REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2592/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., Čakovec, Športska 8, OIB: 82230527201, kojeg zastupa Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, Pere Budmanija 5/IV., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti odvjetnika Pavla Lesara, zamjenika punomoćnice tužitelja i odvjetničke vježbenice OŽ, zamjenice punomoćnika tuženika, dana 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 107,30 EUR s zateznim kamatama od 3. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 107,30 EUR po stopi koja čini razliku između zahtijevane stope zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i dosuđene stope iz stavka I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR, s zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR s zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate i za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova u visini od 238,66 EUR po stopi koja čini razliku između zahtijevane stope zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i dosuđene stope iz stavka

III. izreke ove presude

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 26. veljače 2024. oštećeno vozilo LŽ, registarske oznake [registarska oznaka], koju je uzrokovao štetnik čiji je osiguratelj od automobilske odgovornosti bio tuženik, slijedom čega da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu na njegovom vozilu. Djelatnici tuženika da su po prijavi osiguranog slučaja 28. veljače 2024. izvršili izvid štete, temeljem kojeg da je oštećenik izvršio popravak vozila kod tužitelja, za što da joj je tužitelj izdao račun na iznos od 479,13 EUR, ali da je tuženik odbio isplatiti u korist oštećenika iznos cjelokupnog računa, već da je podmirio samo iznos od 371,83 EUR, dok preostalih 107,30 EUR, koji da se odnose na razliku u cijeni sata limara i lakirera između one koju priznaje tuženik i cijene sata tužitelja, odbija isplatiti. Tužitelj napominje da je cijena sata rada limara i lakirera u njegovoj radionici 41,60 EUR uvećano za PDV. Budući da osiguratelj ne može određivati tržišne cijene pružateljima usluga popravljanja štete nastale na vozilima te da troškovi popravka predmetnog vozila predstavljaju stvarne troškove uspostave prijašnjeg stanja, kakvo je bilo prije štetnog događaja, to da je oštećenik LŽ imao prema tuženiku tražbinu za isplatu naknade štete u visini punih troškova otklanjanja nastale štete, koji proizlazi iz tužiteljevog računa, a kako mu je tuženik propustio platiti navedeni preostali dio, to da je isti tu tražbinu ustupio tužitelju, temeljem Ugovora o cesiji od 20. kolovoza 2024., o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 107,30 EUR s zateznim kamatama od 3. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je bio osiguratelj vozila registarske oznake [registarska oznaka] po osnovi automobilskog kaska te priznaje nastanak štetnog događaja, ali da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, jer smatra da je isplatom iznosa od 371,83 EUR u cijelosti naknadio štetu koja je nastala na predmetnom vozilu. Smatra da tužiteljev račun za popravak nije u skladu s njegovim izvidom štete (8,30 sati za popravak vozila, nije utvrđena potreba zamjene dijelova). Nadalje, navodi da je prosječna tržišna cijena sata rada limara i lakirera 35,00 EUR, slijedom čega da je oštećenik mogao svoje vozilo popraviti po toj cijeni, a kako nije, to da je sam pridonio vlastitoj šteti.

3. Tužitelj navodi da je njegov račun u cijelosti u skladu s tuženikovim izvidom štete (rad lakirera u trajanju od 4,30 sati i rad limara u trajanju od 1,40 sati). Osim toga, da drugi osiguratelji u Hrvatskoj, u drugim slučajevima, isplaćuju ovlaštenim serviserima cijenu sata rada u iznosu od čak 60,00 EUR po satu uvećano za PDV.

4. Na ročištu održanom 31. ožujka 2025., na upit suda, tuženik je pojasnio da je u konkretnom slučaju bio osiguratelj od automobilske odgovornosti štetnika, a ne kasko osiguratelj vlasnika oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka], te je u tom pogledu ispravio navode iz točke II. odgovora na tužbu.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja od 18. ožujka 2024. (list 9. spisa), izvadak prometa po računu tužitelja (list 10. spisa), izvid štete tuženika (list 11. spisa), izjava oštećenika LŽ (list 12. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 13. spisa), cjenik tužitelja (list 14. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između LŽ kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja (list 15. – 16. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), obavijest o ustupu tražbine (list 17. – 18. spisa), ispis e-mail korespondencije s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga (list 19. - 20. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 49. - 52. spisa) i računi za popravak određenih vozila i potvrde o njihovom plaćanju (list 68. - 77. i 85. – 90. spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora jest isplata ostatka naknade za štetu koja je nastala na vozilu LŽ, oštećenom u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Među strankama je nesporno da je tuženikov osiguranik 26. veljače 2024. oštetio vozilo LŽ, registarske oznake [registarska oznaka], da je tužitelj izvršio popravak nastalih oštećenja te da je tuženik isplatio tužitelju, po ovlaštenju i u korist oštećenika, naknadu troškova za otklanjanje tih oštećenja u iznosu od 371,83 EUR.

9. Sporno je da li je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate naknade štete na vozilu koje je oštetio njegov osiguranik, a, posljedično, je li postojala tražbina koju je LŽ mogao ustupiti tužitelju i, ako jest, u kojem iznosu.

10. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (čl. 2. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP/).

11. Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (čl. 11. st. 1. ZOOP- a).

12. Odgovorni osiguratelj dužan je u propisanom roku od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, u slučaju osnovanosti, obrazloženu ponudu za naknadu štete (čl. 12. st. 1. ZOOP-a) te isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude u propisanom roku (čl. 12. st. 5. ZOOP-a).

13. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 6. ZOO-a).

14. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

15. Ukoliko tuženik nije u korist LŽ isplatio naknadu štete koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na njegovom vozilu, oštećenom u prometnoj nezgodi koji je uzrokovao osiguranik tuženika, tada je LŽ imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete, s kojom je mogao slobodno raspolagati.

16. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

17. Tražbina po osnovi isplate osigurnine niti je strogo osobne naravi, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, a niti je njen prijenos zakonom zabranjen.

18. Stoga je LŽ mogao predmetnu tražbinu ustupiti tužitelju.

19. Prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu (čl. 88. st. 2. ZOO-a), a upravo to je slučaj s predmetnim Ugovorom o cesiji.

20. Dakle, predmetnim Ugovorom o cesiji utvrđuje se da LŽ ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 107,30 EUR, sukladno računu za popravak oštećenja na njegovom vozilu kojeg mu je izdao tužitelj (račun 362-100-1 u ukupnom iznosu od 479,13 EUR), koji je i izvršio popravke, a koji popravak da je dužan u konačnici platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj po polici obveznog osiguranja štetnika i izvida štete tuženika 2024/0004432/001, što predstavlja oznaku predmetnog spisa kod tuženika, slijedom čega da LŽ kao ustupitelj tražbine (cedent), radi namirenja svoje preostale novčane obveze prema tužitelju kao primatelju tražbine (cesionaru), u iznosu od 107,30 EUR, ustupa tužitelju tražbinu u iznosu od 107,30 EUR koju ima prema tuženiku kao svom dužniku (cesusu), s time da će se njegova obveza prema tužitelju ugasiti tek kada tužitelj naplati ustupljenu mu tražbinu od tuženika (čl. 1. i 2. Ugovora o cesiji).

21. Iz dopisa tužitelja od 20. kolovoza 2024. proizlazi da je tuženik obaviješten o sklapanju predmetnog Ugovora o cesiji, sukladno odredbi čl. 82. ZOO-a.

22. Iz tuženikovog izvida predmetne štete od 28. veljače 2024. proizlazi da je tuženik utvrdio da su u nezgodi od 26. veljače 2024. na vozilu marke Hyundai Elantra MD 11 (osnovni model), registarske oznake [registarska oznaka], oštećen stražnji branik (''branik ST'') te da će za otklanjanje oštećenja na tom braniku biti potrebno isti popraviti korištenjem ''autokaroserijskih'' radova u trajanju od 1,40 sati i ''autolakirerskih'' radova u trajanju od 4,30 sati, uz upotrebu potrošnog materijala (cijena potrošnog materijala za lakirera iznosi 140,33 EUR).

23. Iz računa tužitelja 362-100-1 od 18. ožujka 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravke oštećenja na vozilu LŽ sukladno gore navedenom tuženikovom izvidu štete, dakle, obračunao je potrošni materijal lakirera u iznosu od 140,33 EUR uvećano za PDV, rad lakirera u trajanju od 4,30 sati i rad autolimara u trajanju od 1,40 sati, uz dodatni obračun potrošnog materijala limara u iznosu od 5,85 EUR uvećano za PDV, samo što radni sat autolimara i lakirera nije zaračunao u iznosu kojeg je bio spreman priznati tuženik (35,00 EUR po satu), već u iznosu od 41,60 EUR/sat uvećano za PDV (52,00 EUR), koliko iznosi njegova cijena na tržištu.

24. Uostalom, iz računa kojeg je dostavio tužitelj za popravak drugog vozila, koje nije premet ovog spora, izdanog od strane Autolimarija 24 d.o.o. dana 8. ožujka 2024., proizlazi da je sat limara i lakirera obračunat po cijeni od 60,00 EUR uvećano za PDV, dakle, znatno više nego što iznosi cijena sata rada tužitelja.

25. Iz toga proizlazi da su cijene tužitelja tržišne cijene te se nikako ne može smatrati da je oštećenik LŽ time što je svoje vozilo popravio kod tužitelja po tržišnim cijenama pridonio da njegova šteta bude veća nego što bi inače bila pa da bi isti trebao sam snositi dio iste.

26. Zato cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila LŽ u visini od 479,13 EUR predstavlja za oštećenika LŽ stvarno nastalu štetu, a kako je od navedenog iznosa tuženik podmirio samo dio u visini od 367,39 EUR, to je isti imala prema tuženiku osnovanu tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete u iznosu od 107,30 EUR koju je ustupio ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji pa je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti tužitelju s zateznim kamatama od dana kada je zaprimio odštetni zahtjev LŽ (čl. 12. st. 6. ZOOP-a).

27. Iz spisa nije vidljivo kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev LŽ, ali to nije moglo biti nakon 28. veljače 2024., budući da je tada izvršen izvid štete, slijedom čega bi na ostatak neisplaćene naknade štete LŽ, a time i tužitelju kojemu je ta tražbina ustupljena, pripadale zatezne kamate od 28. veljače 2024., a kako tužitelj u ovom postupku potražuje zatezne kamate od 3. travnja 2024., a sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), to su od tog datuma tužitelju zatezne kamate i dosuđene.

28. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

29. Stoga je za razliku između te stope zateznih kamata i potraživane stope zateznih kamata (one koja se obračunava na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora), valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

30. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, to ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 107,30 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za tužbu u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj:

37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ - pristojba plaćena u trenutku podnošenja tužbe elektroničkim putem, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./), za podnesak od 31. siječnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 31. ožujka 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište za objavu presude u iznosu od 31,25 EUR (Tbr. 9/3 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno 238,66 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja, slijedom čega je za razliku između dosuđene stope i potraživane više stope zateznih kamata valjalo odbiti zahtjev tužitelja.

32. Stoga je preko iznosa od 238,66 EUR do zahtijevanog iznosa od 245,29 EUR, za iznos od 6,63 EUR, s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku