REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3237/2018-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nives Šimunović, u pravnoj stvari tužitelja OTD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Hlevnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 13. ožujka 2015. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Sury, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ĐT, odvjetničkog vježbenika, dana 25. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju ĐTD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.027,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznos od:

- na iznos od 15,13 eura od dana 25.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 3.011,92 eura od dana 26.03.2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 4.351,51 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-515/2016-19 od 29. svibnja 2018. godine tužitelj upućen (kao ovršenik u tom postupku) da protiv tuženika (tamo ovrhovoditelja) pokrene postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. Ovršnog zakona. Nadalje tužitelj ističe da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem ovoga suda poslovni broj Pp-11/2010-67 od 01. srpnja 2010. godine utvrđeno da je tužitelj (u tom postupku tuženik) oduzeo tuženiku (u tom postupku tužitelju) posjed dijela nekretnine i to dijela dvorišta u širini od 30cm i dužini od 10m na način da je srušio drveni međaški stup i četiri međašna metalna stupa te ogradnu žicu postavljenu na međi dvorišta između stranaka te mu je naloženo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje. Istim rješenjem naloženo je tužitelju (tamo tuženiku) da tuženiku ( tamo tužitelju) plati parnični trošak u iznosu od 11.347,00 kn. Tužitelj navodi da je nakon pravomoćnosti tog rješenja postigao s tuženikom dogovor o prijeboju duga vezano za trošak parničnog postupka. Tako da je tuženik ponudio da se utvrdi nova međa prema trenutno postavljenoj dvorišnoj ogradi, što znači da tužitelj prodaje tuženiku dio svog zemljišta dimenzija cca 11mx0,80m, za koji dio zemljišta bi kupoprodajna cijena bi bila jednaka ukupnom potraživanju tuženika. Tužitelj navodi da je prema njihovom dogovoru tuženik trebao zatražiti od svoje odvjetnice da sačini sporazum i kupoprodajni ugovor za taj dio zemljišta, što tuženik nije učinio, ali je sam postavio među, pri čemu je ''ušao'' u dio zemljišta koje je vlasništvo tužitelja i to u površini cca 80cm širine x 10m duljine, za koji dio zemljišta tužitelju nije ništa platio. Tužitelj navodi da je nakon toga podnio tužbu radi smetanja posjeda protutuženika pod poslovnim brojem P-193/11, ali kako mu je tuženik rekao da dogovor među njima i dalje vrijedi, to je tužitelj povukao tužbu očekujući da će tuženik sačiniti sporazum radi uređenja međusobnih odnosa. Tužitelj navodi da je umjesto sporazuma tuženik podnio sudu prijedlog za ovrhu protiv njega temeljem kojeg je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-515/16 od 05. srpnja 2016. godine protiv kojeg je tužitelj podnio prigovor, a potom ga je sud uputio u parnicu. Tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da se ovrha određena rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr- 515/2016-19 od 29. svibnja 2018. godine proglašava nedopuštenom u cijelosti u odnosu na tužitelja, te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U podnesku od 03. ožujka 2023. godine tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.027,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 15,13 eura od dana 25. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.011,92 eura od dana 26. ožujka 2018. do isplate,

te da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ovršni postupak broj Ovr-515/2016 se vodio na temelju pravomoćne odluke suda donesene u postupku Pp-11/2010 i da nema nikakve veze s predmetom ovog spora. U cijelosti se protivi navodima iz tužbe i predlaže da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Na ročištu dana 24. travnja 2019. godine tuženik je nadopunio odgovor na tužbu navodeći da nije sporno među strankama da nije sklopljen valjan ugovor o kupoprodaji ili kakvom drugom prijenosu vlasništva nekretnine, jer zakon za prijenos vlasništva nekretnine zahtijeva pisani oblik. Stoga navodi da svi eventualni usmeni dogovori između ovih stranaka su ništetni odnosno ne proizvode nikakve pravne učinke. Navodi da ne postoji valjana pravna osnova pa da stoga nije nastalo potraživanje tužitelja koje bi on mogao prebiti s potraživanjem tuženika, koje potraživanje je utvrđeno ovršnom sudskom odlukom.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka CT, dipl.ing. geodezija koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, građevinskim vještačenjem po vještaku ZT, dipl.ing.arh. saslušanjem svjedoka LT, IT te saslušanjem tužitelja i tuženika osobno kao stranaka, pregledom ovosudnog spisa broj Ovr-515/2016 i Pp-11/2010.

5. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da se između istih stranaka pred ovim sudom vodio postupak pod poslovnim brojem Pp-11/2010 u kojem je doneseno rješenje dana 01. srpnja 2010. godine u kojem je utvrđeno da je tužitelj (u tom postupku tuženik) oduzeo tuženiku (u tom postupku tužitelju) posjed dijela nekretnine, u naravi se radi o dijelu dvorišta u širini od 30cm i dužini od 10m. Istim rješenjem naloženo je ovdje tužitelju da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i da plati ovdje tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.347,00 kn (1.506,01 eur).

7. Nije sporno da je navedeno rješenje o smetanju posjeda postalo pravomoćno i ovršno i da se tuženik naplatio od tužitelja tako da je podnio prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-515/2016. od 05. srpnja 2016. godine, te da je tužitelju ovršen iznos od ukupno 22.693,34 kn (3.027,05 eura).

8. Sporno je pitanje je li među strankama postignut dogovor o mirno rješenju međusobnih sporova koji se odnose na njihovu među i koji obuhvaća i pitanje dosuđenih troškova postupka.

9. Sporno je pitanje je li tuženik postavljanjem ograde ušao u dio čestice koja pripada tužitelju, te ako jest, u kojem dijelu.

10. Proveden je očevid na licu mjesta dana 09. svibnja 2022. godine na kojem je tužitelj pokazao sporno mjesto gdje se nalazi ograda između nekretnina tužitelja i tuženika, te mjesto na kojem je bila stara žičana ograda, te je tužitelj naveo da je tuženik nanosio zemlju, izvrnuo staru ogradu i sagradio mali betonski zidić tijekom 2015. godine. Naveo je da ovrha provedena 2018. godine kada je ovrhovoditelj-ovdje tuženik postavio novu ogradu na pogrešnom mjestu i ušao u posjed tužitelja i to za oko 1,5 metara. S druge pak strane tuženik je naveo da je nakon ovrhe postavio zelenu žičanu ogradu upravo na mjestu starog plota, odnosno točno kako je rečeno u sudskim odlukama. Vještak je izvršio fotografiranja i mjerenja te je nakon toga izradio pisani nalaz i mišljenje.

11. Iz mišljenja vještaka proizlazi da je na situaciji broj 1 prikazan odnos izmjerom utvrđenog stvarnog stanja prema stanju čestica kako su one evidentirane u katastru na katastarskom planu te u zemljišnoj knjizi. Vještak navodi da je na situaciji broj 2 prikazana skica mjesta prijepora.

12. Vještak je izvršio identifikaciju sporne površine ''S'' prema katastru te je naveo da je razvidno iz skice mjesta prijepora da se sporna površina ''S'' koja izmjerom čini površinu od 2m2, prema stanju čestica kako su evidentirane u katastru, u cijelosti nalazi na dijelu kč1158 k. o. [katastarska općina].

13. Vještak je izvršio identifikaciju sporne površine ''S'' prema zemljišnoj knjizi, te je naveo da je razvidno iz skice mjesta prijepora da se sporna površina ''S'' koja iznosi 2m2, prema stanju čestica kako su one evidentirane u zemljišnoj knjizi, u cijelosti nalazi na dijelu zkč 8971/1 k. o. [katastarska općina].

14. Proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku ZT, dipl. ing. arh. sa zadatkom da vještak utvrdi vrijednost spornog dijela zemljišta u površini od 2 m2, koji se po utvrđenju vještaka CT dipl. ing. nalazi na dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (prema katastru) odnosno na dijelu zk. č. 8971/1, k.o. grad Zagreb, prema zemljišnoj knjizi. Prema utvrđenju vještaka tržišna vrijednost sporne površine nekretnine od 2,0 m2, zaokruženo iznosi 310,00 eura.

15. Proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje LT koja je tužiteljeva sestra i ima saznanja o predmetu spora. Navela je da se radi o dugogodišnjim problemima s prvim susjedom, ovdje tuženikom, koji problemi se odnose na među, odnosno ogradu između njihovih nekretnina. Svjedokinja tvrdi da je tuženik u proteklom razdoblju po malo ulazio ogradom u zemljište koje je u vlasništvu njezinog brata, a da je to najviše bilo u trenutku kada je sagradio jedan zidić. Navela je da je prije nekoliko godina tuženik tužio njezinog brata radi smetanja posjeda u kojem postupku je donesena odluka da je počinjeno smetanje posjeda, nakon čega je tuženik potrgao ogradu koja je godinama stajala, dovezao zemlju i jednim dijelom ušao u prostor koje je u vlasništvu njezinog brata. Navela je da je njezin brat izgubio spor i da je bio dužan platiti OT parnične troškove, ali da je nakon nekog vremena njezin brat tužio OT radi smetanja posjeda, s obzirom da je susjed OT sve više ulazio u zemljište njezinog brata. Navela je da je njezin brat, kojem mu je bilo dosta problema i svađa sa susjedom, htio postići dogovor i nagodbu sa susjedom OT te se sjeća da je prije nekoliko godina u predbožićno vrijeme razgovarali s tužiteljem o opraštanju i u tom kontekstu ga podržali da se pokuša dogovoriti sa susjedom OT. Svjedokinja se sjeća da je tužitelj bio na razgovoru sa susjedom, da su postigli dogovor i da joj je brat prepričao da su postigli dogovor da će on povući tužbu koju je podigao protiv OT, da će međa ostati na mjestu na kojem je bila u tom trenutku, ali da OT neće od njega tražiti da mu plati parnične troškove koji su iznosili oko 10.000,00 kn. Svjedokinja je navela da se njezin brat držao dogovora i povukao tužbu protiv OT i da nije dirao ogradu, te je par godina između njih vladao mir, ali da je onda odjednom susjed OT ovršio njezinog brata i time prekršio dogovor koji su postigli. Nema saznanja je li dogovor sačinjen u pisanom obliku, ali joj je poznat sadržaj dogovora, te je navela da je susjed OT nakon tog dogovora rekao tužitelju da će mu se javiti njegova odvjetnica.

16. Saslušana je kao svjedok IT, dugogodišnja obiteljska prijateljica obitelji ĐTD, koja im je često dolazila u posjete. Izjavila je da je tuženik često bio u svom dvorištu kada je dolazila k njima te da je znao vikati prostote, pjevati vulgarne pjesmice i slično te se sjeća da je vidjela kada je sagradio pečenjaru, dovezao zemlju, srušio ogradu i ušao u zemljište koje je u vlasništvu tužitelja. Svjedokinja ima saznanja da je između stranaka bilo nekoliko sudskih sporova, da je tužitelj izgubio jedan sudski spor i da je trebao platiti tuženiku troškove postupka, koja okolnost mu je stvarala frustraciju. Svjedokinja navodi da je prije nekoliko godina zajedno sa gđom. LT bila u gostima kod tužitelja i da su razgovarale s njim i nagovarale ga da odustane od tih četrdesetak centimetara zemlje i da ih ostavi tuženiku, a da dogovori s tuženikom da mu oprosti plaćanje sudskih troškova. Navodi da su smatrale da bi to bilo najbolje rješenje, te da je tužitelj toga dana nakon razgovora s njima doista bio kod susjeda OT, da nije čula razgovor, već samo je čula da tuženik govori tužitelju ''zvat će te odvjetnica''. Svjedokinja tvrdi da je nakon tog razgovora tužitelj bio veseo i smatrao da će taj problem riješiti, a poznato joj je da se tužitelju javila i tuženikova odvjetnica, koja je rekla da će to riješiti. Svjedokinja nema saznanja jesu li stranke sačinile kakav pisani dogovor, ali joj je poznato da je nakon nekoliko godina tuženik ovršio tužitelja, a tijekom tih nekoliko godina koje su protekle od njihovog dogovora pa do ovrhe, tvrdi da se tužitelju nije javio niti tuženik niti njegova odvjetnica. Svjedokinja je navela da je tužitelj održao svoje obećanje, jer nije tužio OT, nije pomaknuo ogradu,a osim toga je povukao tužbu koju je podigao protiv OT radi smetanja posjeda.

17. Saslušan je tužitelj koji je naveo da je u postupku radi smetanja posjeda koji je tuženik vodio protiv njega doneseno rješenje da je počinio smetanje posjeda koje rješenje je postalo pravomoćno i njemu je naloženo da plati troškove postupka u iznosu od oko 11.000,00 kn. Tvrdi da je nakon toga tuženik još više ušao u zemljište koje njemu pripada, a da se nije držao izreke rješenja. Naveo je da je pred Božić 2015. godine nagovoren od svoje sestre da se dogovori s tuženikom tako da mu prepusti taj dio zemljišta koji je on okupirao, time da tuženik odustane od potraživanja naknade troškova postupka od njega, a radilo se o iznosu od oko 11.000,00 kn s kamatama što je ukupno bilo nešto više od 22.000,00 kn. Tužitelj tvrdi da su postigli usmen i dogovor o tome, a osim toga se između njegovog odvjetnika i tuženikove odvjetnice Nade Kustura odvijala pisana korespondencija koja se odnosila na taj dogovor. Tužitelj navodi da dogovor nisu uspjeli sročitii u pisanoj formi, te da se tuženik nije držao tog dogovora, već pokrenuo ovrhu protiv njega u kojem postupku mu je ustegnuto nešto više od 22.000,00 kn. Naveo je da su se njih dvoje osobno dogovorili, ali da su u dogovoru sudjelovali i njihovi odvjetnici koju su međusobno razmijenili i podneske.

18. Tuženik je naveo da je najprije tužitelj potrgao ogradu koja se nalazi između njihovih nekretnina pa da je nakon toga on podnio tužbu protiv njega radi smetanja posjeda, u kojem postupku je uspio te mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od oko 11.000,00 kn. Naveo je da nisu točni navodi tužitelja da mu se obratio prije Božića radi pokušaja dogovora te tvrdi da među njima nije bilo nikakvog dogovora, također tvrdi da mu odvjetnica Nada Kustura nikada nije rekla za pokušaj dogovora niti za nagodbeni prijedlog, odnosno tuženik se ispravio te je rekao da se toga ne sjeća. Izjavio je da je točno da je provedena ovrha nad sredstvima tužitelja i da se naplatio s osnova parničnih troškova u iznosu od oko 22.000,00 kn. Tvrdi da prilikom postavljanja ograde nije ušao u njegovo dvorište, već da je ogradu stavio na mjesto na kojem je bila stara ograda. Naveo je da nije upoznat s nalazom geodetskog vještaka koji je utvrdio da je on, tuženik ušao ogradom u zemljište tužitelja. Odgovarajući na upite, tuženik je naveo da je od pravomoćnosti ovrhe o smetanju posjeda do izvršavanja te odluke pred FINOM prošlo oko 10 godina, a na upit zašto je čekao duže vrijeme, odgovorio da nije čekao, već da se vjerojatno radilo o sporosti suda. Naveo je da je bio zastupan po odvjetniku u postupku radi smetanja posjeda koji postupak je tužitelj pokrenuo protiv njega, pa je poslije povukao tužbu, ali da nije tražio naknadu troškova.

19. Odvjetnica Nada Kustura je pozivana u svojstvu svjedoka u više navrata tijekom postupka, međutim nije se odazivala sudskim pozivima pa je na zadnjem ročištu tužitelj odustao od njezinog saslušanja.

20. Iskazi saslušanih svjedokinja sud je u potpunosti prihvatio, jer su djelovali iskreno i uvjerljivo, podudaraju se u pogledu odlučnih okolnosti te se podudaraju s podacima i vremenom pisanja korespondencije između punomoćnika odvjetnika koji su stranke zastupali prije ovog postupka.

21. Iskaz tužitelja je prihvaćen, jer je djelovao uvjerljivo, iskreno i istinito te se slaže sa podacima iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu. S druge pak strane, iskaz tuženika nije u cijelosti prihvaćen, jer tuženik prilikom iskazivanja nije djelovao uvjerljivo, naročito u pogledu odlučnih okolnosti, koje se tiču usmenog dogovora postignutog između stranaka, za koji je u konačnici rekao da ga se ne sjeća.

22. Nalaz i mišljenje geodetskog vještaka CT i građevinskog vještaka ZT prihvaćeni su u cijelosti, jer su izrađeni po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, a niti stranke nisu iznijele prigovore niti primjedbe.

23. Pregledan je spis Ovr-515/2016 u kojem je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika za iznos od 11.347,00 kn s osnova naknade parničnog troška sa zateznim kamatama te u kojem postupku je ovrha dovršena.

24. Pregledan je ovosudni spis Pp-11/2010 u kojem je doneseno rješenje o smetanju posjeda koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno, odnosno potvrđeno je rješenjem višeg suda.

25. Rezimirajući rezultate svih provedenih dokaza, utvrđeno je da je između predmetnih stranaka postojao usmeni dogovor o načinu rješavanja međusobnih sporova koji se tiču međe, odnosno postavljene ograde koja dijeli njihove nekretnine. Njihov dogovor sastojao se u tome da se međa uspostavi sukladno pravomoćnom rješenju iz ovosudnog postupka broj Pp-11/2010 koje rješenje je doneseno 01. srpnja 2010. godine, da se tužitelj obveže da ubuduće neće smetati tuženika u mirnom posjedu, dok se druga strana, dakle tuženik obvezao odreći se dosuđenih troškova postupka koji su dosuđeni spomenutim rješenjem poslovni broj Pp-11/2010. od 01. srpnja 2010. godine.

26. Na postojanje ovakvog dogovora upućuje i dopis koji je 17. prosinca 2014. godine tuženikova odvjetnica Nada Kustura uputila tužiteljevom odvjetniku Vedranu Miličeviću. Osim toga na ovakav dogovor decidirano ukazuju saslušane svjedokinje, koje nisu zainteresirane za ishod spora. Isto tako i činjenica da je tužitelj 18. veljače 2016. godine povukao tužbu koju je još 2011. godine bio podnio protiv tuženika radi smetanja posjeda (također se radilo o ogradi i među između nekretnina predmetnih stanaka) upućuje na zaključak da je među strankama postojao dogovor o mirnom rješenju spora. Osim toga, kako je sam tuženik izjavio, iako je bio zastupan po punomoćniku-odvjetniku u tom postupku smetanja posjeda u kojem je tužitelj povukao tužbu protiv njega, tuženik nije tražio naknadu parničnog troška, iako je na to imao pravo temeljem odredbe čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

27. Sve navedeno ukazuje na činjenicu postojanja dogovora između stranaka koji dogovor, iako nije sačinjen u pisanoj formi, svejedno obvezuje ugovorne strane. Naime, jedno od osnovnih načela građanskog prava je načelo ''pacta sunt servanda'', po kojemu sporazume, odnosno dogovore treba poštovati, odnosno treba ih se držati. Iz svega navedenog proizlazi da se tužitelj držao svog dijela dogovora na način da više nije micao ogradu koju je tuženik postavio, iako je ta ograda pomaknuta na način da se tuženik dijelom proširio i na tužiteljevo zemljište. Po utvrđenju geodetskog vještaka radi se o površini od oko 2m[2] , koje je vještak opisao i ucrtao u svom nalazu i mišljenju. Dakle, tužitelj je prepustio tuženiku svoj dio zemljišta, te je povukao protiv njega tužbu podnesenu radi smetanja posjeda, a zauzvrat je tuženik trebao odustati od traženja plaćanja parničnog troška od tužitelja, koji trošak mu je bio odmjeren sudskim rješenjem.

28. Međutim, tuženik se toga nije držao, već je nakon nekoliko godina pokrenuo ovršni postupak i kako je nesporno među strankama naplatio se od tužitelja od koje je ukupno naplaćeno 22.693,34 kn, što je sada 3.011,92 eura (list 39 spisa).

29. Iako je tužbom tužitelj tražio proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon što je ovrha dovršena, tužitelj više nije imao pravni interes za pravnu tužbu, pa je podneskom od 24. prosinca 2019. preinačio tužbu i tražio isplatu iznosa od 22.807,34 kn sa zateznim kamatama kako je to precizirano u izreci presude. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe, pa je sud nastavio raspravljanje po preinačenoj tužbi smatrajući da je to svrsishodno za rješenje spora među strankama sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku.

30. S obzirom na sve navedeno, a kako je utvrđeno postojanje dogovora među strankama, po kojem je tuženik bio dužan odustati od traženja plaćanja parničnih troškova od tužitelja, a učinio je suprotno i u ovrsi se naplatio od tužitelja, to u ovom postupku tužitelj ima pravo tražiti od tuženika da mu vrati cjelokupni iznos koji je tuženik neosnovano stekao ovrhom koja je nad tužiteljem provedena 2018. godine.

31. Slijedom toga, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku da isplati tužitelj ukupan iznos od 3.027,05 eura (ranije 22.807,34 kn) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 15,13 eura (114,00 kn) od dana 25. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.011,92 eura (22.693,34 kn) od dana 26. ožujka 2018. godine do isplate.

32. Zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

34. Troškovi tužitelja odnose se na: sastav tužbe – 100 bodova, pristup na ročište 12.11.2018. – 25 bodova, sastav podneska od 18.12.2018. – 100 bodova, pristup na ročište 23.01.2019. – 50 bodova, pristup na ročište 23.01.2019. – 50 bodova, pristup na ročište 24.04.2019. – 50 bodova, sastav podneska 24.12.2019. – 100 bodova, pristup na ročište 25.03.2021. – 100 bodova, pristup na ročište 21.10.2021. – 50 bodova, pristup na očevid 09.05.2022. – 100 bodova, sastav podneska 03.03.2023. – 100 bodova, sastav podneska 17.04.2023. – 25 bodova, pristup na ročište 03.05.2023. – 100 bodova, pristup na ročište 05.10.2023. – 100 bodova, pristup na ročište 12.02.2024. – 25 bodova, pristup na ročište 12.02.2024. – 100 bodova, sastav podneska od 19.08.2024. – 25 bodova, sastav podneska 28.11.2024. – 50 bodova, pristup na ročište 13.12.2024. – 25 bodova, pristup na ročište 13.03.2025. – 100 bodova, što je ukupno 1375 bodova, odnosno 2.750,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 687,50 eura, trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura te trošak geodetskog vještačenja i očevida u iznosu od 447,65 eura, pristojba na presudu u iznosu od 66,36 eura, što je sveukupno 4.351,51 eur, koliko je tuženik obvezi naknaditi tužitelju s osnova parničnog troška.

35. Dosuđene su tužitelju zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja dakle od dana 25. travnja 2025. godine do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

36. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 25. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se dostavlja ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika