 2.).

7.3. Člankom 58. stavkom 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

8. Na raspravi 9. lipnja 2022. tužitelj predlaže da sud izvrši uvid u popratnu dokumentaciju priloženu uz račune u vezi dokazivanja isporuke, podredno da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost vjerodostojnosti cjelokupne dokumentacije priložene uz račune po kojima je odbijen pretporez.

8.1. Tuženik obrazlaže da je iz samih izjava direktora tužitelja vidljivo da tužitelj nije provodio razumne mjere procjene rizika koje je dužan provoditi kad odbije pretporez kako bi se osigurao da ne sudjeluje u kružnim PDV prijevarama. Poziva se na presude suda EU C-384/04 i C-409/04, koja stajališta suda EU su bila jasna i poznata i prije razdoblja na koje se odnosi predmetni nadzor. Ističe da, za razliku od Porezne uprave, tužitelj bolje poznaje svoje poslovne partnere i trebao ih je provjeriti prije stupanja u poslovni odnos. Protivi se provođenju vještačenja, jer smatra da se ne radi o okolnostima koje zahtijevaju stručno znanje kojima sud ne bi raspolagao. Na upit suda koje je provjere tužitelj propustio učiniti, navodi da je trebao provjeriti status osoba s kojima posluje i to kako dugo posluju, kakav im je bonitet i da li postoje indicije da sudjeluju u poreznim prijevarama. Ističe kako je iz izjava direktora tužitelja razvidno da su s dobavljačima stupili u kontakt telefonski nakon primitka ponude putem e-maila, nisu imali pisane ugovore s dobavljačima niti su prije sklapanja poslova održali poslovne sastanke, nisu osobno upoznali osobe s kojima su dogovarali nabavu robe i odgovorne osobe dobavljača, za dobavljače Berberović i Euroorbis kontaktirali su istu osobu za koju znaju samo ime O, a ne znaju prezime.

8.2. Tužitelj ističe da se prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku poziva na članke 57. i 58. Zakona o PDV-u, koji se odnose na vjerodostojnost isprava vezano za primljenu isporuku, a pravo na odbitak pretporeza nije osporeno temeljem članka 127. Zakona o PDV-u iz 2015. u vezi okolnosti na koje se poziva tuženik (znao ili morao znati da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima), nego je porez osporen temeljem toga da isporuka nije primljena. Dodaje kako je prvo porezno rješenje poništeno po žalbi, jer se prvostupanjsko tijelo pozivalo samo na presude Suda EU bez pozivanja na nacionalno zakonodavstvo, a u ponovnom postupku se porezno tijelo ne poziva na članak 127. Zakona o PDV-u, pa očitovanje tuženika na današnjoj raspravi koje zapravo predstavlja odgovor na tužbu, nema veze s materijalnim pravom temeljem kojeg je osporeno pravo na odbitak pretporeza. Predaje u spis i tuženiku pravno mišljenje opunomoćenice tužitelja vezano za primjenu presuda Suda EU. Predaje u spis sudsku praksu ovoga suda i Ustavnog suda RH i to Usl-513/20, U-lll- 4261/12, U- lll-4159/18.

8.3. Opunomoćenica tuženika navodi da su činjenice koje je navela utvrđene zapisnikom i poreznim rješenjem, pa je porezno tijelo očito smatralo da su bitne, a što se tiče primjene materijalnog prava ističe da su kriteriji jasno navedeni u presudama Suda EU na koje se pozivaju porezno tijelo i tuženik.

9. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec, na okolnost vjerodostojnosti cjelokupne dokumentacije priložene uz račune po kojima je odbijen pretporez.

9.1. U nalazu i mišljenju navedenog vještaka od 20. ožujka 2023. je navedeno: U prilogu nalazu u tabeli 1a i 1b priliježe pregled dokumentacije za isporuke sojine sačme i to: tabela 1a - pregled dokumentacije za isporuke sojine sačme za koje je izdavatelj računa Agrarian Service and trade d.o.o.; tabela 1b - pregled dokumentacije za isporuke sojine sačme za koje su izdavatelji računa Bonto plus d.o.o., Stip Services d.o.o., Berberović j.d.o.o., Euro-orbis d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. Tabela 1a i tabela 1b prikazuju slijed dokumentacije od iskladištenja robe iz Luke Koper do ulaska u skladište repromaterijala kod poreznog obveznika Gašpar d.o.o.. Postoje određene manjkavosti (dokumentacija koja ne priliježe) ili odstupanja u evidenciji robe (npr. u količinama evidentiranim na različitim dokumentima). Pregled dokumentacije završava robnom karticom za sojinu sačmu kojom se evidentira ulaz robe na skladište repromaterijala kod poreznog obveznika Gašpar d.o.o. Na zahtjev vještaka Gašpar d.o.o. je dostavio i ogledni primjer dokumentacije kojom su evidentirani daljnji poslovni događaji na izabrani dan 05.11.2015.

9.2. Kratki opis evidentiranih poslovnih događaja: Dana 27.10.2015. po kalkulaciji po primki 400238 na skladište repromaterijala ulazi 25.000 kg sojine sačme, na kalkulaciji 400238 je naznačen dobavljač Agrarian service and trade d.o.o. i količina 25.000 kg. Dana 05.11.2015. sa skladišta repromaterijala izlazi 5000 kg i ulazi na skladište gotovih proizvoda. Ulaskom 5000 kg na skladište gotovih proizvoda, dana 05.11.2015. je evidentiran izlaz:

- 1025 kg - izlazi sa skladišta gotovih proizvoda i ulazi na skladište veleprodaje, sa skladišta veleprodaje je evidentiran izlaz 150 kg i izdaje se otpremnica 601351 za isporuku 150 kg za Štefanje poljoprivredna zadruga,

- 1000 kg - izlazi sa skladišta gotovih proizvoda, izdaje se otpremnica 500583 za isporuku 1000 kg za Sunčane livade d.o.o.,

- 1000 kg - izlazi sa skladišta gotovih proizvoda i ulazi na skladište maloprodaje trgovačke robe.

Prema dostavljenoj dokumentaciji se može zaključiti:

- evidentiran je ulaz robe na skladište repromaterijala kod poreznog obveznika Gašpar d.o.o. i daljnje raspolaganje robom (između skladišta ili otprema trećima),

- kalkulacija po primci je izvršena s osnove računa, iako se broj i datum računa ne navode (samo naziv izdavatelja računa kao „dobavljača").

9.3. Vještak nadalje citira uvjete za odbitak pretporeza propisane čl. 58. st. 1. i čl. 60. st. 1. Zakona o PDV-u te čl. 131. st. 1. Pravilnika o PDV-u (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15).

9.4. Vezano za pretporez s osnove ulaznih računa Agrarian service and trade d.o.o, Berberović j.d.o.o., Euro-orbis d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o., vještak navodi kako za određene isporuke nije razvidna veza izdavatelja računa Agrarian service and trade d.o.o, Berberović j.d.o.o., Euro-orbis d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. s dokumentacijom o isporuci robe, odnosno, postoji podijeljenost dokumentacije:

- računa i kalkulacije s primkom, s jedne strane te

- dokumentacije o isporuci robe (dokument o iskladištenju, međunarodni tovarni list i vagarinka), s druge strane.

Vještak utvrđuje kako ne postoji povezanost dokumentacije na način da bi se iz dokumentacije o isporuci robe moglo utvrditi da bi upravo navedena društva bila isporučitelji robe s koje osnove bi izdali račune za robu poreznom obvezniku Gašpar d.o.o. S obzirom da izdavatelji računa Agrarian service and trade d.o.o, Berberović j.d.o.o., Euro-orbis d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. nisu naznačeni na dokumentima o isporuci robe (dokumentu o iskladištenju, međunarodnom tovarnom listu i vagarinki), teoretski, izdavatelji računa su mogla biti i sasvim neka druga društva, npr. društvo X ili društvo Y, u kojem slučaju evidentiranje u robnim dokumentima ne bi bilo drugačije, a društvo X ili Y bi izdali račune umjesto Agrarian service and trade d.o.o, Berberović j.d.o.o., Euro-orbis d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. Zaključno, prema dokumentaciji o isporuci sojine sačme ne može se utvrditi osnovanost izdavanja računa Agrarian service and trade d.o.o, Berberović j.d.o.o., Euro-orbis d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o., odnosno, nije jasna osnova s koje su Agrarian service and trade d.o.o., Berberović j.d.o.o., Euro- orbis d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. izdali račune za sojinu sačmu, jer se ne može utvrditi da su upravo ova društva obavila isporuke poreznom obvezniku Gašpar d.o.o. Ne može se utvrditi vjerodostojnost dokumentacije priložene uz račune po kojima je odbijen pretporez u iznosu od 1.055.778,59 kn, što iznosi 140.125,92 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn.

9.5. Vezano za pretporez s osnove ulaznih računa Bonto plus d.o.o., Stip services d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o., vještak navodi kako je za određene isporuke razvidna veza izdavatelja računa Bonto plus d.o.o., Stip Services d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. s dokumentacijom o isporuci robe. Za Bonto plus d.o.o. i Stip Services d.o.o. je na međunarodnim tovarnim listovima (CMR-u) naznačeno da su primatelji robe, a za Mens&Co j.d.o.o. priliježe teretni list broj 101/2015 prema kojem je primatelj robe Mens&Co j.d.o.o. U dokumentaciji o prijevozu robe je naznačeno da bi Bonto plus d.o.o., Stip Services d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. bili primatelji robe, s koje osnove je moguće izdavanje računa poreznom obvezniku Gašpar d.o.o. Zaključno, prema dokumentima o isporuci sojine sačme:

- međunarodnom tovarnom listu za Bonto plus d.o.o. i Stip Services d.o.o., na kojima se navode kao primatelji robe

- teretnom listu za Mens&Co j.d.o.o., na kojem se navodi kao primatelj robe, se može utvrditi osnovanost izdavanja računa Bonto plus d.o.o., Stip Services d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o., odnosno, vidljiva je osnova s koje su Bonto plus d.o.o., Stip Services d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. raspolagali robom te izdali porezom obvezniku Gašpar d.o.o. račune za sojinu sačmu. Može se utvrditi vjerodostojnost dokumentacije o prijevozu robe priložene uz račune po kojima je odbijen pretporez u iznosu od 160.500,00 kn, što iznosi 21.302,01 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn.

9.6. U dijelu nalaza vještaka koji se odnosi na vjerodostojnosti dokumentacije priložene uz račune za umjetno gnojivo po kojima je odbijen pretporez, vještak navodi kako u prilogu nalazu u tabeli 2 priliježe pregled dokumentacije za isporuke umjetnog gnojiva za koje su izdavatelji računa Agrarian Service and trade d.o.o.i MENS&CO j.d.o.o. Tabela 2 prikazuje slijed dokumentacije od otpremnice Petrokemije do ulaska robe u skladište veleprodaje kod poreznog obveznika Gašpar d.o.o. Postoje određene manjkavosti (dokumentacija koja ne priliježe) ili odstupanja u evidenciji robe (npr. u količinama evidentiranim na različitim dokumentima). Pregled dokumentacije završava robnom karticom za umjetno gnojivo kojom se evidentira ulaz robe na skladište veleprodaje kod poreznog obveznika Gašpar d.o.o.

9.7. U vezi pretporeza s osnove ulaznih računa Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o., vještak navodi kako za isporuke nije razvidna veza izdavatelja računa Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. s dokumentacijom o isporuci robe, odnosno, postoji podijeljenost dokumentacije:

- računa i kalkulacije s primkom, sjedne strane te

- dokumentacije o isporuci robe (otpremnice i teretni list), s druge strane. Vještak utvrđuje da ne postoji povezanost dokumentacije na način da bi se iz dokumentacije o isporuci robe moglo utvrditi da bi upravo navedena društva bila isporučitelji robe s koje osnove bi izdali račune za robu poreznom obvezniku Gašpar d.o.o. S obzirom da izdavatelji računa Agrarian Service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. nisu naznačeni na dokumentima o isporuci robe (otpremnici Petrokemije i teretnom listu), teoretski, izdavatelji računa su mogla biti i sasvim neka druga društva, npr. društvo X ili društvo Y, u kojem slučaju evidentiranje u robnim dokumentima ne bi bilo drugačije, a društvo X ili Y bi izdali račune umjesto Agrarian Service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. Zaključno, prema dokumentima o isporuci umjetnog gnojiva ne može se utvrditi osnovanost izdavanja računa Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o., odnosno, nije jasna osnova s koje su Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. izdali račune za umjetno gnojivo jer se ne može utvrditi da su upravo ova društva obavila isporuke poreznom obvezniku Gašpar d.o.o. Ne može se utvrditi vjerodostojnost dokumentacije priložene uz račune po kojima je odbijen pretporez u iznosu od 353.742,60 kn, što iznosi 46.949,71 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn.

9.8. U svom zaključku vještak daje tabličnu rekapitulaciju svoga nalaza na okolnost vjerodostojnosti cjelokupne dokumentacije priložene uz račune za sojinu sačmu i umjetno gnojivo po kojima je odbijen pretporez, iz koje je razvidno da se zbog nevjerodostojne dokumentacije priložene uz račune pretporez ne može priznati za iznos od 1.409.521,19 kn/187.075,63 eur, dok se na temelju vjerodostojne dokumentacije o prijevozu robe uz račune pretporez može priznati u iznosu od 160.500,00 kn/21.302,01 eur. Vještak zaključno daje svoje mišljenje da ne postoji povezanost dokumentacije na način da bi se iz dokumentacije o isporuci robe moglo utvrditi da bi upravo navedena društva bila isporučitelji robe, s koje osnove bi izdali račune za robu poreznom obvezniku Gašpar d.o.o., stoga se ne može utvrditi vjerodostojnost dokumentacije priložene uz račune po kojima je GAŠPAR d.o.o. odbio pretporez u iznosu od 1.409.521,19 kn, što iznosi 187.075,63 eur primjenom fiksnog tečaja konverzije 1eur=7,53450 kn. Za dio računa postoji povezanost dokumentacije na način da bi se iz dokumenta o isporuci robe moglo utvrditi da bi upravo navedena društva bila isporučitelji robe, s koje osnove su izdali račune za robu poreznom obvezniku Gašpar d.o.o., po kojima je odbijen pretporez u iznosu od 160.500,00 kn, što iznosi 21.302,01 eur primjenom fiksnog tečaja konverzije 1eur=7,53450 kn.

10. Tužitelj se podneskom od 12. travnja 2023. očitovao na citirani nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da u vezi s utvrđenjem da dokumenti o iskladištenju, međunarodni tovarni list i vagarinka ne sadrže dokaz da su upravo ti porezni obveznici - izdavatelji računa obavili i isporuku, nalaz i mišljenje ne sadrži obrazloženje koji su to propisani elementi koje mora sadržavati dokument o iskladištenju i/ili međunarodni tovarni list i/ili vagarinka, a da dokument tužitelja taj podatak ne sadrži, a niti je navedeno koji to konkretni podatak ista dokumentacija ne sadrži, a morala je sadržavati prema nekom propisu u ocjeni njene vjerodostojnosti prema Zakonu o računovodstvu. Naime, tužitelju nije poznato da bi bilo koji dokument o iskladištenju robe sadržavao i podatak o dobavljaču robe koja je na skladištu. Međunarodni tovarni list (između ostalog u vezi isporuke) sadrži podatke o pošiljatelju i primatelju robe, što znači da pošiljatelj robe u pravilu i nije direktni isporučitelj robe. Ni iz priloga niti iz nalaza nije jasno koji to podatak u vezi izdanog računa (članak 60. ZPDV-a), dokumenta o iskladištenju i CMR-a (članak 58. i 59. ZPDV-a) nedostaje, odnosno na čemu se temelji mišljenje da su „izdavatelji računa mogla biti i neka druga društva, npr. društvo X ili društvo Y. Suprotno mišljenju vještaka, tužitelj tvrdi da mu se kao poreznom obvezniku koji je platio PDV iskazan na računu i koji je isporuku primio, temeljem Zakona o PDV-u ne može osporiti (nije nezakonito korišteno pravo na pretporez) u slučaju u kojemu bi zaračunatu isporuku primio i od društva X ili društva Y, kako to vještak navodi, što bi značilo od nekog drugog, a ne od izdavatelja računa. Da ta pretpostavka nije Zakonom o PDV-u u vezi članka 58. (na čiju primjenu se vještak poziva u vezi zakonitog korištenja prava na pretporez) propisana u vezi ostvarivanja prava na pretporez, tužitelj dokazuje sadržajem presude Suda EU u predmetu oznake C-277/14 i pri tome samo napominje da se odredbe nacionalnog zakonodavstva ne mogu tumačiti suprotno VI. Direktivi odnosno suprotno izraženim pravnim stajalištima u presudama Suda EU koje su za suce obvezujuće. Tužitelj zaključuje kako nalaz i mišljenje vještaka ne sadrži niti jedno konkretno utvrđenje u vezi nevjerodostojnosti dokumentacije da je tužitelj primio isporuke temeljem računa čija je vjerodostojnost osporena. Dodaje kako se navedeni razlozi odnose i na ulazne račune od dobavljača Agrarian services and trade d.o.o. i Mens & Co j.d.o.o. za isporuke umjetnog gnojiva. Tužitelju je nejasno kojom to dokumentacijom tužitelj uopće i može dokazati da su izdavatelji računa kao vlasnici robe raspolagali umjetnim gnojivom koje je direktno isporučeno primatelju iz Petrokemije d.o.o., a na čemu se temelji utvrđenje iz nalaza prema kojem su teoretski izdavatelji računa mogla biti i sasvim neka druga društva, npr. društvo X ili društvo Y. Ističe da su u konkretnom slučaju kao izdavatelji računa na računu navedeni društvo Agrarian services and trade i društvo Mens & CO, a dokaz da su navedena društva raspolagala tom robom kao vlasnici bi mogli biti samo njihovi ulazni računi od njihovog dobavljača Petrokemije d.o.o. Tvrdi da nalaz ne sadrži niti jedno konkretno i pojedinačno određeno utvrđenje tj. sadržaj točno određenog dokumenta na kojemu se temelji utvrđenje o podijeljenosti dokumentacije: računa i kalkulacije s primkom, s jedne strane i dokumentacije o isporuci robe (otpremnice i teretni list) s druge strane.

11. Tuženik je podneskom zaprimljenim 5. svibnja 2023. dostavio očitovanje prvostupanjskog tijela od 25. travnja 2023. na nalaz i mišljenje vještaka, kojim porezno tijelo nema primjedbi na nalaz i mišljenje u dijelu u kojem sudski vještak zaključuje da ne može utvrditi vjerodostojnost dokumentacije priložene uz račune, po kojima je GAŠPAR d.o.o. odbio pretporez u iznosu od 1.409.521,19 kn/187.075,63 eur, dok ne može prihvatiti nalaz i mišljenje u dijelu utvrđenja da postoji povezanost dokumentacije na način da bi se iz dokumenata o isporuci robe moglo utvrditi da bi upravo društva Bonto plus d.o.o., Stip Services d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. bila isporučitelji robe, s koje osnove su izdali račune za robu poreznom obvezniku Gašpar d.o.o., po kojima je odbijen pretporez u iznosu od 160.500,00 kn/21.302,01 eur.

11.1. Vezano uz račune društva Bonto plus d.o.o., porezno tijelo ističe da kalkulacija po primci broj 400093 od 30.04.2015. i CMR broj 2589968 i 2589967, koje su priložene uz ulazni račun broj 246-P1 15 od 30.04.2015. za nabavu 50.000,00 kg sojine sačme, nisu ovjereni pečatom od strane GAŠPAR d.o.o. Kao pošiljatelj na oba CMR-a naveden je GALA d.o.o. Slovenija (polje 1), primatelj BONTO PLUS (polje 2), dok je u polju 3 - predviđeno mjesto istovara u mjestu odredišta navedeno samo HRVATSKA, dakle, nije navedeno da je isporuka u [adresa] niti kome točno, a na vagarinkama 35389 i 39391 nije navedeno tko je dao robu na vaganje. Obrazlaže da su od prijevoznika VESNA KOZINA, autoprijevoz KOZINA, Požega, koji je ovjeren na navedenim CMR-ovima, zatražene dodatne obavijesti te su zaprimljene preslike računa broj 89A/P2/1 od 30.04.2015. i navedenih CMR-ova, iz kojih je vidljivo da je usluga prijevoza obračunata kupcu STIP SERVICES d.o.o., Popovec, dakle, prijevoz nije obračunat ni krajnjem kupcu GAŠPAR d.o.o., ali ni društvu koje je samo formalno ispostavilo račun BONTO PLUS d.o.o. Uz račun prijevoznika broj 89A/P2/1 priloženi su teretni listovi-prijevoznice broj 001113 na kojoj je navedeno da je pošiljatelj GALA d.o.o., mjesto utovara Koper 29.04.2015., primatelj Gašpar d.o.o. i to samo za 25.000 kg soje (a ne 50.000 kg kako je navedeno na računu broj 246-P1 15), ali teretni list- prijevoznica nije potpisana i ovjerena od strane GAŠPAR d.o.o. kao primatelja robe. Na teretnom listu-prijevoznici broj 001253 i to na 25.000 kg sojine sačme, koji je također priložen uz račun prijevoznika broj 89A/P2/1, kao primatelj je navedeno društvo T.S.H. BJELOVAR (dakle ne društvo GAŠPAR d.o.o.), a koja također nije potpisana i ovjerena od primatelja. Vezano uz ulazni račun broj 276-P1 15 od 08.05.2015. za nabavu 25.000,00 kg sojine sačme, od prijevoznika Vitez promet d.o.o., koji je naveden na CMR-u, zatražene su dodane obavijesti 18.05.2016., ali prijevoznik nije dao nikakvo pojašnjenje tko ga je angažirao za uslugu prijevoza.

11.2. Uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da je BONTO PLUS d.o.o. predao PDV obrasce samo za razdoblje od 01. do 04. mjeseca 2015. godine, dakle, ne i za svibanj 2015. godine kada je ispostavio račun broj 276-P1 15 od 08.05.2015., odnosno utvrđeno je da za svibanj 2015. godine nije prijavio i platio obvezu PDV-a. Vezanim nadzorom kod dobavljača BONTO PLUS d.o.o. je utvrđeno da od travnja 2015. godine nije dostavio poslovnu i knjigovodstvenu dokumentaciju (knjige ulaznih i izlaznih računa, ulazne i izlazne račune i dokumentaciju u vezi obračuna poreza na dodanu vrijednost). Porezni obveznik Bonto plus d.o.o. prijavio je porez na dodanu vrijednost samo za razdoblje 01.01. do 30.04. 2015. godine, a za razdoblja poslije, kada je izdavao račune poreznom obvezniku Stip services d.o.o., više nije podnosio prijave poreza na dodanu vrijednost. Uvidom u izvode žiro računa poreznog obveznika Bonto plus d.o.o. utvrđeno je da je porezni obveznik Stip services d.o.o u razdoblju 05.02. do 01.06.2015. vršio uplate značajnijih iznosa po računima zaprimljenim od društva Bonto plus d.o.o Prema podacima iz sudskog registra radi se o povezanim osobama. Vezanim nadzorom kod STIP SERVICES d.o.o. je utvrđeno da je, između ostalih dobavljača, dobavljač BONTO PLUS d.o.o. bio dobavljač koji je bio tampon društvo preko kojih se roba fakturirala od nestajućih trgovaca.

11.3. U odnosu na račune dobavljača Stip services d.o.o., porezno tijelo ističe da je vezanim nadzorom kod navedenog društva utvrđeno da je evidentirao ulazne račune za sojinu sačmu dobavljača GALA d.o.o., Ljutomer, SI59313846 i MS Ključarovci d.o.o., SI38992663, na koje je obračunat pretporez pri stjecanju. Porezno tijelo je od slovenskog poreznog tijela zatražilo informacije vezane za isporuku sojine sačme od slovenskih društava MS Ključarevci i Gala d.o.o. poreznom obvezniku Stip services d.o.o. (podatke o uvozniku u Sloveniju i isporučitelju slovenskim društvima, podatke o organizatoru prijevoza i prijevoznicima). Slovensko porezno tijelo dostavilo je dokumentaciju i očitovanje iz kojih je vidljivo je da je roba isporučena od strane slovenskog dobavljača MS Ključarevci d.o.o. i Gala d.o.o. STIP SERVICES d.o.o. je, kako je to utvrđeno vezanim nadzorom, ispostavio tri računa broj 220/POSL1/1 od 26.08.2015., broj 212/ POSL1/1 od 21.08.2015. i broj 212/ POSL1/1 od 28.08.2015. kupcu Gašpar d.o.o. Na zahtjev poreznog tijela navedeni kupac za tri ispostavljena računa od poreznog obveznika dostavio je međunarodne tovarne listove (CMR) za prijevoz sojine sačme iz Kopra pošiljatelja Gala d.o.o. i MS Ključarevci d.o.o. i primatelja poreznog obveznika Stip services d.o.o. u ukupnoj količini 100.000,00 kg koju je preuzeo Gašpar d.o.o., kalkulacije po primkama robe, robnu karticu po ulaznim količinama sojine sačme i izlaznim količina u proizvodnju stočne hrane ili prodaju sojine sačme različitim poljoprivrednim gospodarstvima. Iako postoji dokumentacija da je STIP SERVICES d.o.o. nabavio sojinu sačmu od Gala d.o.o. i MS Ključarevci d.o.o., porezno tijelo napominje da je vezanim nadzorom utvrđeno da je ukupna količina iznosila 100.000 kg sojine sačme, a da je GAŠPAR d.o.o. na kalkulacijama broj 400170 evidentirao 25.000 kg, na kalkulaciji broj 400171 evidentirao 25.000 kg i na kalkulaciji 400176 evidentirao 100.000 kg (ukupno 150.000 kg), a ne 100.000 kg koliko je nabavio STIP SERVICES d.o.o. Isto tako vezanim nadzorom kod STIP SERVICES d.o.o. je utvrđena neusklađenost ulaznih i izlaznih količina žitarica, utvrđeno je da Stip services d.o.o. nema vlastiti skladišni prostor, niti je iskazao troškove najma skladišnog prostora i nije predočio dokumentaciju temeljem koje bi porezno tijelo u ovom postupku moglo utvrditi da je imao u najmu skladišni prostor, niti je po primljenim računima evidentirao promet roba u tranzitu. Porezni obveznik je na izlaznim računima iskazao manju količinu žitarica od količina istih prema primljenim ulaznim računima. Uvidom u ulazne i izlazne račune u razdoblju 01.01. do 30.09.2015. utvrđeno je odstupanje između zaprimljene količine sojine sačme od 1.02.020,00 kg i izlazne količine od 801.000,00 kg, iz čega proizlazi razlika od 224.020,00 kg manje nabavljene sojine sačme od one koja je iskazana na izlaznim računima prema kupcima. Još jednom napominje da je utvrđeno da je STIP SERVICES d.o.o. iz Slovenije nabavio 100.000,00 kg sojine sačme, a da je GAŠPAR d.o.o. po tri ulazna računa broj 220/POSL1/1 od 26.08.2015., broj 212/ POSL1/1 od 21.08.2015. i broj 212/ POSL1/1 od 28.08.2015. zaprimio 150.000,00 kg sojine sačme.

11.4. Vezanim nadzorom kod STIP SERVICES d.o.o. je uvidom u pojedinačne isporuke utvrđeno da je porezni obveznik za kupce otkupljivao žitarice od poljoprivrednika, za koje nije izdavao otkupne blokove, a umjesto njih evidentirao je račune nestajućih trgovaca Berberović j.d.o.o., Bonto plus d.o.o., Manira d.o.o. i Presvjetla j.d.o.o., uz čije račune nema dokumentacije o stvarnim isporukama žitarica. Isto tako neevidentiranjem otkupa žitarica od fizičkih osoba STIP SERVICES d.o.o. podržavao je prodaju bez otkupnih blokova poljoprivrednika koji jesu u sustavu poreza na dodanu vrijednost i koji nisu prijavili ni platili porez na dodanu vrijednost radi prodaje za gotovinu. Također porezni obveznik STIP SERVICES d.o.o je ukupnim fiktivnim ulaznim računima evidentirao pretporez kod stečenih žitarica iz Slovenije, jer kod stjecanja mora na obrascu poreza na dodanu vrijednost iskazati istovremeno obračunski pretporez i porez (što nije učinio), a kod isporuke novi porez na dodanu vrijednost koji je sučelio sa pretporezom iskazanim na fiktivnim računima društava Berberović j.d.o.o., Bonto plus d.o.o., Manira d.o o. i Presvjetla j.d.o.o. Uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da je društvu STIP SERVICES d.o.o. suspendiran PDV ID broj 04.12.2015., budući da je nadzorom utvrđeno da postoji sumnja da sudjeluje u poreznoj prijevari.

11.5. Porezno tijelo nadalje navodi kako je kod poreznog obveznika MENS&CO j.d.o.o., Zagreb, OIB:52372158813, obavljen porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.09.2015. do 31.08.2016. godine (dakle, obuhvaćeno je razdoblje od 01.09.2015. do 31.12.2015. kada je društvo Mens&CO d.o.o. bio dobavljač društvu GAŠPAR d.o.o.), o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/16- 01/1035, URBROJ: 513-07-01-18-16 od 05.02.2018. Utvrđeno je da je poreznom obvezniku MENS&CO j.d.o.o. suspendiran PDV ID broj 11.03.2016. zbog osnovane sumnje da sudjeluje u poreznim prijevarama. Također je utvrđeno da je odgovorna osoba u društvu MENS&CO j.d.o.o. (koje je upisano u RPO **.**.2015.) MC, koja je dio 2014. godine bila zaposlena u Agrarian service and trade d.o.o. (za koje je također utvrđeno da je sudjelovao u poreznim prijevarama i koje je 30.10.2015. brisano iz registra obveznika poreza na dodanu vrijednost). Odgovorna osoba u društvu GAŠPAR d.o.o. je dala i izjavu da im je Mens & Co j.d.o.o. počeo prodavati sojinu sačmu u rujnu 2015., nakon što ih je kontaktirala MC, bivša zaposlenica tvrtke Agrarian service and Trade d.o.o., koja je rekla da je osnovala svoju tvrtku te da im može ponuditi sojinu sačmu. MENS&CO j.d.o.o. je u kružnim prijevarama u kojima je sudjelovao imao ulogu posrednika (brokera), kontrolirao je kao kupac i organizator prijevoza robni tijek od utovarnog skladišta do skladišta svojih kupaca (izjava odgovorne osobe), a njegovi dobavljači nisu bili u posjedu robe, jer je Mens&CO d.o.o. angažirao prijevoznika i našao kupca (njegovi dobavljači su imali ulogu „nestajućih trgovaca“ (missing trader).

11.6. Pregledom svih ulaznih računa za sojinu sačmu utvrđeno je da je porezni obveznik od MENS&CO j.d.o.o. iskazao nabavu i po računu broj 30/1/1 od 30.09.2015. za nabavu 25.000 kg sojine sačme, u ukupnom iznosu od 77.500,00 kn, od čega pretporez iznosi 15.500,00 kn na osnovicu od 62.000,00 kn. Uz račun se nalazi otpremnica broj 30 od 30.09.2015., kalkulacija po primci 400207 od 01.10.2015., teretni list broj 101/2015 prijevoznika EV tours d.o.o., [adresa], OIB:83482074157, na kojoj je kao pošiljatelj naveden INVEST SEDLIĆ d.o.o., mjesto i datum utovara [adresa] 30.09.2015., mjesto istovara [adresa], vagarinka-redni broj odvage 40 od 30.09.2015. koju je sastavilo društvo SEDLIĆ d o o koje je izvršilo i vaganje robe. Uz račun se nalazi i otpremnica broj 013458 koju je izdalo društvo INVEST SEDLIĆ d.o.o., iz koje je vidljivo da je sačma otpremljena od INVEST SEDLIĆ d.o.o. do GAŠPAR d.o.o., a kao kupac je naveden MENS AND COMPANY j.d.o.o., što potvrđuje da je i ovdje MENS&CO j.d.o.o. imao ulogu posrednika (brokera).

11.7. Kod društva INVEST SEDLIĆ d.o.o. proveden je porezni nadzor za razdoblje od 01.01. do 31.12.2015. te mu je osporen ukupan pretporez po ulaznim računima dobavljača za sojinu sačmu. Vezanim nadzorom kod INVEST SEDLIĆ d.o.o., o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/l-471-02/20-01/20, URBROJ: 513-07-23/3-20-2 od 03.03.2020., utvrđeno je da je društvu INVEST SEDLIĆ d.o.o. u rujnu 2015. godine (kada je bio pošiljatelj robe do GAŠPAR d.o.o., a očito i stvarni isporučitelj robe, a ne MENS&CO j.d.o.o. koji je ispostavio samo formalno račun) dobavljač bio Femina fortis d.o.o., OIB:74388054758, Ulica Omorika 21, Zagreb. Prema podacima prikupljenima i utvrđenima nadzorom kod obveznika FEMINA FORTIS d.o.o. (obavljen od strane PU Zagreb, predmet KLASA: 471-02/17-01/389), kao jednog od većih dobavljača poreznog obveznika INVEST SEDLIĆ d.o.o. tijekom 2015. godine, utvrđeno je da je dobra za koja je FEMINA FORTIS d.o.o. izdao račune obvezniku INVEST SEDLIĆ, FEMINA FORTIS d.o.o. u svojim poslovnim knjigama i poreznim evidencijama iskazala kao nabavu od dobavljača REGIMENTUM STIL j.d.o.o. Utvrđeno je da je soja u Republici Hrvatskoj prodavana po nižoj cijeni od one po kojoj je Reggimentum Stil d.o.o. (prvi u lancu u RH) iskazao nabavu iz EU, iz AGRO ZRNO d.o.o. Slovenija (član društva te ujedno odgovorna osoba društva je hrvatski građanin TC, [adresa]). Prema podacima Porezne uprave, TC bio je od 01.04.2015. do 06.10.2015. zaposlen u društvu SEDLIĆ d.o.o., Berek54, Berek, OIB: 31937776003, povezanom sa INVEST SEDLIĆ d.o.o.

11.8. Porezno tijelo ističe da sukladno propisima primatelj računa nema pravo na odbitak pretporeza samo temeljem formalne činjenice da je primio račun na kojem je iskazan porez na dodanu vrijednost. Ako se utvrdi da je porezni obveznik primio račun za isporučenu robu, a nema dokaza da je upravo osoba koja je izdala račun izvršila i isporuku, odnosno ako se račun temelji na neistinitoj transakciji, to znači da isporuka nije uopće izvršena ili je izvršena od strane druge osobe, pa porezni obveznik nema pravo na odbitak pretporeza. Iz same zakonske definicije pretporeza proizlazi da se pretporez može odbiti samo ako je ispostavljen račun propisanog sadržaja od strane poduzetnika koji je u sustavu PDV-a te ako je račun vjerodostojna knjigovodstvena isprava koja nedvojbeno dokazuje da je isporuka zaista obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe. Stoga je tijekom nadzora osporeno pravo na odbitak pretporeza u smislu presude Suda EU broj C-439/04 i C-44/04 i članaka 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost osnovom prethodno opisanih računa.

12. Na raspravi 18. siječnja 2024. saslušan je vještak Darko Prpić, koji je izjavio da ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja. U odnosu na podnesak tužitelja se očitovao da je sukladno Zakonu o računovodstvu, Općem poreznom zakonu i Zakonu o PDV-u utvrdio, za dio računa, da iz priložene popratne dokumentacije ne može nedvosmisleno utvrditi da je izdavatelj računa isporučitelj robe, a za dio računa je utvrdio da postoji mogućnost povezivanja popratne dokumentacije s računom, odnosno iz CMR dokumentacije proizlazi da je primatelj robe društvo koje izdaje račun tužitelju. U odnosu na podnesak tuženika, vještak se očitovao da je uz podnesak priložena dokumentacija već ranije bila priložena spisu te da je za navedene račune u tablicama u prilogu prikazao iz kojeg razloga su isti uzeti u obzir kao mogućnost povezivanja izdanih računa s izvršenim isporukama. Vještak prilikom utvrđivanja isporuke robe nije uzimao u obzir da je izdavateljima računa suspendiran PDV ID broj nakon što su izvršena izdavanja računa koja su predmet ovog postupka.

12.1. Na pitanje opunomoćenice tužitelja da li je na temelju navedenog nesporno da je isporuka izvršena, vještak odgovara da ne može decidirano utvrditi da je isporuka izvršena, ali može reći da je prilikom izrade nalaza izvršio uvid u dio dokumentacije prema kojoj tužitelj evidentira primitak robe u svom knjigovodstvu odnosno poslovnim knjigama sačinjava kalkulacije, izvršava daljnje evidentiranje raspolaganjem iste robe kroz skladište veleprodaje izdavanjem otpremnica ili maloprodajom zaduživanjem dućana, ali s obzirom na zadatak za vještačenje te da, u jednom dijelu, iz popratne dokumentacije o isporuci nije mogao utvrditi da je povezano s izdavateljem računa, vještak nije izvršavao uvid u cjelokupno poslovanje tužitelja i utvrđivanje da je ta roba knjigovodstveno evidentirana, ali načelno iz većine CMR-ova bi proizlazilo da se roba isporučuje tužitelju.

12.2. Opunomoćenica tužitelja ističe kako je i u nalazu i mišljenju navedeno da se na temelju pregledanih računa i dokumentacije ne može utvrditi da li je roba tužitelju isporučena od društva X ili društva Y, pa predlaže provođenje dopunskog vještačenja pregledom svih ulaznih računa iz predmetnog razdoblja nadzora, kako bi se utvrdilo da je roba isporučena upravo od dobavljača koji su izdali račun, ako nema drugih ulaznih računa za istu robu.

12.3. Na pitanje opunomoćenice tuženika zašto nisu uzete u obzir obavijesti autoprijevoznika ČC, na koje se tuženik poziva, a iz kojih je vidljivo da usluga prijevoza nije obračunata tužitelju ni izdavatelju računa, vještak vrši uvid u spis te odgovara da je u svom nalazu naveo da iz priloženog CMR-a proizlazi da je primatelj robe Bonto plus i da je autoprijevoznik Kozina te da odgovara količinama fakturiranim na računu, pa bi mogao reći da je račun izdan za navedenu isporuku, a da li je stvarno ta isporuka izvršena ili je navedeni CMR falsificiran kao vještak za financije i računovodstvo to ne može utvrditi, a posebno vezano uz navode Porezne uprave da je prijevoznik Kozina u pisanoj obavijesti naveo da je usluga prijevoza obračunata kupcu Stip services d.o.o.

12.4. Na pitanje opunomoćenice tuženika zašto nije uzeo u obzir okolnost da dobavljač tužitelja Stip services d.o.o. ima dokaze o nabavi 100.000 kg sojine sačme, a tužitelju je isporučio 150.000 kg sojine sačme, vještak navodi da je Stip services d.o.o. tužitelju izdao račune na 150.000 kg i postoje CMR-ovi također na 150.000 kg. Opunomoćenica tuženika obrazlaže da navedena okolnost, zajedno s činjenicom da se na CMR-u kao mjesto isporuke navodi samo Hrvatska bez adrese, ukazuje na nevjerodostojnost CMR-a. Vještak navodi da je u tablici, koja je prilog nalazu i mišljenju, na stranici 6 navedeno upravo tih 6 CMR-ova koje tuženik prilaže svom očitovanju na nalaz i mišljenje, dakle, isti su uzeti u obzir.

12.5. Opunomoćenica tužitelja ističe da je irelevantno kome je prijevoznik ČC isporučio račun za transport robe, u vezi dokumentacije koja dokazuje da je tužitelj robu zaprimio, a što je predmet dokazivanja i uvjet za odbitak pretporeza. Također ističe da predmet nadzora i vještačenja nisu bili tužiteljevi dobavljači ni da li oni raspolažu urednom dokumentacijom da su zaprimili robu koju su dalje prodali.

13. Sud je odredio provođenje dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sa zadatkom vještaku da utvrdi u odnosu na račune koji su nalazom i mišljenjem od 20. ožujka 2023. ocijenjeni nevjerodostojnim: 1. Da li se na temelju pregleda cjelokupne dokumentacije tužitelja iz razdoblja obuhvaćenog nadzorom može utvrditi da je roba po tim računima isporučena tužitelju i od kojeg dobavljača? 2. Da li je tužitelj kupovao robu po tržišnim cijenama ili po cijenama znatno nižim od prosječne (kako tvrdi tuženik u osporenom rješenju)?

13.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 2. prosinca 2024. vještak daje tabličnu rekapitulaciju evidentiranog ulaza sojine sačme rinfuza po količini i vrijednosti robe te partneru na robnoj kartici tužitelja za 2015.g. Ukupno je evidentiran ulaz sojine sačme u količini 1.972.203,55 kg i vrijednosti 5.217.978,84 kn. Poslovni partneri su: Agrarian service and trade d.o.o., Bonto plus d.o.o., Stip services d.o.o., Mens&co j.d.o.o., Berberović j.d.o.o., Euro-orbis d.o.o. Prema robnoj kartici za 2015.g. tužitelj nije evidentirao ulaz robe drugih dobavljača, stoga se ne može utvrditi da je tužitelj nabavljao robu drugih dobavljača i ako jest, od kojih dobavljača. Kada se uzme u obzir da je na robnoj kartici evidentirano i razduženje robe, odnosno, izlaz robe kupcima (npr. OPG Božo Drago, OPG Fridrih Goran, PG vl. Rajčević Boško i dr.), može se zaključiti da je tužitelj raspolagao zalihama robe koje su prodavane, ali je li roba zaprimljena po računima koji su nalazom i mišljenjem vještaka od 20.3.2023. ocijenjeni nevjerodostojnim, vještak se ne može očitovati.

13.2. Nadalje vještak daje tabličnu rekapitulacijau evidentiranog ulaza umjetnog gnojiva po količini i vrijednosti robe te partneru na robnim karticama tužitelja za 2015.g. Poslovni partneri su: Agrarian service and trade d.o.o., Agrokor trgovina d.d., Mens&Co j.d.o.o., Cipker 96-invest kft. Ukupno je evidentiran ulaz umjetnih gnojiva u količini 658.700,00 kg i 67 tona te vrijednosti 1.835.162,20 kn. Prema robnim karticama za 2015.g. tužitelj je evidentirao ulaz robe drugih dobavljača na dvije kartice i to:

Agrokor trgovina d.d. za KAN 27% (1 nabavka 24.750 kg od 28.3.2015. vrijednosti 48.439,56 kn) te Cipker 96-Invest Kft. za NPK 16:16:16 50/1 (4 nabavke, jedini dobavljač za ovu vrstu umjetnog gnojiva), a na ostalih šest robnih kartica nije evidentirao ulaz robe drugih dobavljača, stoga se ne može utvrditi da je tužitelj nabavljao robu drugih dobavljača i ako jest, od kojih dobavljača. Kada se uzme u obzir da je na robnim karticama evidentirano i razduženje robe, odnosno, izlaz robe kupcima (npr. Mršić trade d.o.o., OPG Vujčetić Predrag, OPG Juranić Marijan, Malgor d.o.o., OPG Tunić Adam, [obrt], OPG Kovač Katica, OPG Biškup Vlado, OPG Juranić Marijan, [obrt], Luma-prom d.o.o., OPG Biškup Vlado, Mršić trade d.o.o.), može se zaključiti da je tužitelj raspolagao zalihama robe koje su prodavane, ali je li roba zaprimljena po računima koji su nalazom i mišljenjem vještaka od 20.3.2023. ocijenjeni nevjerodostojnim, vještak se ne može očitovati.

13.3. S obzirom da se 2015.g. evidentirani ulaz sojine sačme rinfuza na skladište odnosi isključivo na izdavatelje računa Agrarian service and trade d.o.o., Bonto plus d.o.o., Stip services d.o.o., Mens&Co j.d.o.o., Berberović j.d.o.o. i Euro-orbis d.o.o., nisu dostupne jedinične nabavne cijene drugih dobavljača, niti se može utvrditi prosječna ili tržišna nabavna cijena za nabavke od drugih dobavljača. Jedinične nabavne cijene koje se odnose na račune Agrarian service and trade d.o.o., Mens&Co j.d.o.o., Berberović j.d.o.o. i Euro-orbis d.o.o., koji su nalazom i mišljenjem vještaka od 20.3.2023. ocijenjeni nevjerodostojnim, nije moguće usporediti s prosječnim ili tržišnim cijenama drugih dobavljača, jer iste nisu dostupne.

13.4. 2015.g. se evidentirani ulaz umjetnog gnojiva na skladište odnosi na 4 izdavatelja računa: Agrarian service and trade d.o.o., Mens&Co j.d.o.o., Agrokor trgovina d.d. i Cipker 96-Invest Kft. Za umjetno gnojivo KAN 27%, uz izdavatelje računa Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o., evidentirana je jedna nabava od dobavljača Agrokor trgovina d.d. po jediničnoj cijeni 1,96 kn/kg. S obzirom da se radi (samo) o jednoj usporednoj nabavi, nije moguće utvrditi prosječnu ili tržišnu cijenu te s istom usporediti jedinične nabavne cijene iz računa Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. Za umjetno gnojivo NPK 16:16:16 50/1 Cipker 96-Invest Kft. je jedini dobavljač, evidentirane su 4 nabavke po jediničnoj cijeni 2,50 kn/kg, s obzirom da nema nabavki od Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. za ovu vrstu umjetnog gnojiva, nije moguće izvršiti usporedbu cijena. Za ostale vrste umjetnog gnojiva, jedinične nabavne cijene koje se odnose na račune Agrarian service and trade d.o.o. i Mens&Co j.d.o.o. koji su nalazom i mišljenjem vještaka od 20.3.2023. ocijenjeni nevjerodostojnim, nije moguće usporediti s prosječnim ili tržišnim cijenama drugih dobavljača jer iste nisu dostupne.

14. U podnesku od 27. siječnja 2025. tužitelj i dalje ustraje da je ispunio sve propisane materijalnopravne i formalne pretpostavke za korištenje prava na pretporez u vezi primjene članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a koji propisuje da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Prema zaključku vještaka od 2. prosinca 2024., prema ukupno evidentiranom ulazu sojine sačme u količini 1.972.203,55 kg i vrijednosti 5.217.978,84 kn te umjetnog gnojiva u količini 658.700,00 kg i 67 tona te vrijednosti 1.835.162,20 kn, tužitelj je raspolagao zalihama robe koje su prodavane. Isto znači da je dokazano da je u smislu članka 58. Zakona o PDV-u tužitelj primio isporuku robe u navedenoj količini i po navedenoj vrijednosti. Kao drugi uvjet za priznavanje prava na pretporez je da je isporuka primljena od drugog poreznog obveznika. U konkretnom slučaju je nesporno da su svi zaprimljeni računi izdani od poreznog obveznika (poreznog obveznika u sustavu PDV-a). Tužitelj ističe da člankom 58. Zakona o PDV-u nije propisano da je pravna pretpostavka za priznavanje prava na pretporez upravo i dokazivanje da je isporuka primljena od izdavatelja računa koji je bio u posjedu robe. Tvrdi kako utvrđenje vještaka da se ne može očitovati o tome je li isporuka primljena od „tog“ poreznog obveznika - izdavatelja računa ne utječe na zakonitost korištenja prava na pretporez, upravo zato što u postupku i nije dokazano da tužitelj nije primio isporuku u smislu članka 7. Zakona o PDV-u (Predmet oporezivanja je isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu. Isporukom dobara smatra se prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom.) Zaključuje kako je u postupku dokazano da je tužitelj isporuku primio - raspolagao je robom, račun je primljen od drugog poreznog obveznika u sustavu PDV-a i račun sadrži sve zakonom propisane elemente za priznavanje prava na pretporez.

14.1. Osim toga, čak i u slučaju da se odredba članka 58. Zakona o PDV-u pogrešno primjenjuje, na način da porezni obveznik mora dokazati da je isporuku primio od tog poreznog obveznika koji je bio u posjedu robe, tužitelj ističe to da je teret dokaza na poreznom tijelu, a što u postupku nije dokazano. Radi se o formalnim greškama u vidu registracija prijevoznih sredstava i drugim formalnim pogreškama, sve detaljno u tužbi opisano, a niti vještak se nije pozvao na dokumentaciju prema kojoj bi se moglo zaključiti da isporuka nije primljena od poreznog obveznika koji je račun izdao, nego je u zaključku naveo da se o tome ne može očitovati. Dakle, ako se niti vještak temeljem pregledane dokumentacije ne utvrđuje da roba nije mogla biti primljena od izdavatelja računa, u tom slučaju u predmetnom postupku nije dokazano da tužitelj nije ostvario bilo koju pravnu pretpostavku za ostvarivanje prava na pretporez propisanu člankom 58. stavkom 1. Zakona o PDV-u, a na čiju primjenu se tuženik i poziva u konkretnom slučaju. S tim u vezi tužitelj ponovno upire na primjenu presude u spojenim predmetima C-80 i C -142/11, a koje upravo i služe kao smjernice za pravilnu primjenu nacionalnog zakonodavstva u vezi ostvarivanja prava na pretporez, ovdje konkretno članka 58. stavak 1. Zakona o PDV-u, a primjenom koje se tužitelju nezakonito osporava pravo na pretporez. Slijedom utvrđenja vještaka da je tužitelj raspolagao robom koja mu je i zaračunata, a u ovom slučaju čak ni utvrđenja poreznog tijela nisu usmjerena na postojanje fiktivnih isporuka, tužitelj se poziva na primjenu presude u predmetu C- 430/19 u vezi drugog, trećeg i četvrtog pitanja. U vezi utvrđenja vještaka da se radi o nevjerodostojnoj dokumentaciji u vezi izdavatelja računa, odnosno u vezi dokumentacije o isporuci robe od tog dobavljača (dokument o iskladištenju, međunarodni tovarni list i vagarinka), a pored utvrđenja da je tužitelj robom stvarno raspolagao, tužitelj ističe kako to nisu dokazi temeljem kojih mu se može osporiti pravo na pretporez, i to utvrđenje tužitelj temelji na presudi oznake C-18/13.

14.2. Tužitelj nadalje navodi kako vezano za cijene po kojima je tužitelj kupovao robu vještak zaključuje da cijene dobavljača po čijim računima je osporeno pravo na pretporez nije moguće usporediti s prosječnim ili tržišnim cijenama drugih dobavljača jer iste nisu dostupne, i to kako u vezi prosječne cijene sojine sačme, tako i u vezi prosječne cijene umjetnog gnojiva. Slijedom takvog utvrđenja vještaka, navod tuženika da je tužitelj kupovao robu po cijenama znatno nižim od prosječne očito da nije utemeljen na niti jednom dokazu koji bi mogao biti relevantan za takvo utvrđenje.

15. Tuženik je dostavio očitovanje prvostupanjskog tijela od 27. siječnja 2025., u kojem vezano za pozivanje tužitelja na presude C-82 i C-142/11, porezno tijelo ističe kako iste nisu primjenjive na slučaj tužitelja, jer se ne radi o uskraćivanju pretporeza zbog formalnog razloga, s obzirom da u konkretnom slučaju tijek isporuke ukazuje na postojanje lančane PDV prijevare, što je po objektivnim kriterijima tužitelju moralo biti poznato. U skladu s praksom Suda Europske unije iskaznom u presudama C-384/04, C-409/04, kao i C439/04 i C-440/04, u takvim slučajevima je opravdano uskratiti poreznom obvezniku pravo na iskazani porez.

15.1. U odnosu na dopunu nalaza i mišljenja vještaka porezno tijelo ističe kako ne osporava nabavljene količine, ali navodi da su vezanim nadzorom kod poreznih obveznika Transporti Ilija j d.o.o. i Agrariran Service and trade d.o.o. i prilikom nadzora ulaznih računa dobavljača Agrarian Service and trade d.o.o kod tužitelja inspektorice utvrdile da je „put“ sojine sačme slijedeći: Slovenski prodavatelj ITS Sopor/MS Ključarovci/Sofimex - Transporti Ilija j.d.o.o. Zagreb - Sabiha usluge j.d.o.o. Zagreb - Agrarian service and trade d.o.o Zagreb - GAŠPAR d.o.o Bjelovar.

15.2. Kod poreznih obveznika Transporti Ilija j d.o.o i Agrarian service and trade d.o.o. utvrđeno je da je porezni obveznik Transporti Ilija j d.o.o (nestajući trgovac) ispostavljao račune za sojinu kupcu Sabiha usluge j.d.o.o. kao glavnom kupcu, da je Sabiha usluge j.d.o.o. dalje ispostavljao račune prema Agrarian service and trade d.o.o. (provodnici), a Agrarian service and trade d.o.o. ispostavljao račune krajnjem kupcu Gašpar d.o.o. [adresa]. Iz poslovnih događaja vidljivo je da se između slovenskih poreznih obveznika i Gašpar d.o.o. pojavljuje „nestajući trgovac“ Transporti Ilija j.d.o.o., koji iskazuje porez na dodanu vrijednost na računima, a isti u pravilu ne prijavljuje i ne plaća te da se interpoliraju „provodnici" Sabiha usluge j.d o.o i Agrarian service and trade d.o.o koji jedan drugome fakturiraju robu bez ili sa malom razlikom u cijeni. Osim Agrarian service and trade d.o.o., kao dobavljači za sojinu sačmu pojavljuju se Bonto plus d.o.o., Stip Services d o o , Berberovićj d o.o. i Euro Orbis d.o.o. Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor pokrenula je postupak poreznog nadzora kod poreznog obveznika Agrariran service and trade d.oo., Sabiha usluge j.d.o.o. . Transporti Ilija j.d.o.o., Gugglet plan j.d.o.o., Mens&CO d o.o. i drugih te je poreznim nadzorom utvrđeno da svi oni sudjeluju u kružnim prijevarama na način da navedena trgovačka društva trguju genetski modificiranom sojinom sačmom iz Brazila. Sojina sačma uvozi se preko Luke Koper i slovenskih poreznih obveznika, koji istu fakturiraju s poreznim oslobođenjem nestajućim trgovcima iz RH. Iz CMR-ova koji su opisani u zapisniku razvidno je da je sojina sačma direktno dolazila od slovenskih prodavatelja u skladište društva GAŠPAR d.o.o., iz čega proizlazi da je društvo GAŠPAR d.o.o. trebalo iskazati stjecanje sojine sačme iz Europske unije, odnosno iskazati istovremeno i pravo na odbitak pretporeza i obvezu PDV-a, ne preko „provodnika“ i „nestajućih trgovaca“ iskazati pravo na odbitak pretporeza.

15.3. Porezno tijelo nadalje navodi da je tužitelj od dobavljača Cipker 96 Invest Kft, Mađarska, HU23563027, imao stjecanje dobara odnosno umjetnog gnojiva iz Europske unije, dok je umjetno gnojivo na domaćem tržištu nabavljao od Agrarian service and trade d.o.o. i MENS&CO j.d.o.o., a društvo Agrokor trgovina d.o.o. se navodilo samo na otpremnicama Petrokemije Kutina. Pregledom ulaznih računa kod Gašpar d.o.o. inspektorice su utvrdile da je na otpremnicama za umjetno gnojivo koje se sastavljaju u Petrokemija d.d. Kutina kao primatelj/kupac naveden Borealis L.AT. gmbh Austrija. Vezanim nadzorom kod poreznih obveznika Transporti Ilija j.d.o.o. i Agrariran service and trade d.o.o. i prilikom nadzora ulaznih računa dobavljača Agrarian service and trade d.o.o. kod poreznog obveznika Gašpar d.o.o. inspektorice su utvrdile daje „put" umjetnog gnojiva slijedeći: Borealis L.A.T. gmbh Austrija - Transporti Ilija j.d.o.o. Zagreb - Sabiha usluge j.d.o.o. Zagreb - Agrarian service and trade d.o.o. Zagreb - Gašpar d.o.o. [adresa]. Porezno tijelo obrazlaže da je poreznom obvezniku Transporti Ilija j.d.o.o. dobavljač za umjetno gnojivo društvo Borealis L.A T. Gmbh, Austria, da je porezni obveznik Sabiha usluge j.d.o.o. kupac umjetnog gnojiva od dobavljača Transporti Ilija j.d.o.o., da je porezni obveznik Sabiha usluge j.d.o.o. dalje ispostavljao račune za umjetno gnojivo prema Agrarian service and trade d o o., da je Agrarian service and trade d.o.o ispostavljao račune za umjetno gnojivo krajnjem kupcu Gašpar d.o.o. [adresa]. Vezanim nadzorom kod poreznog obveznika MENS&CO d.o.o. i prilikom nadzora ulaznih računa dobavljača MENS&CO d.o.o. kod poreznog obveznika Gašpar d.o.o. inspektorice su utvrdile da su neki od „putova“ računa za umjetnog gnojiva slijedeći:

1. Borealis L.A T. gmbh Austrija - Berberović j.d.o.o Zagreb - MENS&CO d.o.o.

- Gašpar d.o.o. [adresa] (ili i još nekom drugom krajnjem kupcu),

2. Borealis L.A.T. gmbh Austrija -Gyroscope j.d.o.o. Zagreb - MENS&CO d.o.o.

- Gašpar d.o.o. [adresa] (ili i još nekom drugom krajnjem kupcu),

3. Borealis L.A.T. gmbh Austrija -Gyroscope j.d.o.o. Zagreb - Agritrade d.o.o. Koprivnica - MENS&CO d.o.o. - Gašpar d.o.o. [adresa] (ili i još nekom drugom krajnjem kupcu).

Iz ulaznih računa koji su opisani u zapisniku razvidno je da je umjetno gnojivo Petrokemija Kutina isporučivala kupcu Borealis L.A.T. gmbh Austrija, da su društva Berberović j.d.o.o. Zagreb, MENS&CO d.o.o., Gyroscope j.d.o.o Zagreb samo „nestajući trgovci" ili „provodnici“ te da je društvo GAŠPAR d.o.o. trebalo iskazati stjecanje umjetnog gnojiva iz Europske unije, odnosno iskazati istovremeno i pravo na odbitak pretporeza i obvezu PDV-a, a ne preko „provodnika" i „nestajućih trgovaca" iskazati pravo na odbitak pretporeza, s obzirom da je na otpremnicama društva Petrokemija Kutina navedeno da je kupac Borealis L.A.T. gmbh Austria.

15.4. Vezano uz cijene po kojima je tužitelj nabavljao robu, prvostupanjsko tijelo navodi da ovdje nisu od presudne važnosti prosječne ili tržišne cijene sojine sačme, već činjenica da Transporti Ilija j.d.o.o. ispostavlja izlazne račune prema kupcu Sabiha usluge j.d.o.o. po cijeni nižoj za cca 10% od one po kojoj je nabavio sojinu sačmu od slovenskog dobavljača, a svaki slijedeći „provodnik" i „nestajući trgovac" na domaćem tržištu, kako bi iskazao svoju svrhu kao dobavljača, iskazuje cijenu prema svom kupcu veću za 0,71%, pa tako na kraju i prema GAŠPAR d.o.o. za 0,71%, a krajnja cijena je još uvijek niža od one po kojoj je Transporti Ilija j.d.o.o. sojinu sačmu prodao prvom kupcu u nizu u Republici Hrvatskoj. Iz usporedbe vrijednosti po kojima je Transporti Ilija j.d.o.o. nabavljao umjetno gnojivo od svog dobavljača Borealis L.A.T.Gmbh Austria, utvrđeno je da su nabavne cijene niže od onih u daljnjem lancu prodaje. Tako proizlazi da je nabavna vrijednost umjetnog gnojiva u društvu Gašpar d.o.o. oko 4% manja od one prve ulazne po kojoj je nabavljao Transporti Ilija j.d.o.o. od austrijskog dobavljača.

16. Na raspravi 25. ožujka 2025. tužitelj ističe da se prvostupanjsko tijelo isključivo poziva na presudu Suda EU u predmetu H, a iz koje proizlazi da je potrebno dokazati objektivne okolnosti iz kojih proizlazi da je porezni obveznik znao ili morao znati da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima. U odnosu na očitovanje prvostupanjskog tijela od 27. siječnja 2025., ističe da prvostupanjsko tijelo utvrđuje da se radilo o stjecanju iz EU te predaje u spis i tuženiku rješenje tuženika doneseno u drugom predmetu u situaciji kada porezni obveznik nije prijavio stjecanje iz EU, ali je utvrđeno da se o tome radi, a tuženik je zaključio da u tom slučaju porezni obveznik ima obvezu, ali istovremeno i pravo na pretporez sukladno načelu neutralnosti PDV-a.

16.1. Tuženik obrazlaže da se porezna obveza temelji na sudjelovanju u lančanoj prijevari PDV-a i postojanju objektivnih okolnosti na temelju kojih je utvrđeno da je tužitelj morao znati da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima, jer nije proveo minimum potrebnih provjera da se uvjeri da ne sudjeluje u lančanoj prijevari PDV-a, kao što je navedeno u prvostupanjskom rješenju i zapisniku sa sudske rasprave u 2022. godini. Ako je potrebno, predlaže saslušanje porezne inspektorice ŽC iz PU Bjelovar. U odnosu na danas priloženo rješenje tuženika od 29.03.2024. smatra da se radi o činjenično drugačijoj situaciji te da se zaključci tuženika iz tog predmeta ne mogu primijeniti na ovaj predmet.

16.2. Opunomoćenica tužitelja navodi da je potpuno ista situacija kad je na CMR-u iskazano stjecanje iz EU i stjecatelj porezni obveznik ovdje tužitelj. Poziva se na odredbe članka 127. stavka 1. i 3. Zakona o PDV-u te ističe da porezni obveznik za dug može odgovarati tek nakon primitka obavijesti Porezne uprave.

16.3. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem porezne inspektorice, budući da je tuženik tijekom spora u spis dostavio opširna pisana očitovanja poreznog tijela o svim činjenicama i okolnostima konkretnog predmeta.

17. Dakle, porezno tijelo ne osporava da je tužitelj nabavio količine sojine sačme i umjetnog gnojiva koje su iskazane na računima po kojima je tužitelju osporeno pravo na odbitak PDV-a, odnosno ne osporava da su isporuke izvršene. Porezno tijelo ističe da su dobavljačima ukinuti PDV brojevi zbog sudjelovanja u kružnoj PDV prijevari te navedenu prijevaru detaljno obrazlaže. Međutim, činjenica da su dobavljači tužitelja bili uključeni u kružnu prijevaru među strankama uopće nije sporna, jer tužitelj to ne osporava, već ističe da za navedenu činjenicu nije znao niti mogao znati, a postojanje PDV prijevare kako ju opisuje porezno tijelo nije upitno ni za sud. Nije sporno niti da su dobavljačima tužitelja ukinuti PDV brojevi, ali tek nakon izdavanja računa po kojima je tužitelj koristio pretporez. Što se tiče cijena po kojima je tužitelj kupovao robu, vještak na temelju dokaza u spisu cijene nije mogao usporediti s prosječnim ili tržišnim cijenama drugih dobavljača, jer iste nisu dostupne, dok porezno tijelo ističe da ovdje nisu od presudne važnosti prosječne ili tržišne cijene, nego to što je krajnja cijena prema tužitelju niža od one po kojoj je Transporti Ilija j.d.o.o. sojinu sačmu prodao prvom kupcu u nizu u Republici Hrvatskoj, odnosno od one prve ulazne po kojoj je nabavljao umjetno gnojivo od austrijskog dobavljača. Ostaje, međutim, nejasno kako je tužitelj mogao znati po kojoj cijeni su njegovi dobavljači nabavili robu.

18. Iako se ni tuženik niti prvostupanjsko tijelo ne pozivaju na čl. 127. Zakona o PDV-u, već na članke 57. i 58. toga Zakona, koje odredbe su citirane u točkama 7. do 7.3. obrazloženja ove presude, svoje odluke obrazlažu (i u rješenjima i u očitovanjima tijekom spora) time da je tužitelj trebao znati da sudjeluje u prijevarnim radnjama i da je svojim postupcima i radnjama postao sudionik u poreznoj prijevari, pozivajući se na praksu Suda EU.

19. Da bi se poreznog obveznika kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga utvrdilo odgovornim za plaćanje PDV-a, moraju se utvrditi objektivne okolnosti iz kojih proizlazi da je znao ili morao znati da s takvom transakcijom sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a. Tako je propisano člankom 127. Zakona o PDV-u te proizlazi i iz prakse Suda EU na koju se pozivaju i tužitelj i tuženik. U nedostatku takvih objektivnih okolnosti, PDV se ne može naplatiti od krajnjeg kupca kojem je isporuka izvršena, pozivanjem na neispunjenje formalnih pretpostavki iz čl. 57. i 58. Zakona o PDV-u, u slučaju kada takav kupac ima račun sa svim propisanim sadržajem, koji je izdao obveznik PDV-a i na kojem je iskazan PDV. Naime, pretpostavke za primjenu čl. 127. Zakona o PDV-u se ne mogu izbjeći ukazivanjem na nevjerodostojnost popratne dokumentacije priložene uz račune u smislu čl. 57. i 58. Zakona o PDV-u, kada porezno tijelo sva svoja saznanja i zaključke o nevjerodostojnosti te dokumentacije temelji na postojanju kružne PDV prijevare, za koju je i samo saznalo tek nakon izdavanja osporenih računa. Nadalje, tužitelju se ne može staviti na teret to što njegovi dobavljači Agrarian Service and trade d.o.o., Bonto plus d.o.o., Stip Service d.o.o., Mens&CO d.o.o., Berberović j.d.o.o. i Euro Orbis d.o.o. nemaju urednu dokumentaciju u vezi nabave sojine sačme i umjetnog gnojiva od svojih dobavljača, uzimajući u obzir da na tako nešto tužitelj nema utjecaja niti u tu dokumentaciju ima uvid te kraj nesporne činjenice da je tužitelj isporuke primio.

20. Iako je i sudski vještak utvrdio da dijelom ne postoji povezanost dokumentacije, na način da bi se iz dokumentacije o isporuci robe moglo utvrditi da bi upravo navedena društva bila isporučitelji robe s koje osnove bi izdali račune za robu tužitelju (jer izdavatelji računa nisu naznačeni na dokumentima o isporuci robe - dokumentu o iskladištenju, međunarodnom tovarnom listu i vagarinki), ni vještak niti tuženik ne spore da su računi formalno uredni i da su isporuke dobara obavljene, jer je razvidno tužiteljevo daljnje raspolaganje zaprimljenim količinama robe kupcima koji nemaju veze s kružnom prijevarom. U takvoj situaciji tužitelj temeljem urednih računa izdanih od obveznika PDV-a i obavljenih isporuka ima pravo na odbitak PDV-a sukladno čl. 57. i 58. Zakona o PDV-u. To stoga što je ispostavljen račun propisanog sadržaja od strane poduzetnika koji je u vrijeme izdavanja računa bio u sustavu PDV-a te je isporuka zaista obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe. Obveza PDV-a bi se tužitelju mogla utvrditi temeljem čl. 127. toga Zakona i prakse Suda EU, ali porezno tijelo nije dokazalo niti učinilo dostatno vjerojatnim da je tužitelj znao ili morao znati da sudjeluje u prijevarnim transakcijama, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

22. Naime, tuženik u tom smislu općenito navodi da je tužitelj trebao provjeriti status osoba s kojima posluje i to kako dugo posluju, kakav im je bonitet i da li postoje indicije da sudjeluju u poreznim prijevarama. Ističe kako je iz izjava direktora tužitelja razvidno da su s dobavljačima stupili u kontakt telefonski nakon primitka ponude putem e-maila, nisu imali pisane ugovore s dobavljačima niti su prije sklapanja poslova održali poslovne sastanke, nisu osobno upoznali osobe s kojima su dogovarali nabavu robe i odgovorne osobe dobavljača, za dobavljače Berberović i Euroorbis kontaktirali su istu osobu za koju znaju samo ime O, a ne znaju prezime. Međutim, tuženik ne navodi konkretne javno dostupne podatke o pojedinim dobavljačima u vrijeme izdavanja računa, koje je tužitelj mogao provjeriti i na taj način utvrditi da je dobavljač sumnjiv. Porezno tijelo također nije odmah nakon prvih sumnji koje su vodile otvaranju nadzora kod tužiteljevih dobavljača obavijestilo tužitelja o svojim sumnjama da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija je namjera prijevarno izbjegavanje plaćanja PDV- a, sve kako bi tužitelj od dana primitka takve obavijesti saznao ili morao znati da s takvim transakcijama sudjeluje u transakcijama kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a, odnosno kako bi isti prestao s bilo kakvim poslovnim odnosima s navedenim tvrtkama, u smislu čl. 127. st. 2. Zakona o PDV-u. Naime, postupanjem sukladno navedenoj odredbi porezno tijelo sprečava daljnju štetu po državni proračun (ukoliko porezni obveznik i dalje nastavi poslovati s osobama povezanim s utajom PDV-a smatra se da je upoznat s poreznom evazijom), ali na taj način štiti i zdrave poslovne subjekte koji su se našli u lancu prijevara.

23. Da se poreznom obvezniku ne mogu staviti na teret propusti njegovih dobavljača proizlazi i iz sudske prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

23.1. Visoki upravni sud u presudi poslovni broj: Usž-56/22-2 od 17. ožujka 2022., zauzima stajalište da je porezni obveznik provjerom da li je dobavljač u sustavu PDV- a izvršio sve provjere koje su njemu bile na raspolaganju. Sud također upućuje na presude Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-3979/21 od 9. veljače 2023. i Usž- 3080/23 od 5. prosinca 2024.

23.2. Ustavni sud u odluci broj: U-III-4040/11 od 3. srpnja 2014. navodi da se poreznom obvezniku ne mogu staviti na teret propusti trećih (njegovih dobavljača) u vezi s ispunjenjem njihovih obveza urednog vođenja knjigovodstva i ispunjavanju njihovih poreznih obveza vezano uz isporuke poreznom obvezniku prodanih dobara, a za koje u postupku nije utvrđeno da je porezni obveznik s tim propustima bio povezan ili na njih mogao i morao utjecati, jer se time poreznog obveznika izlaže prekomjernom i na propisima neutemeljenom teretu, za što nisu iznijeli razumno obrazloženje. I u odluci broj: U-III-4159/18 od 15. prosinca 2020. Ustavni sud je također izrazio shvaćanje da „u pogledu značaja dobre vjere korisnika prava na odbitak poreza Ustavni sud je u odluci broj: U-III-4346/17 od 3. prosinca 2019. godine prihvatio načelna stajališta Europskog suda za ljudska prava iznesena u vodećem predmetu Bulves AD protiv Bugarske (broj: 3991/03 § § 53-58, presuda od 22. siječnja 2009. godine), prema kojima podnositelj koji je ispunio sve svoje obveze kako bi ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza na dodanu vrijednost, te nije znao niti je mogao znati da njegov dobavljač koji mu je izdao račune nije ispunio svoje porezne obveze, imao je u najmanju ruku legitimno očekivanje da će ostvariti djelotvorno uživanje vlasničkog prava na toj imovini“.

24. Sud Europske unije u presudi C-277/14 navodi: „Odredbe Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2001/38/EZ od 7. svibnja 2001., treba tumačiti na način da se protive nacionalnom propisu kao što je onaj u predmetu u glavnom postupku, koji ne omogućava poreznom obvezniku pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost koji se mora platiti ili koji je plaćen za robu koja mu je isporučena na temelju toga što je račun izdao trgovac kojega, s obzirom na kriterije određene tim propisom, treba smatrati nepostojećim i na temelju toga što nije moguće utvrditi identitet stvarnog dobavljača robe, osim kada se na temelju objektivnih elemenata utvrdi a da se pritom od poreznog obveznika ne zahtijevaju provjere koje nisu na njemu da je taj porezni obveznik znao ili morao znati da je navedena isporuka bila dio utaje poreza na dodanu vrijednost, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.“

24.1. U predmetu C‑18/13 Sud EU navodi: „31. U tom pogledu okolnost da u glavnom postupku uslugu koja je pružena ŠC nije stvarno izvršio dobavljač naveden na računu ili njegov podugovaratelj, među ostalim zato što nisu raspolagali potrebnim osobljem, materijalom ni imovinom, odnosno zato što troškovi njihove usluge nisu bili dokazani u njihovom računovodstvu ili zato što se identitet osoba koje su kao dobavljači potpisale određene dokumente pokazao netočnim, ne bi sama po sebi bila dovoljna da se isključi pravo na odbitak na koje se pozvao KC. 32. U tim okolnostima na prvo i treće postavljeno pitanje valja odgovoriti da Direktivu 2006/112 treba tumačiti na način da se protivi tomu da porezni obveznik odbije PDV naveden na računima koje je izdao dobavljač u slučaju kad se pokaže da uslugu, iako je bila pružena, nije stvarno izvršio taj dobavljač ili njegov podugovaratelj zato što nisu raspolagali potrebnim osobljem, materijalom ni imovinom, zato što troškovi njihove usluge nisu dokazani u njihovom računovodstvu i zato što se identitet osoba koje su potpisale određene dokumente kao dobavljači pokazao netočnim, ako se ispune dva uvjeta – da te činjenice predstavljaju prijevarno ponašanje i da se na temelju objektivnih dokaza koje su podnijela nadležna porezna tijela dokaže da je porezni obveznik znao ili da je trebao znati da je transakcija na koju se poziva radi ostvarivanja prava na odbitak bila povezana s tom utajom, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev.“

25. Budući da u konkretnom slučaju navedeni uvjeti nisu ispunjeni, odnosno porezno tijelo nije dokazalo objektivnim dokazima da je tužitelj znao ili da je trebao znati da je transakcija na koju se poziva radi ostvarivanja prava na odbitak bila povezana s utajom PDV-a, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito.

26. Sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 eur, i to za sastav tužbe i podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te zastupanje na raspravi 09.06.2022., 18.01.2024. i 25.03.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnica Zdenka Koharić, Nova ves 4, [adresa] Zagreb

2. Zajednički odvjetnički ured Zlatko Gregurić, HCŠ, Hrvoje Mladinić, Mihanovićeva 15b, [adresa] Bjelovar

3. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

4. U spis