Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-52/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VIRO tvornica šećera dioničko društvo za proizvodnju i trgovinu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, OIB: 04525204420, zastupanog po punomoćnici Mirni Mišetić, odvjetnici u Mišetić i partneri odvjetničkom društvu j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Maćašu, odvjetniku u Vinkovcima, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 11. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Svena Barac, odvjetnika u Zagrebu, te punomoćnika tuženika Mije Maćaš, odvjetnika u Vinkovcima, a koja presuda je donesena i objavljena 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenoma izvansudska ovrha-izravna naplata pokrenuta pred Financijskom agencijom po zahtjevu tuženika od 15. srpnja 2020., na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., u dijelu tražbine tuženika iz navedene ovršne isprave, u iznosu od:

-126,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1996. pa do isplate,

-59,67 kn za zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1996. pa do isplate,

-37,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1996. pa do isplate,

-220,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1997. pa do isplate,

-196,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1997. pa do isplate,

-250,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1997. pa do isplate,

-306,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1997. pa do isplate,

-271,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. pa do isplate,

-16,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1997. pa do isplate,

-58,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1997. pa do isplate,

-25,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1998. pa do isplate,

-311,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1998. pa do isplate,

-1.023,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom 15. siječnja 1999. pa do isplate,

-867,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1999. pa do isplate,

-1.227,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1999. pa do isplate,

-1.446,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1999. pa do isplate,

-1.109,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1999. pa do isplate,

-1.435,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1999. pa do isplate,

-1.794,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 1999. pa do isplate,

-1.660,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1999. pa do isplate,

-1.871,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 1999. pa do isplate,

-1.432,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1999. pa do isplate,

-1.550,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. pa do isplate,

-1.740,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1999. pa do isplate,

-1.403,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2000. pa do isplate,

-1.418,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2000. pa do isplate,

-1.550,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2000. pa do isplate,

-1. 286,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2000. pa do isplate,

-1.638,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom 15. svibnja 2000. pa do isplate,

-1.455,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2000. pa do isplate,

-1.182,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2000. pa do isplate,

-1.577,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2000. pa do isplate,

-1.320,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2000. pa do isplate,

-1.438,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2000. pa do isplate,

-1.325,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2000. pa do isplate,

-1.358,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2000. pa do isplate,

-1.527,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2001. pa do isplate,

-1.224,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2001. pa do isplate,

-1.432,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2001. pa do isplate,

-1.327,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2001. pa do isplate,

-1.523,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2001. pa do isplate,

-1.788,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2001. pa do isplate,

-1.427,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2001. pa do isplate,

-1.580,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2001. pa do isplate,

-1.222,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2001. pa do isplate,

-1.907,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2001. pa do isplate,

-1.663,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2001. pa do isplate, kao i u iznosu od 36.604,40 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tuženiku JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju VIRO tvornica šećera dioničko društvo za proizvodnju i trgovinu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, OIB: 04525204420, naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.480,61 eura (slovima: dvije tisuće četiri stotine osamdeset eura i šezdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. kao dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2004., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog ukupnog iznosa od 2.730,61 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 4. kolovoza 2020. poslovni broj Ovr-272/20-4 upućen da kao ovršenik pokrene parnicu radi proglašenja izravne naplate određene na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. nedopuštenom, zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. i 11. Ovršnog zakona, i to u dijelu tražbine tuženika iz navedene ovršne isprave, u iznosu od: 126,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1996. pa do isplate, 59,67 kn za zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1996. pa do isplate, 37,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1996. pa do isplate, 220,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1997. pa do isplate, 196,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1997. pa do isplate, 250,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1997. pa do isplate, 306,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1997. pa do isplate, 271,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. pa do isplate, 16,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1997. pa do isplate, 58,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1997. pa do isplate, 25,91,kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1998. pa do isplate, 311,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1998. pa do isplate, 1.023,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1999. pa do isplate, 867,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1999. pa do isplate, 1.227,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1999. pa do isplate, 1.446,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1999. pa do isplate, 1.109,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1999. pa do isplate, 1.435,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1999. pa do isplate, 1.794,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 1999. pa do isplate, 1.660,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1999. pa do isplate, 1.871,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 1999. pa do isplate, 1.432,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1999. pa do isplate, 1.550,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. pa do isplate, 1.740,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1999. pa do isplate, 1.403,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2000. pa do isplate, 1.418,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2000. pa do isplate, 1.550,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2000. pa do isplate, 1. 286,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2000. pa do isplate, 1.638,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2000. pa do isplate, 1.455,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2000. pa do isplate, 1.182,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2000. pa do isplate, 1.577,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2000. pa do isplate, 1.320,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2000. pa do isplate, 1.438,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2000. pa do isplate, 1.325,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2000. pa do isplate, 1.358,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2000. pa do isplate, 1.527,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2001. pa do isplate, 1.224,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2001. pa do isplate, 1.432,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2001. pa do isplate, 1.327,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2001. pa do isplate, 1.523,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2001. pa do isplate, 1.788,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2001. pa do isplate, 1.427,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2001. pa do isplate, 1.580,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2001. pa do isplate, 1.222,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2001. pa do isplate, 1.907,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2001. pa do isplate, 1.663,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2001. pa do isplate, i iznos od 36.604,40 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pa da slijedom gore navedenog zaključka i stavka 3. članka 52. Ovršnog zakona, tužitelj pravodobno podnosi tužbu.

U tužbi navodi da je tuženik 15. srpnja 2020. putem Financijske agencije zahtijevao izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-854/02-3 od 21. kolovoza 2002. (da se u zahtjevu za izravnu naplatu spominje i odluka Županijskog suda u Karlovcu Gž-842/2019-2 od 3. siječnja 2020., međutim njome nije naloženo nikakvo plaćanje, već je tuženik pravomoćno odbijen sa zahtjevom za dopunu presude P-437/01-61).

Da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 4. kolovoza 2020. poslovni broj Ovr-272/20-4, povodom prijedloga tužitelja (ovršenika) od 21. srpnja 2020., proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude u dijelu tražbine ovrhovoditelja, iz navedene ovršne isprave, koja dospijeva od 1. prosinca 2001. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti u mjesečnom iznosu od 1.511,36 kn, najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, kao i za sve dospjele, a neisplaćene iznose te tražbine, koju je ovršenik dužan isplatiti odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate; dakle pljenidba i prijenos su proglašeni nedopuštenima u cjelokupnom preostalom dijelu tražbine iz ovršne isprave, osim u dijelu u pogledu kojeg je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu. Da je presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 bilo je naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznose pobrojane u točki I. ove tužbe, zajedno sa pratećim zakonskim zateznim kamatama, kao i da, od 1. prosinca 2001. pa dok za to postoje zakonski uvjeti, mjesečno isplaćuje tuženiku iznos od 1.511,36 kn, te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 36.604,40 kn. Da je tužitelj apsolutno sve što je bio dužan tuženiku u svezi te presude davno podmirio. Nadalje, tužitelj navodi da je neposredno nakon što je presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. postala ovršna isplatio tuženiku, sukladno njegovoj uputi od 30. rujna 2002., po navedenoj presudi iznos od 126.966,98 kn, što predstavlja glavnicu dospjelu do zaključno 15. studenog 2001. u iznosu 52.620,37 kn, deset renti od po 1.511,36 kn (dospjele do zaključno 15. rujna 2002.), troškove parničnog postupka od 36.604,40 kn i kamate u iznosu 22.628,61 kn. Nakon toga, tužitelj je platio i rente za mjesece listopad, studeni i prosinca 2002. u ukupnom iznosu 4.534,06 kn, što je vidljivo iz kartice konta za godinu 2002. Da je dana 17. siječnja 2003. tužitelj platio i 12 renti za 2003. godinu u ukupnom iznosu 18.136,32 kn.

Da su 3. prosinca 2003. tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o isplati rente, ovjeren 8. prosinca 2003. od strane javnog bilježnika Kate Marošević u Županji, poslovni broj: OV-12034/03 i OV-12044/03 kojim su između ostaloga konstatirali i sljedeće: da je tužitelj sve svoje obveze temeljem presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002 podmirio uredno i na vrijeme (članak 2. Sporazuma); da su pristupili sklapanju Sporazuma na molbu tuženika (članak 3.); da je ugovorena kapitalizacija (objedinjavanje) buduće rente, i to za 234 mjesečna obroka unaprijed, umanjeno za popust od 50%, a koja se kapitalizirana renta isplaćuje kroz 4 jednaka mjesečna obroka koji iznose 44.207,28 kn, te koji će biti isplaćivani mjesečno do 15-og u mjesecu počevši od 15. prosinca 2003. (članak 5.); da će se predmetni novčani iznosi uplatiti na tekući račun otvoren kod Štedno- kreditne zadruge Jamstvo Županja; da isplatom iznosa utvrđenih člankom 5. tuženik izjavljuje da nema novčanih tražbina, niti drugih zahtjeva i prava prema tužitelju, te da se odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja po bilo kojoj osnovi prema tužitelju (članak 6.).

Tužitelj tvrdi da je zaista i uredno postupio po Sporazumu o isplati rente, te pravovremeno 4 mjesečna obroka od po 44.207,28 kn isplatio tuženiku, i to uplatama: na dan 15. prosinca 2003., 13. siječnja 2004., 10. veljače 2004. i 9. ožujka 2004. Budući da tužitelj smatra da je pravodobno i u cijelosti ispunio sve svoje obveze i podmirio sva svoja dugovanja koja je imao prema tuženiku, očito je da potraživanje tuženika ne postoji, te se isti pokušava protuzakonito naplatiti od tužitelja, a upravo u članku 6. sklopljenog Sporazuma tuženik je izjavio da po primitku četiri mjesečna obroka na ime kapitalizirane buduće rente nema novčanih tražbina, niti drugih zahtjeva i prava prema tužitelju, te se odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja po bilo kojoj osnovi prema tužitelju. Tužitelj dalje navodi da su predmetni navodi tužitelja izneseni u ovoj točki istiniti, proizlazi i iz javne isprave - pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Županji od 16. siječnja 2006. poslovni broj Ovr-2773/05, da je iz predmetnog rješenja očito da se tuženik i prije bezuspješno pokušavao nezakonito naplatiti temeljem iste osnove za plaćanje, da je tužitelj ugovoreni iznos od 176.829,12 kn (četiri mjesečna obroka od 44.207,28 kn) doista isplatio, kao i da tuženik JĐ nije učinio spornim da je s tužiteljem potpisao predmetni Sporazum. Da je navedeni Sporazum tuženik pokušao sudski poništiti odnosno podredno proglasiti nedopuštenim, međutim i taj je tuženikov zahtjev pravomoćno odbijen.

Imajući u vidu sve navedeno, tužitelj smatra da je očito da tuženik zloupotrebljava činjenicu da posjeduje ovršnu ispravu na značajan novčani iznos, te ju već drugi puta koristi u pokušaju protupravne naplate od tužitelja.

Da je iz javnih i javno ovjerovljenih isprava vidljivo da tuženik prema tužitelju nema nikakvih potraživanja iz presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P- 437/01-61 od 21. ožujka 2002., a da isto potvrđuju i vjerodostojne isprave priložene spisu.

Tužitelj nadalje smatra da činjenicu da je nespornom uplatom iznosa navedenih u čl. 5. Sporazuma o isplati rente prestalo bilo kakvo potraživanje tuženika prema tužitelju temeljem presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01 potvrđuje i presuda istog suda poslovni broj P-675/05-5 od 3. studenog 2005. No, čak i da tužitelj nije podmirio sve svoje dugove tuženiku, a što nije slučaj, jasno je da bi potraživanja tuženika u pogledu kojih je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu davno zastarjela, slijedom čega tužitelj podnosi ovu tužbu i na osnovi zastare potraživanja iz presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01. Ovo stoga što je posljednje potraživanje tuženika iz predmetne ovršne isprave u pogledu kojeg je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu, a koje se odnosi na glavnicu, dospjelo 15. studenog 2001., dok je potraživanje na ime parničnog troška dospjelo na dan donošenja prvostupanjske presude, dakle 21. ožujka 2002. Da je presuda, sukladno klauzuli otisnutoj na presudi, postala ovršna 2. listopada 2002., dakle tužitelj je već 2. listopada 2002. (prije gotovo 18 godina) mogao zahtijevati naplatu svih iznosa u pogledu kojih je pokrenuta ova parnica. Da je rok zastare sukladno stavku 1. članka 361. Zakona o obveznim odnosima počeo teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako su tražbine čija se izravna naplata ovom tužbom proglašava nedopuštenom utvrđene sudskom odlukom, sukladno članku 379. ZOO/78 zastarni rok za njihovu naplatu iznosio je deset godina. Tužitelj nadalje smatra da je iz gore navedenog očito da sve da tražbina tuženika i nije namirena (a jest, kako je gore navedeno i utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom i javno ovjerovljenim sporazumom sklopljenim pred javnim bilježnikom, kao i vjerodostojnim ispravama o učinjenim uplatama), ona je u cijelosti zastarjela.

Tužitelj smatra da je očito da ovako postupanje tuženika prema tužitelju nezakonito, protupravno, zlonamjerno i zlouporabno, da su temeljem toga tužitelju zaplijenjena značajna financijska sredstva koja su mu neophodna za obavljanje njegove djelatnosti, isplaćivanje plaća i ispunjenje obveza prema dobavljačima. Da tužitelj u ova treba proizvoditi alkohol koji je neophodan državi u korona-krizi i koji bi se bolnicama koje su alkoholom deficitarne trebao donirati. Ovakvim postupanjem tuženika se tužitelju nanosi nepopravljiva i nenadoknadiva šteta. Čak, niti tuženik u očitovanju na tužiteljev prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima nije osporio, niti jedan navod tužitelja, već je naveo da je tužiteljev prijedlog „irelevantan“ i dostavio nekakav neslužbeni obračun zateznih kamata koji nije sukladan, niti ovršnoj ispravi, niti valjano sklopljenom Sporazumu, niti propisima o kamatama, a kamoli činjenici da nikakvo otvoreno potraživanje tuženika prema tužitelju ne postoji. Imajući u vidu sve gore navedeno, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu na način kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak. Za slučaj da gore navedeni tužbeni zahtjev iz bilo kojeg (procesnog ili drugog) razloga ne bi bio osnovan ili dopušten, predlaže da sud donese presudu kojom se proglašava nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja po zahtjevu tuženika Financijskoj agenciji za izravnu naplatu od 15. srpnja 2020., a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P- 437/01-61 od 21. ožujka 2002., u dijelu tražbine tuženika iz navedene ovršne isprave, u iznosu od: 126,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1996. pa do isplate, 59,67 kn za zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1996. pa do isplate, 37,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1996. pa do isplate, 220,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1997. pa do isplate, 196,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1997. pa do isplate, 250,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1997. pa do isplate, 306,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1997. pa do isplate, 271,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. pa do isplate, 16,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1997. pa do isplate, 58,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1997. pa do isplate, 25,91,kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1998. pa do isplate, 311,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1998. pa do isplate, 1.023,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1999. pa do isplate, 867,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1999. pa do isplate, 1.227,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1999. pa do isplate, 1.446,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1999. pa do isplate, 1.109,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1999. pa do isplate, 1.435,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1999. pa do isplate, 1.794,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 1999. pa do isplate, 1.660,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1999. pa do isplate, 1.871,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 1999. pa do isplate, 1.432,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1999. pa do isplate, 1.550,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. pa do isplate, 1.740,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1999. pa do isplate, 1.403,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2000. pa do isplate, 1.418,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2000. pa do isplate, 1.550,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2000. pa do isplate, 1.286,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2000. pa do isplate, 1.638,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2000. pa do isplate, 1.455,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2000. pa do isplate, 1.182,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2000. pa do isplate, 1.577,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2000. pa do isplate, 1.320,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2000. pa do isplate, 1.438,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2000. pa do isplate, 1.325,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2000. pa do isplate, 1.358,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2000. pa do isplate, 1.527,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2001. pa do isplate, 1.224,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2001. pa do isplate, 1.432,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2001. pa do isplate, 1.327,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2001. pa do isplate, 1.523,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2001. pa do isplate, 1.788,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2001. pa do isplate, 1.427,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2001. pa do isplate, 1.580,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2001. pa do isplate, 1.222,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2001. pa do isplate, 1.907,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2001. pa do isplate, 1.663,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2001. pa do isplate, i iznos od 36.604,40 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te kojom se nalaže tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju. Oba tužbena zahtjeva tužitelja su ista činjenično, pravno i procesno.

2. U odgovoru na tužbu od 24. kolovoza 2020. tuženik osobno (list 57 spisa) je naveo kako osporava tužbu u cijelosti, te predlaže istu odbiti.

3. U odgovoru na tužbu od 12. studenog 2020. (list 60 do 61 spisa), koji je tuženik podnio po punomoćniku, navedeno je kako tuženik i nadalje ostaje kod odgovora na tužbu koji je sud zaprimio 24. kolovoza 2020. Navodi da je tuženik zahtijevao putem Financijske agencije izravnu naplatu po pravomoćnoj presudi poslovni broj P-437/01, i to iz razloga što nikako ne stoji tvrdnja iz tužbe da je on u cijelosti po njoj isplaćen tj. tuženik prije zaključenja spornog Sporazuma o isplati rente je isplaćen u dijelu po pravomoćnoj presudi, ali nije bio u cijelosti isplaćen, kako se to navodi u tužbi, da je tuženik po navedenoj presudi do 3. prosinca 2003. odnosno do ovjere potpisa (8. prosinca 2023.) u cijelosti isplaćen. Prema tuženikovoj evidenciji do navedenog perioda tj. 8. prosinca 2003. Sladorana d.o.o. Zagreb mu je do tog datuma ostala dužna po presudi ukupno 134.540,39 eura, te je tuženik suglasan sa prijedlogom tužitelja iz tube da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Iako, tuženik osporava u cijelosti Sporazum o isplati rente, na koji se tužitelj poziva u tužbi, jer tvrdnja da u Sporazumu nije izražena njegova prava volja, ističe da je Sporazum zaključen za period od dana zaključivanja Sporazuma tj. od 3. prosinca 2003., a nikako nije zaključen za raniji period za koji smatra da mu je tužitelj ostao dužan po navedenoj pravomoćnoj presudi. Ako sud utvrdi da je valjan Sporazum o isplati rente, tuženik ističe da je u navedenom Sporazumu navedeni period od zaključenja Sporazuma, a nikako ranije. Stoga tuženik tvrdi da mu nije u cijelosti isplaćeno po navedenoj presudi, a što će dokazati i financijsko- knjigovodstveno vještačenje. Što se tiče prigovora zastare, tuženik smatra da navedeni prigovor ne stoji, jer je tuženik pred sudom poduzimao radnje protiv tužitelja radi osiguranja svoje tražbine, pa je došlo do prekida zastare, ali tuženik ističe da nije nastupila zastara, jer tužitelj Sladorana d.o.o. Zagreb počev od 28. travnja 2020. svakomjesečno do danas vrši uplatu presuđenog iznosa od 1.511,36 kn, te je i po tom osnovu došlo do prekida zastare. Sam taj čin isplate mjesečnog iznosa dokazuje da su tvrdnje tuženika istinite, da mu po navedenoj presudi nije u cijelosti isplaćeno, kako, niti prije Sporazuma, tako, niti poslije zaključenog Sporazuma. Sukladno navedenom tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjeva u cijelosti, te predlaže da po provedenom postupku sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

4. Tijekom postupku na raspravnom zapisniku od 20. studenog 2020. (list 65 i 66 spisa) tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih dokaznih prijedloga predloženih u tužbi, očitujući se na podnesak tuženika od 12. studenog 2020., navodeći da se na prvom mjestu ističe da je predmet ovog spora dopuštenost izvrne naplate u dijelu pravomoćne presude poslovni broj P-437/01 od 21. ožujka 2020. koji je dospio do zaključno 15. studenog 2001. te troškova tog parničnog postupka, dok isplata iznosa koji su po toj presudi dospijevali od 1. prosinca 2001. pa nadalje nije predmet ovog postupka. Da tuženik u spomenutom podnesku i sam priznaje da je u dijelu koji je predmet ovog postupka u cijelosti namiren, a to proizlazi i iz isprava koje se nalaze u spisu. Da je tuženik dopisom od 30. rujna 2002., koji prileži spisu, konstatirao stanje duga od 126.966,98 kn, od čega 104.338,37 kn glavnicu i 22.628,61 kn kamata, a koji su mu po njegovom izračunu i uputi iz toga dopisa i isplaćeni, a o čemu je dokaz dostavljenu spisu. Da navedeni iznos od 104.33,37 kn glavnice predstavlja zbroj iznosa iz naveden pravomoćne presude koji su do toga dana dospjeli odnosno 52.620,37 kn na ime iznosa dosjelih do 12. studenog 2001., iznos od 36.604,40 kn na ime troškova postupka i 10 renti od po 1.511,36 kn. Da je primitak navedenih iznosa tuženik priznao i dopisima od 17. studenog 2009. i 25. veljače 2015. Da je činjenicu da su mu isplaćeni svi dužni iznosi koji su predmet ovog podneska, tuženik potvrdio i u točki 2. Sporazuma. Iako, isplata renti od po 1.511,36 kn nije predmet ovog postupka, tužitelj je dokazao da je i taj dio isplatio u skladu sa presudom, odnosa kasnije sklopljenim sporazumom čija je valjanost potvrđena presudom ovog suda poslovni broj P-64/2010. U odnosnu na tuženikov navod da mu tužitelj od travnja 2020. isplaćuje mjesečni iznos od po 1.511,36 kn tužitelj napominje da taj navod nije istinit, već je očito tuženik protiv tužitelja neosnovano podnio još jedan zahtjev za izravnu naplatu, temeljem iste te presude i tražio pljenidbu iznosa rente od 27. studenog 2019. pa nadalje. Da taj dio presude nije predmet ovog spora, a navedeni postupak tužitelja samo govori o njegovom obijesnom postupanju za koje tuženik smatra da ima obilježja kaznenog djela, slijedom čega će tužitelj proširiti već podnesenu kaznena prijavu. Očito je i da su potraživanja iz presude koja su predmet ovog spora u zastari s obzirom da je od pravomoćnosti tih iznosa prošlo više od 17 godina. Ovim sada nezakonitim radnjama jednom nastupila zastara ne može biti dokinuta, jer zastara mora još uvijek teći da bi mogla biti prekinuta, stoga tužitelj smatra da financijsko vještačenje nije potrebno provoditi, pa se opreza radi protivio provođenju toga dokaza.

5. Podneskom tuženika od 30. studenog 2020. (list 88 i 89 spisa) tuženik je istakao da nisu točni navodi punomoćnika tuženika da je predmet ovoga postupka dopuštenost naplate u dijelu pravomoćne presude poslovni broj P-437/01 od 21. ožujka 2020., nego je predmet ovog parničnog postupka dopuštenost ovršnog postupka u cijelosti po pravomoćnoj presudi poslovni broj P-437/01 od 21. ožujka 2020. Da je točno kako je punomoćnik tužitelja naveo da je tuženik po navedenoj presudi namiren u dijelu, ne u cijelosti, a što potvrđuju i priloženi podnesci koje je punomoćnik tužitelja predao na ročištu gdje je u podnesku od 27. studenog 2011. naveo da je Sladorana d.d. samo jednim dijelom, i to ne na vrijeme, uplatila dio novca. Također je iz podnesak od 25. veljače 2015., koji je punomoćnik tužitelja predao na ročištu, vidljivo da tuženik od tužitelja traži da mu dostavi kompletnu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo što su mu do tada isplatili i u kojem opet tvrdi da mu nije isplaćeno sve što su mu po navedenoj presudi trebali isplatiti. Tuženik smatra netočnim navod tužitelja iznesen na ročištu od 20. studenog 2020. da je tuženik priznao dopisima od 17. studenog 2009. i 25. veljače 2015. da su mu isplaćeni svi dužni iznosi, nego naprotiv, u oba podneska tvrdi da mu nisu isplaćeni svi dužni iznosi po navedenoj presudi. Da punomoćnik tužitelja u svom očitovanju na ročištu prvo tvrdi da nije istinit navod da se tuženiku isplaćuje od travnja 2020. mjesečni iznos od po 1.511,36 kn, da bi odmah nakon toga priznao da mu ipak isplaćuju navedeni iznos po izravnom zahtjevu za naplatu putem FINA-e. Gore navedeno potvrđuje da u ovom postupku ne stoji prigovor zastare, jer sam tužitelj je dostavio sudu dokaz da je tuženik pred sudom poduzimao radnje protiv tužitelja radi naplate po navedenoj presudi, pa je dolazilo i do prekida zastare, a kao što je vidljivo i sad je u tijeku ovrha kako je navedeno.

6. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj P-221/2021-33 od 28. studenog 2023. utvrđen je prekid postupka budući da je raniji tužitelj Sladorana d.o.o. Zagreb prestala postojati, te je istim rješenjem nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari budući da je VIRO tvornica šećera dioničko društvo za proizvodnju i trgovinu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, OIB: 04525204420, kao univerzalni slijednik tužitelja stupio na mjesto tužitelja.

7. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: rješenje i zaključak Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-272/2020-4 od 4. kolovoza 2020. s lista 10 do 17 spisa, te s lista 275 do 282, Zahtjev za izravnu naplatu od 15. srpnja 2020. s lista 18 i 19, izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. s lista 20 do 24, te s lista 74 do 78, rješenje o ispravku Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-62 od 3. travnja 2002. s lista 25, presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 854/02-3 od 21. kolovoza 2002. s lista 26 i 27, te s lista 71 do 73, rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-842/2019-2 od 3. siječnja 2020. s lista 28 i 29, te s lista 81 i 82, presliku Općeg naloga za prijenos s lista 30, čitanjem dopisa JĐ od 30. rujna 2002. s lista 31, izvršen je uvid u kartice Konta s lista 32 i 33, pročitan je Sporazum o isplati rente sklopljen između Sladorane d.d. Županja i JĐ dana 3. prosinca 2003. s lista 34 do 37, uvidom u kartice Konta s lista 38 do 39, izvadak s lista 40 do 43, rješenje Općinskog suda u Županji poslovni broj Ovr-2773/05-15 od 6. siječnja 2006. s lista 44 i 45, Očitovanje od 28. srpnja 2020. s lista 46, obračun zakonskih zateznih kamata s lista 47, presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-675/05-5 od 3. studeni 2005. s lista 48 do 50, zahtjev za izravnu naplatu od 27. veljače 2020. s lista 69 i 70, rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-437/2001-72 od 27. studenog 2019. s lista 79 i 80, specifikaciju dugovanja sačinjenu po tuženiku sa univerzalnim nalogom za plaćanje s lista 83 i 84, čitanjem Obavijest prije utuženja radi plateža duga i izračuna duga sačinjena po tuženiku od 17. studenog 2009. s lista 85, uvidom u Zahtjev od 25. veljače 2015. s lista 86 i 87, u dokumentaciju s lista 134 do 137, čitanjem dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. od 9. svibnja 2022. s lista 140, uvidom u promet po računu koje je dostavila Hrvatska poštanska banka d.d. s lista 221 do 266, rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-504/2022-3 od 5. rujna 2023. s lista 269 do 274, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-23/28314-2 od 4. kolovoza 2023. s lista 284 do 313, financijsko- knjigovodstvenu karticu s lista 339 do 435, uvidom u spis Općinskog suda u Županji poslovni broj P-64/10, spis Općinskog suda u Županji poslovni broj P-675/05, spis Općinskog suda u Županji poslovni broj P-587/97 sada spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Pu P-1151/19, i presliku spisa Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-272/20, saslušan je financijsko-knjigovodstveni vještak Mato Ivanović na raspravnom ročištu za od 11. ožujka 2025. (lista 447 do 450 spisa), a sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost namirenja dugovanja po spornoj ovršnoj ispravi, kako je to predložio tuženik, te novim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem kako je to predložio tuženik, dok drugih dokaza nije bilo.

8. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

9. Među stankama je nesporno:

- da je presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznose zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobrojane u točki I. izreke ove presude, kao i da tuženiku od 1. prosinca 2001. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, mjesečno isplaćuje iznos od 1.511,36 kn, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 36.604,40 kn, da je navedena presuda ispravljena pravomoćnim rješenjem Općinskoga suda u Županji poslovni broj P-437701-62 od 03. travnja 2002. i potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-854/02-3 od 21. kolovoza 2002., ovo je vidljivo iz navedenih presuda i rješenja,

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj putem Financijske agencije 15. srpnja 2020. zahtijevao izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-854/02-3 od 21. kolovoza 2002. (da se u zahtjevu za izravnu naplatu spominje se i odluka Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-842/2019-2 od 3. siječnja 2020., no da ovom odlukom Županijskog suda u Karlovcu nije naloženo nikakvo plaćanje, nego je tuženik pravomoćno odbijen sa zahtjevom za dopunu presude poslovni broj P-437/01-61), ovo je vidljivo iz zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 15. Srpnja 2020.,

- da je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 4. kolovoza 2020. poslovni broj Ovr-272/20-4, tužitelj upućen da kao ovršenik protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja izravne naplate određene na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. nedopuštenom, zbog razloga iz članka 50. st. 1. točka 9. (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka) i 11. (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) Ovršnog zakona, i to u dijelu tražbine tuženika iz navedene ovršne isprave, u iznosu od: 126,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1996. pa do isplate, 59,67 kn za zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1996. pa do isplate, 37,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1996. pa do isplate, 220,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1997. pa do isplate, 196,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1997. pa do isplate, 250,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1997. pa do isplate, 306,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1997. pa do isplate, 271,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. pa do isplate, 16,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1997. pa do isplate, 58,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1997. pa do isplate, 25,91,kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1998. pa do isplate, 311,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1998. pa do isplate, 1.023,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1999. pa do isplate, 867,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1999. pa do isplate, 1.227,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1999. pa do isplate, 1.446,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1999. pa do isplate, 1.109,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1999. pa do isplate, 1.435,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1999. pa do isplate, 1.794,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 1999. pa do isplate, 1.660,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1999. pa do isplate, 1.871,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 1999. pa do isplate, 1.432,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1999. pa do isplate, 1.550,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. pa do isplate, 1.740,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1999. pa do isplate, 1.403,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2000. pa do isplate, 1.418,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2000. pa do isplate, 1.550,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2000. pa do isplate, 1.286,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2000. pa do isplate, 1.638,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2000. pa do isplate, 1.455,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2000. pa do isplate, 1.182,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2000. pa do isplate, 1.577,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2000. pa do isplate, 1.320,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2000. pa do isplate, 1.438,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2000. pa do isplate, 1.325,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2000. pa do isplate, 1.358,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2000. pa do isplate, 1.527,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2001. pa do isplate, 1.224,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2001. pa do isplate, 1.432,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2001. pa do isplate, 1.327,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2001. pa do isplate, 1.523,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2001. pa do isplate, 1.788,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2001. pa do isplate, 1.427,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2001. pa do isplate, 1.580,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2001. pa do isplate, 1.222,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2001. pa do isplate, 1.907,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2001. pa do isplate, 1.663,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2001. pa do isplate, i iznos od 36.604,40 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ovo je vidljivo iz zaključka poslovni broj Ovr-272/2020-4 od 4. kolovoza 2020.,

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-272/2020-4 od 4. kolovoza 2020. sud izravnu naplatu - pljenidbu i prijenos određen na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. proglasio nedopuštenom i to u dijelu tražbine ovrhovoditelja JĐ iz navedene ovršne isprave, koja tražbina dospijeva od 1. prosinca 2001. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti u mjesečnom iznosu od 1.511,36 kn, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, kao i za sve dospjele, a neisplaćene iznose te tražbine, koju je ovršenik dužan isplatiti odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, dakle izravna naplata (pljenidba i prijenos) je proglašena nedopuštenon u preostalom dijelu tražbine iz ovršne isprave, osim u dijelu u pogledu kojeg je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu, ovo je vidljivo iz navedenog rješenja poslovni broj Ovr-272/2020-4 od 4. kolovoza 2020.,

- da je tužitelj u roku podnio tužbu na koju je upućen gore navedenim zaključkom,

- da su 3. prosinca 2003. tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o isplati rente, ovjeren 8. prosinca 2003. od strane javnog bilježnika Kate Marošević u Županji, poslovni broj OV-12034/03 i OV-12044/03 kojim su se između ostaloga konstatirali i da je tužitelj sve svoje obveze temeljem presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002 podmirio uredno i na vrijeme (članak 2. Sporazuma); da su pristupili sklapanju Sporazuma na molbu tuženika (članak 3.); da je ugovorena kapitalizacija (objedinjavanje) buduće rente, i to za 234 mjesečna obroka unaprijed, umanjeno za popust od 50%, a koja se kapitalizirana renta isplaćuje kroz 4 jednaka mjesečna obroka koji iznose 44.207,28 kn, te koji će biti isplaćivani mjesečno do 15-og u mjesecu počevši od 15. prosinca 2003. (članak 5.); da će se predmetni novčani iznosi uplatiti na tekući račun otvoren kod ŠKZ Jamstvo Županja; da isplatom iznosa utvrđenih člankom 5. tuženik izjavljuje da nema novčanih tražbina, niti drugih zahtjeva i prava prema tužitelju, te se odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja po bilo kojoj osnovi prema tužitelju (članak 6.), da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-6472010 od 19. prosinca 2011. odbijen zahtjev JĐ radi poništenja i utvrđenja ništetnim Sporazuma o isplati rente od 3. prosinca 2003, dakle da je taj sporazum valjan.

10. Među strankama je sporno da li je potraživanje tuženika temeljem presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. djelomično ili u cijelosti namireno, te da li je za potraživanje tuženika iz te presude nastupila zastara ili ne (obzirom da tuženik tvrdi da je on pred sudom poduzimao radnje protiv tužitelja radi osiguranja svoje tražbine i da tuženik tvrdi da mu je tužitelj temeljem navedene presude vršio isplate tijekom 2020. pa je stoga došlo do prekida zastare).

11. Kako bi utvrdio da li je potraživanje tuženika temeljem presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., u cijelosti ili djelomično namireno, proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Mati Ivanoviću.

12. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 21. svibnja 2024. (list 327 do 333 spisa) proizlazi da je presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., ispravljenom rješenjem od 3. travnja 2002., naloženo Sladorana d.d., Županja, Naselje Šećerana 56, kao tuženiku, da JĐ iz [adresa], kao tužitelju, isplati ukupno 52.620,37 kn, i to u razdoblju od 15. listopada 1996. do 15. studenog 2001. iznose kako slijedi i to:

126,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1996. pa do isplate, 59,67 kn za zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1996. pa do isplate, 37,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1996. pa do isplate, 220,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1997. pa do isplate, 196,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1997. pa do isplate, 250,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1997. pa do isplate, 306,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1997. pa do isplate, 271,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. pa do isplate, 16,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1997. pa do isplate, 58,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1997. pa do isplate, 25,91,kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1998. pa do isplate, 311,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1998. pa do isplate, 1.023,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1999. pa do isplate, 867,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1999. pa do isplate, 1.227,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1999. pa do isplate, 1.446,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1999. pa do isplate, 1.109,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1999. pa do isplate, 1.435,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1999. pa do isplate, 1.794,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 1999. pa do isplate, 1.660,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1999. pa do isplate, 1.871,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 1999. pa do isplate, 1.432,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1999. pa do isplate, 1.550,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. pa do isplate, 1.740,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1999. pa do isplate, 1.403,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2000. pa do isplate, 1.418,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2000. pa do isplate, 1.550,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2000. pa do isplate, 1.286,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2000. pa do isplate, 1.638,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2000. pa do isplate, 1.455,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2000. pa do isplate, 1.182,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2000. pa do isplate, 1.577,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2000. pa do isplate, 1.320,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2000. pa do isplate, 1.438,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2000. pa do isplate, 1.325,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2000. pa do isplate, 1.358,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2000. pa do isplate, 1.527,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2001. pa do isplate, 1.224,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2001. pa do isplate, 1.432,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2001. pa do isplate, 1.327,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2001. pa do isplate, 1.523,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2001. pa do isplate, 1.788,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2001. pa do isplate, 1.427,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2001. pa do isplate, 1.580,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2001. pa do isplate, 1.222,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2001. pa do isplate, 1.907,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2001. pa do isplate, 1.663,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2001. pa do isplate.

Da je navedenom presudom tuženik Sladorana d.d., Županja, Naselje Šećerana 56, tužitelju JĐ iz [adresa], bio dužan i od 1. prosinca 2001. pa na dalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti isplaćivati iznos od 1.511,36 kn mjesečno najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s tim što je sve dospjele, a neisplaćene iznose dužan isplatiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 36.604,40 kn.

Da je dugovanje po ovoj presudi od 52.620,37 kuna (osim svakomjesečnih iznosa od po 1.511,36 kn počevši od prosinca 2001. pa nadalje) Sladorana d.o.o. JĐ uplatila 4. listopada 2002., a isto je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002., i sadržano je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kn, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“.

Da je mjesečne iznose od po 1.511,36 kn razdoblju od prosinca 2001. do rujna 2002. u ukupnom iznosu 15.113,60 kn (1.511,36 kn x 10 mjeseci = 15.113,60 kn) Sladorana d.o.o. je JĐ uplatio 4. listopada 2002., a isto je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002. I sadržano je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kn, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“.

Da je parnični trošak u iznosu od 36.604,40 kn Sladorana d.o.o. uplatila JĐ **.**.2002., a isto je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002. I sadržan je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kn, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“.

Da je izračun kamate prema navedenoj presudi u iznosu od 22.628,61 kn, a koji je JĐ izračunao i potraživao uputom, odnosno izjavom od 30. rujna 2002. „Izjava (str. spisa 31 i 134.)“, Sladorana d.o.o. je uplatio 4. listopada 2002., a isto je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002. I sadržan je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kn, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“.

Da je navedeni iznos od 126.966,98 kn (koji se sastoji od 52.620,37 kn + 15.113,60 kn + 36.604,40 kn + 22.628,61 kn) Sladorana d.o.o. platila JĐ i to na tekući račun broj 3100049 kod ŠKZ Jamstvo Županja broj 2485003- 1100222999, a sukladno uputi, odnosno izjavi JĐ od 30. rujna 2002., a što je vidljivo iz „Promet partije ŠKZ Jamstvo (str. spisa 135.)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“.

Radi svega navedenog mišljenje je ovoga vještaka da je tužitelj tuženiku u cijelosti uplatio iznose temeljem citirane presude poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. godine i ispravka iste od 3. travnja 2002.

Da je ukupan iznos od 126.966,98 kn tužitelj uplatio tuženiku 4. listopada 2002. i isti se odnosi na ukupne pojedinačne iznose od 52.620,37 kn, zatim iznosa od 15.113,60 kn, iznosa od 36.604,40 kn parničnog troška i iznosa od 22.628,61 kn kamate, a sukladno uputi, odnosno izjavi JĐ od 30. rujna 2002.

13. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik imao primjedbi, te je naknadno dostavio dokumentaciju koja prileži na listu 339 do 435 spisa.

14. Na okolnost primjedbi tuženika saslušan je financijsko-knjigovodstveni vještak Mato Ivanović.

15. Na ročištu od 11. ožujka 2025. (list 447 do 448 spisa) financijsko- knjigovodstveni vještak je vezano za primjedbu/prigovor tuženika, te naknadno dostavljenu dokumentaciju (koja prileži na listu 339 do 435, a gdje tuženik navodi da dostavlja presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje poslovni broj P-437/01- 61 "izravna naplata", sa datumom primitka 15. srpnja 2020.), temeljem koje smatra da iz priložene specifikacije na dan 27. svibnja 2024. ovršenik ovdje tužitelj je dužan ovdje tuženiku iznos od 60.211,13 eura, te da zbog toga tuženik nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti smatra netočnim i neprihvatljivim, je naveo da se naknadno dostavljena dokumentacija koja je datirana 25. lipnja 2024. izdana od knjigovodstvenog ured Matesa j.d.o.o., kao i dokumentacija od Financijske agencije, ne može smatrati relevantnom, budući da je vještak nalaz i mišljenje izradio sukladno nalogu suda, a nalog suda je bio očitovati se da li je tuženiku temeljem presude poslovni broj P-437/01 isplaćeni iznosi sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što je i učinio, te je zaključio da je isplaćen ukupni iznos od 126.966,98 kn, a koji se sastoji od 4 pojedinačna iznosa kako je i naveo u nalazu i mišljenju, a sve sukladno uputi odnosno izjavi JĐ. Da prigodom izrade svog pisanog nalaza i mišljenja nije pozivao parnične stranke na dostavu dodatne financijsko- knjigovodstvene dokumentacije, budući da za to nije bilo potrebe, jer spis sadrži svu potrebnu dokumentaciju, odnosno Izjavu JĐ od 30. rujna 2002. lista 31, zatim Konto karticu Sladorane list 32 i 33, promet partije Štedno-kreditne zadruge Jamstvo s lista 135 i 136 i pregled prometa s lista 137.

Na upit da li je dokumentacija koju je tuženik dostavio uz podnesak od 3. lipnja 2024., te naknadno (s lista 339 do 435) u vezi sa predmetnom vještačenja i da li je od utjecaja na rezultate vještačenja, odnosno pisanog nalaza i mišljenja vještaka, vještak je naveo da se dokumentacija od Financijske agencije koja na sebi ima datum primitka 15. srpnja 2020. samo naizgled može dovesti u vezu sa navedenom presudom, ali unatoč istoj, dugovanje po navedenoj presudi je isplaćeno u cijelosti i to 4. listopada 2002. Radi svega naprijed navedenog u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 21. svibnja 2024. (list 327 do 333 spisa).

16. Usmeno dodatno i detaljno obrazložen nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka, primjedbe tuženika nisu dovele ničim u sumnju, dvojbu, niti pitanje, te ga tim više sud drži u cijelosti istinitim, vjerodostojnim i stručnim. Ovo pogotovo što je isti rekao da je naknadno dostavljenu dokumentaciju od strane tuženika, koja prileži na listu 339 do 434 spisa, vještak uzeo u obzir, no da ista nije relevantna i ne može se dovesti u vezu sa plaćanjem po spornoj presudi Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. jer nije u vezi sa utuženim period u tužbi radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom. Imajući u vidu navedeno, da je sud nalaz i mišljenje ovog vještaka prihvatio u cijelosti, iz istih razloga sud je odbio provođenje dokaza novim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, pa se ovaj se dokazni prijedlog stoga ukazao kao nepotreban.

17. Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje, sud je stava da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje potraživanje prema tuženiku temeljem presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., a ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-437/01-62 od 3. travnja 2002. u pogledu svih iznosa i za razdoblje za koje je tužitelj upućen na pokretanje parnice za proglašenje izravne naplate nedopuštenom, zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-272720-4 od 4. kolovoza 2020., a sve kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

18. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je pred sudom poduzimao radnje protiv tužitelja radi osiguranja svoje tražbine, ne navodeći točno koje je to radnje osiguranja svoje tražbine poduzima, pa da je došlo do prekida zastare, a smatra da je do prekida zastare došlo i jer je tužitelj počev od 28. travnja 2020. do danas vrši svakomjesečne uplate presuđenog mjesečnog iznosa od 1.511,36 kn, temeljem kojih je izvršen prekid zastare.

19. U vezi sa ovim uplatama tuženiku očitovao se financijsko-knjigovodstveni vještak, koji je naveo da je cjelokupno potraživanje po spornoj presudi isplaćeno tuženiku 4. listopada 2002., a da ta dokumentacija na koju se poziva tužitelj na sebi ima datum primitka 15. srpnja 2020., te se ona samo naizgled može dovesti u vezu sa navedenom presudom, ali da ona realno nema nikakvu vezu sa navedenom presudom, jer je dugovanje po navedenoj presudi zbog kojeg je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja nedopuštenim izravne naplate tužitelj tuženiku isplatio još 4. listopada 2002. Ova dokumentacija bi mogla biti u vezi sa pljenidbom svakomjesečnih iznosa (rente) od 1.511,36 kuna počev od 1. prosinca 2001. pa nadalje, no to potraživanje nije predmet ovoga parničnog postupka i o dopuštenosti njegove naplate je pravomoćno odlučeno točkom 2. izreke rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-272/20-4 od 4. kolovoza 2020.

20. U prilog ovih tvrdnji vještaku ide i dokaz s lista 69 do 89 spisa, iz kojih je očito da je 27. veljače 2020. tuženik protiv tužitelja podnio Financijskoj agenciji Vinkovci zahtjev za izravnu naplatu temeljem potraživanja iz presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., a predmet ove parnice nije cjelokupno potraživanje temeljem navedene presude, nego samo potraživanja koja su navedena u točki I. izreke ove presude.

21. No, čak i da tužitelj nije podmirio sve svoje dugove tuženiku, za dio presude za koji je upućen u parnicu, potraživanje tuženika je u zastari.

22. Nesporno je da je JĐ podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 15. srpnja 2020., a temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002.

23. Iz presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. vidljivo je da je ista postala ovršna 2. listopada 2002. (ovršnost utvrđena iz pečata ovršnosti sa lista 24 spisa). Iz navedene presude vidljivo je da je posljednje potraživanje tuženika u pogledu kojeg je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu, a koje se odnosi na glavnicu, dospjelo 15. studenog 2001., dok je potraživanje na ime parničnog troška dospjelo na dan donošenja prvostupanjske presude, dakle 21. ožujka 2002.

24. Člankom 379. st. 1. a u vezi sa člankom 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima), a koji se primjenjuje imajući u vidu činjenicu da je ovršna isprava - presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., na temelju koje je tužitelj upućen u parnicu donesena za vrijeme važenja istog, propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom, ili drugim nadležnim tijekom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. U smislu čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ovaj rok počinje se računati prvi da poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno počinju se računati od ovršnosti navedene presude.

25. Kako je iz klauzule ovršnosti istaknute na navedenoj presudi vidljivo da je navedena presuda postala ovršna 2. listopada 2002., zastara tražbine temeljem navedene presude nastupila je 3. listopada 2012. Dakle, tužitelj je na temelju navedene ovršne isprave mogao zahtijevati naplatu svih iznosa u pogledu kojih je dospjela parnica, do zaključno 3. listopada 2012. Kako je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 15. srpnja 2020., očito je da je isti podnesen izvan zastarnog roka propisanog čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

26. Ako bi se tražbine za koje je tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja izravne naplate (pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 15. srpnja 2020.) nedopuštenom podvedu pod čl. 379. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i u tom slučaju bi iste bile u zastari, budući da najstarija dospijeva 15. listopada 1996., a najmlađa 15. studenog 2001., te parnični trošak od 21. ožujka 2002., iste bi također bile u zastari imajući u vidu da povremena potraživanja zastarijevaju u roku od 3 godine od dospijeća svake pojedine tražbine sukladno čl. 372. Zakona o obveznim odnosima.

27. Tuženik tvrdi da je da je došlo do prekida zastare, jer je tuženik pred sudom poduzimao radnje protiv tužitelja radi osiguranja svoje tražbine, ne navodeći točno koje je to radnje osiguranja svoje tražbine poduzimao i kada, a to ne potkrepljuje, niti jednim dokazom, pa stoga se ovi navodi ne mogu smatrati dokazanim.

28. Tuženik smatra da je do prekida zastare došlo i jer je tužitelj počev od 28. travnja 2020. do danas vršio svakomjesečne uplate presuđenog mjesečnog iznosa od 1.511,36 kn, temeljem kojih je izvršen prekid zastare, a o čemu se sud očitovao u ranijem dijelu ove presude pod pasusom 18. obrazloženja.

29. Imajući u vidu da sud nije utvrdio da bi došlo do određenih radnji temeljem kojih je tuženik prekinuo zastaru, da je zastara nastupila prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 15. srpnja 2020., pa je zastara za tražbinu za koju je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja izravne naplate nedopuštenim, nastupila, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te izravnu naplatu tužitelja u cijelosti proglasiti nedopuštenom i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. Obzirom da je sud iz financijsko-knjigovodstvene dokumentacije koja je dostavljena na spis, a napose iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka, utvrdio da je tražbina koju je tužitelj imao prema tuženiku temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., a za koju je upućen u parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, u cijelosti namirena još tijekom 4. listopada 2002., stoga se dokazni prijedlog radi saslušanja tuženika kao stranke na navedene okolnosti ukazao u cijelosti kao nebitan i nepotreban.

31. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. točka 1. OT, trošak zastupanja na 5 ročišta prema Tbr. 9. točka 1. OT (i to ročište od 20. studeni 2020., 7. listopada 2021., 27. travnja 2022., 21. ožujka 2023. i 11. ožujka 2025.), trošak sastava 2 obrazložena podneska prema Tbr. 8. točka 1. OT (i to podnesak od 3. prosinca 2020. i 3. lipnja 2024.), svaka radnja po 100 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 800 bodova, te pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 200,00 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura.

Također je tužitelju priznat trošak predujmljenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 82,44 eura, tako da ukupno priznati troškovi iznose 2.480,61 eura, zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

32. Temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

33. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

U Županji 25. travnja 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Mišetić i partneri odvjetničkog društva j.t.d. u Zagrebu,

2. Tuženik po punomoćniku Miji Maćašu, odvjetniku u Vinkovcima.