REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1375/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi oglašavanja rješenja ništavim, 25. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-350-05/24-08/61, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 8. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za gradnju, KLASA: UP/I-350-05/23-05/000067, URBROJ: 2163-7-05-03-0466-24-0006 od 15. travnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašavanjem ništavim rješenja o utvrđivanju građevne čestice, KLASA:

UP/I-350-05/16-05/000150, URBROJ: 2168/01-03-05-0426-16-0004 od 10. listopada 2016., pravomoćno 2. studenog 2016. (dalje: I° rješenje od 10. listopada 2016.).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi i tijekom spora (podnesak od 30. listopada 2024., održana rasprava) izlaže kako slijedi. U bitnom, navodi da rješenje tuženika nepravilno, nejasno i da ozbiljno dovodi u pitanje zakonitost postupanja ne samo upravnog tijela I. stupnja, već i svoj odnos prema istaknutim žalbenim razlozima, što da je neprihvatljivo za ujednačavanje takve prakse na teritoriju Republike Hrvatske. Nadalje, navodi da oba upravna tijela potpuno promašeno ističu kako izneseni razlozi koje je iznio zbog kojih se traži oglašavanje rješenja ništavim nisu sami po sebi takav razlog da bi se zahtjevu moglo udovoljiti. Smatra da je I° rješenje od 10. listopada 2016. protivno tada važećem prostornom planu Grada Pule Pola, te u vezi toga ukazuje na odredbu čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju (NN br. 157/13 – 67/23; dalje: ZPU). Pojašnjava da ako u rješenju o utvrđivanju građevne čestice jasno stoji da je rješenje doneseno temeljem pravila struke, a ne prema prostornom planu, onda da je jasno da se zbog objektivnih okolnosti postojanja ranije izgrađenog objekta, građevinske i uporabne dozvole, naknadno donesenog rješenja o izvedenom stanju, takvo rješenje nije moglo niti smjelo biti doneseno, jer je protivno izričitoj zakonskoj odredbi, što u krajnjoj konsekvenci dovodi do ništavosti rješenja i jasne primjene odredbe čl. 128. st. 1. tč 6. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP). Ukazuje da je citirana odredba ZUP-a zapravo blanketna pravna norma (odredba koja ne sadrži sve elemente potrebne za njezinu primjenu već se poziva na sadržaj drugih propisa koji odnosna pitanja reguliraju), a što da zapravo znači da ZUP i ne mora izričito sadržavati odredbe kojima se određeno rješenje može proglasiti ništavim. Upravo je u konkretnom slučaju riječ o naprijed navedenom jer spomenuta odredba upućuje na odredbu čl. 159. st. 1. ZPU-a kojim je jasno utvrđeno da se građevna čestica određuje u skladu s prostornim planovima a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke vodeći računa da se građevinska čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevina. Navodi da su oba upravna tijela izgubila iz vida st. 2. tog članka koji predviđa izuzetak iz st. 1. tog čl. kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom kada se građevna čestica usklađuje u skladu s prostornim planom u čemu su isključena pravila struke. Zaključno, navodi da je u žalbi, kao i u tužbi, točno označio prostorne planove i urbanističke planove grada [adresa] koji su bili na snazi u trenutku donošenja osporavanog rješenja kojim se izvjesno utvrđuje da je to rješenje doneseno protivno tim aktima.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženja osporenog rješenja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da se I° rješenjem od 10. listopada 2016, čije je oglašavanje ništavim tužitelj zatražio podneskom (prijedlogom) od 12. prosinca 2023., utvrđuje da se mijenja oblik i površina građevne čestice postojeće građevine izgrađene na građevnoj čestici koju čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da građevnu česticu čini u cijelosti k. č. br. [katastarska čestica] i dio k.č.br. i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, proizlazi da je rješenje o utvrđivanju građevne čestice doneseno na prijedlog pravnog prednika tužitelja GČ.

8. Odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

9. Prvenstveno valja istaknuti da je zahtjev za oglašivanjem rješenja ništavim izvanredni pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo, odnosno Sud, ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

10. Cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, razvidno je kako ranije taksativno nabrojeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Naime, razlozi koje navodi tužitelj radi oglašavanja rješenja ništavim su razlozi koji se odnose na zakonitost pobijanog rješenja, a niti samim ZUP-om, niti ZPU-om nije izričito propisano da su to razlozi zbog kojih bi rješenje trebalo oglasiti ništavim. Pritom, valja istaknuti da odredba čl. 159. st. 2. ZPU- a, na koju se poziva tužitelj, nije bila na snazi u vrijeme donošenja I° rješenja od 10. listopada 2016. (čl. 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, NN br. 65/17, stupio na snagu 15. srpnja 2017.).

11. Kako rješenje čije se oglašavanje ništavim predlaže, ne sadrži nepravilnosti koje su po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (članak 128. ZUP-a), nije bilo osnove zaključiti da ovi razlozi postoje, to je i Sud u konkretnom upravnom sporu našao da nisu ostvarene pretpostavke za usvajanje zahtjeva tužitelja da se I° rješenje od 10. listopada 2016. oglasi ništavim, zbog čega je temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen (tč. I. izreke).

12. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 25. travnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, Kapitolinski trg 10

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14