REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-753/2024.- 19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužiteljice UO , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], UOJ 5,9470 St. Paul osobno i kao nasljednice BO, koju zastupa punomoćnica Anamarija Križanović, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženih: 1. HO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ,2. DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednici iza MO, [adresa], koju tuženu pod 2. zastupa punomoćnica Nataša Kovar- Ričko, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska 148, 3. NO [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Kovar- Ričko, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska 148 5. JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koje zastupa punomoćnik Mate Burazin, odvjetnik iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I , 7. NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Nataša Kovar Ričko ,odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska 148, radi utvrđenja prava vlasništva ( v.p.s. 1.327,36 eura ) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 12. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika svih stranaka te objave odluke dana 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica IO osobno i kao nasljednica BO stekla pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] oranica ,površine 162m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su slijedom navedenog ovlašteni zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime navedene nekretnine uz istodobni izbris upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika što su tuženi ĐO, HO I DO , kao sljednici iza upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika MO, [adresa] i tuženi zemljišnoknjižni vlasnici ĆO, JO , ŽO I NO dužni trpjeti.

II. Tuženima se nalaže solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od ….kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužiteljici IO , OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženima DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] , AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura ( slovima: devetstoeura) te tuženima SO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽO , OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura ( slovima :osamstosedamdesetpeteura), u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova, tuženi odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelji IO i BO tužbenim zahtjevom traže da sud utvrdi da su stekli pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to svaki u ½ dijela. Tokom postupka tužitelj BO je preminuo pa ga je naslijedila tužiteljica IO koja je onda jedina tužiteljica.

Tužitelji u prilog svom zahtjevu navode kako su oni posjednici i stvarni vlasnici nekretnine koja da u naravi predstavlja betonirani parking te prolaz i stepenice koje vode od javne ceste do kuće tužitelja izgrađene na k. č. [katastarska čestica]. Tužitelji navode da su stupili u posjed nekretnine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora s EO **.**.1998. , a on je nekretninu stekao darovanjem od svog oca ČO u ½ dijela, a u drugoj polovini kupoprodajom od VO. ČO RO da je bio suvlasnik predmetne nekretnine još od 70-tih godina, a VO od 80-tih godina kada da je nosila oznaku k. č. [katastarska čestica]. Nakon što su se tužitelji upisali u zemljišnu knjigu nekretninu su uredili na način da su betonirali površinu uz cestu koja predstavlja parkirno mjesto, niže parkirališta sagradili su betonski potporni zid budući da je na tom mjestu bila padina. Na nekretnini da su položili i električne i vodovodne vodove koji se protežu od njihove kuće do ceste. Tuženici su vlasnici k. č. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena njihova kuća s okućnicom. Nakon što su spornu nekretninu uredili tužitelji tvrde da su istu nesmetano koristili za parkiranje svojih vozila i prilaz svojoj kući. Takvo stanje nije bilo sporno sve do 2012. godine kada su tuženi JO i ŽO počeli tužiteljima osporavati pravo prolaska njihovom nekretninom odnosno stepenicama kao i pravo parkiranja na istoj. Radi toga tužitelji su bili primorani ustati vlasničkom tužbom radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva ( predmet P-2349/15, sada P-1633/19 i predmet P-2176/15, sada P-809/23). Tužitelji tvrde kako je u toku navedenih sudskih postupaka provedeno nekoliko vještačenja i kako je došlo do izmjene katastarskog plana koji je stupio na snagu 2015. godine tako da su brojevi nekretnina koje su tužitelji kupili 1998. i to k. č. [katastarska čestica], na važećem katastarskom planu jednostavno izbrisani te je na njihovo mjesto ucrtana k. č. [katastarska čestica] na kojoj se kao vlasnici pojavljuju upravo tuženi.

1.1.Tužitelji tvrde da su pravo vlasništva sporne k. č. [katastarska čestica] stekli naplatnim pravnim poslom odnosno ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 1998. te su u mirnom posjedu nekretnine sve do 2012. godine kada su ih tuženi JO i ŽO počeli uznemiravati u njihovom pravu vlasništva. U kupoprodajnom ugovoru predmetna je nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica], sve sukladno zemljišnoknjižnim izvatcima i službenim kopijama katastarskog plana. Nakon sklapanja ugovora tužitelji su uvedeni u samostalan posjed predmetne nekretnine koju od tada koriste neometano i neprekidno. Tužitelji dostavljaju i ugovor o uspostavljanju zajedničkog prilaza i osnivanju i uspostavljanju prava služnosti koji su sklopili s CO i U iz kojeg ugovora proizlazi da su sagradili i uspostavili pješački prilaz od glavne ceste do svoje kuće preko k. č. [katastarska čestica], što da je danas k. č. [katastarska čestica]. Tužitelji dostavljaju i sporazum od 20. 10. 2000. godine kojeg su tužitelji sklopili sa B JO i H kojim sporazumom da su uredili među između k. č. [katastarska čestica], danas k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], danas spojene u k. č. [katastarska čestica], u vlasništvu obitelji B. Tužitelji tvrde da su vlasništvo k. č. [katastarska čestica] stekli dosjelošću protekom deset godina samostalnog i kvalificiranog posjedovanja predmetne nekretnine, a ukoliko se u to vrijeme uračuna i vrijeme za koje su prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu tužitelji tvrde da su vlasništvo stekli i dosjelošću na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZVDSP).

2. Tuženi HO i ĐO primili su tužbu te se nisu očitovali niti su osporili tužbu i tužbeni zahtjev. Tužena ĐO je tokom postupka preminula te su postupak nakon nje preuzeli kći DO i sin HO. HO se nije očitovao.

3.Tuženi DO, AO i FO osporili su tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženi ističu kako tužitelji nisu dokazali preduvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dosjelošću se vlasništvo stječe samostalnim posjedom te nekretnine ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Tuženi tvrde da tužitelji nisu u posjedu predmetne nekretnine odnosno nisu u samostalnom posjedu iste. Nekretninu koriste i tuženici i to na način da kroz istu prolaze, a poznato im je da i da ostali suvlasnici nekretninu koriste za prolaz, parkiranje svojih vozila i slično. Zbog toga na strani tužitelja ne postoji osnovni temelj za podizanje ove tužbe, a to je činjenica samostalnog posjeda nekretnine. U konkretnom slučaju , samostalni posjed tužitelja , kada bi i postojao ne bi bio niti istinit niti zakonit niti pošten niti su tužitelji uz tužbu dostavili dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnovanost takvih tvrdnji. Tužitelji su dostavili ugovor o kupoprodaji od 16. rujna 1998. kojim su od ČO kupili ½ dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] s time da su u stavku 2. istog ugovora parcele dodatno opisane kao da odgovaraju k. č. [katastarska čestica]. Tuženi tvrde da bez obzira na eventualnu promjenu u katastru zemljišta, zemljišne knjige daju pravi prikaz stanja vlasništva i tužitelji ne mogu steći pravo vlasništva od bilo koje druge osobe nego od osobe koja je upisana u zemljišnu knjigu. Prodavatelj nije bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine pa istu nije mogao prodati tužiteljima. Tužiteljima dakle nedostaje osnovni element kvalificiranog posjeda, a to je poštenje s obzirom da im je cijelo vrijeme dobro poznato kako nisu kupili spornu česticu i kako su na istoj u zemljišnim knjigama upisani tuženici i kako ju oni i koriste. Opreza radi, predmetna je nekretnina u doba kupnje predstavljala poljoprivredno zemljište pa je tuženici kao stranci nisu mogli niti kupiti niti su zatražili suglasnost nadležnih tijela za stjecanje vlasništva.

4.Tuženi JO i ŽO osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu kako su oni suvlasnici i suposjednici k. č. [katastarska čestica] što proizlazi iz z.k. izvatka,. Osporavaju da bi tužitelji nakon sklapanja ugovora s EO od dana 16. rujna 1998. , stupili u posjed k. č. [katastarska čestica] jer tužitelji tim ugovorom nisu niti kupili k. č. [katastarska čestica] što se vidi iz ugovora. K. č. [katastarska čestica] nikada nije nosila oznaku 622/4 kao što nije nosila niti oznake k. č. [katastarska čestica]. Netočan je navod tužitelja da je u toku sudskih postupaka koji sada nose oznake P-1633/19 i P-809/23, došlo do promjene katastarskog plana i da su brojevi nekretnina koje su tužitelji kupili u važećem katastarskom planu izbrisani i da je ne njihovo mjesto ucrtana na katastarskom planu k. č. [katastarska čestica]. Katastarska izmjera i katastarski plan nisu mijenjani niti je 2015. godine na snagu stupio izmijenjeni katastarski plan, a k. č. [katastarska čestica] postoji od osnivanja katastarske općine i nikada nije mijenjala svoj položaj. Tuženici tvrde da su tužitelji odabrali nezakonit i nepošten način ulaska u posjed tako što su to činili bez prisustva neposrednih susjeda, krišom i potajice. Isto tako to se odnosi i na gradnju mjesta za parkiranje koje je rađeno potajice kad nikog nema i bez ikakvih dozvola, na što je tuženik u dva navrata intervenirao kod nadležne inspekcije.

Tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U dokaznom postupku proveden je dokaz uvidom u predmete posl.br. P- 1633/19, P-809/23 i Ovr-555/19 te su pročitane isprave i zapisnici iz tih predmeta te su pročitane sve isprave iz ovog predmeta.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja tj. sada tužiteljice neosnovan.

7. Tužitelji tvrde da su vlasništvo nekretnine stekli kupoprodajnim ugovorom, a i da su stekli vlasništvo dosjelošću.

8. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] vođena su ukupno četiri sudska postupka računajući i ovaj. Tako su tužitelji najprije 2012. godine ustali tužbom protiv tuženih JO i ŽO radi uznemiravanja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] na način što da su tuženi na dijelu nekretnina parkirali osobna vozila. Tokom tog parničnog postupka vještačenjem po vještaku geometru utvrđeno je da prijepor predstavlja k. č. [katastarska čestica] tj. dio te parcele. Vještak je u tom predmetu iscrpno objasnio svoj nalaz, a spor je okončan tako što je sud pravomoćno odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi uznemiravanja prava vlasništva. Taj predmet vodio je se pod brojem P- 2176/15 , a sada nosi oznaku P- 829/23.

9. Tužitelji su pokrenuli 2013. godine parnicu radi uznemiravanja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] protiv tuženika ŽO tvrdeći da ih je tuženi uznemiravao u pravu vlasništva tih nekretnina tako što je na dijelu tih parcela uklonio žičanu sajlu ( predmet vođen pod brojem P-2349/15, a sada nosi oznaku P-1633/19). U tom predmetu drugi vještak geometar utvrdio je da prijepor predstavlja k. č. [katastarska čestica], a ne k. č. [katastarska čestica]. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, ali je povodom žalbi tuženih Županijski sud preinačio odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja. U toj parnici vještak geometar prijepor je najprije identificirao kao k. č. [katastarska čestica], ali je nakon prigovora i primjedbi tuženika promijenio svoj nalaz i utvrdio da prijepor predstavlja k. č. [katastarska čestica] pozvavši se na digitalni katastarski plan koji je u primjeni od 1. lipnja 2016. Iz odluke Županijskog suda proizlazi da tužitelji nisu stekli pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] jer nisu bili kvalificirani posjednici prijepora budući da njihov posjed nije bio zakonit jer u kupoprodajnom ugovoru od 16. rujna 1998. kao prodavatelji nisu navedene osobe koje su upisani zemljišnoknjižni vlasnici pa tako tužitelji nisu mogli imati pravni temelj posjedovanja. Pravo vlasništva dosjelošću tužitelji nisu mogli steći niti kao pošteni posjednici jer ako se radi samo o poštenom posjedu pravo vlasništva stječe se protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a što ovdje nije slučaj jer je ugovor o kupoprodaji zaključen 1998. tako da su tužitelji tada i stupili u posjed k. č. [katastarska čestica], do dana podnošenja tužbe 12. srpnja 2013. nije proteklo dovoljno vremena da bi pravo vlasništva stekli na temelju zakona dosjelošću.

10.Tokom trajanja ovog postupka tužitelji su podnijeli i prijedlog radi osiguranja privremenom mjerom na način da se tuženiku ŽO zabrani odlaganje građevinskog materijala i parkiranja vozila na dijelu k. č. [katastarska čestica]. S tim prijedlogom su također pravomoćno odbijeni.

11. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da tužitelji nisu stekli pravo vlasništva predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Najprije valja istaći da nije točno ono što tužitelji tvrde da je 2015.godine došlo do izmjene katastarskog plana koji da je stupio na snagu te godine. Činjenica je da k. č. [katastarska čestica] postoji od osnutka katastarske općine i da nije mijenjala svoj položaj, a u naravi to je parcela koja je predmet tužbe radi utvrđenja prava vlasništva u ovom postupku i parcela koja je bila predmetom tužbe i u predmetima P-1633/19 i P-809/23. Da se ne radi o izmjeni katastarskog plana proizlazi i iz dopisa nadležnog katastra kojemu se sud obratio prema uputi Županijskog suda u predmetu P-1633/19. Iz očitovanja katastra proizlazi da je službeni digitalni katastarski plan za k. o. [katastarska općina] u primjeni od 1. lipnja 2016. i da je nastao iz analognog plana kao zamjena media iz analognog u digitalni oblik. Na tom planu ucrtane su sve promjene po geodetskim elaboratima koje su se mogle ucrtati ( list 276 i 285 u P-1633/19). O tome je podatke pribavio sud i u predmetu P-809/23. U tom predmetu katastar se očitovao navodeći kako prema dokumentaciji kojom raspolaže taj katastarski ured , utvrđeno je, da na katastarskim česticama k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] postoje geodetski elaborati iz 1987. i 2001. godine. Uvidom u postojeću dokumentaciju navedene geodetske elaborate nije moguće ucrtati u digitalni katastarski plan jer postoje velika odstupanja od katastarskog plana i provedenih elaborata. Činjenica što nadležni katastar na kopiju katastarskog plana nije ucrtao k. č. [katastarska čestica] nije pitanje o kojem treba odlučivati parnični sud. Nesporna je činjenica međutim da su tužitelji tj. sada tužiteljica vlasnica tih dviju nekretnina, a da su tuženi vlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Tužitelji su uz tužbu dostavili kupoprodaji ugovor od 16. rujna 1998. predmet kojega su k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] koje su parcele kupili od EO. Dakle, k. č. [katastarska čestica] nije bila predmet ugovora niti je prodavatelj ikada bio upisan kao vlasnik te nekretnine što se vidi iz povijesnog z.k. izvatka za tu parcelu. ŠO je prema stanju spisa, ½ dijela nekretnina stekao darovanjem od oca ČO, a ½ dijela kupnjom od VO. Tužitelji tvrde da su u posjedu prijepora od 1998. tj. od kupnje.

13. Tužitelji dakle tvrde da su vlasništvo prijepora stekli kupoprodajnim ugovorom od stvarnog vlasnika i posjednika te da je ta nekretnina u ugovoru označena kao k. č. [katastarska čestica]. Sporna k. č. [katastarska čestica] nikada nije bila k. č. [katastarska čestica] niti je od tih nekretnina nastala . K. č. [katastarska čestica] je oduvijek upisana u vlasništvo tuženih i njihovih prednika. Prednik tužitelja ŠO kao niti njegovi prednici i to njegov otac RO i VO, nikada nisu upisani vlasnici niti suvlasnici k. č. [katastarska čestica] . To što k. č. [katastarska čestica] nisu ucrtane u katastarskom planu nakon što je on iz analognog prešao u digitalni oblik koji je u primjeni za k. o. [katastarska općina] od 1. lipnja 2016., nije odgovornost tuženih niti bi zbog toga tužitelji trebali biti vlasnici k. č. [katastarska čestica]. Taj problem tužitelji mogu rješavati u nekom drugom odgovarajućem postupku. Dakle, ŠO nikada nije bio vlasnik prijepora pa nije vlasništvo mogao prenijeti na tužitelje prema načelu da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ih sam ima.

14.Tužitelji tvrde da su vlasništvo stekli dosjelošću na temelju odredbi čl. 159. st. 2. i 159. st. 3. ZVDSP-a.

Člankom 159. st. 2. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Posjed je dakle kvalificiran ako je zakonit, istinit i pošten, a ako mu nedostaje jedna od tih pretpostavki tada se ne radi o kvalificiranom posjedu. Za zakonit posjed tužitelji su morali imati zaključen ugovor o kupoprodaji s vlasnikom zemljišta, a kao što je već navedeno, to nije bio slučaj. Tužitelji stoga nikako nisu mogli imati pravni temelj posjedovanja čak i kada bi bili istiniti njihovi navodi da su smatrali da je predmet kupnje bila k. č. [katastarska čestica], jer je za zakoniti posjed nužno da je pravni posao zaključen s vlasnikom zemljišta.

15. Čl. 159. st. 3. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Tužitelji su ugovor zaključili 1998. godine, a tužbu radi utvrđenja prava vlasništva podnijeli su 22. studenog 2017., dakle od kupnje je proteklo devetnaest godina, ali prvom vlasničkom tužbom ustali su još 2012. godine u predmetu P-809/23. Njihovi prednici – ŠO i RO te VO nisu bili u poštenom posjedu pa da bi tužitelj mogao tvrditi da je vlasništvo stekao izvanrednom dosjelošću računajući i posjed prednika. Tako iz povijesnog posjedovnog lista ( list 122-123 spisa P-1633/19) proizlazi da su k. č. [katastarska čestica] bile upisane u posjed prednika tužitelja, prodavatelj EO i njegovog oca ČO te VO i još nekih osoba. Sporna 622/5 ne navodi se niti je evidentirano da bi nastala od navedenih nekretnina niti da bi bila upisana u posjed prednika tužitelja tj. prodavatelja iz ugovora od **.**.1998. ŠO koji je saslušan kao svjedok u predmetu P-1633/19 izjavio je kako je on ustvari bio posrednik u ugovoru kojeg su tužitelji zaključili s prodavateljima KO i VO, a iz razloga jer su ovi bili stranci i nisu mogli kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Svjedok ŠO je izjavio i da je on potpisao ugovor od 16. rujna 1998. , kao i ugovor o darovanju sa svojim ocem ČO, ali da nije potpisao ugovor o kupoprodaji s VO, od 6. ožujka 1998. U odnosu na samo posjedovanje nekretnine, svjedok ŠO je izjavio da je sporna parcela bila šikara i strmina i da je VO tu držao svoju kamp prikolicu . Ugovori o uspostavi prilaza iz 2005. – te i sporazum iz 2000.-te nisu odlučni za presuđenje.

16. Imajući u vidu ova utvrđenja sud je odbio sve dokazne prijedloge stranaka za saslušanje svjedoka i stranaka osim prijedloga za uvid i čitanje isprava i zapisnika iz ovog te iz priloženih spisa. Ostali dokazi ukazuju se suvišnim i odugovlačećim pokraj navedenih utvrđenja.

17. Utvrđujući tužbeni zahtjev neosnovanim odlučeno je kao u izreci i tužbeni zahtjev je odbijen ( čl. 221. a. ZPP-a).

18. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje : OT). Tužiteljica nije uspjela u sporu pa je dužna tuženima nadoknaditi parnični trošak, Tuženima DO, AO i OO priznati su slijedeći troškovi: sastav odgovora na tužbu 200,00 eura prema tbr. 8.t. 1., ročišta 9. 04. 2019. i 24. 05. 2021. 100, 00 eura prema tbr. 9.t.2. i ročište 12. 03. 2025. 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. , na navedene iznose priznato je i povećanje za zastupanje više osoba od 20 % kao i PDV od 25 % što ukupno iznosi 900,00 eura.

Tuženima SO i ŽO priznati su slijedeći troškovi: odgovor na tužbu od 25. 03. 2019. 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročišta 9. 04. 2019. i 24. 05. 2021. za svako po 100,00 eura prema tbr. 9.t.2., podnesci od 22. 12. 2022. i 4. 03. 2025. za svaki po 50,00 eura prema tbr. 8.t.4., ročište 12. 03. 2025. 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. OT-a.. Tuženima nije priznat trošak za sastav podneska od 24. 01. 2023. jer je o nasljedniku tužitelj sud obavijestila tužiteljica te nije bio potreban podnesak tuženih. Tuženima je na priznate iznose priznat i PDV od 25 % što ukupno iznosi 875,00 eura. O troškovima je odlučeno kao u točki II.presude.

U Krku 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.