REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-15/2016-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, kojeg zastupa Luka Mađerić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barišić & Barišić d.o.o. Zagreb, uz sudjelovanje Triglav osiguranja d.d. Zagreb, Antuna Heinzla 4, OIB:26187994862, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 806,90 eura sa zateznim kamatama od 1.1.2016. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatom 2.657,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2016. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 199,08 eura.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 12.2.2015. svojim automobilom putovao u Hrvatsku, da je nakon vožnje autocestom u Federaciji BIH ušao vozilom na autocestu kojom upravlja tuženik, da su na graničnom prijelazu Čarapine vozači bili usmjereni samo na jedan prolaz, na kojem je rampa stalno bila podignuta, da je tužitelj desetak puta pritisnuo dugme na aparatu kako bi uzeo karticu koja nije izlazila, a zaposlenika tuženika u tim trenucima (16,50 sati) nije bilo. Zbog toga, kao i pritiska od strane vozača koji su se nalazili iza njega, tužitelj je nastavo s vožnjom do prijelaza Zagvozd. Na naplatnim kućicama u Zagvozdu službenica je tužitelja zatražila karticu, a nakon objašnjenja tužitelja, optužila ga je za pokušaj prijevare ne prihvaćajući njegovo objašnjenje, iako je tužitelj pokazivao dokaz o tome da je u BIH platio autocestu i pozivao se na mogućnost pregledavanja videonadzora sa prijelaza Čarapine. Tužitelj je bio prisiljen platiti 406,00 kn, s time kako mu je rečeno kako može napraviti tuženiku reklamaciju, da će tuženik provesti postupak (vjerojatno pregledati snimak). Tuženik je tužitelju 6.3.2025. vratio iznos od 49,20 eura. Ovo znači da je tužitelj bez svoje krivice tri sata bio maltretiran na naplatnim kućicama Zagvozd, isprepadan policijom, vrijeđan od strane djelatnika tuženika i na vjerskoj osnovi. Nakon incidenta nije bio sposoban nastaviti vožnju četiri sata, morao je potražiti liječničku pomoć kod dolaska u Makarsku, a po povratku u [adresa] otvorio je liječenje, obratio se neuropsihijatru, patio od poremećaja sna, a simptomi šećerne bolesti su se pojačali. Zbog povrede prava osobnosti traži isplatu iznosa od 3.457,00 eura, isplatu imovinske štete od 6,90 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer ne obavlja poslove naplate cestarine na cesti A1 Zagreb-Dubrovnik, već je to u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste, održavanje i naplate cestarine d.o.o. Zagreb. Osporava odgovornosti i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i navodne štete tvrdeći da je društvo Hrvatske autoceste, održavanje i naplate cestarine d.o.o. Zagreb o konkretnom događaju postupilo u skladu s odredbama Zakona o cestama, HAC općim uvjetima plaćanja cestarine i Pravilnikom o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom. Tako je tužitelju kao korisniku koji na naplatu postaju dođe bez naplatne kartice naplaćena ugovorna kazna u visini dvostrukog iznosa cestarine za najdužu relaciju i odgovarajuću skupinu vozila od mjesta izlaza za korišteni pravac autoceste. S obzirom da je tužitelj strani državljanin, postupljeno je po čl. 13. st. 2. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom na način da je sastavljen zapisnik i obaviještena nadležna policijska postaja. Tužitelju je 16.2.2025. pozitivno riješena pritužba na plaćeni iznos cestarine i vraćen preplaćen iznos od 378,00 kn, pri čemu se naglašava da tužitelj niti jednom nije iznio prigovor na rad djelatnika naplate cestarine. Osim toga, tuženik je pregledom evidencije prolaska utvrdio da je tužitelj tijekom 2015., prije i nakon ovog događaja u više navrata koristio dionice autoceste pod upravljanjem tuženika, što znači da je upoznat s uvjetima i načinom korištenja autoceste. Predlaže zahtjev odbiti.

3. Prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan je jer je društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o., Zagreb, na čiju je legitimaciju upirao tuženik, pripojeno tuženiku temeljem ugovora o pripajanju od 13.11.2017. i odluke skupština ovih društava od 13.11.2017.

4. Na prijedlog tuženika o parnici je obaviješten njegov osiguratelj Triglav osiguranje d.d. Zagreb, koji je prijavio interes za miješanje na strani tuženika, u cijelosti se pridružujući navodima tuženika i predložio zahtjev odbiti.

5. Sud je tijekom postupka pročitao dokaz o plaćanju cestarine 12.9.2015. na izlazu Biokovo, Ljubuški, Zagvozd, ispunjeni obrazac za zaprimanje reklamacija od 12.2.2015., izvještaj o naplati iz inostranstva, tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, odgovor na pritužbu tužitelja, zapisnik o vozilu od 12.2.2015., vizualizaciju snimke od 13.2.2015., korespondenciju parničnih stranaka, presliku putovnicu tužitelja i svjedoka LJ, saslušao tužitelja, svjedoke SJ, OJ, ĆJ, LJ, proveo vještačenje po vještaku psihijatru dr. Gordanu Makariću i ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

6. Iz dokaza u spisu proizlazi, a nije niti sporno, da je tužitelj 12.2.2015. svojim automobilom putovao iz Federacije BIH u Hrvatsku, u kojoj je ušao na graničnom prijelazu Čarapine.

7. Tužitelj tvrdi da je na ulasku na autocestu bio otvoren samo jedan prolaz na kojem je rampa stalno bila podignuta. Tvrdi da se zaustavio, desetak puta pritisnuo dugme na aparatu kako bi uzeo karticu, no kartica nije izlazila. Pokušavao je uspostaviti i kontakt s nekim od zaposlenika, no niti njih nije bilo i stoga se tužitelj uputio na autocestu bez kartice.

8. Tužitelj u tužbi traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti jer je na naplatnim kućicama u Zagvozdu prilikom silaska sa autoputa djelatnica tuženika odbila povjerovati u ranije opisani razlog zbog kojeg nema karticu, ponašala se drsko i omalovažavala ga, a nakon što je tužitelj odbio platiti dvostruki iznos cestarine za najdužu relaciju i odgovarajuću skupinu vozila od mjesta izlaza za korišteni pravac autoceste po čl. 6. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom, pozvala policiju.

9. Iz izvedenih dokaza proizlazi i nije sporno:

-da je tužitelj na naplatne kućice u Zagvozdu ušao bez magnetne kartice

-da je djelatnica tuženika inzistirala na naplati ugovorne kazne po čl. 6. citiranog Pravilnika

-da je tužitelj odbijao platiti taj iznos

-da je tužitelj tražio pregled snimki videonadzora s naplatne postaje Čarapine

-da pregledavanje videosnimke nije bilo moguće jer je bio vikend (subota), sve do ponedjeljka

-da su pozvani djelatnici policije

-da je tužitelj pušten nakon što je platio cestarinu s ugovornom kaznom u ukupnom iznosu od 406,00 kn.

10. Prema podacima o ulasku iz zapisnika o vozilu na listu 33 spisa tužitelj je na naplatne kućice u Zagvozdu ušao u 17.30 sati, a iz računa tuženika na listu 6 spisa proizlazi da je izašao u 19,49 sati, dakle da je zadržavanje tužitelja trajalo više od dva sata.

11. Nije sporno niti da je tuženik kasnije pozitivno riješio tužiteljevu pritužbu od 16.2.2015. (zapis pritužbe od 16.2.2015. na listu 31 spisa i e-pošta tuženika tužitelju od 23.2.2015.). U dokumentaciji koja je dostavljena, tuženik se nije izjasnio o razlozima prihvaćanja pritužbe, već je samo naveo da je usvojena. U zapisu tuženika na listu 31 navedeno je da je brklja u zraku. S druge strane, sud ne vidi razumnog razloga zbog kojega bi tužitelj (koji je u predmetnom razdoblju i prema tvrdnjama tuženika učestalo putovao koristeći se autocestama kojima upravlja tuženik) pretpostavljao da će, u postojećem sustavu kontrole, nepreuzimanjem kartice izbjeći plaćanje cestarine. Iz ovih je činjenica i dokaza, koje u cijelosti potvrđuju i iskazi tužitelja i svjedoka LJ (list 166-168), sud utvrdio da su razlozi zbog kojih je tužitelj na autocestu kojom upravlja tuženik ušao bez magnetne kartice upravo oni koje tužitelj i navodi u tužbi.

12. Ovo znači da je tužitelj zbog neispravnosti sustava tuženika doveden u situaciju da je na jedinom mogućem ulazu na koji je stigao morao ući bez kartice. Tuženik, koji je mogao sačuvati snimku spornog ulaska, ali nije, nije dokazao suprotno. Iz iskaza tužitelja, svjedoka LJ i djelatnice tuženika OJ sud je utvrdio da je tužitelj inzistirao na pregledavanju snimke koja bi dokazala istinitost njegovih tvrdnji u odnosu na razloge ulaska bez kartice, no to nije bilo moguće zbog toga što je bio vikend. Sud nije mogao, po prijedlogu tužitelja, izvršiti uvid u snimke jer ih je tuženik u međuvremenu uništio, s obzirom da je prošao rok za njihovo čuvanje. Ova okolnost svakako ne može teretiti tužitelja.

13. Ovo znači da je tužitelju na licu mjesta zbog organizacije poslovanja tuženika bilo onemogućeno da dokaže izostanak svoje krivnje, propusta ili zle namjere, koji su mu bili stavljani na teret.

14. Tuženik je u pravu kada navodi da je njegova djelatnica tehnički postupala u skladu s odredbama Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom tražeći naplatu ugovorne kazne u visini dvostrukog iznosa cestarine za najdužu relaciju od mjesta izlaza za korišteni pravac autoceste po čl. 6. od tužitelja kao korisnika koji je na naplatnu postaju došao bez naplatne kartice. Jednako je tako u čl.13. st. 2. Pravilnika propisano da se u situacijama u kojima je riječ o stranim državljanima sastavlja zapisnik i obavještava nadležna policijska postaja, što je također učinjeno.

15. Da je tužitelj zbog svoga propusta na naplatnu postaju došao bez naplatne kartice, postupanje djelatnice tuženika bilo bi opravdano. Međutim, dolazak tužitelja na naplatne kućice bez kartice izazvan je propustom (tehničkim) tuženika koji tu karticu nije izdao, niti je bilo radnika tuženika kojima bi se tužitelj u toj situaciji mogao obratiti, a u kasnijem tijeku događaja i drugim propustom prema kojem, unatoč postojanju videonadzora i tužiteljevom traženju da se on pregleda, to nije bilo moguće jer je bio vikend.

16. Iz svega se može zaključiti da je protupravno postupanje u konkretnom slučaju na strani tuženika.

17. Osim toga, tužitelj tijekom postupka tvrdi i da je ponašanje djelatnice tuženika bilo ne samo neuljudno, već i prelazilo granice profesionalnosti uz ponižavanje tužitelja optužbama da laže.

18. Tuženik je osporio ove navode, pozivajući se na činjenicu da u pisanoj korespondenciji tužitelj nije iznio prigovor na rad radnika na naplati cestarine. U spis je dostavio zapisnik o vozilu sastavljen od strane djelatnika tuženika i obrazac za zaprimanje reklamacija nastalih pri naplati cestarine koju je za tužitelja sastavila ista djelatnica. S obzirom da svrhu ovih isprava, veličinu rubrika predviđenih za opis reklamacija, odnosno događaja i okolnosti sastavljanja sud i ne očekuje da bi se u njima našli ovakvi zapisi, no to samo po sebi ne isključuje postojanje činjenica na koje se tužitelj poziva.

19. Tužitelj tijekom postupka i u svome iskazu tvrdi da ga je djelatnica tuženika OJ optuživala da je želi prevariti, da je za vrijeme intervencije zatražio čašu vode da popije lijek jer boluje od šećerne bolesti, na što mu je djelatnica tuženika rekla da to nije restoran, nakon čega je jedan od policajaca otišao i donio mu vode. Tužitelj tvrdi i da se djelatnica tuženika, čitajući imena i prezimena tužitelja i njegovog suputnika pravila da ih ne može pročitati, pokazivala prijezir i neprimjereno komentirala osobe muslimanske vjeroispovijesti, što ga je dodatno šokiralo. Tužiteljev je iskaz – vrlo detaljan i uvjerljiv, djelovao istinito i iskreno, a sud vjeruje da razlog tužiteljevog povoda za pokretanje postupka nije samo u tome što mu je tuženik neopravdano naplatio cestarinu, koju mu je prije utuženja i vratio i zadržao ga na naplatnim kućicama, već upravo u načinu ophođenja, koji je kod tužitelja doveo do osjećaja nelagode, srama i frustracije zbog dovođenja u pitanje vrijednosti do kojih drži i njegovog moralnog integriteta.

20. Svjedok LJ u bitnome je potvrdio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je sam sudjelovao (nakon što je tužitelj morao izaći iz automobila i za vrijeme intervencije policije on je ostao u automobilu koji je parkiran sa strane), naveo da su se obje djelatnice tuženika ponašale vrlo neljubazno prema tužitelju, da je jedna od njih rekla „Kako vas nije sramota da vozite tako skup auto, stari ste, a lažete?“, da se neadekvatno odnosila prema imenu i prezimenu tužitelja čitajući ih, da je govorila kako je moguće da putuju iz Zagreba (a ne iz H), ali nije htjela prihvatiti argumente tužitelja i svjedoka koji su joj pokazivali svoje putovnice u kojima je bio evidentiran njihov ulazak u RH. Sud je i ovaj iskaz prihvatio kao istinit ocijenivši ga uvjerljivim, ali ne instruiranim.

21. S druge strane, iskaz svjedoka OJ, djelatnice tuženika, koja je iskazala kako se ne sjeća razloga zbog kojeg je ispunila obrazac za tužitelja (tužitelj tvrdi da ga nije mogao ispuniti sam jer se tresao zbog uzrujanosti), da se ne sjeća da je tužitelj bio slabog zdravstvenog stanja, žalio se na slabost i tražio čašu vode, da su joj tužitelj i suputnik pokazivali putovnicu i račun autocesta BIH, već se sjeća samo da je tužitelj prišao kućici bez karte za autoput pa ga je upozorila da treba platiti puni dupli iznos za najdužu relaciju, što tužitelj nije htio, da je tužitelj bio ljut i nije prihvaćao da se to može riješiti samo na način da plati cestarinu po punoj duploj cijeni, da je tužitelj rekao kako je ušao u RH na prijelazu u Čarapinama i da je prošao jer je rampa bila podignuta, ali ne i da je pritiskao gumb aparata za kartice i da nikoga nije bilo u blizini rampe, kako se sjeća da je tužitelj tražio provjeru videonadzora u Čarapinama, da je ona zvala H, ali nije mogla dobiti snimku - sud nije povjerovao jer je ovakav iskaz ocijenio samo djelomično istinitim. Svjedokinja se prisjetila samo činjenica koje je moguće dokazati i materijalnim dokazima, a ne i detalja koji bi mogli teretiti tuženika i upućivati na njezino neprofesionalno postupanje. Nasuprot tome, iskazi tužitelja i svjedoka LJ bili su po ocjeni suda uvjerljivi i u dijelu u kojem se tuženiku na teret stavlja neljubazno i neprofesionalno postupanje koje je vrijeđalo tužitelja pa sud ne vjeruje iskazu OJ niti u dijelu u kojem je navedeno negirala.

22. Iskaz svjedoka SJ, djelatnika policije koji je pozvan na intervenciju, koji je izjavio kako se sjeća da je tužitelj bio uzrujan kada je stigao na intervenciju, da su ga on i kolega ispitivali u prostorijama tuženika, da se sjeća kako je tužitelju govorio da je čuo da se tako nešto dogodio nekome drugome, da je bio vikend i do ponedjeljka se nisu mogle pregledati nadzorne kamere kako bi se utvrdilo kako je tužitelj ušao na autoput, da se sjeća kako je djelatnicima tuženika rekao da moraju pustiti tuženika i sugerirao mu da popuni obrazac autocesta ako se ne slaže sa cijenom, da su od tužitelja uzeli isprave, ali da se ne sjeća da se s lica mjesta pozivalo na granični prijelaz Čarapine, da je tužitelj prigovarao na postupanje djelatnika tuženika, da je tužitelj tražio vode, iako se sjeća da je govorio da je šećeraš, da se ne sjeća komentara OJ niti tko je popunio obrazac tuženika za tužitelja sud nije posebno ocjenjivao jer se svjedok sjeća samo činjenica koje su utvrđene iz drugih dokaza ili su nesporne ili irelevantne. S obzirom na ranije iznesene razloge iz kojih je prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka LJ sud nije prihvatio iskaz svjedoka SJ u dijelu u kojem je ustvrdio da je ponašanje djelatnice tuženika prema tužitelju bilo korektno.

23. Iskaz svjedoka ĆJ sud nije posebno ocjenjivao jer on nije bio prisutan na mjestu događaja, već svoja saznanja crpi iz obavijesti OJ.

24. Sve navedene okolnosti - uslijed kojih je tužitelj bez svoje krivnje bio izložen optužbama djelatnice tuženika koja nije povjerovala njegovim tvrdnjama o razlozima zbog kojih nije imao karticu, inzistiranju na tome da tužitelj plati kaznu koju on nije htio platiti, što je dovelo do njegovog zadržavanja, kao i neprofesionalan i neuljudan odnos prema njemu - dovele su po ocjeni suda do povrede prava njegove osobnosti na duševno zdravlje. Tužitelj je bio izložen postupku koji je, prema podacima o ulasku iz zapisnika o vozilu i vremena plaćanja računa tuženika na listu 6 spisa trajao više od dva sata, tijekom kojeg je bio izložen osjećaju srama jer ga se optuživalo za pokušaj prijevare, frustriran zbog toga što nije mogao dokazati suprotno, stresu zbog nekorektnog postupanja djelatnika tuženika, potom i pozivanja djelatnika policije i postupka koji je uslijedio jer tužitelj nije želio platiti kaznu za nešto za što, po svom dubokom uvjerenju, a i ocjeni suda, nije trebao platiti.

25. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Gordana Makarića, koji je izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, uključujući i zdravstveni karton tužitelja i klinički ga pregledao, sud je utvrdio da je uslijed predmetnog štetnog događaja od 12.2.2015. tužitelj na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije, nastavno i elemente poremećaja prilagodbe, s time da vještak nije utvrdio kriterije za perzistiranje psihičkih poremećaja. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah, a do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjeren do jaki osjećaj tegobe i nelagode sveukupno 1 dan, potom umjereni osjećaj tjeskobe i nelagode 2 dana, a nakon toga slabi osjećaj tjeskobe i nelagode do 3 tjedna. Između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja postoji po mišljenju vještaka izravna uzročna-posljedična veza. Iz ovog je dokaza sud utvrdio i da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice. Neovisno o tome, sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, kao i iskaz tužitelja koji je po uvjerenju suda iskren, istinit, netendenciozan i uvjerljiv, ocijenio da tužitelju za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje koji je pretrpio u predmetnom štetnom događaju pripada pravo na naknadu neimovinske štete po čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a. Odlučujući o visini naknade, sud je vodio računa o trajanju i intenzitetu osjećaja nelagode kojem je tužitelj bio izložen bez svoje krivnje, okolnostima pod kojima je do toga došlo i ocijenio primjerenom naknadu od 800,00 eura. Činjenica da je tuženik pozitivno riješio tužiteljevu pritužbu 11 dana kasnije i vratio mu novac koji je platio na ime kazne ne utječe na osnovanost zahtjeva, nego upućuje upravo na odgovornost tuženika. Preostali zatraženi iznos od 2.657,00 eura na ime neimovinske štete odbijen je kao prekomjeran.

26. Tužitelju je dosuđen i iznos imovinske štete od 6,90 eura koji predstavlja proviziju Vakufske banke d.d. [adresa] koje proizlazi iz izvještaja o naplati iz inostranstva na listu 9 spisa. Tuženik je tužitelju izvršio povrat iznosa od 49,22 eura, banka je tužitelju naplatila proviziju od 10,23 eura, nakon čega mu je na raspolaganju ostao iznos od 38,99 eura. Tužitelj ima pravo na povrat punog iznosa, odnosno na puno obeštećenje (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a sud mu je dosudio iznos od 6,90 eura kojeg je tražio ovom tužbom. Zatezna kamata dosuđena je po čl. 1103., i čl. 29. ZOO-a.

27. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu sud je odlučio da svaka snosi svoj parnični trošak (čl. 154. st. 4. ZPP-a), s iznimkom troška vještačenja po vještaku psihijatru od 199,08 eura, koji je dosuđen tužitelju.

Zagreb, 25. travnja 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-tužitelju

-pun. tuženika