REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3956/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 255,90 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je 17. listopada 2018. u Područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tuženik podnio ponudu za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju te je zaključena polica broj: [broj police] za osiguravateljno razdoblje od 17. listopada 2018. godine do 16. listopada 2022., čija je ugovorena godišnja premija 840,00 kn / 111,49 EUR, a način plaćanja mjesečno. Na taj se ugovorni odnos primjenjuju odredbe Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju “Narodne novine” broj 91/13., te njegove izmjene i dopune objavljene u “Narodnim novinama” broj 119/13., 18/14., 119/14.,135/14., 144/14., 17/15.,139/15.,63/16., 99/17. i 40/19.). Polica je raskinuta s danom 27. lipnja 2022. zbog dugovanja. Polica je raskinuta 27. lipnja 2022. sukladno točki XI. Općih uvjeta ugovora zbog neplaćanja dospjele premije do ugovorenog roka te je tuženik temeljem točke XVI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju obvezan podmiriti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja. Tužitelj je platio zdravstvenim ustanovama na teret sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja uplatio iznos 333,41 EUR. 30. kolovoza 2023. pozvan je tuženik pisanim zahtjevom u roku od osam dana po primitku zahtjeva platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, s obzirom da su troškovi zdravstvene zaštite tuženika viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, odnosno da uplati iznos od 255,90 EUR kao razliku između pripadajuće premije razdoblju osiguranja od 17. listopada 2018. do 16. listopada 2022. i iznosa troškova zdravstvene zaštite u istom razdoblju. Naime, evidentirani trošak zdravstvene zaštite tuženika u navedenom razdoblju iznosi 333,41 EUR, a iznos premije pripadajuće istom razdoblju iznosi 77,51 EUR. Odredba XVI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju propisuje da je ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor obvezan Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, odnosno otkaza ugovora, osim u slučaju kada je osigurateljno razdoblje trajalo godinu dana. Slijedom navedenog tužitelj potražuje isplatu iznosa od 255,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem navodi da je u trenutku sklapanja ugovora, u listopadu 2018., nedavno završio fakultet te je radio kao student na studentskom poslu. Ranije je godinama bio osiguran kao student preko roditelja te nije bio upoznat s općim uvjetima ugovora, a s istima nije bio upoznat niti nakon sklapanja ugovora 2018. godine, da je u prosincu 2018. počeo samostalno plaćati premije dopunskog osiguranja prema planu svaki mjesec koje je do tada uplaćivao njegov otac. Tada, nije bio upoznat s točkom X. Općih uvjeta u kojoj se navodi da se ugovara plaćanje premije unaprijed prema rokovima dospijeća iz police, odnosno s točkom XI., u kojem se navodi da Zavod ima pravo raskinuti ugovor ako ugovaratelj ne plati dospjelu premiju do ugovorenog roka. Bez obzira na to, premije je redovito uplaćivao tijekom 2019., 2020., 2021. i većeg dijela 2022. godine, uglavnom svaki mjesec nakon plaće, a povremeno i svaka dva mjeseca kada je uplatio dvije rate odjednom, te u tom razdoblju nije niti jednom bio opomenut od strane HZZO o tome da bi zbog takvog kašnjenja s uplatama moglo doći do raskida ugovora. Tuženik navodi da se 2021. preselio iz Koprivnice u Zagreb te 30. lipnja 2021. mijenja prebivalište na adresu [adresa]. Tijekom 2022. godine, nedugo nakon vjenčanja i rođenja prvog djeteta, zbog financijskog pritiska kakvi su uobičajeni u mladim obiteljima, nekoliko mjeseci zaredom (misli da tri mjeseca) nije uplaćivao ratu dopunskog zdravstvenog osiguranja, računajući na to da taj iznos može podmiriti do kraja ugovorenog razdoblja, dakle do 16. listopada 2022., iako je to namjeravao učiniti i ranije, u tom periodu i dalje nisam dobio nikakvu obavijest od HZZO o tome da bi ugovor mogao biti raskinut ranije. Napominje da ga HZZO nije pisanim niti bilo kojim drugim putem obavijestio o raskidu ugovora 27. lipnja 2022. godine, što je protivno točki XI. Općih uvjeta. O raskidu ugovora je saznao od djelatnice u KBC Zagreb na pregledu u srpnju 2022., što ga je vrlo neugodno iznenadilo, a nakon čega je žurno pokrenuo postupak “obnove” ugovora i uredno podmirio sve troškove o kojima sam tada bio obaviješten od strane HZZO. Nadalje, ni na koji način, sve do 30. kolovoza 2023., dakle godinu dana kasnije, nije bio obaviješten o navodnoj obavezi plaćanja razlike između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije u slučaju raskida ugovora, tj. o plaćanju troškova zdravstvene zaštite za period u kojem je bio osiguran dopunskim osiguranjem i u kojem sam uplaćivao premiju dopunskog osiguranja. Poziva se na točku XVI. Općih uvjeta stoji da je ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor obavezan Zavodu platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, odnosno otkaza ugovora, osim u slučaju kada je osigurateljno razdoblje trajalo godinu dana. U tužbi je navedeno da je dana 17. listopada 2018. u Područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaključena polica broj: [broj police] za osiguravateljno razdoblje od 17. listopada 2018. godine do 16. listopada 2022. S obzirom da navedeno osiguravateljno razdoblje iznosi više od godinu dana, odnosno punih godinu dana ako se uzme u obzir da se polica “automatski” produživala svakih godinu dana, dakle i 17. listopada 2021., smatra da ne vrijedi točka XVI. Općih uvjeta. S obzirom na sve navedeno, smatra da ga HZZO nije adekvatno obavijestio o tome da će ugovor biti raskinut prije isteka ugovornog razdoblja zbog kašnjenja uplata tijekom 2022. Također, HZZO ga nije obavijestio o raskidu ugovora 27. lipnja 2022., što je protivno točki XI. Općih uvjeta. Nadalje, smatra da ga HZZO nije na vrijeme i na adekvatan način obavijestio u vezi plaćanja razlike između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije nakon raskida ugovora. Na kraju, smatra, a u skladu s mišljenjem Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu, da je točka XVI. Općih uvjeta suprotna načelima savjesnosti i poštenja te da ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, odnosno da je protivna svrsi samog ugovora.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: dopisa tužitelja (list 3-4 spisa), izvoda iz evidencije tužitelja (list 3-4 spisa), naknada troškova zdravstvene zaštite (list 6-8 spisa), analitička kartica (list 9-10 spisa), ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju (list 11-12 spisa), pravno mišljenje Pravne klinike (list 18-23 spisa 4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između stranaka je sporno da li je tužitelj tuženika obavijestio o tome da će raskinuti ugovor zbog kašnjenja uplata tijekom 2022., da li je tužitelj tuženika obavijestio o raskidu ugovora te da li je točka XVI Općih uvjeta suprotna načelima savjesnosti i poštenja i da li je tražbina zastarjela.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik sa tužiteljem sklopio Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju 17. listopada 2018. niti je sporno da tuženik nije plaćao premije po dospijeću te da je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama iznos od 333,41 Eura.

7. Prvenstveno valja naglasiti da su sastavni dio sklopljenog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju Opći uvjeti, a koji su otisnuti na poleđini obrasca nazvanog ponuda za sklapanje Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju i koju ponudu je tuženik vlastoručno potpisao. Nadalje, čl. X Općih uvjeta propisano je da se premija plaća mjesečno. Činjenica da tužitelj tuženika nije eventualno opomenuo na neplaćanje premije nema nikakvog učinka na predmetni ugovorni odnos.

8. Odredbom iz čl. XI Općih uvjeta propisano je da u slučaju da ugovaratelj ne plati dospjelu premiju do ugovorenog roka, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, zavod ima pravo raskinuti ugovor. Zavod je dužan pisanim putem obavijestiti ugovaratelja o raskidu ugovora. U slučaju raskida ubog ne plaćanja premije ugovaratelj je dužan zavodu platiti iznos troškova zdravstvene zaštite iz čl. XVI Općih uvjeta. Nadalje, čl. XVI Općih uvjeta propisuje da ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor obvezan je zavodu platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida ugovora, osim kad je osigurateljno razdoblje trajalo godinu dana.

9. U odnosu na sam raskid ugovora, valja navesti da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je za raskid ugovora saznao u srpnju 2022. godine, nakon čega je žurno pokrenuo postupak obnove ugovora te je podmirio sve troškove o kojima je bio obaviješten od strane tužitelja, dok u obrazloženju pravnog mišljenja navodi: " navodi kako je možda obavijest stigla već i ranije, ali na pogrešnu adresu jer se u međuvremenu preselila", pri čemu je i tužitelj u odgovoru na tužbu naveo da je 30. lipnja 2021. promijenio prebivalište.

10. Ovaj sud ne ulazi u razloge zbog kojih tuženik nije primio odluku tuženika o raskidu ugovora, međutim nedvojbeno je da je za raskid ugovora tuženik saznao od treće osobe u razdoblju od mjesec dana nakon što je ugovor raskinut. Dapače tuženik je prema vlastitim navodima pokrenuo postupka obnove police dopunskog osiguranja zbog čega je tuženik nedvojbeno saznao za raskid ugovora o osiguranju koji je izvršio tužitelj te je sam ugovor nedvojbeno raskinut, a koju činjenicu tuženik niti ne osporava, već navodi da mu sam raskid ugovora nije dostavljen te smatra da je ugovorna odredba iz čl. XVI Općih uvjeta.

11. Valja navesti da odredba iz čl. XVI Općih uvjeta nije ništetna, a osobito nije protivna načelu savjesnosti i poštenja. U slučaju raskida ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala ( čl. 368 st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) U smislu odredbe iz čl. 368 ZOO-a je ugovorena je odredba iz čl. XVI Općih uvjeta, temeljem koje je osoba odgovorna za raskid ugovora dužna naknaditi tužitelju troškove koje je tužitelj platio za tuženika, umanjene za iznos do tada plaćene premije.

12. Budući da tuženik nije platio dospjele mjesečne premije tužitelj je valjano raskinuo ugovor o dopunskom osiguranju te je tuženik dužan platiti tužitelju iznos plaćenih troškova zdravstvene zaštite umanjene za plaćene premije. Tuženik nije osporavao visinu plaćenih troškova niti visinu plaćenih premija, a u konačnici niti sam obračun duga koji proizlazi i iz tužiteljevog obračuna koji prileži na listu 6-8 spisa.

13. U odnosu na prigovor zastare isti je u cijelosti neosnovan, budući da je tražbina tužitelja dospjela trenutkom raskida ugovora odnosno 27. lipnja 2022., a tužba podnesena 1. srpnja 2024. slijedom čega nije istekao opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 ZOO-a.

14. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje iznosa od 255,90 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

15. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od datuma raskida ugovora, koji je ujedno i datum dospijeća predmetne naknade. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata po stopi koja se odnosi na ostale odnose, a temeljem odredbe iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 25. travnja 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika