Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-1/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĆ, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavaka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Kzd-2/2024. od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kzd-2/2024. od 9. srpnja 2024. opruženi ŽĆ je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) oslobođen optužbe da je počinio dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi stavka 158. stavaka 1. i 5. i članka 51. KZ/11., a kažnjivo po članku 166. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika, nužni izdaci i nagrada branitelja i nužni izdaci oštećenika i njegovog opunomoćenika padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ispravno državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud pogrešno prihvaća obranu optuženika i smatra da ne postoje kontrolni i posebni dokazi koji omogućavaju provjeru istinitosti i vjerodostojnosti iskaza žrtve IĆ.
7.1. Naime, prema podacima u spisu proizlazi da je provedeno psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje žrtve IĆ kojega i sam sud citira pod točkom 22. obrazloženja pobijane presude iz kojeg jasno proizlazi da su kod djeteta žrtve IĆ prisutni znaci traumatizacije uzrokovani emocionalnim i seksualnim zlostavljanjem koje se po dostupnim činjenicama i saznanjima mogu uzročno povezati sa događajima iz inkriminiranog razdoblja, a očituju se kao poteškoće usnivanja, pada raspoloženja, promjene u načinu komunikacije, sudjelovanje u igrama seksualnog sadržaja, osjećaju srama zbog proživljenih događaja i slično. Također je vještačenjem utvrđeno da kod djeteta žrtve nema uvjerljivih pokazatelja koji bi upućivali na zaključak da je sklon izmišljanju događaja i sugestibilnosti.
7.2. Osim toga, ispravno državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da je ispitana i svjedokinja MĆ, djelatnica Centra za socijalnu skrb Vukovar kojoj je dijete, žrtva IĆ, ispričao da ga je optuženik, koji mu je otac, kako njega tako i brata RĆ, dirao po guzi i stavljao im prst u guzu. Svjedokinja JĆ, bivša supruga optuženika je navela da je nazvala djelatnicu centra za socijalnu skrb MĆ, koja je rekla kako joj je dijete žrtva IĆ rekao da ga boli u predjelu guze, kao i da su djeca žrtve, IĆ i RĆ, neposredno nakon što ih je otac dovezao kući bila vidno uznemirena, plakali su, a dijete žrtva RĆ je imao i povišenu temperaturu, dok su obojica imala poteškoće sa spavanjem.
7.3. Nadalje, ispravno državni odvjetnik citira nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba u kojem se izražava sumnja na spolnu zlostavu djece IĆ i RĆ od strane oca što i prvostupanjski sud citira pod točkom 31. obrazloženja pobijane presude.
7.4. Upravo stoga zasada nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda pod točkom 33. pobijane presude da postoje oprečnost među iskazima navedenima pod točkom
31. i 32. obrazloženja pobijane presude, iako decidirano ne navodi o kojim iskazima se radi i koje su oprečnosti.
7.5. Ispravno državni odvjetnik smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud u prilog zaključka da optuženik nije počinio kaznena djela za koja se tereti, pogrešno naveo da je dijete IĆ nakon prijavljenih kaznenih djela dolazio kod optuženika, a ta činjenica nije utvrđena, već suprotno iz iskaza svjedokinje JĆ i djeteta IĆ proizlazi da nakon što je podnesena kaznena prijava djeca, žrtve, više nisu išla kod optuženika, niti ga viđala, a tu činjenicu ne potvrđuje optuženik u svojoj obrani.
7.6. Stoga je za sada preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije počinio kaznena djela za koja se tereti jer iz iskaza ispitanih svjedoka Ž, I i UĆ, srodnika optuženika, majke, sestre i sina optuženika, koji se navode pod točkom 32. obrazloženja pobijane presude, ne proizlaze saznanja o terećenim kaznenim djelima, a da njihovi iskazi sadržajno ne isključuju vjerodostojnost dokaza analiziranih pod točkom 31. posebno imajući u vidu da su se inkriminirane radnje dogodile noću, dok su svi spavali te da nije bilo galame, otimanja ili plača od strane djece, jer djeca žrtve o tome nisu iskazivali.
7.7. Ujedno, činjenično stanje je za sada pogrešno utvrđeno jer upravo iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja za dijete IĆ, iskaza, žrtve, svjedokinja MĆ i JĆ te nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba proizlazi da je dijete IĆ je urednih intelektualnih kapaciteta i adekvatne komunikacije tijekom koje pokazuje nelagodu i sram što bi bili neposredni i posredni dokazi za počinjenje kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret.
7.8. Osim toga pod točkom 19. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud citira nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za dijete RĆ i navodi da se u jednom događaju postavlja sumnja na spolnu zlouporabu dječaka od strane oca, kao i sumnja na spolnu zlouporabu od strane oca i prema njegovom starijem bratu. Prvostupanjski sud za sada neosnovano pridaje značaj iskazu sina optuženika, HĆ, koji je polubrat djece žrtava, IĆ i RĆ, koji navodi kako smatra da njegov otac ne bi napravio kaznena djela za koja se tereti, što nije od značaja prilikom utvrđenja činjeničnog stanja, jer to ne znači da optuženik nije počinio ta kaznena djela.
8. Upravo zbog navedenih razloga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te je prihvaćena žalba državnog odvjetnika.
9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno provesti sve već jednom provedene dokaze, posebno obratiti pažnju na nedostatke ukazane u ovoj odluci te nakon toga donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 459. stavak 5. ZKP/08. Jasno će se pri donošenju odluke izložiti zbog kojih razloga sporne činjenice sud nalazi dokazanim ili nedokazanim, dajući ocjenu proturječnim dokazima, dakle, utvrditi koji provedeni dokazi su vjerodostojni i koji su važni za utvrđivanje činjeničnog stanja. Posebno se to odnosi na stavove suda što cijeni kao neživotno u ponašanju djece i ponašanju optuženika, jer takve ocjene su paušalne i odnose se na normalne odnose u društvu, a ne na ponašanja koja su kaznena djela.
10. Slijedom navedenoga, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci odluke.
U Zagrebu 25. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
