Poslovni broj Kž-424/2023-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-424/2023-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.K., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. travnja 2023., poslovni broj K-594/2022-8, u javnoj sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2023., u nazočnosti D.P. zamjenika županijskog državnog odvjetnika u O.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

 

Odbijaju se žalbe opt. A.K. i državnog odvjetnika, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je, u odsutnosti, krivim opt. A.K. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, te je na temelju čl. 293. st. 2. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 24.304,40 eura[1] / 183.121,50 kuna, predstavlja imovinsku korist koju je opt. A.K. ostvario kaznenim djelom iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 te navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa je naloženo opt. A.K. da iznos od 24.304,40 eura1 / 183.121,50 kuna, uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, od pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. A.K. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. ZKP/08, paušalnu svotu u iznosu od 265,45 eura[1] / 2.000,00 kuna, trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 1.171,94 eura1 / 8.830,00 kuna, troškove tumača u iznosu od 169,46 eura1 / 1.276,87 kuna, troškove svjedoka u iznosu od 26,54 eura1 / 200,00 kuna, trošak grafološkog vještaka u iznosu od 620,35 eura1 / 4.674,00 kuna, što ukupno iznosi 2.253,74 eura1 / 16.980,80 kuna, koji je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. A.K. po braniteljici A.H., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G., H., Ž. iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Stavljen je prijedlog da se braniteljicu obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

 

2.1. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne "strožu mjeru kazne zatvora".

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije, kao neosnovana.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u O. razgledalo je spis predmeta.

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda su obaviješteni državni odvjetnik i braniteljica optuženika odvjetnica A.H. iz Z..

 

5.1. Na javnu sjednicu vijeća je pristupio D.P., zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O., a nije pristupila obaviještena braniteljica optuženika, te je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana u njenoj odsutnosti.

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe optuženika podnesene po braniteljici A.H., odvjetnici iz Z., koju je izložio sudac izvjestitelj. 

 

5.3. Zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O. D.P. je izložio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Z. i izjavio da ostaje kod prijedloga iz te žalbe.

 

5.3. Nakon toga, odgovor optuženika, podnesen po braniteljici, na žalbu državnog odvjetnika izložio je sudac izvjestitelj. 

 

6. Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. A.K., osim zbog odluke o kazni.

 

7. Opt. A.K. se žali zbog povrede kaznenog zakona, navodeći u žalbi da "djelo koje se stavlja okrivljeniku, zbog izostanka prijevarne namjere okrivljenika, nije kazneno djelo". Obrazlažući u žalbi ovaj žalbeni osnov opt. K. žalbom po braniteljici u suštini osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da iz dokaza u spisu predmeta proizlazi da je, u vrijeme sklapanja Ugovora o financijskom leasingu, trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z., čiji je direktor bio opt. A.K., bilo solventno. Da je trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z. nakon sklapanja navedenog ugovora o financijskom leasingu platilo učešće od 128.077,89 kuna i prvu ratu leasinga, te izdalo i zadužnicu, na temelju koje se oštećeno trgovačko društvo I.-l. d.o.o. Z. naplatilo za iznos od 11.909,42 kune. Stoga da opt. A.K. nije postupao s prijevarnom namjerom kada je ugovarao financijski leasing, navodeći da će za odobrena novčana sredstva kupiti i preuzeti od trgovačkog društva P. d.o.o. Z. ugovoreni radni stroj, a rate financijskog leasinga uredno podmirivati, iako je znao da radni stroj neće kupiti, a niti će rate leasinga po dospijeću uredno podmirivati. Te da je na taj način neistinitim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu trgovačko društvo I.-l. d.o.o. Z. koje je odobrilo financijski leasing u iznosu od 330.424,80 kuna. Te kada je od toga iznosa na ime kupoprodajne cijene radnog stroja trgovačkom društvu P. d.o.o. Z. uplatio iznos od 202.346,91 kunu, iako radni stroj nije kupio niti preuzeo od ovog potonjeg trgovačkog društva. Takav žalbeni navod opt. A.K. predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Naime, opt. A.K. u žalbi po braniteljici prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, pa onda s tim u vezi da je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do povrede kaznenog zakona. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje opt. A.K. smatra da je trebalo biti utvrđeno. Stoga je žalba opt. A.K. zbog povrede kaznenog zakona neosnovana.

 

8. Opt. A.K. žalbom po braniteljici se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ustrajući u navodima da prilikom sklapanja naprijed navedenog ugovora o financijskom leasingu koji je sklopljen između trgovačkog društva F.-p. d.o.o. Z., čiji je direktor bio opt. A.K., kao tražitelja leasinga, te trgovačkog društva I.-l. d.o.o. Z., kao davatelja leasinga, a kojim financijskim sredstvima bi trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z. od trgovačkog društva P. d.o.o. Z. kupilo radni stroj marke Caterpilar broja šasije CAT0345BVCCC00508, nije postupao s prijevarnom namjerom, da od financijskih sredstava odobrena navedenim leasingom trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z. uplati iznos od 202.346,91 kunu trgovačkom društvu P. d.o.o. Z., s osnova kupoprodajne cijene navedenog radnog stroja, a da radni stroj uopće ne preuzme. Da je osim uplate učešća za navedeni financijski leasing i prve rate leasinga, uopće ostale dospijevajuće rate leasinga trgovačko društvo čiji je bio direktor ne plati, znajući da se davatelj financijskog leasinga trgovačko društvo I.-l. d.o.o. Z. neće moći naplatiti jer trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z. na žiro računu trgovačkog društva neće imati dostatnih novčanih sredstava. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenivši sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je dao i ocjenu proturječnih dokaza, utvrdio da je opt. A.K., kao direktor trgovačkog društva F.-p. d.o.o. Z., u vrijeme sklapanja naprijed navedenog ugovora o financijskom leasingu sa trgovačkim društvom I.-l. d.o.o. Z., znao da njegovo trgovačko društvo iako je sa trgovačkim društvom P. d.o.o. Z. sklopilo ugovor o kupoprodaji navedenog radnog stroja, neće preuzeti naprijed navedeni radni stroj, a osim učešća i prve rate leasinga da ostale dospijevajuće rate leasinga neće plaćati niti će se davatelj leasinga, po dospijeću, moći naplatiti za dospjele rate leasinga jer na žiro računu neće biti novčanih sredstava. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da trgovačko društvo P. d.o.o. Z. uopće nije posjedovalo naprijed navedeni radni stroj marke Caterpilar broja šasije CAT0345BVCCC00508, pa onda niti takav a niti neki drugi odgovarajući stroj nije niti predao trgovačkom društvu F.-p. d.o.o. Z.. Da je trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z. od odobrenog financijskog leasinga trgovačkom društvu P. d.o.o. Z., na ime kupoprodajne cijene radnog stroja, naložilo uplatu iznosa od 202.346,91 kunu, iako nikakav radni stroj to trgovačko društvo nije prodalo niti predalo trgovačkom društvu F.-p. d.o.o. Z.. Na taj način je trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z. trgovačkom društvu P. d.o.o. Z. pribavilo nepripadnu imovinsku korist od 202.346,91 kune. Pri tome je opt. A.K. kao direktor trgovačkog društva F.-p. d.o.o. Z., obzirom da mu je moralo biti poznato stanje i kretanje financijskih sredstava trgovačkog društva F.-p. d.o.o. Z., te činjenica da ugovara i plaća kupoprodajnu cijenu za radni stroj trgovačkom društvu P. d.o.o. Z., znajući da ovo potonje trgovačko društvo neće isporučiti ugovoreni radni stroj, neistinito prikazujući ovlaštenim osobama trgovačkog društva I.-l. d.o.o. Z., doveo u zabludu, da će iz odobrenih novčanih sredstava financijskog leasinga kupiti od trgovačkog društva P. d.o.o. Z. naprijed navedeni radni stroj, ostale dospijevajuće rate leasinga uredno otplaćivati, znajući da to neće učiniti. Stoga kada je trgovačko društvo I.-l. d.o.o. Z. trgovačkom društvu F.-p. d.o.o. Z. odobrilo financijski leasing u iznosu od 330.424,80 kuna od toga iznosa uplatilo trgovačkom društvu P. d.o.o. Z. iznos od 202.346,91 kunu, opt. A.K., kao direktor trgovačkog društva F.-p. d.o.o. Z., je pribavio trgovačkom društvu P. d.o.o. Z. nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 202.346,91 kune, oštetivši time trgovačko društvo I.-l. d.o.o. Z., nakon odbitka iznosa predujma i prve plaćene rate te kasnije naplaćenog iznosa od 11.909,42 kune, koliko je na žiro računu u vrijeme dospijeća trgovačko društvo F.-p. d.o.o. Z. imalo novčanih sredstava, za iznos od 183.121,49 kuna. Pri tome je već u vrijeme sklapanja naprijed navedenog ugovora o financijskom leasingu opt. A.K., kao direktor trgovačkog društva F.-p. d.o.o. Z., bio svjestan da niti će odobrenim novčanim sredstvima kupiti radni stroj a niti će davatelju leasinga isplaćivati dospijevajuće rate financijskog leasinga. O tome je prvostupanjski sud naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. A.K., te se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. A.K. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97. To zbog toga što je opt. A.K. kao direktor trgovačkog društva F.-p. d.o.o. Z., dakle odgovorna osoba, u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo P. d.o.o. Z., neistinito predočio predstavnicima trgovačkog društva I.-l. d.o.o. Z. da će ih odobrenih novčanih sredstava financijskog leasinga za svoje trgovačko društvo od trgovačkog društva P. d.o.o. Z. kupiti radni stroj, te da će, pored uplaćenog predujma i prve rate leasinga, i ostale dospijevajuće rate leasinga uredno isplaćivati, iako je znao da niti će kupiti radni stroj, a niti će dospijevajuće rate financijskog leasinga plaćati jer njegovo trgovačko društvo u vrijeme dospijeća neće imati dostatno novčanih sredstava za plaćanje rata leasinga, na koji način je doveo u zabludu ovlaštene osobe trgovačkog društva I.-l. d.o.o. Z., te ih naveo da njegovom trgovačkom društvu odobre novčani iznos od 330.424,80 kuna, od čega je njegovo trgovačko društvo trgovačkom društvu P. d.o.o. Z. uplatilo iznos od 202.346,91 kunu, iako od tog trgovačkog društva uopće nije kupilo radni stroj, na koji način je ovom potonjem trgovačkom društvu pribavio znatnu nepripadnu imovinsku korist u naprijed navedenom iznosu, a trgovačko društvo I.-l. d.o.o. Z. oštetilo za iznos od 183.121,49 kuna.

 

Na žalbe opt. A.K. i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

 

10. Opt. A.K. u žalbi po braniteljici se žali i zbog odluke o kazni, predlažući u žalbi izricanje uvjetne osude.

 

11. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, ali da je podcijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti osuđivanosti opt. A.K. između ostalog i za istovrsna kaznena djela na bezuvjetne kazne zatvora (2015. i 2018.), te da je počinjenjem kaznenog djela višestruko premašen iznos znatne štete, koji prema prihvaćenom pravnom shvaćanju postoji kad šteta prelazi iznos od 30.000,00 kuna. Stoga predlaže da se optuženiku izrekne stroža mjera kazne zatvora.

 

12. Suprotno žalbenim navodima opt. A.K. i državnog odvjetnika prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, o čemu je naveo valjane razloge (odlomak 23.), na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilnom ocjenom tih okolnosti, te imajući i u vidu da je od počinjenja kaznenog djela prošlo više od 10 godina, prvostupanjski sud je pravilno opt. A.K. za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osudio (u izreci omaškom piše "izriče") na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

12.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom kaznom zatvora u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

13. Slijedom navedenog žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 16. studenog 2023.