Pn-4/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnik JK, djelatnik tužitelja, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja JK i punomoćnika tuženika Bojana Nikolića, 25. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 1.792,81 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplatiti tuženiku Adriatic osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu 500,00 EUR (slovima: pet stotina eura), sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. siječnja 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranica tužitelja KK smrtno stradala u prometnoj nesreći 9. siječnja 2013. te je tužitelj po toj osnovi priznao RK, bračnom drugu umrle osiguranice, pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem HZMO, Područna služba u Osijeku broj 286926 od 21. veljače 2013. Prometnu nesreću prouzročio je GK na način da je upravljajući osobnim automobilom marke Mazda 323, registarskih oznaka [registarska oznaka] na raskrižju Državne ceste broj 34 i Županijske ceste broj 4059, područje grada Valpova, oduzeo prednost prolaska osobnom automobilu marke Peugeot 306, registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao RK, a u kojem se kao putnica nalazila KK te je došlo do sudara navedenih vozila. KK smrtno je stradala pa je GK pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-292/2013 proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće. U trenutku štetnog događaja vozilo je bilo osigurano kod tuženika (broj police [broj police]). Tuženik je odgovoran za naknadu štete koja za tužitelja nastaje isplatom navedene obiteljske mirovine. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2023. u iznosu 2.561,15 EUR, a navedeni iznos umanjuje za 30% obzirom da je u tom omjeru utvrđen doprinos RK štetnom događaju pa ukupan iznos štete iznosi 1.792,81 EUR. Navodi kako je na temelju članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 33/2015., 68/2015., 120/2016., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. i 156/2023, - dalje u tekstu: ZOMO) tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u gore navedenom iznosu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da se 9. siječnja 2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Međutim, u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja na ime naknade štete. Navodi kako utuženo potraživanje nije šteta iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP), a osnovanost potraživanja tužitelja prema tuženiku potrebno je prosuđivati primjenom članka 27. ZOOP-a. Ističe da bi u konkretnom slučaju obveza tuženika postojala samo onda ako bi razmjerni iznos obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje udovcu osiguranika RK bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu osiguranika tužitelja KK i to samo u visini dobivene razlike.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: privremeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: UP/I-140- 03/13-01/03359044886, URBROJ: 341-12-05/3-13-005620 od 21. veljače 2013. (list spisa 3-5), službenu zabilješku o postupanju MUP Policijska uprava Osječko- baranjska, Policijska postaja Valpovo, broj: 511-07-28-02-KU-29/13 od 9. siječnja 2013. (list spisa 6-9), obračun isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2023. (list spisa 23), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list spisa 24-32), zahtjev za naknadu štete-osiguranik pok. KK Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 140-01/19- 29/694, URBROJ: 341-99/12-07/1-24-46 od 28. listopada 2024. s povratnicom i odgovorom tuženika (list spisa 33-35) i presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-292/2013-30 od 12. studenog 2014. (list spisa 58-69 spisa).

3.1. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se 9. siječnja 2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Također, nije sporno niti da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: UP/I-140-03/13- 01/03359044886, URBROJ: 341-12-05/3-13-005620 od 21. veljače 2013. bračnom drugu preminule osiguranice priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

7. Međutim, sporna je osnova te visina štete koju potražuje tužitelj, odnosno sporna je primjena materijalnog prava i to na način treba li se u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

8. U predmetnom postupku ključno, sporno pitanje je pitanje primjene materijalnog prava. Sud je stava kako su na pitanje povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Sukladno navedenom, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP). Takvo uporište sud je i potvrdio čitajući veći broj odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to primjerice Rev-x-338/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 122/2022 od 24. siječnja 2023., Rev 1246/2022 od 13. prosinca 2022.

9. Člankom 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. i 3. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U stavku 4. navedeno je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju obveza tuženika postojala bi samo u visini razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi prvotno razlog umirovljenju bila ozljeda na radu, a ne kao što je u navedenoj situaciji ozljeda izvan rada, odnosno štetni događaj u prometu. Visina štete bi dakle sukladno članku 27. stavku 3. ZOOP-a predstavljala razliku između priznate mirovine i mirovine koja bi bila priznata kao posljedica ozljede na radu. Također, sud je stava kako tuženik, a na temelju Ugovora o obveznom osiguranja od automobilske odgovornosti, može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza sukladno ZOOP-u. Navedenim zakonom reguliran je opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

11. Zaključno, sud napominje kako tužitelj na okolnost visine štete u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Sukladno članku 219. i članku 221.a ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze za utvrđenje tih činjenica što se svakako odnosi i na visinu tužbenog zahtjeva. Sukladno svemu navedenom, a na temelju stava o primjeni članka 27. stavka 3. ZOOP-a sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti neosnovanim.

12. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. ZPP-a te su tuženiku dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora jer je isti u cijelosti uspio u ovom sporu.

12.1. Tako je sud tuženiku priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova (Tbr.7.1.) te za pristup na ročište 23. travnja 2025. u iznosu 100 bodova. Sud je stoga tuženiku priznao ukupno na ime troška 200 bodova. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da tuženiku pripada pravo na 400,00 EUR. Na navedeni iznos tuženiku treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 100,00 EUR, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa sveukupno priznati i dosuđeni trošak iznosi 500,00 EUR.

12.2. Sud nije odlučivao o zatraženom trošku tuženika za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu 33,18 EUR, s obzirom da obveza plaćanja navedene pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno članku 4. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

13. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 30. listopada 2024. pa do isplate.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 25. travnja 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

u.z. SUDAC

Davor Liščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: 140-01/19-29/694, URBROJ: 341-99/12-07/01-25-49

2. Punomoćniku tuženika Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek