REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3172/2014-44

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lana Popadić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj 120201TN sklopljen dana 01. veljače 2012.g. između tužitelja PD iz [adresa], ΟΙΒ: 04110741808 i ED iz [adresa], 450s. [adresa]. 12, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da na ime stana u prizemlju 22. suvlasnički dio u gradi mješovite uporabe br. 58, Ulica Frana Vrbanića i dvorište izgrađenoj na kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s adresom Zagreb, Ulica Frane Vrbanića 58, u prizemlju ravno, koji je sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 38,24čm, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, izvrši brisanje založnog prava upisanog za korist ED iz [adresa], CA 90020, 450s. [adresa]. 12, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku ED iz [adresa], 450s. [adresa]. 12, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak iznos od 1.606,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana 25. travnja 2025. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da kao vlasnik i posjednik stana upisanog u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] broj [broj poduloška], k.o. 2189/26, k. o. [katastarska općina] u naravi stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. broj 2189/26 po novoj izmjeri čest. broj 6775 Κ.Ο. Centar, upisane u ZK.ul. b. 14574, [broj poduloška], koji je suvlasnički dio neodvojivo povezan sa s posebnim dijelom nekretnine (etažnim vlasništvom) i to stan u prizemlju - ravno, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 38,24 čm, upisanim u ZK. UI. Br 14574, pdul. Br. 44693, K. O. [katastarska općina] pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, zbog vrlo teške materijalne i zdravstvene situacije potražio je putem oglasa kreditni ured putem kojeg bi osigurao sredstva nužna za obavljanje liječničkih pretraga i poboljšanja materijalne situacije, te je tužitelj mislio da će kratkotrajnom posudbom prebroditi krizno razdoblje. Prilikom sklapanja ugovora o zajmu u kreditnom uredu Tramontana d.o.o tužitelju je sugerirano da nakon nekoliko uredno podmirenih rata postojeći kredit može zatvoriti novim boljim i povoljnijim s manjim ratama i dužim rokom otplate ukoliko se nađe u teškoj situaciji koja bi mu onemogućavala redovnu otplatu zajma. Tužitelj je vjerujući u dobronamjernost sugestije tako i postupio. Sklapa se izvansudska nagodba sa prvotnim investitorom ID, [adresa], jer je to navodno kako su u kreditnom uredu rekli redovna i uobičajena procedura, te izdaje potvrda o prijevremenoj otplati duga na iznos od 49.514,00 kn sa danom 01.02.2012 koji je u cijelosti podmiren s tako ponuđenim novim zajmom ali ugovorenim u novom kreditnom uredu Pulenat d.o.o. u Preradovićevoj ulici broj 2 i s novim nvestitorom kojeg je osigurao (pronašao) predstavnik iz kreditnog ureda Tramontana i s njima dogovara sve potrebne radnje Nikada nije ostvaren osobni (direktan) kontakt sa novim zajmodavcem niti je bio prisutan u JB uredu prilikom potpisivanja istog. Tužitelj naglašava da bi se mogao dobiti navodno povoljniji zajam prethodno moraju nekoliko uzastopnih rata biti uredno podmirene. Međutim, u tekstu izvansudske nagodbe navedeno je da tužitelj nije podmirivao svoje obveze prema ugovoru o zajmu u roku te da je pokrenut postupak za raskid ugovora i ovršni postupak čime je doveden u zabludu, a čega je tužitelj postao tek svjestan nakon dobivanja teksta nagodbe i tako nametnutog novog ugovora o zajmu sklopljen dana 01.02 2012 kojim se ugovor sklapa na 99 mjeseci, svaka rata u iznosu od 139,00 eura koje dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu sve do 01.05.2020 godine pa se iznos koji bi tužitelj trebao platiti znatno povećava u odnosu na prethodni zajam na što se usmeno očitovao iznijevši svoje primjedbe, no tad su ga predstavnici iz Kreditnog ureda upozorili da se ne smije žaliti niti poduzimati bilo kakve radnje u smislu tužbi ili prijava čime je zapravo bio primoran prihvatiti tako novonastale uvjete jer u protivnom odmah će se pokrenuti postupak za raskid novog ugovora o zajmu, te oduzimanjem nekretnine na koju je stavljeno založno pravo na ime novog investitora ED, [adresa]., APT.12, [adresa], SAD OIB: [osobni identifikacijski broj], a koje je tržišna vrijednost nekretnine znatno veća od iznosa zajma. Ugovor je sklopljen u zabludi i zbog vrlo teške materijalne situacije u kojoj se tužitelj nalazio, a na temelju prikrivenih radnji i namjera tuženika koji nije točno, nedvosmisleno i precizno objasnio tužitelju prilikom sklapanja ugovora koje su pravne posljedice potpisivanja istih. Na temelju posudbe navedenog iznosa jer je tužitelj smatrao da potpisuje povoljniji ugovor jer su mu tako usmeno rekli, a kojeg je tužitelj potpisao u zabludi i zbog prikrivenih kaznenih namjera koje nisu bile očite prilikom potpisa a za što je tužitelj podnio kaznenu prijavu pred USKOK-om (u prilogu) u kaznenom predmetu koji se vodi kod USKOK-a kao i zbog privremene vrlo teške situacije u kojoj se vlasnik nekretnine nalazio prilikom potpisa ovih ugovora nije bio svjestan činjenice da potpisuje zelenaške ugovore sa lihvarskom ratom i kamatom s osobama i kreditnim uredima koji nisu ovlašteni za plasiranje kreditnih sredstava, nemaju po zakonu propisanu dozvolu HANFA-e, kao niti dozvolu Ministarstva financija pa su samim time ugovori direktno sklopljeni temeljem zablude i prijevarnih radnji od strane investitora te su kao takvi po zakonu o obvezatnim odnosima ništavni. Protiv 19-ero su već podignute optužnice dok su za ostalima raspisane međunarodne tjeralice (P). Pošto je tuženi iskoristio tešku i izvanrednu situaciju u kojoj se tužitelj našao u vrijeme kad je tražio zajam, kao i činjenicu da tužitelj nije bio upućen u pravne posljedice sklopljenih ugovora ni njihovog značaja zbog prikrivenih radnji od strane tuženoga. s kojom namjerom su Ugovori sklopljeni, a ugovore je sklopio u potpunoj zabludi A kako su se u međuvremenu te teške i izvanredne situacije sanirale tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka odluči kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba u cijelosti nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje, budući da u istoj nije jasno obrazloženo što tužitelj tužbom želi postići te koji bi bili razlozi tužbe. Slijedom navedenog, predlaže se sudu navedenu tužbu odbaciti. Nadalje, tuženik ovime navodi da se istog ne tiču poslovni aranžmani između tužitelja i trećih osoba te kako isti nemaju nikakve veze s ovim sporom. Isto tako, tuženika se ne tiče je li, kada i od koga tužitelj uzimao kredite ili zajmove te je apsolutno nerazumljivo na koji način tužitelj pokušava dovesti u vezu tuženika s bilo kakvim ranijim obvezama tužitelja prema trećim osobama. Nadalje, tuženik ovime osporava sve navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, i to kako u odnosu na osnovanost tako i na visinu istog, i to sve iz razloga kako slijedi. Naime, nesporna je činjenica da je tuženik tužiteljem sklopio ugovor o zajmu broj 120201TN, potvrđen od strane javnog bilježnika MD iz [adresa], pod posl. brojem OV-229/12, te kako je u svrhu osiguranja potraživanja iz predmetnog ugovora o zajmu temeljem članka 3. istog ugovora zasnovano založno pravo u korist tuženika na nekretnini u suvlasništvu tužitelja. S tim u vezi, tuženik ovime dostavlja u spis presliku isplatnice potpisane od strane tužitelja, a iz koje je razvidno kako je tužitelj zaprimio cjelokupan ugovoreni iznos zajma od 80.000,00 kn. Nadalje, tužitelj je u solemniziranom ugovoru, a koji je istom detaljno pročitan i razjašnjen, potvrdilo kako postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, a što zasigurno ne bi učinio da predmetni dug ne postoji, odnosno da tužitelj nije zaprimio pozajmljeni novčani iznos. Pored navedenog, tužitelj je potpisao i izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da je prilikom sklapanja zajma sve bilo fer i korektno te kojom se isti obvezao ispunjavati sve svoje obveze iz predmetnog ugovora o zajmu. Slijedom navedenih činjenica, tuženik nije ništa obećavao tužitelju, već je tuženik ispunio sve svoje obveze prema istom. Nadalje, u cijelosti se osporavaju navodi tužitelja da bi predmetni ugovor bio ništetan, te s tim u vezi tuženik ovime ističe kako slijedi. Prvenstveno tuženik ovime ukazuje da je odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima jasno propisano da su ništetni oni ugovori koji su protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Prije svega tuženik ovime ukazuje na to da tužitelj u tužbi ne navodi iz kojih razloga isti smatra da bi predmetni ugovor o zajmu bio ništetan. Naime, ukoliko tužitelj smatra da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno da tuženik nije isplatio tužitelju cjelokupan iznos temeljem ugovora o zajmu, to tuženik ovime ukazuje na odredbu članka 360. ZOO-a, sukladno kojoj u slučaju neispunjenja ugovorne obveze jedne ugovorne strane druga ugovorna strana ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid predmetnog ugovora. Isto tako, tuženik ovime posebno ističe kako je tužitelj dosad uplatio tek iznos od 2.106,00 kuna na ime dugovanja po gore navedenom ugovoru o zajmu sklopljenom s tuženikom. Iz navedenog je u cijelosti razvidno da je ovaj postupak usmjeren isključivo na izbjegavanje obveza tužitelja iz predmetnog ugovora o zajmu, a sve budući da tužitelj ne ispunjava svoje obveze iz istog. Nadalje, u cijelosti se osporavaju navodi tužitelja o navodnom zelenaškom ugovoru, i to iz razloga kako slijedi. S tim u vezi, tuženik ovime dostavlja u spis potpisane izjave tužitelja koje je isti dao na dan sklapanja ugovora o zajmu, a kojom potvrđuje da nije u nuždi, teškom imovinskom stanju, nema imovinskih neprilika te da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja. Ukoliko bi se naknadno utvrdilo suprotno, tada bi se sasvim sigurno moglo smatrati da je tužitelj namjerno doveo tuženika u zabludu prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla, a što bi očito bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja koje je jedno od temeljnih načela obveznih odnosa te se stoga ne bi moglo temeljem navedene okolnosti ići in favorem tužitelja. U prilog gore navedenim tvrdnjama tuženika, isti ovime dostavlja u spis i presliku sudske prakse, odnosno presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 24.03.2014. godine pod posl. brojem P-313/11, te presliku presude istog suda od dana 28.05.2014. godine pod posl. brojem P-1678/13. Slijedom iznesenog, jasno i nedvojbeno slijedi kako su tvrdnje tužitelja o tome da isti,,...ne bi bio upućen u pravne posljedice sklopljenih ugovora... " netočne i neživotne, budući da iz isprava koje je isti priložio u spis proizlazi drugačije, tim više što tužitelj ne samo da je obavlja samostalnu djelatnost kao obrtnik. Nastavno navedenom, tuženik ističe kako je ugovor o zajmu toliko uobičajen u pravnom prometu da je nemoguće da tužitelj, a koji je gospodarstvenik, ne bi mogao shvatiti njegove posljedice. Isto tako, tuženik ovime ukazuje na odredbe članka 10. ZOO-a, a kojim je propisano kako slijedi: „Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina)...". Iz navedenog slijedi kako je tužitelj bio dužan postupati s povećanom pažnjom dobrog gospodarstvenika te se stoga ne može pozivati na navodnu nepažnju i/ili zabludu i/ili lakomislenost prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu. Imajući u vidu sve gore navedeno, u cijelosti je razvidno da su tvrdnje tužitelja da bi isti na bilo koji način bio dovedena u zabludu glede sklapanja predmetnog pravnog posla u cijelosti paušalni, nerazumljivi i neosnovani, tim više što tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojim gore navedenim tvrdnjama niti isti pobliže definira na koji način, od koga i u kojem trenutku je ista navodno bio izložen bilo kakvoj prijevari i/ili što slično vezano za sklapanje gore navedenog pravnog posla od strane tuženika. Naime, iz dostavljene dokumentacije razvidno je tek kako je tužitelj dužan raznim fizičkim i pravnim osobama te kako stoga očito ne podmiruje uredno svoja dugovanja. Međutim, tuženik smatra kako se isto ne može smatrati stanjem nužde relevantnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, ukoliko bi se prihvatio stav tužitelja, tada bi se kroz sudsku praksu unijela znatna nesigurnost u pravni promet, budući da bi svaka osoba koja je dužna bilo kome, bila ovlaštena pozivati se na stanje navodne nužde te tražiti utvrđivanje ništetnosti bilo kojeg ugovora kojeg je sklopila dok je bila dužna, pa čak i ako druga ugovorna strana to nije znala ili morala znati. S tim u vezi tuženik iznova ukazuje na to da je predmetni ugovor o zajmu solemniziran od strane javnog bilježnika te kao takav pročitan i protumačen tužitelju. Nadalje, a u odnosu paušalne navode tužitelja o optužnici protiv,...19-ero...", tuženik ovime ističe kako se protiv istog ne vodi nikakav kazneni postupak u RH, a ukoliko tužitelj smatra suprotno, tuženik istog izravno poziva da dostavi vjerodostojne dokaze o navedenom. Nadalje iz naprijed navedenih navoda tužitelja nedvojbeno zapravo proizlazi da je isti tek čitanjem dnevnih tiskovina došao do saznanja o gore navedenom, te da je isti uredno plaćao rate zajma sve dok se nije informirao u medijima da su neki od kreditnih ureda u RH navodno poslovali na nezakonit način. Sukladno tome, nedvojbeno se dolazi do zaključka kako je tužitelj nakon napisa u dnevnim tiskovinama očito pokušao iskoristiti situaciju te izbjeći plaćanje svojih obveza prema tuženiku, a za što međutim nema nikakve pravne osnove. Da je navedeno točno potvrđuje i činjenica da je tužitelj tek nakon 2 godine od dana sklapanja ugovora o zajmu s tuženikom podnio tužbu u ovosudnom parničnom postupku. U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere, tuženik smatra kako istu treba odbaciti, budući da je u cijelosti neosnovan. Prije svega tuženik ovime ukazuje na to da se sukladno odredbama Ovršnog zakona (nadalje u tekstu: OZ) privremene mjere mogu odrediti radi osiguranja novčane ili nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, dok je sukladno odredbi članka 341. stavka 2. OZ- a predlagatelj osiguranja dužan već u prijedlogu za određivanje privremene mjere istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži. S obzirom na to da tužitelj u konkretnom slučaju ne samo da u svom prijedlogu za određivanje privremene mjere nije istaknuo zahtjev u kojem bi isti točno označio tražbinu čije osiguranje traži u ovosudnom parničnom postupku, već tužitelj u konkretnom slučaju evidentno niti nema tražbinu prema tuženiku. Slijedom iznesenog, u cijelosti je razvidno da u konkretnom slučaju ne postoji bilo kakva tražbina tužitelja prema tuženiku, te da s obzirom na navedeno nisu ispunjeni uvjeti za određivanje bilo kakve privremene mjere tužitelja prema tuženicima. Slijedom svega iznesenog, u cijelosti je razvidno da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere sukladno odredbama OZ-a, odnosno da tužitelj nije učinio vjerojatnom niti postojanje svoje tražbine niti bilo kakvu opasnost za ostvarenje svoje navodne tražbine prema tuženiku. Nastavno, tuženik ovime ističe kako paušalni navodi tužitelja o tome da bi protiv tuženika bio u tijeku kazneni postupak nije niti može predstavljati relevantan dokaz postojanja bilo koje od zakonom propisanih pretpostavki za određivanje bilo kakve privremene mjere protiv tuženika u ovosudnom parničnom postupku. Stoga se sudu, a sve imajući u vidu sve gore navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove ovosudnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku ugovora o zajmu broj 120201 TN od 1.2.2012., izvadak iz knjige položenih ugovora, preslika izvansudske nagodbe od 31.1.2012., iskaz javnog bilježnika MD, iskaz tužitelja, presliku presude na temelju sporazuma stranaka (list 165-501 spisa), zapisnici s ročišta te priležeći podnesci.

4. Nesporno je među strankama da su zaključile ugovor o zajmu broj 120201TN te da je temeljem ugovora o zajmu založena nekretnina stan u prizemlju 22. suvlasnički dio u gradi mješovite uporabe br. 58, Ulica Frana Vrbanića i dvorište izgrađenoj na kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s adresom Zagreb, Ulica Frane Vrbanića 58, u prizemlju ravno, koji je sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 38,24čm, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi. Sporno je da li je navedeni iznos od 80.000,00 kuna iz ugovora isplaćen tužitelju i da li je navedeni ugovor ništetan. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva od 5. svibnja 2022. jer tužbeni zahtjev ne mijenja osnovanost tužbe nego se radi o izmjeni određenih riječi u tužbenom zahtjevu prema čl. 190 ZPP-a.

5. Iz iskaza svjedoka MD proizlazi da se tužitelja ne sjeća, ali zna što se tiče ugovora o zajmu koji je solemniziran ugovor, zna da se detaljno pročita ugovor i ako stranke traže tada se i razjasni. Navodi da dužniku objasni da kad potpisuje solemniziran ugovor, da je to ovršna isprava ako se navedeni iznos ne vrati. Iskazuje da stranci kaže i točan iznos koji je napisan u tom ugovoru. Navodi da se navedeni iznos ne daje kod njega kao javnog bilježnika, to nije česta pojava, vrlo je rijetko da se prilikom potpisivanja navedenog zajma daje odmah novac. Ako postoji određena nejasnoća i ako stranka pita pokušava joj objasniti navedeni tekst ugovora. Ako stranka ima nekih nesuglasica s ugovorom taj ugovor se neće potpisati i to se zna dogoditi, ali vrlo rijetko. Navodi da kad stranka potpiše ugovor to je dokaz da je stranka shvatila i pročitala navedeni ugovor. Iskazuje da nakon uvida u presliku ugovora o zajmu str. 4-8 spisa iskazuje da nije tuženik bio nazočan prilikom potpisivanja navedenog ugovora o zajmu, a niti je bio potreban jer je ugovor solemniziran i da bi bio ovršan dovoljno je da je potpisan od strane dužnika. Nije mu poznat Kreditni ured Pulenat niti je ikad čuo za to. Navodi da mu nije poznato da su kreditni uredi sklapali ugovore o zajmu sa fizičkim osobama. Navodi da je kod njega dolazio dužnik sa dokumentima koje je trebalo solemnizirati i ovjeriti.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je vidio u oglasima da kreditni ured Pulenat daje zajmove i tada je otišao u kreditni ured u Preradovićevoj 2, te su ga nakon nekoliko dana pozvali i sačinili ugovor koji je potpisao ali ga nije mogao pročitati te ih je njihova djelatnica odvela kod javnog bilježnika gdje su ovjerili potpis, tada mu je rečeno da dođe u ured za nekoliko dana da bih primio iznos. Navodi da je novce dignuo u Ilici i to je bio isto kreditni ured ali ne može se sjetiti točnog naziva, možda je bila Tramontana. Tada mu je bio isplaćen iznos 19.000,00 kn i dobio je ugovor. Kada je došao doma vidio je da je drugi iznos bio naznačen te je bilo objašnjenje da se drugi navedeni iznos odnosi na određene troškove obrade toga zajma. Zna da je u ratama uspio vratiti negdje oko 2.000,00 do 2.500,00 kn, a kasnije nije mogao vraćati jer nije više bilo mogućnosti jer nije postojao kreditni ured. Iskazuje da je u to vrijeme bio bolestan, a u banci nije mogao dignuti zajam da bih platio neke svoje dugove, jedini je način bio da digne zajam preko kreditnog ureda. U to vrijeme je bio zaposlen, ali je bio na bolovanju, imao je svoj obrt. Nakon što je bio na bolovanju više nije mogao raditi poslove obrtništva koje je prije toga radio. Prije nego što je potpisao navedeni ugovor djelatnica E (ne zna prezime) nije mu dala da pročitam ugovor nego mu je dala samo da potpiše iz razloga jer je rekla da nema vremena jer čekaju i druge stranke. Navodi da je tek čuo za tuženika kada je dobio novac i ugovor te navedeni čovjek nije ni bio kod javnog bilježnika. Navodi da u to vrijeme je godišnji prihod njegovog obrta bio oko 45.000,00 kn. Navodi da je imao obrt prodavao je cvijeće u cvjećarnici. Osim nekretnine koja je bila založena, drugu nekretninu u to vrijeme nije imao niti je bio vlasnik. U to vrijeme je živio u zajedničkom kućanstvu sa bratom. Navodi da je samo on ostvarivao navedeni iznos i od toga su živjeli brat i on. Navodi da kad je bio u tom uredu nije ispunjavao nikakav zahtjev za navedeni zajam. Navodi da kada je bio u kreditnom uredu te kad je razgovarao sa djelatnikom kreditnog ureda da ga uopće nije pitao koliko zarađuje godišnje nego je jedino pitanje bilo što ima u vlasništvu, a što je kasnije djelatnik provjerio preko zk. Mislio je založiti auto ali je djelatnik rekao da je to malo prestar auto i zato je založio navedenu nekretninu. Navodi da mu djelatnik navedenog ureda nije predao nikakvu vizitku jer bih tada znao i kako se preziva. Direktno nije platio određenu proviziju kreditnom uredu ali mu je rečeno da su uzeli određeni iznos, a koji se odnosi na troškove obrade ugovora o zajmu. Kreditni ured mu nije izdao nikakav račun. Navodi da se u ugovoru o zajmu uopće ne spominje kreditni ured, a niti mu je dao nekakav papir da imaju punomoć što se tiče navedenog ugovora o zajmu. Što se tiče troškova javnog bilježnika za solemnizaciju, nije siguran ali misli da je iznos išao iz iznosa koji je naveden u ugovoru o zajmu. Nije uopće nikad izvršena procjena nekretnine. Navodi da u uredu kada je dobio novac nije brojao, ali već je onda bilo vidljivo da tu nema navedenog iznosa, tek kad je došao doma je utvrdio da mu je isplaćen iznos od 19.000,00 kn. Nakon toga je nazvao u ured i tražio objašnjenje zašto nisu isplatili iznos koji je naveden u ugovoru o zajmu ili približan iznos i tada su mu rekli da se taj iznos odnosi na sve troškove. Navodi da je vjerojatno potpisao izjavu da nije u nuždi i da nema financijskih poteškoća, a navedeno nije ni pročitao, djelatnik mu nije dao jer su se žurili. Nakon uvida u izjavu tužitelj navodi da je točno da je to njegov potpis, ali tada nije znao što potpisuje jer su tada rekli da se potpiše sve što je potrebno. Djelatnica ga nije pitala iz kog razloga tražim zajam. Nakon uvida u isplatnicu navodi da je potpis njegov, a ovaj potpis zajmodavca nije bio potpisan. Navodi da u ugovoru o zajmu kada ga je potpisao nije bio potpis zajmodavca ovdje tuženika. Navodi da se ne može točno sjetiti ali nakon nekoliko mjeseci dobio je dopis od odvjetnika Majića u kojem je pisalo da se nastavi sa uplatama i napisan broj ŽR. Navodi da ga je nakon toga nazvao određeni I i predstavio se da on radi u uredu odvjetnika Majića i dao je drugi broj računa za uplatu i tada je došlo do konfuzije i tada je nazvao odvjetnika Majića da mu objasni tko je ta osoba I i zašto je dao drugi broj računa za uplatu te zna da mu je uz dopis Majić dostavio i punomoć za dotičnu osobu CD. Navodi da je u novinama pročitao da bih se trebao obratiti USKOK-u i prijaviti navedeni ured i tada su ga u USKOK-u savjetovali da podnese tužbu za ništetnost navedenih ugovora.

7. Iz iskaza svjedoka MD koji je po zanimanju javni bilježnik proizlazi da se prilikom solemnizacije ugovora, potpisnicima ugovora isti mora pročitati i objasniti ako nešto nije jasno. Ne poznaje ovdje tužitelja, stoga općenito može reći način kako se provodi solemnizacija ugovora.

8. Cijeneći iskaz tužitelja sud je povjerovao istinitosti iskaza da mu je na ruku bio isplaćen iznos 19.000,00 kuna, a u ugovoru je bilo naznačeno da mu je isplaćen iznos 10.563,98 eur u protuvrijednosti kune 80.000,00 kuna. Sud zaključuje da se radi o osobi koja je bila u teškoj financijskoj situaciji, imovinskim neprilikama jer im banke ne mogu dati kredit jer nisu solventni, nedovoljnim iskustvom, te je tuženik koristeći se stanjem nužde i teško materijalnom stanju tužitelja naveo tužitelja da potpiše navedeni ugovor iako mu nije bio isplaćen iznos koji je bio naveden u ugovoru.

9. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

11. Stoga je i više nego evidentno da je tuženik, iako nije optužen u kaznenom predmetu, sudionik davanja zajmova hrvatskim građanima pod lihvarskim uvjetima, koje djelo je kazneno djelo, pa ni proizvod (lihvarski ugovor) tog pravomoćno utvrđenog kaznenog djela, bez obzira na to što sam tuženik nije pravomoćno osuđen za to kazneno djelo (a izgleda niti optužen), ne može predstavljati valjan ugovor pa ni u odnosu na žalitelja. Naime, sam tuženik ne navodi tko je, osim parničnih stranaka, a izvjesno je da netko jest, još u ugovaranju i realizaciji spornog ugovora o zajmu sudjelovao, niti kako su parnične stranke ispunile (ispunjavale) svoje obveze, odnosno na koji je način tuženik dostavio novac tužitelju i obrnuto.

12. S obzirom na ono što jest utvrđeno može se zaključiti da ni fizičke ni pravne osobe koje su u tome sudjelovale nisu bile samo posrednici između parničnih stranaka. Naime, prema odredbi čl. 835. ZOO-a ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen. Dakle posredovanje je samo dovođenje u vezu osoba radi sklapanja ugovora, a ne i ispunjavanje obveza (isplata novca) ili primanje ispunjenja obveza, s time da je potonje ipak moguće, ali je za to potrebna posebna pisana punomoć (čl. 837. st. 2. ZOO-a).

13. S obzirom da tuženik nije bio nazočan prilikom sačinjavanja ugovora iako je potpisan, a niti nazočan prilikom isplate navedenog iznosa te je naveden u više navrata u optužnici USKOK-a, ne kao okrivljeni nego da je sklapao više navedenih ugovora, preko posrednika Pulenat d.o.o., sud zaključuje da se radi o ništetnom ugovoru kojim je tuženik, koristeći se stanjem nužde ili teškog materijalnog stanja tužitelja njegovim nedovoljnim iskustvom ili korist za tuženika koji je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Riječ o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. ZOO-a, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, stoga je valjalo odlučiti kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu: "Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj 120201TN sklopljen dana 01. veljače 2012.g. između tužitelja PD iz [adresa], ΟΙΒ: 04110741808 i ED iz [adresa], 450s. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da na ime stana u prizemlju 22. suvlasnički dio u gradi mješovite uporabe br. 58, Ulica Frana Vrbanića i dvorište izgrađenoj na kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s adresom Zagreb, Ulica Frane Vrbanića 58, u prizemlju ravno, koji je sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 38,24čm, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, izvrši brisanje založnog prava upisanog za korist ED iz [adresa], 450s. [adresa]. 12, OIB: [osobni identifikacijski broj]".

14. Sud je dosudio tužitelju parnični trošak temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a iznos od 1.606,00 eur, a koji se sastoji od: ročište 3.5.2022. 100 bodova, podnesak 17.5.2022. 25 bodova, ročište 14.7.2022. 25 bodova, ročište 4.5.2023. 100 bodova, ročište 10.7.2024. 50 bodova, ročište 2.10.2024. 50 bodova, ročište 3.12.2024. 100 bodova, ročište 14.3.2025. 100 bodova, a što ukupno iznosi 1.300,00 eur za rad odvjetnika prema OT, trošak sudske pristojbe na tužbu 153,00 eur, trošak sudske pristojbe na presudu 153,00 eur.

U Zagrebu, 25. travnja 2025.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika