Poslovni broj: UsI-2107/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4) JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5) IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 6) ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 7) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 23, radi naknade za oduzetu imovinu, temeljem članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/124), 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/23-01/149 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 24. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/23-01/149 Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 24. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbijaju se žalbe tužitelja i PŠ izjavljene protiv djelomičnog rješenja Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove u Dubrovačko – neretvanskoj županiji Klasa:

UP/I-942-01/22-01/208 Urbroj: 2117-11/10-23-04 od 15. veljače 2023. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem ČŠ, ĐŠ, ŽŠ, IŠ i ZŠ za 9783/25800000, BŠ i HŠ za 4891/25800000 daju se u vlasništvo i posjed stanovi kao posebni dijelovi – stanovi u preostalom dijelu zgrade u k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] ZK tijelo II, označene kao kat. čestica ZGR [katastarska čestica] i to) stan na II katu ukupne površine 80,21 m[2] na adresi [adresa], koji koristi VŠ s članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; stan na IV katu površine 28,90 m[2] , [adresa], koji koristi DŠ temeljem Dodatka III. Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme do 31. prosinca 2023.; stan u prizemlju ukupne površine 29,37 m[2] , [adresa], koji koristi FŠ bez valjanog pravnog osnova; stan na I katu ukupne površine 80,36 m[2] na adresi [adresa] koji koristi PŠ s članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; stan na IV katu površine 31,50 m[2] na adresi [adresa], koji koristi SŠ s članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove, a s kojim vlasništvom posebnih dijelova je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] označene kao k. č. ZGR [katastarska čestica] (točka 1.); obveznikom naknade određen je Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj (točka 2.); odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja (točka 3.), odlučeno je da Ugovor sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljen na određeno vrijeme između tužitelja i DŠ prestaje važiti danom pravomoćnosti rješenja (točka 4.), obvezuje se tužitelj i korisnici stanova VŠ, DŠ, FŠ, PŠ i SŠ predati u suposjed ovlaštenicima naknade u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja (točka 5.), odlučeno je da će o pravu na naknadu za preostalu imovinu poduzeća "Dubrovačka plovidba" biti doneseno posebno rješenje (točka 6.), kao i da svaka stranka snosi svoje troškove (točka 7.), rješenje ima snagu ovršne isprave (točka 8.), te je odbijen zahtjev ĐŠ za naknadu oduzete imovine poduzeća "Dubrovačka plovidba" u odnosu na suvlasnički dio prijašnjeg vlasnika – dioničara UŠ.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima u bitnome tvrdi da u postupku nije na egzaktan način utvrđena vlasnička struktura oduzetog poduzeća, kao niti udjeli pojedinih dioničara. Prvostupanjsko tijelo u svom se rješenju poziva na izvještaj iz zaključenog računa za 1939. (broj dionica), a zatim na udjel iz iskaza dionica od 25. lipnja 1946., iz čega se vidi vremenski odmah od sedam godina, a pritom ne obrazlaže jesu li iste isprave istovjetne u svom iskazu dioničara. Time želi reći da nije jasno jesu li ispravno određeni suvlasnički udjeli ovlaštenika naknade. U postupku je samo utvrđeno da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja zgradu u izvornom obliku, dok je propušteno pribaviti uvjerenje o namjeni prostora. Smatra da je bilo nužno utvrditi stanje predmetnih posebnih dijelova nekretnine u trenutku oduzimanja i utvrditi je li u posebnim dijelovima bilo takvih preinaka radi kojih je nastala nova stvar. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-3007/2010 od 28. studenog 2013. (u predmetu Č). Suprotno stavu iz osporenih rješenja sudska praksa (presude Upravnog suda u Splitu poslovnih brojeva UsInoi-69/14 od 20. lipnja 2016. i UsInou-71/14 od 20. lipnja 2016.) govori da u slučaju oduzimanja dionica odnosno poduzeća postupak treba provesti po odredbama članka 45. do 47. Zakona o naknadi, a koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Ovdje se ne radi o prijašnjim vlasnicima, već o dioničarima "Dubrovačke plovidbe". Imovina je nacionalizirana pravnoj osobi, a ne osobama kojima se sada naturalno vraća u idealnim dijelovima. Predmetni stanovi nikada nisu bili u vlasništvu nositelja dionica, već drugog pravnog i samostalnog objekta odvojenog od nositelja dionica. Smatra da su zbog navedenih propusta osporena rješenja nezakonita, zbog čega kao takve predlaže poništiti.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor su kao zainteresirane osobe pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, kao i ovlaštenici naknade ČŠ, ĐŠ, ĆŠ, HŠ, EŠ, IŠ i ZŠ.

6. Odgovor na tužbu dostavio je samo IŠ koji u bitnome iznosi svoje nezadovoljstvo načinom na koji je rješavan povrat poduzeća „Dubrovačka plovidba“. Cjepkanjem oduzete imovine i donošenjem rješenja za naknadu za stanove, poslovne prostore i brodove podnositeljima zahtjeva učinjena je nenadoknadiva šteta. Smatra da u slučaju kada je oduzeto poduzeće, oblik naknade trebaju biti vrijednosni papiri, dionice i udjeli, a ne vraćanje naturalnom restitucijom. To tim više što se prema važećim zakonima brodovi smatraju nekretninama upisanim u registar pomorskih brodova, pa je moguće izračunati i njihovu vrijednost u trenutku oduzimanja. Samo tako se može ponovno uspostaviti veza prijašnjeg vlasnika odnosno njegovog nasljednika s poduzećem koje je prvotno oduzeto. Iz rješenja Fonda za privatizaciju od 16. srpnja 2003. proizlazi da je rezervirano 10% „Atlanske plovidbe“ d.d. za bivše vlasnike (samo tri od osam brodova tadašnjeg poduzeća). Posljedica ovako vođenog postupka povrata je da za najvrjedniju imovinu „Dubrovačke plovidbe“ (brodovlje) ovlaštenicima ne pripada nikakva naknada, dok isplata godišnje dividende „Atlanske plovidbe“ d.d. ide državi. Umjesto da je utvrdio vrijednost oduzete imovine u trenutku oduzimanja, Hrvatski fond za privatizaciju pogrešno utvrđuje da brodovi u naravi više ne postoje. Zaključno, ističe da nabrojani stanovi čine samo dio oduzetog poduzeća, dok se zahtjev i postupak odnose na cjelokupnu imovinu, pa tako i stanove koji nisu spomenuti u rješenju. Predlaže osporeno rješenje poništiti.

7. Sud je rješenjem poslovnog broja UsI-2107/2024-2 od 10. rujna 2024., kao zainteresiranu osobu, pozvao i ĐŠ. Međutim, iz pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku O.449/23 (UPP 65/23-3) od 22. svibnja 2023. proizlazi da se iza iste neće provoditi ostavinska rasprava, zbog čega u ovom sporu kao zainteresirane osobe sudjeluju osobe iz uvoda presude.

8. S obzirom na sadržaj tužbe i među strankama sporna pitanja, kao i činjenice da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 98. stavak 4. ZUS spor odlučeno riješiti bez rasprave.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.

10. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište o tumačenju i primjeni mjerodavnih odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; u daljnjem testu: Zakon o naknadi) kojim se uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima.

13. U suštini razmimoilaženje postoji u drukčijem tretiranju oduzetih prostora te s tim u vezi i o odredbama Zakona o naknadi koje se imaju primijeniti, a što proizlazi iz različitih shvaćanja treba li ovdje primijeniti odredbe kojima se uređuje naknada za oduzeta poduzeća, ili odredbe kojima se uređuje naturalni povrat.

14. Prema odredbama Zakona o naknadi:

- stan na kojem ne postoji stanarski odnos prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo kao dio stambene poslovne zgrade (članak 22. stavak 2.);

- prijašnjem vlasniku daju se u vlasništvo poslovne zgrade i poslovni prostori oduzeti na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih čl. 3. ovog Zakona (članak 40. stavak. 1);

- poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona ne vraćaju se (stavak 1.), već prijašnjem vlasniku odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima i imateljima udjela prijašnjeg vlasnika pripada pravo na naknadu u dionicama odnosno udjelima u društvima koja su provela pretvorbu sukladno zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća

(članak 45. stavak 1. i 2.);

- prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama i udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetog prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih čl. 3. ovog Zakona (članak 47. stavak 1.);

- imovina koja je predmet naknade daje se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, bez obzira na način korištenja u kojem se nalazila u trenutku oduzimanja (članak 77. stavak 1.);

- prijašnjem vlasniku ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina (članka 53. stavak 1.).

15. Prema stanju spisa zainteresirane osobe odnosno njihovi pravni prednici 30. lipnja 1997. podnijeli su zahtjev za naknadu oduzete imovine bivšeg poduzeća "Dubrovačka plovidaba" d.d. Dubrovnik, kao zakonski nasljednici ranijeg dioničara IŠ. Zahtjevu je priložen i iskaz dionica „Dubrovačke plovidbe“ d.d. Dubrovnik prema kojem je isti imatelj 587 dionica.

16. Oduzeto poduzeće „Dubrovačka plovidba“ nacionalizirano je i preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list SFRJ, br. 48/46).

17. Prema dopisu Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: UP/I-942-05/11- 01/8 Urbroj: 360-03/02-2014-10 od 31. listopada 2014. nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nisu procijenjene u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Atlantska plovidba“, niti ijednog drugog poduzeća koje je bilo subjekt pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96, 118/99), pa u protuvrijednosti istih nisu emitirane dionice koje bi se mogle dati kao naknada. Tim nekretninama gospodari Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj, na način da ih iznajmljuje trećim osobama.

18. U izloženom, pravilan je zaključak tuženika kako nema mjesta primjeni odredaba kojima se propisuju pretpostavke prava na naknadu za oduzeta poduzeća. Ovo stoga što iz odredaba Zakona o naknadi (članak 45. do 47.) kojima se uređuje naknada za oduzeta poduzeća proizlazi kako ostvarivanje takvog prava ovisi o tome egzistira li imovina nacionaliziranog poduzeća odnosno je li kao takva prenesena i procijenjena u društveni kapital nekog drugog poduzeća u postupku pretvorbe. U ovom slučaju nije došlo do prenošenja odnosno uključivanja imovine (točnije dijela imovine koja je predmet postupka) nacionaliziranog društva, koja okolnost isključuje mogućnost primjene odredaba o naknadi za oduzeta poduzeća.

19. Tijekom postupka obavljen je očevid te provedeno vještačenje kojim je utvrđeno da je zgrada oznake kat. čestice ZGR [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], činila dio imovine poduzeća „Dubrovačka plovidba“ (što proizlazi iz spisu priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka Općinskog suda u Dubrovniku). Vještvom je utvrđeno da predmetna zgrada u izvornom obliku, broju katova, vertikalnim i horizontalnim gabaritima od oduzimanja nije nadograđivana niti proširivana te se ne radi o imovini koja se koristi kao poduzeće, već su predstavljale stambeno – poslovnu zgradu. Tom je zgradom gospodario Grad Dubrovnik, kao pravni sljednik Općine Dubrovnik, dajući u zakup poslovne prostore odnosno sklapajući ugovore o najmu za stambene prostore.

20. Neosnovani su tužiteljevi prigovori i u odnosu na način na koji je utvrđen suvlasnički udio pravnih prednika podnositelja. Spisu je priložen Iskaz dionica „Dubrovačke plovidbe“ d.d. od 25. lipnja 1946. Iz pojedinačnog iskaza dionica pravnom predniku podnositelja zahtjeva pripada 587 dionica.

21. Zaključno, u odnosu na navode iz odgovora na tužbu zainteresirane osobe IŠ, sud primjećuje da su to po svojoj naravi žalbeni navodi, koje je isti mogao, a nije, isticati u žalbi na prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o obliku i načinu naknade. Zainteresirane osobe pozvane su sudjelovati u upravni spor kako bi u svojim odgovorima na tužbu zaštitile svoje interese u odnosu na tužbene navode. Uz to, predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je odlučivano tijekom postupka, i ovaj sud nema mehanizme kojima bi odlučivao o pitanjima koja nisu predmet spora.

22. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Splitu, 25. travnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Dubrovnik

- tuženiku Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 23

- zainteresiranoj osobi ČŠ, [adresa]

- zainteresiranoj osobi GŠ, [adresa]

- zainteresiranoj osobi LŠ, [adresa]

- zainteresiranoj osobi ŽŠ, [adresa]

- zainteresiranoj osobi RŠ, [adresa]

- zainteresiranoj osobi NŠ, [adresa]