Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-47/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika TD Komunalac d.o.o. Slavonski Brod, Ulica Stjepana pl. Horvata 38, OIB: 61888142985 zastupanog po punomoćniku odvjetniku Tomislavu Miškiću radi naknade štete nakon održane glavne i javne rasprave 20. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika tužitelja uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TD KOMUNALAC d.o.o., Ulica Stjepana pl. Horvata 38, Slavonski Brod, OIB: 61888142985, da tužitelju PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.745,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2022. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TD KOMUNALAC d.o.o., Ulica Stjepana pl. Horvata 38, Slavonski Brod, OIB: 61888142985, da tužitelju PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 180,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku TD KOMUNALAC d.o.o., Ulica Stjepana pl. Horvata 38, Slavonski Brod, OIB: 61888142985, da tužitelju PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.358,62 Eur na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj je naveo kako se dana 29. listopada 2021. godine dogodio se štetni događaj u kojem štetnom događaju je tužitelj zadobio tjelesne ozljede obavljajući redovne poslove svog radnog mjesta na poslovima odvoza otpada RJ Higijena, radeći kod tuženika. Do štetnog događaja je došlo na način da je tužitelj obavljajući redovne poslove svog radnog mjesta, radeći kod tuženika na poslovima – radnik na odvozu otpada u RJ Higijena, zadobio teške tjelesne ozljede na način da je ozlijedio palac lijeve ruke na željeznu dršku prilikom utovara otpada iz kontejnera u kamion za odvoz smeća. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih ozljeda je isti trpio fizičke bolove i strah u sva tri stupnja intenziteta, a za vrijeme kućnog liječenja mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelju je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje te ista ima temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, pravo na naknadu neimovinske štete, a isto tako temeljem čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima, pravo na naknadu imovinske štete. Tužitelj se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom dana 15. veljače 2022. godine, a koji odštetni zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan. S obzirom da tuženik nema namjeru tužitelju isplatiti naknadu štete u izvansudskom postupku tužitelj predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati iznos naknade štete tužitelju.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 22. siječnja 2024. tako da uobzirujući okolnosti slučaja, liječničko vještačenje tužitelj na ime povreda prava osobnosti i materijalne štete potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu i to ukupno 3.935,00 EUR i to:

-za pretrpljene fizičke boli 1.200,00

-za pretrpljeni strah 800,00 EUR

-za trajno smanjenje životne i radne aktivnosti 750,00

-za naruženost 995,00 EUR

-za tuđu pomoć i njegu 180,00 EUR

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Tuženik čini nespornom činjenicu da je tužitelj bio radnik tuženika u razdoblju od 30.03. do 31.12.2021. godine, i to na radnom mjestu „Pomoćni radnik u parku“ od 30.03. do 22.09.2021., te na radnom mjestu „Radnik na odvozu otpada“ od 23.9. do 31.12.2022. godine. Tuženik ističe kako na njegovoj strani ne postoji odgovornost za nezgodu koja je nastala tužitelju, kao niti za štetu koja je tužitelju u istoj mogla nastati. Tuženik je tužitelja u cijelosti obrazovao za rad na siguran način na stroju na kojem je radio, dao mu na raspolaganje svu propisanu sigurnosnu opremu i osigurao mu rad na siguran način. Eventualna ozljeda radnika nastupila je isključivo kao posljedica njegove grube nepažnje i nepoštivanja radnih procedura, odnosno do ozlijede je došlo isključivom krivnjom tužitelja, a na koju okolnost tuženik nije mogao imati nikakvog utjecaja. Tužitelj tužbom nije prikazao koje to radnje ili propusti tuženika upućuju na njegovu navodnu odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj, obzirom, ponavlja se, na strani tuženika nema odgovornosti za štetu nastalu tužitelju. 3. Tuženik, isključivo opreza radi, ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja očito neosnovano visoko postavljen u odnosu na pretrpljenu ozljedu i njezine posljedice (uz napomenu da je tužitelj u samom odštetnom zahtjevu koji je priložio uz tužbo potraživao iznos štete od 91.000,00 kn), iz čega proizlazi da tužitelj ide za ostvarivanjem prava koja mu ne pripadaju. Tuženik, slijedom svega gore navedenoga, predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom, te mu naložiti da tuženiku naknadi trošak postupka, koliko isti bude iznosio.

4. Tuženik se u podnesku od 15. veljače 2024. očitovao dalje da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao niti krivnju a niti odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj. Podsjećamo da u ovome postupku nije dokazano postojanje nekakvog konkretnog propusta u tuženikovom provođenju zaštite na radu, niti kakva druga njegova radnja koja bi upućivala na njegovu odgovornost. Tuženik je ispoštovao sve svoje obveze prema relevantnim propisima i internim aktima. Ozljeda radnika mogla je nastupiti isključivo kao posljedica njegove krajnje nepažnje i grubog nepoštivanja radnih procedura, odnosno do ozlijede je došlo isključivom krivnjom tužitelja, a na koju okolnost tuženik nije mogao utjecati niti je posljedice takvog ponašanja mogao izbjeći i otkloniti, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sve navedeno potvrđuje čak i mišljenje vještaka zaštite na radu, izuzev u dijelu gdje isti ukazuje na podjeljenu odgovornost ovdje stranaka, i to na način da onako “odokativno” i potpuno proizvoljno zaključuje da bi tuženikov djelatnik UP kao neposredni rukovoditelj “nedovoljno nadzirao” ovdje tužitelja, kakav zaključak predstavlja puko pretpostavljanje bez ikakve činjenične podloge, te je ujedno protivan i dostavljenim materijalnim dokazima kao i iskazu samog svjedoka UP. Radi izbjegavanja ponavljanja, tuženik u svezi razjašnjenja ove okolnosti apostrofira navode zastupnika tuženika po zaposlenju iz njegova podneska od 20.03.2023.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 29. listopada 2021. kada je zadobio ozljede prilikom obavljanja redovitog rada kod tuženika, kao poslodavca na radnom mjestu „Radnik na odvozu otpada“. Dakle, nesporno je da je tužitelj zadobio ozljede na radu, sporno je da li postoje okolnosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu prema kojima bi poslodavac bio oslobođen odgovornosti za štetu.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa za tužitelja od 31. prosinca 2021., medicinsku dokumentaciju za tužitelja Opće bolnice Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, iskaznicu fizikalne terapije, odštetni zahtjev od 15. veljače 2022., očitovanje TD Komunalca od 1. ožujka 2022., izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, izjavu tužitelja od 29. ožujka 2021., upute za siguran rad pri skupljanju, odvozu i istovaru otpada, saslušan je tužitelj i saslušani su svjedoci EP, AP, provedeno je vještačenja po vještaku zaštite na radu Mirku Mršiću, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Damiru Roško

7. Tužitelj saslušan pred sudom u bitnome je naveo kako je bio zaposlen u Komunalcu na poslovima odvoza otpada i radni zadatak je bio da je kačio kontejnere na kamion koji je odvozio otpad. Njegov tadašnji šef koji misli da se preziva P objasnio mu je kako bi trebao raditi tj. na koji način bi trebao zakačiti kontejnere na kamion. Taj dan kada se dogodila nezgoda navodi kako vrata od kontejnera nisu bila dobra, tj nisu bila ispravna jer kada je zakvačio kontejner, rekao je kolegi EP koji je radio s njim da stane, misli da ga nije čuo te je došlo do nezgode da je poklopac od kontejnera zakačio prst i ozlijedio ga. Na tom radnom mjestu radio je mjesec i pol dana, a nije imao nejasnoća ni primjedbi. Naveo je da se događaj nije dogodio na način kako je svjedok EP opisao, on je trebao stajati ispred njega da ga vidi, a nije stajao ispred već je otišao nazad i nije vidio ni njega ni situaciju koja se događa. Na poseban upit suca da li su ga ikada vozač i kolega EP upozoravali da nešto ne radi dobro i da bi neki dio svog radnog zadatka trebao drugačije obavljati, odgovorio je kako ga nitko nije upozoravao na ništa.

8. Svjedok EP u svom iskazu u bitnom je naveo da je radio s tužiteljem dana kad se tužitelj ozlijedio. On je 1995. godine počeo raditi u Komunalcu, koji je nakon toga otišao u stečaj, a sada radi 3 godine. Tužitelj je nedavno počeo raditi, možda oko 1 – 2 mjeseca. Oni su dizali veliki plastični kontejner, a on se podiže ručkama kamiona i on je upozorio tužitelja da ne smije biti kraj kontejnera dok ga podiže. Tužitelj se zaista pomaknuo sa strane i on još nije u cijelosti niti podigao kontejner kada je vidio da on trči prema njemu a ne zna zašto. Kad je vidio da tužitelj trči prema kontejneru, a zašto je trčao ne znam, nije ni vidio kako se ozlijedio. Kad je vidio njegov ozlijeđeni prst, zvao je vozača koji je izašao iz kamiona. Tužitelj mu nije rekao kako se ozlijedio.

9. Svjedok TP u svom iskazu u bitnom je naveo da o ozlijedi na radu tužitelja je obaviješten od strane poslovođe nakon čega je odmah zvao dežurnog inspektora rada pa su nakon toga inspektor i on bili na čekanju dok se ne utvrdi kakva će ozljeda tužitelja biti, teška ili lakša. Njegova je obveza kao voditelja zaštite na radu u slučaju teške ozlijede radnika obavijestiti inspekciju rada u kojem slučaju inspekcija rada dolazi napraviti očevid i inspekcijski pregled. Kod tužitelja je inspektor rada smatrao da ne treba izaći na teren. O težini ozlijede tužitelja nije obaviješten od liječnika nego od poslovođe. On je odmah ispunio i Prijavu ozlijede na radu koja je odobrena od HZZO-a. U svezi tužitelja naveo je da je kao i drugi radnici na njegovom radnom mjestu osposobljen za rad na siguran način, a osposobljavanje se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela. Osim toga tužitelj je prošao i liječničke preglede i utvrđena je njegova radna i zdravstvena sposobnost. Primjenu pravila zaštite na radu od strane radnika nadzire poslovođa, a to je u ovom slučaju bio vozač vozila UP. On je šef posade, brine se o svemu i o radnicima, a osim toga radnici se međusobno također upozoravaju i opominju u slučaju nepravilnog izvršenja radnog zadatka. On nije imao neke pritužbe od strane radnika ili poslovođe na tužitelja.

10. Rješenjem o određivanju vještačenja broj:Pr-47/2022-10 od 23. veljače 2023. vještakom zaštite na radu određen je Mirko Mršić a istim je utvrđeno kako će vještak izvršiti uvid u parnični predmet (u cjelokupnu dokumentaciju i sudske zapisnike) i nakon čega će donijeti pisani nalaz i mišljenje o primjeni propisanih pravila zaštite na radu od strane poslodavca TD Komunalac d.o.o. [adresa] i od strane radnika PP pri izvršavanju radnog zadatka dana 29. listopada 2021., utovara otpada iz kontejnera u kamion za odvoz smeća, kojom prilikom je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje zaštite na radu Mirka Mršića proizlazi kako je poslodavac u primjeni propisa zaštite na radu proveo osposobljavanje radnika za rad na siguran način, kako je to i propisano Pravilnikom o osposobljavanju radnika za rad na siguran način. Poslodavac je utvrdio radnu sposobnost radnika za poslove na koje ga je i rasporedio i osigurano potrebnu zaštitnu opremu. Radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika. Nadalje stalni sudski vještak navodi kako je radnik dužan dužnom pažnjom obavljati poslove u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika – neposredni rukovoditelj radnika. Vještak nadalje navodi kako je poslodavac dužan nadzirati rad radnika, na koji način se izvodi radna operacija a prije svega da li se izvode na pravilan način, a posebno se to odnosi kada je radnik početnik na novim poslovima, kao što su ovi odvozi otpada ( radi mjesec dana). Konačno, stalni sudski vještak navodi da je nedovoljnim nadzorom na izvođenju radnih postupaka od strane neposrednog rukovoditelja i neodgovornim ponašanjem radnika došlo do ozljede radnika. Neposredni rukovoditelj dužan češće nadzirati izvođenje radnih postupaka novo zaposlenih radnika, te ih upućivati na pravilan i siguran način izvođenja radnih operacija.

12. Vještak je svoj nalaz i mišljenje iznio i usmeno na sudu u kojem je naveo kako ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 9. ožujka 2023. i dodatnog očitovanja od 1. kolovoza 2024., te na upit punomoćnika tuženika na koji način u konkretnom slučaju nadzor poslodavca je mogao biti veći budući da su prilikom radnog procesa prisutna još samo dva radnika i to jedan vozač i drugi radnik koji je izjavio da je davao upute tužitelju, odgovorio kako je poslodavac obvezan da bi ispunio svoje zakonske obveze prvenstveno provesti osposobljavanje radnika u teoretskom i praktičnom dijelu, a što je u ovom slučaju poslodavac i ispunio. Daljnja obveza poslodavca je i ta da je dužan nadzirati radni postupak radnika bilo to neposrednim nadzorom putem rukovoditelja tj. ovlaštenika poslodavca i stručnjaka zaštite na radu. Taj unutarnji nadzor bi trebao biti učestao, te bi se istim utvrdilo da li se radni zadaci izvode pravilno, a posebno uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o radniku koji ima tek jedan mjesec radnog iskustva na tim poslovima. Dakle, nadzor poslodavca tj. ovlaštene osobe za nadzor u konkretnom slučaju bi trebao biti učestaliji, jer bi se time uočile nepravilne radnje radnika, te bi poslodavac trebao poduzeti preventivne i korektivne radnje kako se iste ne bi ponovile.

13. U svom podnesku od 20. travnja 2023. tuženik navodi kako stavlja primjedbu na dio mišljena u kojem vještak ističe da je do ozljede radnika došlo „nedovoljnim nadzorom na izvođenu radnik postupaka…“ , kao neosnovan i neutemeljen u Zakonu o zaštiti na radu i primjenjivim podzakonskim aktima. Tužitelj je u cijelosti i potpuno obrazovan za rad na siguran način, a što je vještak utvrdio i sam, a radio je praktično preko mjesec dana, što je također utvrđeno, i za takvog radnika na strani poslodavca ne postoji apsolutno nikakva zakonom propisana obveza daljnjeg praćenja ili nadzora njegovog rada. Štoviše, radnik koji je uredno osposobljen za rad i koji ima sve potrebne dozvole za rad je sukladno čl. 68. Zakona o zaštiti na radu dužan raditi s dužnom pozornošću, a što je radnik u konkretnom slučaju propustio učiniti, te je, posljedično, sam kriv za štetnu radnju i za njezine posljedice (to više što je grubo i u cijelosti zanemarivao upute o radu koje je dobio i upozorenja svojih kolega). Radnik UP, iako nadređen tužitelju, nije zadužen za praćene njegovog rada u smislu zaštite na radu, navedeno nije predviđeno Procjenom rizika niti bilo kojim drugim primjenjivom dokumentom, te na strani njega, kao radnika tuženika, nije niti je moglo doći do propusta u vršenju nadzora. Obzirom je radnik primio sve potrebne upute, obzirom je osposobljen za rad na siguran način i obzirom da je radio više od mjesec dana ne prihvaća se vrijednosni sud vještaka da je riječ o radniku „početniku“, tim više što se ovakav pojam ne može naći u Zakonu o zaštiti na radu, odnosno isti pojam predstavlja vrijednosni sud vještaka na kojem se ne može donositi stav o, makar i podijeljenoj, odgovornosti tuženika za štetu tužitelju. Vještak se pisano očitovao na ovaj prigovor tuženika, kao i usmeno na ročištu, te sud navedeni prigovor smatra neosnovanim, i prihvatio je nalaz i mišljenje vještaka jer je isto izrađeno sukladno pravilima struke i u skladu je s ostalim dokazima, te sud uzima u obzir da je tužitelj zaista radio mjesec dana na navedenim poslovima i zaključak vještaka kako je poslodavac trebao više nadzirati rad radnika posebno uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o radniku koji ima tek jedan mjesec radnog iskustva na tim poslovima smatra logičnim, na iskustvu utemeljenim i opravdanim.

14. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje u tekstu. ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim. Odredbe Zakona o zaštiti na radu primjenjuju se u konkretnom slučaju u vidu procjene odgovornosti tuženika kao poslodavca tužitelja za štetu nastalu kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.

15. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje u tekstu. ZR) ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

16. Prema odredbi čl. 1067. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje u tekstu. ZOO) tuženik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a može se i djelomično ili potpuno osloboditi odgovornosti ako je oštećenik pridonio nastanku štete.

17. Prema odredbama članka 1045. st. 3. i 4. ZOO u vezi sa člankom 1063. i člankom 1064. ZOO-a, za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, te se prema predmnjevi uzročnosti iz članka 1063. ZOO-a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu uzrok štete. Za štetu od opasne stvari prema odredbi članka 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odgovornosti prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) odgovorna osoba može se osloboditi pod pretpostavkama iz članka 1067. st. 1. -3. ZOO-a, odnosno samo ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti, a odgovornosti se oslobađa djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Shodno iznesenom, tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti iz članka 1067. st. 1.-3. ZOO-a. Slijedom navedenog, nedvojbena je odgovornost tuženika za predmetnu ozljedu tužitelja na radu, te je temeljem odredbi članka 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, tuženik dužan tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu iz ovog štetnog događaja.

18. Prema odredbi čl. 25 Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 dalje: ZZR) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH (Revr – 794/16 – 2 od 30. svibnja 2017.), navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opće obveznopravne propise specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a. Međutim, do odgovarajuće primjene općih propisa obveznog prava o odgovornosti za štetu dolazi samo u dijelu kojim to nije drukčije regulirano posebnim pravnim uređenjem ZZR-a. Kako je to prethodno navedeno, odredbom čl. 25. st. 2. ZZR-a posebno je uređeno da se poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20. Prema odredbama članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta). Pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje propisano je odredbom članka 1100. ZOO-a. Prema odredbi članka 1100. st. 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, a prema st. 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, te duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Visina novčane naknade neimovinske štete određuje se primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, te pravnog shvaćanja zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) održanoj dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5. prema kojem se pravnom shvaćanju prihvaćeni iznosi iz ranije navedenih Orijentacijskih kriterija naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja ovog shvaćanja. Odredbom članka 1095. ZOO-a propisano je pravo na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

21. Tuženik nije dokazao niti da postoje pretpostavke iz čl. 25. st. 2. ZZR-a, kojim je posebno uređeno da se poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Analizom provedenog dokaznog postupka sud nije utvrdio da poslodavac nije mogao utjecati na posljedice. Naime, iako je radnik osposobljen za rad na siguran način, utvrđeno je kako je poslodavac dužan nadzirati rad radnika, na koji način se izvodi radna operacija a prije svega da li se izvode na pravilan način, a posebno se to odnosi kada je radnik početnik na novim poslovima, kao što su na kojima radnik radi tek mjesec dana, te je nedovoljnim nadzorom na izvođenju radnih postupaka od strane neposrednog rukovoditelja došlo do ozljede radnika, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Mirka Mršića, da je trebao nadzirati rad radnika da li je u skladu s pravilima zakona o zaštiti na radu i pravilnicima te da radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno odredbama zaštite na radu i uputama poslodavca. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako ga nitko nikada nije upozorio niti opomenuo da ne radi posao u skladu s pravilima struke. Sud iz iskaza tužitelja, kao i provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu nije utvrdio da je u postupanju tužitelja prilikom obavljanja radnih zadataka i prilikom štetnog događaja bilo u smislu odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu namjere ili krajnje nepažnje zbog koje bi poslodavac bio oslobođen od odgovornosti.

22. Na osnovu svega izloženog sud utvrđuje kako je nedvojbeno da je tužitelj u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu ostvario pravo na naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, visina koje se štete određuje primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te pravo na naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege cijena sata koje se određuje sukladno važećoj sudskoj praksi.

23. Prema nalazu i mišljenju vještaka Damira Roška, a koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud ocjenjuje stručnim i nepristranim i isti u cijelosti prihvaća, tužitelj je u štetnom događaju pretrpio običnu tešku tjelesnu ozljedu. Proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta kroz 24 sata nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 20 dana, bolove slabijeg intenziteta i povremenog karaktera kroz 30 dana prilikom provođenja fizikalne terapije, a koji bolovi su posljedica prijeloma koji je saniran s posljedičnom kontrakturom zgloba između kostiju palca. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nezgode-1 minut, sekundarni strah jakog intenziteta nakon nezgode trajanja do 12 sati, potom strah srednjeg intenziteta kroz 7 dana, slabog intenziteta kroz 14 dana, a sve zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja te mogućih komplikacija na koje je upozoren. Tužitelju je tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno kroz 20 dana. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u smislu kozmetskog efekta - lako naruženje radi ožiljka na palcu i ukočenja interfalangealnog zgloba vidljivo trećim osobama. Kod tužitelja je došlo do umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 5% uz naruženje lakog stupnja. Umanjena je pokretljivost jednog zgloba i fleksijska kontraktura palca u srednjem stupnju.

24. Uvažavajući Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (Vrhovni sud Republike Hrvatske 29.11.2002.g. i izmjenama Orijentacijskih kriterija od 05. 03. 2020. i 15. 06. 2020. - u daljnjem tekstu Orijentacijski kriteriji) ovaj sud smatra da uvažavajući utvrđenja vještaka o trajanju i jačini bolova tužitelj po tom vidu nematerijalne štete ima pravo na ukupan iznos od 1.200,00 EUR, zatim za pretrpljeni strah 800,00 EUR, za trajno smanjenje životne i radne aktivnosti 750,00 EUR, za naruženost 995,00 EUR. Prilikom određivanja naknade štete sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

25. U odnosu na naknadu materijalne štete prema nalazu i mišljenu vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 2 sata dnevno kroz 20 dana, a sve zbog ispada funkcije i imobilizacije lijeve šake ( pripremanje hrane, pospremanje, održavanje higijene u potpunosti i sl.) Ovaj sud je procijenio da je postavljeni tužbeni zahtjev za tužitelja od 180,00 eur pravična novčana naknada jer bi iznosila 4,5 eura po satu.

26. Tuženik je u podnesku od 16. veljače 2024. u odnosu na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, naveo da ukazuje na činjenicu da vještak nije postupio prema zadatku kako mu je to sud naložio, odnosno da je on taj zadak prekoračio samoinicijativnim ubacivanjem i određivanjem smanjenja životne aktivnosti od 5% kao dodatnog vida neimovinske štete. Vještak je dao svoje očitovanje usmeno na glavnoj raspravi u kojem je naveo kako ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja te da iako nije bio zadatak u rješenju o određivanju vještačenja odrediti umanjenje opće životne aktivnosti, međutim ozljeda tužitelja je bila takva da sam utvrdio trajno umanjenje životne aktivnosti te sam to tako i naveo u nalazu i mišljenju smatrajući da je isto svrsishodno.

27. Nedvojbeno je da je tužitelj u tužbi postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 38.000,00 kn ( 5.043,47 EUR), dok je konačno uređenim tužbenim zahtjevom taj iznos konačno iznosi 3925,00 EUR ( i to 3.745,00 EUR na ime nematerijalne štete i 180 EUR na ime materijalne štete). Nedvojbeno je da u tužbi nije naveden kao vid štete smanjenje životne aktivnosti, međutim isto proizlazi iz iste činjenične osnove i iste ozljede i medicinske dokumentacije, te ovaj sud smatra kako tužitelj nije morao specificirati vidove nematerijalne štete niti je opseg istih mogao u konačnici i znati prije provedenog vještačenja. Imajući u vidu da je predmetno uslijedilo nakon provedenog medicinskog vještačenja, prema odredbi članka 191. st. 2. ZPP-a tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, odnosno navedena je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi članka 190. st. 2. ZPP-a. A navedeno je potvrđeno i prema pravom mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-123/2024-5 sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Na navedeni iznos od 3.745,00 EUR na ime nematerijalne štete određen je tijek kamata od 16. veljače 2022. godine. Na neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti zatezna kamata sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, slijedom čega tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na ovaj vid štete od dana kada je tuženiku podnesen odštetni zahtjeva ( prema povratnici u spisu tuženik je zaprimio odštetni zahtjev 15. veljače 2022. ) znači tužitelju kamata pripada kako je tražio od dana 16. veljače 2022. Dok je na ime naknade imovinske štete na iznos od 180,00 EUR određen tijek kamata od presuđenja do isplate.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva od 15. veljače 2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak ročišta od 8. studenog 2022., 10. siječnja 2023. i 20. ožujka 2025. po 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska u prvostupanjskom postupku i to podnesak od 7. srpnja 2023. i podneska od 22. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr 8 toč. 1 Tarife, pdv za priznate troškove u iznosu 375,00 Eur. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 212,36 Eur te trošak vještačenja zaštite na radu 371,26 Eur. Tužitelju je dakle kao potreban i opravadan priznat trošak od ukupno 2.358,62 Eur.

Tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 200,00 Eur za ročište od 26. kolovoza 2024. jer isto nije niti održano. Također tužitelj je vjerojatno omaškom u troškovniku dva puta tražio trošak za podneske od 7. srpnja 2023. i podneska od 22. siječnja 2024, te mu je navedeni trošak priznat samo jedanput. Trošak pristojbe nije priznat jer je tužitelj kao radnik oslobođen plaćanja pristojbi u ovom postupku

30. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude. [adresa], 25. travnja 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku