REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-776/2019-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Gregović odvjetnički ured iz Rijeke, V. Lisinskog 6, protiv tuženika EUROINSPEKT-AGROINSPEKT d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 31a, OIB: 42846429719, kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 60/I, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja SZ i punomoćnika tuženika Vice Vukšića, odvjetnika, te presude javno objavljene dana 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, s osnova naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor, tužitelju isplatiti iznos od 5.972,72 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na 1.597,68 eura od 31.12.2016. pa do isplate,

- na 1.778,02 eura od 31.12.2017. pa do isplate,

- na 2.597,05 eura od 31.12.2018. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku, s osnova neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, tužitelju isplatiti iznos od 28.030,57 eura, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na 367,66 eura od 15.2.2015. pa do isplate,

- na 331,60 eura od 15.3.2015. pa do isplate,

- na 544,06 eura od 15.4.2015. pa do isplate,

- na 639,64 eura od 15.5.2015. pa do isplate,

- na 446,75 eura od 15.6.2015. pa do isplate,

- na 612,19 eura od 15.7.2015. pa do isplate,

- na 625,67 eura od 15.8.2015. pa do isplate,

- na 492,00 eura od 15.9.2015. pa do isplate,

- na 661,70 eura od 15.10.2015. pa do isplate,

- na 843,05 eura od 15.11.2015. pa do isplate,

- na 508,37 eura od 15.12.2015. pa do isplate,

- na 955,03 eura od 15.1.2016. pa do isplate,

- na 368,95 eura od 15.2.2016. pa do isplate,

- na 1.192,36 eura od 15.3.2016. pa do isplate,

- na 934,40 eura od 15.4.2016. pa do isplate,

- na 593,10 eura od 15.5.2016. pa do isplate,

- na 730,32 eura od 15.6.2016. pa do isplate,

- na 646,99 eura od 15.7.2016. pa do isplate,

- na 631,61 eura od 15.8.2016. pa do isplate,

- na 766,56 eura od 15.9.2016. pa do isplate,

- na 679,34 eura od 15.10.2016. pa do isplate,

- na 639,31 eura od 15.11.2016. pa do isplate,

- na 734,92 eura od 15.12.2016. pa do isplate,

- na 978,24 eura od 15.1.2017. pa do isplate,

- na 538,06 eura od 15.3.2017. pa do isplate,

- na 513,27 eura od 15.4.2017. pa do isplate,

- na 554,37 eura od 15.5.2017. pa do isplate,

- na 791,89 eura od 15.6.2017. pa do isplate,

- na 945,33 eura od 15.7.2017. pa do isplate,

- na 653,09 eura od 15.8.2017. pa do isplate,

- na 377,71 eura od 15.9.2017. pa do isplate,

- na 463,45 eura od 15.10.2017. pa do isplate,

- na 663,57 eura od 15.11.2017. pa do isplate,

- na 560,88 eura od 15.12.2017. pa do isplate,

- na 881,94 eura od 15.1.2018. pa do isplate,

- na 634,89 eura od 15.2.2018. pa do isplate,

- na 271,13 eura od 15.3.2018. pa do isplate,

- na 268,59 eura od 15.4.2018. pa do isplate,

- na 289,66 eura od 15.5.2018. pa do isplate,

- na 445,82 eura od 15.6.2018. pa do isplate,

- na 539,66 eura od 15.7.2018. pa do isplate,

- na 1.305,19 eura od 15.8.2018. pa do isplate,

- na 1.340,91 eura od 15.9.2018. pa do isplate,

- na 67,34 eura od 15.10.2018. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku, s osnova naknade za tržišnu zabranu natjecanja, tužitelju isplatiti 2.192,28 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na 276,69 eura od 15.10.2018. pa do isplate,

- na 638,63 eura od 15.11.2018. pa do isplate,

- na 638,63 eura od 15.12.2018. pa do isplate,

- na 638,63 eura od 15.1.2019. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku, s osnova troška servisa službenog vozila, tužitelju isplatiti iznos od 375,74 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2018. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, na ime povrede prava osobnosti zbog kontinuiranog kršenja prava iz radnog odnosa, tužitelju isplatiti iznos od 2.654,45 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 6.3.2019. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

VI Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

VII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 18.350,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bivši radnik tuženika koji je temeljem Ugovora o radu od 18.1.2008. kao i temeljem Ugovora o radu od 1.11.2016. obavljao poslove Inspektora-klasifikatora (razvrstavača) I vrste. Tužitelju je radni odnos kod tuženika prestao 8.9.2018. temeljem redovitog otkaza ugovora o radu kojeg je tužitelju uputio tuženik 6.8.2018.

Tijekom trajanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika istome su višekratno kršena njegova prava iz radnog odnosa. tuženik tako nije tužitelju kao svom radniku:

- omogućavao korištenje godišnjeg odmora

- isplatio mu regres za godišnji odmor za 2018. godinu

- plaćao mu prekovremeno odrađene sate i sate odrađene noću

- plaćao naknadu za vrijeme ugovorne zabrane natjecanja

- nadoknadio tužitelju troškove koje je isti imao vezano uz popravak službenog vozila, kao ni troškove prijevoza trajektom dana 6.6.20178. na relaciji Stinica - Rab - Stinica - isplatio mu naknadu štete zbog kontinuiranog kršenja njegovih prava iz radnog odnosa što predstavlja svojevrsnu povredu prava osobnosti, a kako je to detaljno opisano u tužbi.Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 16.07.2024., uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje dio tužbenog zahtjeva u pogledu neiskorištenog godišnjeg odmora, isplate računa za usluge trajekta, te isplate regresa, slijedom čega je donesena djelomična presuda na temelju priznanja, a protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u pogledu prekovremenog rada, , isplate naknade vezane uz tržišnu utakmicu, jer navodi da je tužitelj nakon prestanka rada kod tuženika dana 08.09.2018. se zaposlio kod konkurentske tvrtke EUROINSPEKT-CROATIAKONTROLA i to 09.09.2018. čime je izgubio pravo na naknadu. U odnosu na trošak servisa službenog vozila isti osporava jer nije bio odobren od tuženika, kao i da bi tužitelju kršio njegova prava iz radnog odnosa, pa da bi došlo do povrede prava osobnosti tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Očitovanje od 29.10.2018., Ugovor o radu od1.11.2016., račune, mail poruka, Dopis od 7.9.2018., Očitovanje od 17.10.2018., obračunske liste, Potvrdu od 9.10.2018., Redovni otkaz Ugovora o radu, Zahtjev za izdavanje duplikata porezne kartice od 24.10.2018., Očitovanje na otkaz Ugovora o radu od 4.9.2018., medicinsku dokumentaciju, putne radne listove i evidenciju rada, Prijavu o prestanku osiguranja HZMO, odjavu za osiguranika HZZO, Pravilnik o radu plaći i sistematizaciji radnih mjesta od 15.9.2015., evidenciju o radnom vremenu radnika, očitovanje od 20.9.2018., presliku dijela prijamne knjige HP. analitička izvješća, dopise od 10., 11. i 12.5.2017., mail poruke, pregled transakcija, dopis od 5.7.2017., pregled prometa, dnevnik smjena, dnevnik rada, putne radne listove i evidenciju rada, Obavijest o prestanku radnog odnosa od 6.9.2018., Zapisnik o nadzornom razvrstavanju, Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 27.11.2017., 14.2.2017., 2¸1.3.2017., 19.12.2017., 20.12.2017., Google karte o kilometrima, zapisnike o obavljenom nadzoru,dopis od 7.8.2019., Podatke o poslovnim subjektu, saslušao je tužitelja, izvršio uvid u obračunske liste, saslušao je zz tuženika CZ, izvršio uvid u Odluku od 7.10.2014., saslušao je svjedoke ĆZ, TZ, UZ, ZZ, zamolbenim putem saslušao svjedoka BZ, proveo je financijsko vještačenje po MZ, Centar za financijska vještačenja d.o.o., saslušao svjedokinju EZ, izvršio uvid u spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-14737/2021 (prije Pp G-3205/2019), te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu inspektor-klasifikator sve do 08.09.2018.

6. Sporno je između stranaka potraživanje tužitelja s osnova prekovremenog rada, neisplate godišnjeg odmora, povrede prava osobnosti, naknade za tržišno natjecanje, te isplate računa za servis službenog vozila , naknade štete zbog povreda iz radnog odnosa, sve to u osnovi i visini.

7. Uvidom u prekršajni spis Pp 14737/21 Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, pravomoćnog 25.02.2022. utvrđeno je da je tuženik proglašen krivim jer je tužitelj u kolovozu 2018. radio prekovremeno, duže od 50 sati tjedno kao i da mu nije omogućeno korištenje dnevnog odmora sukladno članku 74. Zakona o radu.

8. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, te je saslušao svjedoke i stranke.

9. Iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je tužitelj radio prekovremeno u spornom razdoblju, a što proizlazi iz iskaza tužitelja koji je sud ocijenio kao uvjerljiv, istinit, logičan i u suglasju sa iskazima svjedoka TZ, koja je radila kod tuženika od 1993. do 31.5.2019. kao poslovna tajnica i između ostalog i evidenciju radnog vremena. Radno vrijeme je prvo bilo od 7.30 do 15,30 sati, a kasnije od 8,00 do 16,00 sati, a tužitelj je radio na terenu i radio je prekovremeno te subotama, ali se to po nalogu poslodavca nije upisivalo u evidencije već su se za sve vodile identične evidencije. Navodi da je ustvari upisivala da li je radnik prisutan na radu, odnosno unosila samo podatke o bolovanju te godišnjem , a da je tužitelj radio uglavnom prekovremeno, jer je zaduživao i obrađivao veliki dio županija pa da bi sve to mogao odraditi morao je raditi prekovremeno.

10. Iz iskaza navedene svjedokinje, je sud utvrdio da se za inspektore, pa tako i tužitelja nije vodila prava evidencija radnog vremena. Tako i iz iskaza tužitelja te svjedoka ŠZ te ZZ utvrđeno da je tužitelj na njihov poziv dolazio kao klasifikator, da je dolazio uglavnom u popodnevnim satima ili navečer, jer su to iziskivale potrebe klaonica, da su surađivali samo sa njim, a što sve ukazuje da se evidencija radnog vremena nije vodila po stvarno odrađenima satima, niti su se uzimale u obzir potrebe rada u popodnevnim satima i noću.

11. Svjedok ĆZ navodi da prema Odluci direktora od 2014. zaposlenici u administraciji rade osam satno radno vrijeme, a inspektori u klaonicama kao što je Pik Vrbovec i sl. rade prema njihovom radnom vremenu a inspektori koji rade na poziv klaonica moraju svoje osam satno radno vrijeme sami preraspodijeliti na način da nema prekovremenog rada, noćnog rada i sl., ali da nema nikakvih saznanja o radnom vremenu tužitelja. U evidencije o radnom vremenu se upisuje ime radnika, radno mjesto, radni dani i radni sati, te eventualna odsutnost radnika. Upisuje se i početak i završetak radnog vremena. Radno vrijeme se upisuje od 7.30 sati do 15.30 sati, a to vrijedi i za inspektore na poziv. Njen iskaz sud nije prihvatio kao uvjerljiv u pogledu da radnici sami preraspodjeljuju radno vrijeme, ali je dio iskaz koji se odnosi na vođenje evidencije prihvaćen jer ukazuje da se evidencija vodila drugačije nego je bilo stvarno radno vrijeme.

12. U iskazu svjedokinja UZ, koja je radila kod tuženika kao klasifikator u razdoblju od travnja 2017. do srpnja 2018. g,. navodi da joj je radno vrijeme bilo klizno, odnosno kako je direktor to tražio, a ovisno o objektima u kojima su radili, te da je također radila prekovremeno i to i subotama, blagdanima, noću, tako da se znalo desiti kada bi radila noćnu smjenu da u kontinuitetu radi i po 18 sati. Navodi da je od strane direktora bilo svima zabranjeno da vode svoju evidenciju već se vodila evidencija redovnog radnog vremena koje je ispunjavala poslovna tajnica. Navodi da nije tražila da joj se plati prekovremeni rad, jer joj je bilo rečeno od strane direktora da se prekovremeni rad neće plaćati, ali to nema pismeno zabilježeno. Također navodi da je tužitelj radio isto kao iona, a da je i trebao biti njen mentor i trebao davati raspored poslova, međutim to se nikada nije desilo, već je raspored poslova isključivao davao direktor i kolega H. Sud je poklonio vjeru njenom iskazu u cijelosti, kao uvjerljivom, u suglasju sa iskazom tužitelja i dokumentacijom u spisu.

13. Tako i tužitelj u iskazu navodi da je poslodavac mogao znati da radi prekovremeno, jer je to vidljivo iz mailova, putnih radnih listova te GPS-a vozila te udaljenosti između mjesta rada i mjesta stanovanja, a u svako vrijeme je znao i imao kontrolu nad kretanjem svih zaposlenih ,jer je istu vršio preko GPS , mobilnog telefona i drugih poziva. Također je preko ENC uređaja poslodavac znao na kojoj se relaciji nalazi i kojem vremenu.

14. Sud nije prihvatio iskaz zz tuženika, jer je isti usmjeren u postizanje uspjeha u sporu, odnosno opravdava svoje postupanje u pogledu vođenja evidencije radnog vremena i preraspodjele radnog vremena. No valja istaknuti da je i u prekršajnom postupku, a tako i u ovom dokaznom postupku utvrđeno da tuženik kao poslodavac nije vodio evidenciju radnog vremena koja bi odgovarala stvarno odrađenim satima i radnom vremenu za tužitelja, pa je sud prihvatio evidenciju tužitelja o stvarno odrađenim satima radi utvrđivanja koliko je prekovremenih sati ostvario u utuženom razdoblju.

Sud nije prihvatio iskaz zz tuženiku niti u djelu u kojem navodi da su radnici trebali sami preraspodijeliti radno vrijeme, jer je preraspodjela radnog vremena obveza poslodavca.

15. Kada se u parničnom postupku ne može dokazati istinitost evidencije radnog vremena koju je vodio poslodavac dopušteno je dokazivati satnicu personalnim dokazima, pa je tako tužitelj u svom iskazu, te u evidencijama radnog vremena koje sam vodio, dokazao da je njegovo radno vrijeme na terenima bilo različito od trajanja radnog vremena koje je poslodavac upisivao u evidenciju radnog vremena. Sud je uzeo u obzir da je tužitelj i prije pokretanja ovog postupka u prekršajnom postupku osporavao evidenciju radnog vremena tuženika i isplatu plaće prema navedenim evidencijama odnosno da je tražio da se utvrdi da mu nije omogućeno korištenje dnevne stanke.

16. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po MZ koja u nalazu i mišljenju 28.6.2024. navodi da je temeljem evidencija o radnom vremenu za razdoblje od siječnja 2015. do rujna 2018. godine iz podneska tužitelja od 28.03.2023, a pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo potraživanja s osnova prekovremenog rada uvažavajući činjenicu da je tužitelj radio subotom, nedjeljom, praznicima i blagdanom, utvrdila visina potraživanja tužitelja bruto 28.030,57 eura.(stupac ‘14’ Tabele 1. nalaza).

Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo prigovora te je sud isti prihvatio u cijelosti kao stručan te sačinjen temeljem raspoložive dokumentacije.

17. Obzirom da je tužitelj dokazao da je u utuženom razdoblju tuženik pogrešno vodio evidenciju radnog vremena da nije bilo preraspodjele radnog vremena kako to propisuju odredbe članka 67.Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) to tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće za ove ostvarene sate rada.

18. Nastavno na navedeno je tuženik pogrešno obračunao naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, a kako je to utvrđeno nalazom vještaka i to da tužitelju ima 624 h odnosno 78 dana naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor, a temeljem utvrđenih iznosa po osnovi prekovremenih sati, to visina potraživanja tužitelja iznosi bruto 8.662,56 eura. Obzirom da je tuženik isplatio iznos od 2.689,84 eura to je valjalo dosuditi daljnji iznos od 5.972,72 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa 31.12. za tekuću godinu u kojoj godišnji nije iskorišten niti isplaćen.

19. U odnosu na trošak za popravak službenog vozila sud je utvrdio da je isti po računu od 11.06.2018. iznosio 375,74 eura, a sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja da je u dogovoru sa direktorom tuženika popravljao auto kada je to potrebno, da pisanog odobrenja nije bilo nikada, da bi trošak popravka podmirio tužitelja ,a isti bi naknadno bio refundiran, osim spornog računa, obzirom da tuženik nije dokazao da bi postojalo pismeno odobrenje za popravak, a logično je i životno da tužitelj, kojemu je vozilo neophodno za obavljanje poslova svog radnog mjesta, brine o vozilu i istoga po potrebi popravi u servisu.

Slijedom navedenog valjalo je dosuditi navedeni iznos od 375,74 eura sa kamatom od dospijeća računa 11.06.2018. do isplate, jer navedeni trošak je dužan snositi poslodavac kao vlasnik vozila.

20. U odnosu na naknadu za tržišnu zabranu natjecanja utvrđeno je da je tuženik dana 22.10. 2018. tužitelja obavijestio da odustaje od ugovorne zabrane natjecanja, a nesporno je da je radni odnos kod tuženika prestao 18.09.2018.Tužitelj u iskazu navodi da je sa Euoroinspekt - Croatia kontrola potpisao ugovor o radu 9.9.2018. s početkom rada 10.10.2018. ali da je odustao od navedenog posla i prijavio se na Zavod za zapošljavanje, o čemu u spisu prileži potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 09.10.2018.

21. Slijedom navedenog je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu za tržišnu zabranu natjecanja od dana prestanka rada kod tuženika do dana kada je tuženik odustao od zabrane natjecanja, odnosno 22.10. 2018. Naime, tuženik je u dopisu od 10.09.2018. obavijestio tužitelja da ustraje tržišnoj zabrani natjecanja iz kojih razloga tužitelj nije zasnovao radni odnos kod konkurentskog poslodavca. Cilj ugovorne zabrane tržišnog natjecanja je zaštita opravdanih interesa poslodavca, a tuženik je obavijesti tužitelja da na istoj ustraje čime je došlo do aktiviranja naknade plaće iz članka 103. ZR-a i to u visini najmanje polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Navedena obveza prestaje po isteku 3 mjeseca od pisane obavijesti o odustanku ( članak 105.stavak2. ZR-a) slijedom čega je sud utvrdio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznose naknade plaće za

10.11.12. mjesec 2018, te 01.2019.

Iz isplatnih lista je utvrđeno da je plaća tužitelja u tri mjeseca prije otkaza iznosila 4.811,00 kuna ( 638,53 eura) to je valjalo dosuditi naknadu plaće u zatraženom iznosu.

22. U odnosu na naknadu štete zbog povrede dostojanstva zbog kršenja prava iz radnih odnosa sud je utvrdio slijedeće.

U dokaznom postupku je utvrđeno da tuženik nije isplaćivao plaću za prekovremeni rad, da nije omogućavao korištenje godišnjeg odmora tužitelju u utuženom razdoblju, da mu nije isplaćivao regres i refundirao troškove popravaka službenog vozila, te da mu nije isplaćivao naknadu zbog zabrane tržišne utakmice. Imajući u vidu da je tužitelj kontinuirano radio prekovremeno više godina, da mu nije omogućavano za to vrijeme korištenje godišnjeg odmora, da se kršenje njegovih prava nastavilo i nakon prestanka radnog odnosa i to neplaćanjem naknade za zabranu tržišne utakmice, te da je zbog navedenog tužitelj imao zdravstvenih poteškoća, što je utvrđeno uvidom u medicinsku dokumentaciju, a slijedom čega su se ispunile pretpostavke za naknadu štete propisanu člankom 111. stavak 2. ZR koja propisuje pravo na naknadu štete radniku koju je uzrokovao poslodavac povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

Imajući u vidu da je ta povreda trajala nekoliko godina, odnosno u utuženom razdoblju, a takvim postupanjem je tužitelju nastala šteta u pogledu narušenog zdravlja, po stavu ovog suda tužitelj bi imao pravo na naknadu štete da je dokazao u čemu se točno sastoji ta šteta. Iako je tužitelj dostavio medicinsku dokumentaciju, sud nije mogao samostalno utvrditi omjere narušenja zdravlja pa samim time nije niti mogao odrediti visinu naknade štete. Obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za dosuđivanje naknade štete upravo u visini koju potražuje, to je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan. Kako u konkretnom slučaju sud nije mogao sam utvrditi da li je tužiteljevo narušeno zdravlje u uzročno posljedičnoj vezi sa postupanjem tuženika, a obzirom da tužitelj nije dostavio niti predložio druge dokaze iz kojih bi se navedeno moglo nesporno utvrditi, odlučeno je kao u izreci presude pod V.

23. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO), sa zateznom kamatom na dospjele iznose za prethodni mjesec za prekovremeni rad i to od 15. u mjesecu za protekli mjesec izuzev zateznih kamata koje se odnose na porez na dohodak i prirez na dohodak.

Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/07) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koje važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06 i 68/07) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog zakona i članka 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 19. stavak 9. i članka 16. stavak 2. tog zakona, te umanjenog za osobni dobitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, a što znači da od trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 5. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a troškovi su odmjereni sukladno OT i vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva i zatraženom trošku.

Tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a uspio je kvalitativno dokazati sve navode iz tužbe. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 500 bodova, sastava obrazložena podneska od 3.6.2019., 25.9.2019., 20.11.2019. i 20.1.2020. od po 500 bodova, podnesaka od 28.3.2023. i 16.7.2024. od po 100 bodova, pristupa na ročišta 14.10.2019., 3.2.2020., 5.3.2020., 4.5.2021., 20.12.2021., 14.11.2022., 10.2.2023., 12.12.2024. i 10.3.2025. sve po 500 bodova, (primjenom Tbr. 7/1, 8/1, 8/3 i 9/1 OT), ukupno 7.200 bodova ili 14.400,00 eura (1 bod = 2,00 eura) na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ukupno 18.000,00 eura uvežano za predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura, sveukupno 18.350,00 eura.

Tužitelju nisu priznati podnesci od 23.1.2020., 6.12.2021., 8.2.2022., 16.5.2025. obzirom da isti nisu obrazloženi podnesci već u njima iznosi navode koji su već u postupku izneseni nekoliko puta.

25. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku