Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-7/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ČC, zbog kaznenog djela iz članka 28. a stavka 1. (peti slučaj), stavak 2. točka 2. i stavak 4. točka 4. austrijskog Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (SMG), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 6. veljače 2025. broj Kv-eu-1/2025-13 u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog ČC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, pod točkom I izreke utvrđeno je da je osuđeni ČC, osuđen presudom Zemaljskog suda za kaznena pitanja u Beču, Republika Austrija, (Landesgericht for Strafsachen Wien), broj 44 Hv 97/24s od 6. rujna 2024., pravomoćne 6. rujna 2024. zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama prema članku 28. a stavku 1. peti slučaj, stavku 2. točka 2., stavku 4. točka 4. austrijskog Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (SMG), na način što je: u [adresa] protivno propisima drugima predao drogu, naime kokain (koji sadrži aktivnu tvar cocain), kao član kriminalne organizacije, i to dana **.**.2024., ŠC ukupno 6.517,7 grama bruto kokaina (koji sadrži najmanje 79,3% (što se odnosi na 1.997,4 grama neto) odnosno 80,7% (što se odnosi na 3.990,6 grama neto), dakle ukupno najmanje 4.807 grama cocaina), što predstavlja količinu koja premašuje graničnu količinu za 25 puta (320 puta), tako što mu je predao tu drogu, pri čemu je zauzvrat primio iznos od 22.000,00 eura.
1.2. Pod točkom II izreke utvrđeno je da kazneno djelo opisano u točki I presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina.
1.3. Pod točkom III izreke na temelju članka 89. u vezi članka 91. stavka 1. točke 2. (pravilno: točke 1.) Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20., 18/24., dalje: ZPSKS-EU), priznata je presuda Zemaljskog suda za kaznena pitanja u Beču (Landesgericht for Strafsachen Wien), Republika Austrija, broj: 44 Hv 97/24s od 6. rujna 2024., pravomoćna 6. rujna 2024., te je nad osuđenim ČC određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci (913 dana) u koju je osuđeniku na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2024., u kojem je do 27. studenog 2024., proveo 246 dana, pa nadalje, zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama prema članku 28a stavku 1. peti slučaj, stavku 2. točka 2., stavku 4. točka 4. austrijskog Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (SMG).
1.4. Pod točkom IV izreke na temelju članka 101. stavka 1. ZPSKS-EU određeno je da će se kazna zatvora iz priznate presude Zemaljskog suda za kaznena pitanja u Beču (Landesgericht for Strafsachen Wien), Republika Austrije, broj 44 Hv 97/24s od 6. rujna 2024., pravomoćna 6. rujna 2024., u Republici Hrvatskoj izvršavati u skladu s odredbama zakona koji uređuje izvršavanje kaznenopravnih sankcija.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni ČC po branitelju odvjetniku Branimiru Brečeviću "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije traženo priznanje i izvršenje, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj navodi da pobijana presuda ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama u pogledu postojanja bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. kod kaznenog djela zbog kojeg je osuđenik pravomoćno osuđen presudom Zemaljskog suda za kaznena pitanja u Beču te u pogledu nepostojanja razloga za odbijanje priznanja i izvršenja strane presude iz članka 94. ZPSKS-EU, kao i glede izrečene zabrane boravka u Republici Austriji.
5.1. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, ocjena je drugostupanjskog suda da pobijana presuda sadržava razloge o svim činjenicama o kojima ovisi odluka o priznanju i izvršenju strane presude u skladu s člankom 89. i člankom 91. ZPSKS- EU, kao i razloge o tome da ne postoje obligatorni niti fakultativni razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.
6. Naime, sukladno podacima u Potvrdi dostavljenoj u smislu članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU proizlazi da je osuđenik državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa] u [adresa], zbog čega su nedvojbeno ispunjeni uvjeti za priznanje strane presude i izvršenje kazne u skladu s člankom 91. stavkom 1. točkom 1. ZPSKS-EU.
7. Stoga, na odluku o priznanju presude nije od utjecaja žalbeni navod osuđenika da mu je izrečena mjera zabrane boravka u Republici Austriji na deset godina (koja odluka nije pravomoćna), a čime žalitelj upire na mjeru deportacije ili protjerivanja osuđenika u Republiku Hrvatsku u smislu članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU, jer, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, osuđenik je državljanin Republike Hrvatske gdje mu je i prebivalište, zbog čega su ispunjeni uvjeti za priznanje i izvršenje presude po članku 91. stavku 1. točki 1. ZPSKS-EU.
8. Kako je u pobijanoj presudi pravilno utvrđeno da ne postoje ni obligatorni ni fakultativni razlozi za odbijanje priznanja strane presude iz članka 94. stavaka 1. i 2. ZPSKS-EU, te da je u smislu članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU osuđenik osuđen za djelo koje prema domaćem pravu sadržava bitna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11., osnovano je prvostupanjski sud priznao citiranu presudu Zemaljskog suda za kaznena pitanja u Beču te je nad osuđenikom valjano odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci.
9. U odnosu na odluke Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva osuđenik u žalbi potkrepljujući navode žalbe, valja napomenuti kako nijedna od njih nije primjenjiva, budući da se navedene odluke odnose na povredu ispitivanja dvostruke kažnjivosti, a što nije ostvareno budući da je u pobijanoj presudi utvrđena obostrana kažnjivost za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Jednako tako, okolnost izrečene mjere deportacije ili protjerivanja iz članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU na koju se odnose odluke iz žalbe, kako je već navedeno, nije odlučna činjenica budući da je utvrđeno da su u odnosu na osuđenika ispunjeni uvjeti iz članka 91. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU.
10. Slijedom navedenog, žalba osuđenika nije osnovana, a kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
