REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3132/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 25. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 7.272,46 eura sa zateznim kamatama od 28. travnja 2023. do isplate.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. travnja 2023. te do zaključenja prethodnog postupka navodi da je njegova osiguranica JG **.**.2000. stradala kao pješakinja u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Ističe da je njegovoj osiguranici priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad koja je u omjeru od 70% uzrokovana ozljedama iz predmetne prometne nesreće (ozljedama izvan rada). Ističe da je tužitelju, isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022., nastala šteta u iznosu od 7.272,46 eura (70% od iznosa ukupno isplaćene invalidske mirovine). Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 7.272,46 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da nije sporan nastanak prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika i u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila ozljede zbog kojih joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu (uzrok invalidnosti 30% bolest, a 70% ozljeda izvan rada). Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da tužitelj sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima o prometu ima pravo na naknadu samo ako postoji razlika između invalidske (obiteljske) mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike. Podredno ističe da bi osiguranica tužitelja u utuženom razdoblju ostvarila pravo na starosnu mirovinu pa da bi tužitelj imao obvezu isplate mirovine svojoj osiguranici i da nije bilo štetnog događaja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te financijskim vještačenjem.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu invalidske mirovine koju je isplatio svojoj osiguranici u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022., a koja je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. prosinca 2000. zadobila ozljede koje ne predstavljaju ozljedu na radu i zbog kojih je kod nje nastupila nesposobnost za rad u omjeru od 70%. Navedene okolnosti nisu sporne. Nije sporno da je za tu prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika.
6. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7.1.Čitanjem obračuna isplata tužitelja od 1. veljače 2023. (list 31 spisa) utvrđeno je da je tužitelj svojoj osiguranici po osnovi invalidske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. ukupno isplatio iznos od 10.389,22 eura, dok 70% tog iznosa iznosi 7.272,46 eura. Nadalje, čitanjem pismena (list 32 i 34 spisa) utvrđeno je da je tuženik 7. veljače 2023. zaprimio odštetni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu tog iznosa.
7.2. Ostvarivanje mirovinskih i invalidskih prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih individualnih prava osiguranika, ali i isplatu novčanih iznosa koja temeljem priznatih mirovinskih i invalidskih prava pripadaju tim osiguranicima, pa kada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izda potvrdu (obračun) o mirovini isplaćenoj svom osiguraniku, onda je on izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja, pa takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi (potvrđuje). Ovakvo mišljenje izraženo je u brojnim sudskim odlukama pa tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 386/2018-2 od 29. siječnja 2020, Rev-x 827/15-2 od 7. veljače 2017., Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014. i Revt 139/16-2 od 15. veljače 2017.
7.3. Tuženik nije dokazao da naprijed navedeni podaci nisu istiniti.
8. U ovoj pravnoj stvari, koju je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje ZOOP), a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
9.1. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".
9.2. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
9.3. Opisano pravno mišljenje izraženo je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.
10. Sud je na okolnost postojanja razlike između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu izveo dokaz financijskim vještačenjem.
11. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 24. rujna 2024. (list 83-88 spisa) sud nalazi utvrđenim da bi iznos invalidske mirovine osiguranice tužitelja koji bi bio određen u slučaju da je razlog umirovljenja ozljeda na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici. Prema tome, ne postoji pozitivna razlika iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu. Invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila bi veća od mirovine koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svojoj osiguranici za 1.921,81 eura (uzimajući u obzir omjer od 70% u kojem je štetni događaj utjecao na invaliditet osiguranice tužitelja).
12.1. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo, a niti stranke nisu isticale prigovore na isto. Stranke nisu predlagale saslušanje vještaka.
12.2. Napominje se da tužitelj nije predlagao izvođenje tog dokaza (nego tuženik) te smatra da se radi o nepotrebnom dokazu, a da se u ovoj pravnoj stvari o pravnom pitanju.
13. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji pozitivna razlika iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (jer je mirovina koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici manja od mirovine koju bi joj isplaćivao u slučaju ozljede na radu), ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju sukladno čl. 27. ZOOP. Stoga je odlučeno kao u izreci.
14. Vezano uz prigovor tuženika da bi osiguranik tužitelja u utuženom razdoblju ostvario pravo na starosnu mirovinu treba reći da je to posve neodlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, iz naprijed navedenih razloga nema mjesta primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju, no da se isti i primjenjuje taj bi prigovor i dalje bio neosnovan. Naime, čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 115/18) izmijenjena je odredba čl. 162. st. 2. tog Zakona (koja je stupila na snagu 1. siječnja 2019.) te je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
U Zagrebu 25. travnja 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
