Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Stalna služba u Đurđevcu
Đurđevac, Đure Basaričeka 12
Poslovni broj: Pn-12/2019-81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, u pravnoj stvari tužiteljice RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelj OPG-a, Molve, Ključec 20, zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika INA d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku iz Orehovec, R, Ž, P, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 26. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, te objave presude dana 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku INA d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, da tužiteljici RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelj OPG-a, Molve, Ključec 20, na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 7.517,57 eura (slovima: sedam tisuća petsto sedamnaest eura i pedeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:
- 7.481,73 eura od 25. travnja 2025. do isplate
- 35,84 eura od 28. veljače 2019. do isplate, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 7.517,57 eura do zatraženog iznosa od 42.286,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. veljače 2019. do isplate, kao i zakonska zatezna kamata koja na iznos od 7.481,73 eura teče od 26. veljače 2019. do 24. travnja 2025. te na iznos od 35,84 eura od 26. veljače 2019. do 27. veljače 2019., kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku INA d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, da tužiteljici RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelj OPG-a, Molve, Ključec 20, naknadi parnične troškove u iznosu od 3.651,96 eura (slovima: tri tisuće šesto pedeset jedan euro i devedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se objektivna preinaka tužbe na iznos od 42.286,33 eura sa zatraženom zateznom kamatom kao u podnesku tužiteljice od 2. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 28. veljače 2019. podnijela tužbu radi naknade štete protiv tuženika u kojoj navodi kako je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Pavlove u Jasenovcu sa 734 čhv i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Pavlove u Jasenovcu sa 1046 čhv. Navedene nekretnine se nalaze jedna uz drugu, koje je tužiteljica stekla u ½ dijela 2009., a u preostalom dijelu 2012.
1.1. Navodi da je tužiteljica registrirala obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (dalje: OPG) te 2012. zasadila 700, a 2013. daljnjih 75 stabala trešanja na navedenim nekretninama. Nakon tri godine od sadnje, tužiteljica je primijetila određenu neravnomjernost u razvijanju stabala, i to njih 36, koje nisu u skladu s prirodnim karakteristikama vrste. U početku su navedena stabla samo sporije rasla od ostalih, no kasnije je došlo do sušenja stabala, nemogućnosti sazrijevanja plodova te pojavu tzv. "plodova – mumija" od kojih je izražena pojava fitoftore. Svih navedenih 36 stabala je zasađeno tijekom 2012. Ističe kako je nasad trešanja opremljen sustavom navodnjavanja i potrebnom infrastrukturom, a profesionalno se održava prema napucima savjetodavne službe i Poljoprivrednog instituta u Osijeku čiji sadni materijal je korišten u sađenju.
1.2. Nadalje navodi kako je tužiteljica krajem 2017. saznala kako ispod površine navedenih nekretnina, i to upravo na području na kojem je došlo do propadanja stabala trešanja, prolazi plinski vod od bušotine Mol-27, postavljen prije nego je tužiteljica postala posjednica i vlasnica navedenih nekretnina, odnosno prije 2009., dok u zemljišnim knjigama nije upisano pravo služnosti plinskog voda na navedenim nekretninama. Krajem 2017. tužiteljica je saznala kako je upravo navedeni plinski vod uzrok propadanja nasada trešanja na što je tužiteljicu uputio ŽN iz Podravskih Sesveta, Eugena Tomića 80A, nakon što mu je ukazala na problem sa stablima trešnje. Navedeni ŽN tužiteljici je dostavio Nalaz i mišljenje dr. sc. Josipa Haramije, dipl. ing. agr., koji vještak je u identičnoj situaciji na nekretninama ŽN, zaključio kako "podzemni vodovi povećavaju temperaturu zemljišta što dovodi do veće evaporacije te gubljenja vode i isušivanja zemljišta pa dolazi do propadanja korjenovog sustava i oštećenja trajnog nasada." Tužiteljica u tužbi zaključuje kako je upravo postavljeni plinski vod uzrok propadanja stabala trešanja te kako je za isto odgovoran tuženik. Također navodi da se navedena stabla i dalje nalaze na predmetnim nekretninama, međutim, nisu iskoristiva, dok ostala stabla, koja se ne nalaze na području ispod kojeg se nalazi plinovod, daju puni urod.
1.3. Tužiteljica prvenstveno od tuženika zahtjeva naknadu štete u vidu novčanog iznosa koji je uložila u sadnju i održavanje nasada trešanja koji nisu urodili očekivanim plodom zbog plinskog voda. Naime, kao što proizlazi iz dostavljene dokumentacije, tužiteljica je svaku sadnicu platila 4,48 eura / 33,75 kuna[1] (3,98 eura / 30 kuna umanjenih za 10% rabata te uvećano za 25% PDV-a). Pored cijene sadnica, tužiteljica je imala troškove koji se odnose na sadnju i održavanje sadnica i to glede gnojidbe, zaštite od bolesti, navodnjavanja te ostalih radnji. Slijedom toga, tužiteljica procjenjuje kako je za svaku od navedenih 36 sadnica imala trošak u iznosu od 7,96 eura / 60,00 kuna, ukupno 286,68 eura / 2.160,00 kuna (36x60,00). Nadalje, tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete u vidu izgubljene zarade koju bi ostvarila od navedenih 36 stabala trešanja da nije bilo utjecaja plinskog voda. Naime, svako stablo trešnje godišnje u prosjeku daje uroda od 15 kg, pri čemu je cijena po kilogramu oko 1,73 eura / 13,00 kuna, što ukupno predstavlja prihod od 931,71 eura / 7.020,00 kuna godišnje za navedenih 36 stabala (13x15x36). Troškovi koji očekivano nastaju glede održavanja voćaka iznose oko 30% visine prihoda od istih, iz čega proizlazi kako bi tužiteljica godišnje ostvarivala od navedenih 36 stabala zaradu od oko 652,20 eura / 4.914,00 kuna (7.020,00x30%). Prosječno vrijeme eksploatacije svakog stabla iznosi oko 20 godina, slijedom čega bi tužiteljica za navedeno razdoblje zaradila oko 13.044,00 eura / 98.280,00 kuna (20x4.914,00).
1.4. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 13.330,68 eura / 100.440,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 30. travnja 2019. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovu tako i u visini.
2.1. Ponajprije, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice. Navodi kako iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da je tužiteljica kao nositeljica OPG-a pretrpjela navodnu štetu, a isto ne potkrepljuje niti jednim dokaznim sredstvom. Nadalje ističe kako je iz samog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine vidljivo kako je tužiteljica prvotno bila suvlasnica istih u ½ dijela da bi kasnije stekla drugu polovinu te stoga ista nije aktivno legitimirana potraživati navodnu štetu u cijelosti već razmjerno svojim suvlasničkim udjelima.
2.2. Nadalje, tuženik osporava odgovornost za nastanak eventualne štete. Ističe kako je predmetni cjevovod, koji je navodno uzrok nastanka štete, položen na dijelu predmetnih nekretnina 1986. sukladno tada važećim pozitivnim propisima i temeljem rješenja nadležnih tijela. Na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prolazi priključni plinovod DN 100 Molve 27 – CPS Molve Jug, interventni vod DN 80 Mol-27, VN 10 kv Elektrovod i Signalni kabel. Smatra da je obzirom na vremenski period vršenja sadržaja stvarne služnosti sukladno zakonu osnovana služnost u neovisnosti o njenom upisu u zemljišne knjige. Smatra da je opće poznata činjenica, a koja je bila poznata i tužiteljičinim prednicima od kojih je naslijedila i prava i obveze da predmetni priključni plinovod prolazi tim područjem pa tako i djelomično i predmetnim nekretninama te stoga tuženik nije odgovoran za eventualnu štetu nastalu na nasadu tužiteljice.
2.3. Upućuje na odredbe članka 8. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima za međunarodni transport (Službeni list SFRJ 26/85.) kojom je propisano da je u pojasu širine 5 metara s jedne i druge strane osi cjevovoda zabranjeno saditi biljke čije korijenje raste dublje od 1 metra, odnosno za koje je potrebno odrađivati zemljište dublje od 0,5 metara. Stoga tužiteljica da nema pravo na naknadu eventualno pretrpljene štete budući da ista nije niti bila ovlaštena saditi predmetne voćke na pojasu iznad cjevovoda koji je ukupan temeljem tada važećih akata.
2.4. Tuženik osporava da bi uopće predmetna eventualna šteta nastala od samog plinovoda. U odnosu na navode tužiteljice da su predmetne voćke zasađene 2012. odnosno 2013., tuženik u privitku dostavlja ispis fotografija s geoportala Državne geodetske uprave za predmetne čestice, kroz nekoliko godina, a iz kojih zaključuje da je jasno vidljivo kako je na tim fotografijama vidljivo da se stabla voćaka pojavljuju tek 2017.
2.5. Nadalje, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i vrijeme prosječne eksploatacije svakog stabla, odnosno neosnovano se potražuje iznos za 20 godina unaprijed. Naime, ne može se potraživati buduća nedospjela šteta iz razloga jer se unaprijed ne zna koliki bi bio prihod od stabala koji parametar varira iz niza varijabilnih razloga (vremenskih nepogoda, prirodnih katastrofa, cijene na tržištu itd.).
2.6. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže po okončanju dokaznog postupka tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
3. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 2. prosinca 2024., a dostavljenim sudu 3. prosinca 2024., nakon primitka nalaza i mišljenja agronomskog vještaka, tako da tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 42.286,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe odnosno od 26. veljače 2019. do isplate, kao i trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate. Tužiteljica pojašnjava da se traženi ukupni iznos od 42.286,33 eura odnosi na izgubljenu zaradu u eksploatacijskom razdoblju uništenog dijela nasada (45 stabala trešnje) u iznosu od 41.554,63 eura, zatim na trošak podizanja nasada u iznosu od 530,10 eura (11,78 eura x 45) te trošak nabave sadnica sukladno vlastitim računima priloženima uz tužbu u iznosu od 201,60 eura (4,48 eura / 33,75 kuna x 45).
4. O tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao.
5. Tužiteljica je konačno tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete postavila nakon provedenog vještačenja zahtijevajući iznos od 42.286,33 eura (u prvotnoj tužbi 13.330,68 eura) sa zateznom kamatom koja teče od 26. veljače 2019. do isplate pa se, s obzirom da je postojeći zahtjev povećan, radi o preinaci tužbe, u smislu odredbe članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP). Tuženik se na ročištu održanom 26. ožujka 2025. preinaci tužbe protivio te je istakao i prigovor zastare. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP, važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljenom u „Narodnim novinama“, broj 70/19 (dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. je propisano da se u članku 190. iza stavka 1. dodaje novi stavak 2. koji glasi: ''Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.'' Sukladno odredbi članka 117. stavka 2. ZIDZPP odredba članka 39. ZIDZPP primjenjuje se na sve postupke u tijeku. Navedene odredbe članka 190. ZPP kojima su propisane pretpostavke pod kojima je dopuštena preinaka tužbe predstavljaju ograničenje prava na pristup sudu, a svrha im je prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka. Međutim, ta ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit prava na pristup sudu jer pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na rješavanje spora od strane suda (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III- 4474/2019 od 29. ožujka 2022.). Odredbom članka 190. stavka 3. ZPP-a propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužiteljica je visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu i visinu troška podizanja nasada saznala tek nakon provedenog agronomskog vještačenja, obzirom na činjenicu da je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade štete. Prema stajalištu suda dopustiti preinaku tužbe u konkretnom slučaju bi bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U pogledu istaknutog prigovora zastare za preinačeni tužbeni zahtjev upućuje se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 27. svibnja 2024. pod poslovnim brojem Su IV-123/2024-5 koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Slijedom navedenog, u odnosu na preinačeni zahtjev nije nastupila zastara.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao rješenje Republičkog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo Klasa: UP/I-361-05/89-01/03, Urbroj: 526- 02-89-2 od 6. veljače 1989. (stranica 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te povijesni prikaz (stranica 6-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 10-11 spisa), zahtjev tužiteljice za naknadu štete od 20. ožujka 2018. (stranica 12-13 spisa), odgovor tuženika na zahtjev za naknadu štete od 16. travnja 2018. (stranica 14 spisa), dopis tužiteljice od 23. svibnja 2018. (stranica 15 spisa), dopis tuženika od 11. lipnja 2018. (stranica 16 spisa), račun predujma od 31. kolovoza 2012. i račun-02 1809 od 24. studenog 2012. Poljoprivrednog instituta Osijek (stranica 17 i 19 spisa), Certifikat o sadnom materijalu uz otpremnicu broj 5 od 24. studenog 2012. (stranica 18 spisa), otpremnica broj 02/023/244/2013 od 16. studenog 2013. i račun broj 1266/1/1 od 18. studenog 2013. (stranica 20-21 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i gospodarstvo Josipa Haramije iz veljače 2013. o procjeni štete radi prolaska podzemnog voda INA d.d. Zagreb na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Podravske, veljača 2013. (stranica 22-26 spisa), rješenje Republičkog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo Klasa: UP/I-361-05/89-01/03, Urbroj: 526-02-89-2 od 6. veljače 1989. (stranica 31-33 spisa), rješenje Republičkog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo broj: UP/I-02-704/1987 od 28. prosinca 1987. (stranica 34-36 spisa), slike čestice s Google servisa (stranica 37 spisa), Pravilnik o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima za međunarodni transport (Službeni list SFRJ, broj 26, stranica 38-49 spisa), slike predmetnih čestica s Geoportala za 2011., 2014., 2017. i 2019. (stranica 50-55 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 26. lipnja 2012. (stranica 59-60 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 61-62 spisa), izvadak iz matice vjenčanih za PN i JN od 23. veljače 2011. (stranica 63 spisa), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 19. srpnja 2012., 15. svibnja 2013. i 12. svibnja 2017. (stranica 64-67 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 68 spisa), račun Poljoprivrednog instituta Osijek broj 1579/1/1 od 15. prosinca 2015. i otpremnica broj 02/023/526/2015 od 14. prosinca 2015. (stranica 69-70 spisa), račun za predujam broj 69/1/1 i broj 75/1/1 od 16. prosinca 2015. te broj 92/1/1 od 18. listopada 2013. (stranica 73 spisa), Certifikat o sadnom materijalu uz otpremnicu broj 48 od 14. prosinca 2015. (stranica 74 spisa), otpremnicu broj: 02/023/132/2016 od 24. studenog 2016. (stranica 75 spisa), otpremnicu broj 02/023/244/2013 od 16. studenog 2013. (stranica 76 spisa), Zahtjev Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za potporu za 2013. od 15. svibnja 2013. (stranica 77-79 spisa), Policu osiguranja usjeva i nasada br. 078094006848 od 25. veljače 2017. uz prilog (stranica 80-81 spisa), Policu osiguranja usjeva i nasada br. 078094008452 od 5. ožujka 2018. uz prilog (stranica 82-83 spisa), ponudu osiguranja usjeva i nasada broj 468090001233 od 6. ožujka 2019. uz prilog (stranica 84-85 spisa), Informativni izračun o ostvarivanju prava za Pravo na regionalno plaćanje za 2013. (stranica 86 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 4653 k. o. [katastarska općina] od 25. kolovoza 2019. i stanje na dan 26. prosinca 2013. (stranica 87-88 spisa), prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje o početku poslovanja obveznika doprinosa za RN od 8. svibnja 2014. (stranica 88 spisa), Prijavu za obveznika uplate doprinosa Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje za RN od 12. svibnja 2014. (stranica 89 spisa), Sporazum o prestanku ugovora o radu od 29. travnja 2014. (stranica 90 spisa), uvjerenje Sandia – ustanove za obrazovanje odraslih o osposobljavanju za RN od 12. studenog 2013. (stranica 91 spisa), dopis Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjela za katastar nekretnina Đurđevac od 8. siječnja 2021. s prilozima (stranica 113-118 spisa) i Aneks Ugovora o darovanju od 23. lipnja 2020. (stranica 145 spisa). Isto tako sud je proveo očevid na licu mjesta uz prisutnost stalnog sudskog vještaka geodetske struke Geoconsult-MTM d.o.o. Đurđevac po vještaku Tihomiru Husnjaku, ing. geod., zatim geološko-naftnog vještaka Rudarsko-geološko- naftni fakultet Zagreb po stalnoj sudskoj vještakinji prof.dr.dc. Katarini Simon te agronomskog vještaka Janka Hajduka, dipl.ing. te izvršio uvid u nalaze i mišljenja vještaka te dopune nalaza agronomskog vještaka (stranica 167-183, 189-190, 194-211 i 213-216 spisa). Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka JN, saslušanje tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja te je saslušao geološko-naftnog i agronomskog vještaka na ročištu održanom 15. listopada 2024. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka IN i LN, zaposlenika Poljoprivrednog instituta Osijek jer kvaliteta i ispravnost sadnica tijekom postupka nije bila sporna. Nije proveo niti dokaz saslušanjem vještaka Josipa Haramije koji je izradio nalaz i mišljenje o utjecaju podzemnih vodova na propadanje trajnog nasada za nekretnine koje nisu predmet ovog postupka te svjedoka ŽN koji je tužiteljicu uputio da je plinski vod uzrok propadanja nasada trešanja iz razloga što okolnosti na koje su isti predloženi nisu od značaja za donošenje odluke u ovom parničnom postupku. Sud nije proveo niti dokaz pribavom od tužiteljice poslovnih knjiga i računa izdanih kupcima jer traženi podaci tužiteljice nisu relevantni za donošenje zakonite i pravilne odluke, a visina štete je utvrđena provedenim agronomskim vještačenjem. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice da sud od Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pribavi podatke o obrađivanosti predmetnih nekretnina do 2009. (tko ih je obrađivao, u kojem vremenskom periodu i koja je kultura bila posađena) jer navedeni podatak nije važan na donošenje odluke u ovom predmetu. Također nije proveden dokaz pribavom od Poljoprivrednog instituta Osijek cjelokupne dokumentacije glede kupnje, sadnje i održavanja sadnica trešnje od strane tužiteljice kao i pribavu cjelokupne dokumentacije od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju koja se odnosi na nasad trešanja tužiteljice jer su isti nepotrebni.
7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno članku 8. ZPP i članku 221.a ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
8. Između stranaka u konačnici nije sporno da se tužiteljičinim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina] proteže trasa plinovoda u vlasništvu tuženika.
9. Između stranaka je sporan nastanak štete, štetna radnja, odgovornost odnosno protupravnost na strani tuženika te uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete, a time se spornom ukazuje i visina štete.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete od tuženika, u vidu štete koju tužiteljica trpi zbog propadanja nasada trešanja (sadnja i održavanje nasada) te u vidu izgubljene zarade.
11. Tuženik ponajprije ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice kao nositeljice OPG-a.
11.1. Sud je pročitao račun predujma od 31. kolovoza 2012. i račun-02 1809 od 24. studenog 2012. Poljoprivrednog instituta Osijek (stranica 17 i 19 spisa), Certifikat o sadnom materijalu uz otpremnicu broj 5 od 24. studenog 2012. (stranica 18 spisa), otpremnicu broj 02/023/244/2013 od 16. studenog 2013. i račun broj 1266/1/1 od 18. studenog 2013. (stranica 20-21 spisa), kao i zapisnike o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 19. srpnja 2012., 15. svibnja 2013. i 12. svibnja 2017. (stranica 64-67 spisa), koju dokumentaciju tuženik tijekom postupka nije osporavao, a iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kupila sporne sadnice trešanja kao nositeljica OPG-a te je od 2012. evidentirana u ARKOD sustavu kao predstavnik poljoprivrednog gospodarstva.
11.2. Tuženik navodi da tužiteljica nije dostavila dokaz da su stabla posađena u trenutku kada je ista bila vlasnica predmetnih nekretnina u 1/1 dijela.
11.2.1. Iz povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 8-9 spisa) proizlazi da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla 15. lipnja 2009. u ½ dijela (rješenje o nasljeđivanju) te 28. lipnja 2012. također u ½ dijela (ugovor o darovanju) te je prije kupnje prvih 700 sadnica trešanja (račun-02 1809 od 24. studenog 2012. Poljoprivrednog instituta Osijek (stranica 19 spisa) bila vlasnica nekretnina u 1/1 dijela. Nadalje, sud je pročitao Aneks ugovora o darovanju od 23. lipnja 2020. te je utvrđeno da je tužiteljica Ugovorom o darovanju nekretnina od 16. lipnja 2020. ½ predmetnih nekretnina darovala suprugu JN te da su ugovorne strane suglasne da darovateljica RN i nakon sklapanja navedenog ugovora ostane nositelj cjelokupnog potraživanja prema INA d.d. iz ovog parničnog postupka. Također, uvidom u podatke ARKOD sustava za 2012., 2013. i 2017. (stranica 64-67 spisa), utvrđeno je da je već tada postojala kultura trešnje.
11.3. Budući da je tužiteljica prve sadnice trešnje kupila kao nositeljica OPG-a, da je evidentirana u ARKOD sustavu kao predstavnik poljoprivrednog gospodarstva te da su predmetne nekretnine evidentirane u ARKOD sustavu kao kultura trešnje, kao i da je tužiteljica nositelj cjelokupnog potraživanja prema tuženiku u ovom predmetu unatoč tome što je tijekom postupka ½ nekretnina darovala suprugu JN, tuženikov prigovor aktivne legitimacije je neosnovan.
12. Prema odredbi članka 40. stavka 1. Zakona o energiji ("Narodne novine" broj 120/12., dalje: ZE), energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, dok je odredbom članka 4. stavka 2. ZE propisano da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.
12.1. Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustavi energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav (članak 40. stavak 2. ZE). Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava (članak 40. stavak 3. ZE).
12.2. Pravne i fizičke osobe iz članka 40. stavka 2. i 3. ZE imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima.
13. Odredbom čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., dalje: ZV) propisano je da određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti) to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drukčije određeno.
13.1. Tuženik je nedvojbeno energetski subjekt jer je pravna osoba koja obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti i ima dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti (članak 3. stavak 1. točka 5. ZE). Pravo tuženika kao energetskog subjekta da koristi predmetnu nekretninu koja nije njegovo vlasništvo za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, propisano je odredbom članka 40. stavka 1. ZE. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnoj stvari radi o javnopravnim ograničenjima prava vlasništva, odnosno da se radi o zakonskoj služnosti koja je definirana odredbom članka 185. ZV.
14. Nadalje, tuženik u ovome postupku ističe prigovor nepostojanja protupravnosti uslijed nesporne činjenice da je njegov prednik INA-Naftaplin za izgradnju predmetnog priključnog plinovoda ishodio građevinsku i uporabnu dozvolu te 1986. stekao pravo služnosti.
14.1. Konkretno, iz dokumentacije u spisu (stranice 31-36 spisa) proizlazi da je za plinovod tuženika izdana građevinska i uporabna dozvola kako slijedi. Rješenjem Republičkog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo Klasa: UP/I-361- 05/89-01/03, Urbroj: 526-02-89-2 od 6. veljače 1989. (stranica 4-5 spisa) na bušotini Molve-27 odobrena je predniku tuženika (INA-Naftaplin) upotreba, uz ostalo, kruga plinske bušotine tip „B“, priključnog plinovoda Mol-27 do CPS Molve-jug, priključnog kondenzatovoda Molve-27 do toč. 3 u kolektorski kondenzatovod, tehnološkog cjevovoda (inhibirano ulje) Molve-20 do Molve-27, energetskog kabla TS Molve-27 do CPS Molve-jug, signalnog kabla Molve-27 do CPS Molve-jug i TS Molve-jug, izgrađenih na temelju građevinske dozvole izdane od istog Komiteta pod brojem UP/I-02-1089/86 od 25. prosinca 1986. Dakle, od 6. veljače 1989. tuženik koristi plinovod, a dio trase tog plinovoda nesporno zahvaća i nekretnine tužiteljice.
15. Tužiteljica tijekom postupka ne spori da je tuženik stekao pravo služnosti sukladno tada važećim propisima, međutim, smatra da je činom stjecanja predmetnih nekretnina od strane tužiteljice jer takvo pravo nije bilo upisano u zemljišne knjige, došlo do gubitka istog.
15.1. Neosnovano je pozivanje tužiteljice da se pravo služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti jer odredbe koje uređuju zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga štite samo onog stjecatelja koji je zemljišnoknjižni upis ishodio na temelju pravnog posla, a tužiteljica je upisana kao suvlasnica na spornim nekretninama u ½ dijela na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. bake ZN Javnog bilježnika Darka Matulca broj O-543/09 od 15. lipnja 2009., a što proizlazi iz navoda tužiteljice te povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine (stranica 8-9 spisa, tako i Županijski sud u Puli u svojoj odluci broj Gž-62/2021-4 od 20. srpnja 2021.).
15.2. Kako je predmetnu nekretninu u ½ dijela naslijedila 2009., međutim, nije dokazala da je za postojanje plinovoda saznala tek, kako tvrdi 2017., a imajući u vidu da je katastar vodova odnosno katastar infrastrukture javna knjiga (dopis Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjela za katastar nekretnina Đurđevac od 8. siječnja 2021. s prilozima, stranica 113-118 spisa), dostupna svima, te da se na plinovodu, s obje strane asfaltne ceste ispod koje plinovod prolazi, nalaze vidljivi vanjski znaci koji obilježavaju smjer istoga, to tužiteljici pažnjom običnog čovjeka nije moglo ostati nepoznato da oni označavaju smjer kretanja podzemnog energetskog objekta, u ovom slučaju plinovoda.
16. Sporno pravo služnosti nije uknjiženo u zemljišnim knjigama, kako proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga od 7. listopada 2022. u prilogu tužbe (stranica 4 spisa), no ova činjenica, sama za sebe, ne govori u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva.
17. Odredbe o naknadi štete detaljnije su uređene odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO). Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome treba reći, da je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.
18. Člankom 1046. ZOO-a definiran je pojam štete i određuje štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Izmakla korist je u članku 1046. ZOO već određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine. U teoriji se navodi da je izmakla korist dobitak kojemu se uz redoviti tijek stvari ili uz posebne koristi nada oštećenik i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje.
19. Prema odredbi članka 1047. stavka 3. ZOO ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta), a krivnja se presumira.
20. Dakle, ZOO sadrži odredbe odštetnog prava i propisuje sve uvjete koje je potrebno zadovoljiti da bi se mogla dosuditi naknada štete u pojedinoj situaciji. Tako je, uz postojanje navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta i uzročna veza), uvijek pretpostavka odgovornosti za štetu i protupravnost.
21. Na okolnost postojanja pretpostavki odgovornosti za štetu tijekom postupka je saslušan svjedok JN i tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja te je provedeno kombinirano geodetsko, geološko-naftno i agronomsko vještačenje.
22. Svjedok JN, suprug tužiteljice i tužiteljica RN u svojim iskazima identično navode da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem te kako im nije bilo poznato da ispod površine istih prolazi trasa plinovoda. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je tužiteljica registrirala tijekom 2012. te su odlučili na navedenim nekretninama posaditi stabla trešanja. Vezano uz sadnju kontaktirali su Poljoprivredni institut u Osijeku s kojim su se konzultirali oko rasporeda sorti i ostalih uvjeta sadnje. Zasadili su u konačnici otprilike 750 sadnica. Sadnice su sadili na dubinu od 30 centimetara. Svjedok JN u svom iskazu navodi da na predmetnim nekretninama nema trasirki, na udaljenosti 200 do 300 metara od zemljišta nalazi se plinska stanica dok se trasirke nalaze na zemljištu uz glavnu prometnicu. Vezano uz vrijeme kada su uočili propadanje stabala svjedok JN navodi da su prvih par godina sadnice trešanja normalno rasle da bi se nakon toga počele sušiti. Prva osušena stabla su izvadili i zasadili nova koja su se opet nakon određenog vremena osušila. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je prve promjene odnosno znakove propadanja uočila nakon prve godine kada su se plodovi razvili i zacrvenili, ali ne do kraja. Sljedeće godine je biljka odnosno stablo stagniralo u razvoju, pojavili su se plodovi, međutim isti su se osušili. Godinu nakon toga odnosno nakon tri godine primijetila je da se suši i samo stablo. Pomislili su da se radi o lošoj kvaliteti sadnica te su sadnice izvadili i zasadili nove. Svjedok i tužiteljica navode kako su kontaktirali iskusnog voćara ŽN iz [adresa] koji ih je uputio da bi razlog propadanja stabala bio u plinovodu koji se nalazi ispod razine zemlje, a za koji oni nisu znali da postoji. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je navedenog voćara kontaktirala tijekom 2017. kada je i po prvi puta tijekom zimskog perioda prilikom vožnje glavnom prometnicom uočila na navedenim nekretninama dio na kojem je snijeg otopljen i vidljivo je tlo, a upravo kojim dijelom prolazi plinovod.
23. Sud je iskaze svjedoka i tužiteljice prihvatio kao vjerodostojne u dijelu u kojem opisuju način stjecanja predmetnih nekretnina od strane tužiteljice, zatim u pogledu podizanja nasada trešanja, godini prve sadnje, broja posađenih stabala i dijela u kojem opisuju postupak sadnje te način i vrijeme propadanja sadnica jer su isti međusobno sukladni i u skladu s ostalim provedenim dokazima. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da joj nije bilo poznato da ispod površine nekretnina tužiteljice prolazi plinovod, a kako je to obrazloženo u toč. 15.2. obrazloženja ove presude. U istom dijelu nije prihvaćen niti iskaz svjedoka JN, budući da u svom iskazu navodi da se na udaljenosti 200 do 300 metara od zemljišta nalazi plinska stanica dok se trasirke nalaze na zemljištu uz glavnu prometnicu te iz navedenog proizlazi da mu je bilo poznato odnosno da mu nije moglo ostati nepoznato da navedenim područjem prolaze cjevovodi.
24. Geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Geoconsult -MTM d.o.o. po vještaku Tihomiru Husnjaku, ing. geodezije, provedeno je radi identifikacije nekretnina čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dijela navedenih nekretnina kojim prolazi trasa plinovoda Mol-27 odnosno pravac pružanja istog preko navedenih nekretnina tužiteljice te eventualno, pravac pružanja drugog cjevovoda izuzev plinovoda Mol-27 kao i zaštitni pojas plinovoda. Geološko- naftno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Zagreb, po vještakinji prof.dr.sc. Katarini Simon provedeno je radi utvrđenja trase plinovoda Mol-27, kao i eventualno trase drugog cjevovoda, izuzev plinovoda Mol-27, u dijelu koji prolazi nekretninama tužiteljice, njegov položaj i dubinu zalijeganja te eventualne imisije, zagrijavanja tla i dr. koje potječu od samog cjevovoda. Agronomski vještak Janko Hajduk, dipl.ing. je izvršio procjenu visine štete na trajnom nasadu uslijed utjecaja položenog plinovoda na nekretninama tužiteljice te procjenu izmakle koristi na temelju nastale štete za razdoblje eksploatacijskog perioda trajnog nasada i to posebno u pojasu širine 5 metara s jedne i druge strane računajući od osi cjevovoda Mol-27, a posebno u pojasu koji premašuje tu širinu, s time da je vještak procijenio i starost nasada te radi li se o biljkama (stablima voćaka) čije korijenje raste dublje od 1 metar odnosno za koje je potrebno obrađivati zemljište dublje od 0,5 metara.
25. Geodetski vještak Janko Hajduk u skici izmjere od 28. rujna 2023. identificirao je položaj plinovoda te zaštitni pojas koji se proteže paralelno s postavljenim plinovodom u širini 5 metara od osi s obje strane osi plinovoda ukupne površine 333 m² kao i stabla u pojasu i izvan pojasa obuhvata plinovoda.
26. Geološko-naftni vještak Katarina Simon, po primitku skice izmjere geodetskog vještaka u svom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2023. navodi da se predmetni slučaj odnosi na priključni plinovod bušotine Mol-27 izgrađen 1986. Pojašnjava kako je namjena priključnih plinovoda spajanje (ušća) s mjestom sabiranja odnosno obrade plina. U ovom slučaju priključni plinovod spaja proizvodnu plinsku buštotinu Molve-27 s centralnom plinskom stanicom koja se nalazi u okviru Objekata prerade plina Molve (OPPM). Njegova početna točka je ušće proizvodne bušotine Molve-27. Izvan kruga bušotine plinovod je ukopan na dubini (110 cm ili više), a njegova trasa je označena odušnim cijevima tzv. lulama, koje su vidljive s obje strane asfaltne ceste ispod koje plinovod prolazi. Isto je vidljivo i na prilazima u okviru priloženog geodetskog elaborata. Pojas služnosti proteže se duž trase cjevovoda u duljini 4510 m i to 5 m lijevo i desno o osi cijevi koje čine plinovod. Kroz predmetni plinovod protječe mješavina prirodnog plina, kondenzata i slojeva vode. Zbog konstantnog stvarnog radnog tlaka plinovoda (55 bar) koji se kontinuirano prati jer je jedan od parametara praćenja rada bušotine, nema nikakvih imisija fluida iz plinovoda u okolno tlo. Na ulazu opisane smjese u plinovod (ušće bušotine), njezina temperatura iznosi 97ºC. Prema proračunu provedenom softverom Prosper, temperatura fluida u plinovodu na dijelu trase koja prolazi kroz predmetne čestice je oko 90ºC. Stoga je izvjesno da oko plinovoda, zbog prijelaza topline dolazi do zagrijavanja okolnog tla. Ono, osim o temperaturi fluida u cjevovodu, ovisi i o temperaturi okolnog tla, promjeru cjevovoda, dubini njegove ukopanosti, kao i o koeficijentima prijelaza topline između fluida i čelične cijevi plinovoda, cijevi i izolacije te izolacije i tla u kojem je plinovod ukopan. Vještakinja utvrđuje kako prema dostupnim podacima (korespodencija s INA d.d., direktorica Proizvodne regije Sjeverna Hrvatska), u rovu predmetnog plinovoda, kao i na drugim dijelovima čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] nema ukopanih drugih plinovoda. U istom rovu s predmetnim plinovodom nalaze se voda za interventno gušenje te elektro i signalni kablovi. Vod za interventno gušenje je čelični cjevovod vanjskog promjera 88,9 mm (3 ½“), unutarnjeg promjera 79,34 mm. Namjena mu je gušenje bušotine Mol-20 i Mol-27 u slučaju havarije (erupcije bušotine). Budući da se sigurnost rada bušotina osigurava kroz nekoliko koraka (stalno praćenje radnih parametara, mogućnost zatvaranja bušotine dubinskim sigurnosnim ventilom) vod nije aktiviran u prošlosti, niti je sada aktiviran, što znači da u njemu nema nikakvog fluida i da nije pod tlakom. Stoga vještakinja zaključuje da vod za interventno gušenje nema nikakvih utjecaja na okolno tlo. Elektro i signalni kablovi od bušotine Mol-20 do Mol 27 su u funkciji, ali se njihovo korištenje ni na koji način ne može povezati s predmetnim slučajem. Naposljetku, vještakinja iznosi mišljenje da je temperatura fluida prisutnog u dijelu plinovoda koji prolazi predmetnim česticama (oko 90ºC) razlog zagrijavanja tla uokolo plinovoda. Međutim, zbog malog promjera (114,3 mm) predmetnog plinovoda, radijus zagrijavanja tla uokolo cijevi je bitno manji od granice pojasa plinovoda (5 m lijevo i desno od osi cjevovoda). Vještakinja navodi da navedeno potvrđuje i činjenica da je prilikom očevida na licu mjesta uočila da su na nasadima kukuruza na susjednim parcelama kojima prolazi predmetni plinovod, stabljike kukuruza u uskom pojasu oko cijevi (ukupna širina cca 40-50 cm) bile manje visine od stabljika na ostatku parcela. Uz to, vještakinja ističe da prema pravilu dobre prakse, na trasu cjevovoda (koja uključuje i širinu pojasa služnosti) ne treba saditi trajne nasade (voćnjaci, vinogradi itd.).
27. Agronomski vještak Janko Hajduk, po primitku skice izmjere geodetskog vještaka te nalaza i mišljenja geološko-naftnog vještaka, u svom nalazu i mišljenju od 15. veljače 2024. te dopuni Nalaza od 28. veljače 2024. navodi da su predmetne nekretnine upisane u nacionalni sustav identifikacije parcela u evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj, kao dio proizvodne cjeline pod ARKOD ID oznakom 3997874. Vještak navodi kako se iz izvoda ARKOD preglednika jasno vidi prolaz cjevovoda kroz predmetne parcele i okolne parcele zbog razlike u biljnom pokrovu na njima (slika 6. Nalaza). Nadalje navodi da je u izvatku iz grafičkog dijela mreže infrastrukture na području Općine Molve jasno iskazana trasa plinovoda i zaštitnog pojasa oko trase plinovoda (slika 7. Nalaza). Sukladno skici izmjere za katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrađene od tvrtke Geoconsult d.o.o. iz Đurđevca, Antuna Radića 8c, od dana 28. rujna 2023. u pojasu obuhvata plinovoda i zaštitnog pojasa vještak utvrđuje 37 biljaka vrste trešnja (prunus avium), a izvan pojasa obuhvata plinovoda 8 biljaka, a koje su oštećene ili uništene. Tijekom očevida na predmetnim parcelama utvrđeno je da se na predmetnim poljoprivrednim površinama nalazi trajni nasad stabala trešanja (prunus avium) prosječne starosti 15 do 20 godina (omaška vještaka – ispravljeno u očitovanju od 23. srpnja 2024., toč. 28. obrazloženja ove presude) uredno formiranog sklopa te održavana i uzgajana prema načelima dobre poljoprivredne prakse i odgovornog gospodarenja nasadom. Nasad je formiran u 6 redova na dvije predmetne parcele, te je ograđena kao zaštita od divljači i sprečavanja ulaska na sami nasad. U nasadu je instaliran sustav navodnjavanja kap po kap. Korištene sorte u nasadu su Black star, Burlat i Sweethart. Na predmetnim parcelama je utvrđeno 45 stabala trešanja koje se u prikazanom primjeru intenzivnog uzgoja trešanja, koristeći metode uzgoja i održavanja nasada dobrog gospodara i primjere dobre poljoprivredne prakse, nalaze u pojasu 5 metara lijevo i desno od osi plinovoda. Trešnja kao voćarska kultura dolazi vrlo rano u godini (već koncem svibnja i većim dijelom lipnja) te jako ovisi o temperaturama, kako zraka tako i tla. Vještak zaključuje da prema gore navedenom nalazu geološko-naftnog vještaka dolazi do zagrijavanja tla u dijelu pojasa oko cjevovoda. Trešnja sama je listopadna (odbacuje lišće tijekom zimskog perioda) ulazi u hibernaciju tijekom niskih temperatura u zimskom periodu. Hibernacija se očituje kroz mirovanje stabla tj. cirkulacije hranjivih tvari iz područja korijena prema vanjskom dijelu stabla. Sklop korijena trešnje je stožast s vršnim korijenom koji seže do dubine od 2 metra kapilarnih korijena. Kako stablo miruje u zimskim uvjetima tako i korijeni imaju izrazito smanjenu aktivnost kada se tlo hladi ili smrzava kako ne bi došlo do smrzavanja staničnih i kapilarnih smjerova kretanja sokova kojima se vuku hranjive tvari iz tla u stablo. Zagrijavanje dijela tla pod utjecajem plinovoda dovodi do promjene mikroklimatske situacije na tom dijelu gdje je tlo toplije od ostalog dijela, a vanjska temperatura je primjerena za zimsku hibernaciju biljke. Dakle, korijen ima uvjete za normalne aktivnosti dok vanjski dio stabla se nalazi u zoni koja nije pogodna za normalno funkcioniranje biljke tj. vegetativne funkcije. U tome slučaju dolazi do stanja šoka samog stabla koji se manifestira slabljenjem biljaka (stabala trešanja) koje postaju slabije otporne, nespremne za novu vegetacijsku sezonu tj. odumiru iz godine u godinu. Vještak navodi da stablo trešnje u punom rodu u kakvom se nalazi ostatak voćnjaka daje cca 35 kg po stablu, a cijena kilograma trešanja u 2023. iznosi u prosjeku 6,15 eura te stoga izračun dobiti za biljke unutar pojasa (37 stabala) u 2023. iznosi 2.787,49 eura, a za biljke izvan pojasa (8 stabala) u 2023. iznosi 602,70 eura. Naposljetku, vještak zaključuje da je postavljeni plinovod značajno utjecao na proizvodnju trešanja u pojasu protezanja plinovoda i njegovog zaštitnog pojasa. Nastala šteta u periodu eksploatacije iznosi 34.167,14 eura na stablima trešanja unutar pojasa cjevovoda, a 7.387,49 eura na stablima trešanja izvan obuhvata pojasa cjevovoda. Agronomski vještak prema dostupnim podacima i vidljivih elemenata na samom terenu, te uvidom u javno dostupnu dokumentaciju zaključuje da nastala dosadašnja i buduća šteta nije trebala nastati tj. trebala se izbjeći.
28. Na nalaz vještaka geodetske struke stranke nisu imale primjedbi.
29. Odgovarajući na primjedbe tužiteljice, da radijus zagrijavanja tla utjecajem topline plinovoda nije adekvatno određen, geološko-naftni vještak u očitovanju od 15. svibnja 2024.(stranica 237-238 spisa) navodi kako rezultati istraživanja provedenih u vještaku dostupnim publiciranim znanstvenim radovima navedenim u Nalazu, potvrđuju da postoji povezanost temperature tla sa zasićenjem tla vlagom odnosno smanjenjem prinosa gospodarskih kultura posađenih na trasi plinovoda. Isto tako potvrđuju da se taj utjecaj smanjuje s udaljenošću od osi cjevovoda. Vještakinja navodi da je na tim spoznajama temeljila svoje definiranje radijusa zagrijavanja tla iznesenog u mišljenju i nalazu. Da bi se utvrdio stvarni radijus zagrijavanja tla utjecajem topline plinovoda, vještakinja ističe kako je potrebno provesti ispitivanja tla na odabranim točkama na trasi plinovoda što ne spada u domenu vještačenja u području naftnog rudarstva. U konačnici geološko-naftni vještak je i saslušan na raspravi 15. listopada 2024. te u svom iskazu u bitnom navodi da bi točno utvrdili temperaturu tla i utjecaj na smanjenje vlage i na prinos kulture koja je posađena gore trebalo bi napraviti agronomska vještačenja i ispitivanja u smislu mjerenja temperature tla neposredno iznad cjevovoda i na određenim udaljenostima lijevo i desno od same cijevi, odrediti sadržaj vlage u tlu. Taj definirani promjer ili cilindar zagrijavanja tla od središta cijevi u iznosu od 50 cm je određen prema iskustvima iz znanstvenih radova, nije temeljen na nekakvim konkretnim istraživanjima vezanim uz predmetni plinovod, a navedeno ostavlja mogućnost da to bude i više od 50 cm. Vještakinja pojašnjava da sporni priključni plinovod predstavlja plin na plinskom polju Molve te ističe kako na trasama plinovoda bilo kojeg tipa nije uobičajeno saditi višegodišnje nasade jer se mora ostaviti mogućnost pristupa plinovodu u slučaju neke potrebne intervencije, njegovog popravka ili zamjene dijela. Što se tiče tog pojasa obično je to 10 metara odnosno 5 metara lijevo i desno od osi cjevovoda, kod jednogodišnjih kultura se sadi i taj pojas da se ne trpi šteta tih prihoda, a i sam postupak intervencije je jednostavniji.
30. Po primitku nalaza i mišljenja te dopune nalaza agronomskog vještaka stranke su istaknule primjedbe na Nalaz.
30.1. Tuženik u podnesku od 2. travnja 2024. predlaže da vještak utvrdi broj stabala koja se nalaze u radijusu utjecaja plinovoda (50cm) kojeg je utvrdio naftno-geološki vještak i posebno iskaže procijenjeni iznos štete samo u odnosu na stabla koja se nalaze u tom radijusu, zatim prosječni prinos stabla trešnje u punom urodu utvrdi temeljem podataka o prosječnom prinosu ostatka voćnjaka tužiteljice koji se ne nalazi u pojasu 5 metara lijevo i desno od osi plinovoda te da uračuna u prosječnu količinu uroda i eventualne prirodne i elementarne nepogode koje su u razdoblju prosječnog vijeka eksploatacije nasada (od sadnje) pogodile ili bi se moglo očekivati da bi pogodile područje na kojem se nalazi voćnjak tužiteljice.
30.2. Tužiteljica u podnesku od 8. travnja 2024. predlaže da se vještak prvenstveno dopunski očituje na okolnost starosti nasada, dubine koje doseže korijen posađenih, specifičnih sorti trešanja i dubini obrade zemljišta te da utvrdi prosječnu cijenu trešanja uzimajući u obzir cijene od 2018. godine kada je nasad trebao dati svoj prvi, puni urod.
31. Odgovarajući na primjedbe stranaka, agronomski vještak u očitovanju od 24. srpnja 2024. (stranica 247-248 spisa) navodi kako su u skici izmjere geodetskog vještaka prikazana i evidentirana stabla koja su predmet nalaza agronomskog vještaka i kroz Dopunu nalaza su iskazane vrijednosti štete za stabla unutar pojasa i za stabla izvan pojasa koja su oštećena. Stoga je kroz Dopunu nalaza iskazano traženo. Nadalje navodi da se prema iskustvenim saznanjima te i prema provjerljivim podacima prinosi trešanja kreću u rasponu kako se navodi: „Trešnje rode u trećoj ili četvrtoj godini poslije sadnje, a urod može biti 2-3 kg po stablu. Od pete do osme godine urod je 30-70 kg, od trinaeste do sedamnaeste 60-120 kg, a od osamnaeste do dvadeset druge 70-200 kg po stablu.“ Stoga je vještak za ovaj predmet uzeo prosječnu rodnost od 35 kg po stablu jer u današnjim agro-klimatskim uvjetima je teško postići više. Agro-klimatski uvjeti se odnose na blage zime i kasne mrazeve, a u skladu s vegetacijskim osobinama trešnje. Nadalje navodi, a vezano uz starost nasada da je u Nalazu došlo do greške u pogledu starosti nasada (u Nalazu navedeno 15-20 godina), a ispravno je u vrijeme očevida kako navodi tužiteljica 11-12 godina. Nadalje, što se tiče dubine korijena stabala trešnje, vještak ističe kako se u Nalazu navodi dubina kapilarnog sklopa korijena (2 metra) koji se prostire u zemljišnom supstratu u pravilu isto toliko koliko i sama biljka iznad površine. Navodi kako kapilarni sklop ima funkciju preuzimanja vode i hranjivih tvari iz zemljišnog supstrata te se prema tome i sam formira. U pogledu izračuna prosječne cijene trešnje ističe kako se odabir prosječne cijene trešnje koristi prema zadnjoj dostupnoj godini provjerljivoj prema službenim statističkim podacima te se ne može koristiti proizvoljno. Agronomski vještak je i saslušan na raspravi 15. listopada 2024. te u svom iskazu detaljno opisuje faktore o kojima ovisi trošak sadnje. Ponovo ističe kako je cijena kilograma trešanja praćena u TISUP sustavu i dat je u tabeli prikaz cijena kako su se kretale te izračunat godišnji prosjek cijena. Što se tiče prinosa, vještak navodi da prinosi uvelike variraju u zadnje vrijeme zbog kasnih mrazova kao takvih te svaki nasad ima svoj raspon prinosa, tako je navedeno i u ovom izvoru koji se navodi u nalazu i mišljenju da se zapravo prinosi kreću od 15 do 50 kg po stablu te je stoga uzet prosjek. Također navodi kako geološko - naftni vještak u svom nalazu ne navodi egzaktnu dubinu ukopa predmetnog plinovoda te pojašnjava da radijus od 50 cm nije u svim smjerovima isti jer toplina ide prema gore te da se ne radi o cilindru već o elipsi gdje toplina oštro ide prema gore. Ponovo ističe kako je svaka biljka jednake veličine iznad tla kao i ispod tla, no trešnja ima vretenasti korijen što znači da središnji korijen seže do 2 metra u dubinu sa svojim kapilarnim sekundarnim korijenom. Prilikom samog očevida je utvrđeno da su biljke u zaštitnom pojasu plinovoda (5+5 metara od osi), a i izvan zaštitnog pojasa, oštećene, bolesne, odumrle ili smanjenog proizvodnog kapaciteta. Ostatak voćnjaka je bio u zdravom stanju i obrađen prema dobroj poljoprivrednoj praksi, a dio u pojasu je evidentno bio smanjenog zdravstvenog ili životnog statusa. Vještak smatra da je najvažniji utjecaj na propadanje biljaka odnosno trešanja u zaštitnom pojasu cjevovoda i izvan njega činjenica da zbog zagrijavanja tla oko cjevovoda tijekom zimskih mjeseci nije dolazilo do hibernacije biljaka te ističe kako je na očevidu vidljivo da je i kukuruz na susjednoj parceli u dijelu pojasa plinovoda slabije kondicije.
32. Podneskom od 15. listopada 2024. tužiteljica je zatražila dodatna pojašnjenja agronomskog vještaka, a obzirom na njegov iskaz dan na raspravi 15. listopada 2024. da je u voćnjaku tužiteljice instaliran sustav navodnjavanja pa stoga zagrijavanje tla nema značajnu važnost jer se vlaga nadoknađuje putem navodnjavanja, odnosno tužiteljica traži da se vještak decidirano izjasni je li uzrok oboljenja i propadanja nasada trešanja uzrokovan isključivo zagrijavanjem tla od tuženikovog plinovoda, zatim da li iz prikupljenih podataka na očevidu postoje znakovi koji bi ukazivali na neke druge uzroke propadanja nasada, da li je navodnjavanje moguće koristiti u zimskim mjesecima imajući u vidu opasnost od smrzavanja sustava, hibernacijsku fazu biljke i potpunu zamrznutost tla te da li sustav navodnjavanja koji se nalazi na nasadu tužiteljice uopće može kompenzirati nedostatke pregrijanog i isušenog tla za rast biljke uslijed kontinuiranog, cjelogodišnjeg zagrijavanja tla fluidom temperature od 90°C.
33. U očitovanju od 11. studenog 2024. vještak navodi da prema navedenom u nalazu i izjavljenom na ročištu, stoji kod iskaza da je zagrijavanje tla uzrok propadanja nasada trešanja te da tijekom provedenog očevida na terenu nisu uočeni nikakvi drugi faktori koji bi utjecali na propadanje nasada trešanja. Nadalje navodi da je navodnjavanje moguće koristiti uvijek, ali nema potrebe za korištenjem jer su biljke u vegetativnoj fazi hibernacije, tj. zimskog mirovanja. Ističe da je sustav navodnjavanja izveden za cijeli voćnjak jednakih karakteristika i da nema posebnog režima navodnjavanja koji se odnosi na pojas plinovoda, nadalje dosada nije utvrđena pregrijanost i isušenost tla, nego se u ovom slučaju radi o povišenoj temperaturi tla u pojasu plinovoda, te o drugačijem režimu kapilarnog kretanja vode u tlu koje utječe na biljke u zimskom periodu kada biljke hiberniraju. Sustav navodnjavanja u voćnjaku je površinski i jednak u svim dijelovima voćnjaka i nije tehnološki izveden za ovaj ekstremni slučaj. Vještak dopunjuje nalaz u pogledu visine troška podizanja sadnica trešanja te navodi da trošak podizanja nasada trešnje na 1 ha iznosi 84.327,00 kuna (11.192,12 €) koji se odnosi na sklop trešanja u kojem je 710 sadnica trešnje te stoga pojedinačni trošak po sadnici iznosi 118,77 kuna (15,76 €).
34. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja geodetskog, geološko-naftnog i agronomskog vještaka kao stručne, objektivne i sačinjene prema pravilima struke te u skladu s ostalim izvedenim dokazima, čemu je dodati, kako su geološko-naftni i agronomski vještak detaljno odgovorili na sve primjedbe stranaka te ni parnične stranke u konačnici, nakon dodatnih očitovanja geološko-naftnog i agronomskog vještaka, nisu imale konkretnih prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenja vještaka.
35. Iz skice izmjere geodetskog vještaka vidljivo je da dijelom predmetnih nekretnina prolazi plinovod, a iz nalaza i mišljenja geološko-naftnog vještaka proizlazi da se radi o priključnom plinovodu bušotine Mol-27 te da se u istom rovu nalaze i vod za interventno gušenje te elektro i signalni kablovi.
36. Budući da se u ovom slučaju radi o priključnom plinovodu, primjenjuje se Zakon o osnovama sigurnosti transporta naftovodima i plinovodima (Službeni list SFRJ 64/1973, „Narodne novine“ broj 53/91., dalje: Zakon o osnovama sigurnosti) kojim je u članku 1. propisano da se osnove sigurnosti uređene ovim zakonom odnose na transport tekućih i plinovitih ugljikovodika (sirove nafte, prirodnog plina i njihovih derivata i dr.) naftovodima i plinovodima. Nadalje, sukladno članku 2. istog Zakona ovisno o njihovoj namjeni i važnosti naftovodi i plinovodi mogu biti naftovodi i plinovodi za međunarodni transport, magistralni i lokalni naftovodi i plinovodi, a pod lokalnim naftovodima i plinovodima, prema ovome zakonu, razumijevaju se: sabirni i priključni naftovodi i plinovodi na naftonosnim i plinskim poljima.
37. Prema članku 11. Zakona o osnovama sigurnosti na zemljištima i objektima na kojima postoji pravo vlasništva i na kojima se nalaze ili pored kojih prolaze naftovodi i plinovodi, postrojenja i uređaji koji su njihov sastavni dio i telekomunikacijski uređaji naftovoda i plinovoda ne smiju se poduzimati radovi koji bi na bilo koji način ometali ili onemogućavali siguran i nesmetan transport naftovodima i plinovodima, odnosno funkcioniranje postrojenja i uređaja koji su njihov sastavni dio ili telekomunikacijskih uređaja naftovoda i plinovoda, prije nego što se o tome podnese pismena prijava poduzeću koje iskorištava naftovod ili plinovod radi poduzimanja odgovarajućih zaštitnih mjera za osiguranje naftovoda i plinovoda, postrojenja i uređaja koji su njegov sastavni dio i telekomunikacijskih uređaja naftovoda i plinovoda.
38. Sukladno članku 4. točki 13. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava („Narodne novine“ broj 50/09., dalje: Mrežna pravila), a koja pravila su stupila na snagu 1. studenog 2009. te su bila u primjeni u vrijeme sadnje nasada trešanja 2012., zaštitni pojas je prostor s obje strane mjereno od osi plinovoda ili priključka, koji nije u vlasništvu ili služnosti operatora distribucijskog sustava, u kojemu treće osobe bez suglasnosti i nadzora operatora distribucijskog sustava ne mogu vršiti radove. Nadalje, prema članku 11. Mrežnih pravila u slučaju da treća osoba treba izvoditi radove u zaštitnom pojasu distribucijskog sustava dužna je, radi osiguranja sigurnosti distribucijskog sustava, građevina, imovine, ljudi i životinja, zatražiti od operatora distribucijskog sustava suglasnost za izvođenje radova u zaštitnom pojasu distribucijskog sustava.
39. Iz nalaza i mišljenja geološko-naftnog vještaka (stranica 189-190 spisa) proizlazi da je predmetni priključni plinovod promjera 11,43 cm ukopan na dubini od 110 cm ili više. Nadalje, iz nalaza i mišljenja agronomskog vještaka (stranica 209 spisa) proizlazi da je sklop korijena trešnje stožast s vršnim korijenom koji seže do dubine od 2 metra kapilarnih korijena odnosno isto toliko koliko i sama biljka iznad površine (stranica 248 spisa). Budući da je plinovod položen na dubini od 110 cm ili više, a korijenje stabala trešanja koje je iznad plinovoda posadila tužiteljica doseže do dubine od 2 metra odnosno isto koliko i sama biljka iznad površine, sud je stajališta da sadnja trajnog nasada kao što je u ovom slučaju tužiteljičin predstavlja radove koji mogu ometati ili onemogućavati siguran i nesmetan transport plinovodom te je tužiteljica prije sadnje bila u obvezi podnijeti pisanu prijavu tuženiku u smislu članka 11. Zakona o osnovama sigurnosti i zatražiti suglasnost za izvođenje radova u smislu članka 11. Mrežnih pravila.
40. Tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila, a niti dokazala da bi tuženiku podnijela pisanu prijavu u smislu članka 11. Zakona o osnovama sigurnosti odnosno zatražila suglasnost za sadnju trajnog nasada na zemljištu iznad ukopanog priključnog plinovoda sukladno članku 11. Mrežnih pravila.
41. Budući da tužiteljica nije postupila sukladno navedenim propisima, ne može s uspjehom dokazivati protupravnost na strani tuženika u zaštitnom pojasu plinovoda, a što će biti obrazloženo u nastavku.
42. Prema odredbi članka 8. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnih naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport (Službeni list SFRJ 26/1985, „Narodne novine“ broj 53/91. i 52/18., dalje: Pravilnik) u pojasu širokome 5 m s jedne i s druge strane računajući od osi cjevovoda zabranjeno je saditi biljke čije korijenje raste dublje od 1 m odnosno za koje je potrebno obrađivati zemljište dublje od 0,5 m. Odredbom članka 132. točkom 7. Pravilnika propisano je da se odredbe Pravilnika ne primjenjuju na priključne plinovode. Magistralni plinovodi i plinovodi za međunarodni transport su plinovodi većeg promjera od lokalnih priključnih plinovoda o kakvom je riječ u ovom slučaju.
43. Odredbe Zakona o osnovama sigurnosti i Mrežna pravila propisuju obvezu podnošenja prijave poduzeću koje iskorištava plinovod odnosno traženja suglasnosti od operatora distribucijskog sustava za radove, ali ne i širinu tzv. zaštitnog pojasa plinovoda u kojem postoji obveza vlasnika zemljišta za podnošenje prijave radova koji mogu ometati ili onemogućavati siguran i nesmetan transport plinovodom odnosno traženje suglasnosti za takve radove. Budući da je predmetni priključni plinovod bušotine Mol-27 (DN 114,3 mm) manjeg promjera od magistralnih plinovoda (DN 300 - DN 800) i plinovoda za međunarodni transport (DN 800 – DN 1400), a tijekom postupka nije utvrđeno da bi zaštitni pojas u ovom slučaju bio manji od 5 + 5 metara od osi plinovoda s lijeve i desne strane, pa ako se ima na umu da je zaštitni pojas za navedene plinovode većeg promjera sukladno Pravilniku 5 + 5 metara od osi plinovoda, tada bi u svakom slučaju navedeni pojas bio primjenjiv i za plinovod manjeg promjera, a što potvrđuje i geološko-naftni vještak u svom Nalazu i mišljenju (stranica 189-190 spisa). Slijedom navedenog, po stavu ovoga suda, nije utvrđena protupravnost odnosno odgovornost na strani tuženika u odnosu na stabla trešanja unutar zaštitnog pojasa (prema skici izmjere geodetskog vještaka – 37 stabala, stranica 167-183 spisa), slijedom čega u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od temeljnih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženika te je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na 37 stabala (preko iznosa od 7.517,50 eura do zatraženog iznosa od 42.286,33 eura) koja su se nalazila u zaštitnom pojasu plinovoda odbijen kao neosnovan u toč. II. izreke ove presude.
44. Iz nalaza i mišljenja geološko-naftnog vještaka od 6. studenog 2023. proizlazi kako nema nikakvih imisija fluida iz predmetnog priključnog plinovoda u okolno tlo te stoga u postupanju tuženika nema protupravnosti.
45. Međutim, odredba članka 1047. stavka 3. ZOO-a, koja propisuje tzv. prekomjernu štetu, uređuje upravo konkretnu situaciju za koju tužiteljica traži naknadu štete od tuženika u ovome predmetu. U konkretnom slučaju radi se o obavljanju općekorisne djelatnosti jer se radi o postavljenim cjevovodima radi opskrbe u općem interesu. Zbog navedenog je tužiteljica kao vlasnik zemljišta dužna trpjeti štetu koja se prema redovnom tijeku stvari može od takve djelatnosti očekivati. Sve što prelazi tako očekivanu, odnosno uobičajenu granicu, smatra se prekomjernom štetom, te se samo takva šteta naknađuje, za razliku od štete koja se prema redovnom tijeku stvari može od takve djelatnosti očekivati i koja se ne naknađuje. Stoga je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li zbog predmetnog plinovoda šteta koja prelazi uobičajene granice, odnosno postoji li prekomjerna šteta iz članka 1047. stavka 3. ZOO.
46. Iz Nalaza i mišljenja geološko-naftnog vještaka proizlazi da cjevovod zbog temperature fluida prisutnog u dijelu plinovoda koji prolazi predmetnim česticama od oko 90ºC utječe na zagrijavanje okolnog tla, a pritom nije od značaja činjenica što vještakinja nije bila u mogućnosti izjasniti se o točnom radijusu zagrijavanja tla od središta cijevi (50 cm, ali ostavlja mogućnost da to bude i više) budući da iz nalaza i mišljenja agronomskog vještaka te njegovih očitovanja danih tijekom postupka sud nedvojbeno utvrđuje da je zagrijavanje tla oko tuženikovog plinovoda uzrok propadanja nasada trešanja u zaštitnom pojasu, ali i izvan njega te da nisu uočeni nikakvi drugi faktori koji bi utjecali na propadanje nasada trešanja. Iz skice izmjere geodetskog vještaka te provedenim vještačenjem po agronomskom vještaku Janku Hajduku u ovom postupku utvrđeno je da je zbog zagrijavanja tla oko plinovoda u voćnjaku tužiteljice izvan zaštitnog pojasa uništeno 8 sadnica trešanja koje su potpuno propale.
47. Budući da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđen nastanak štete u vidu 8 propalih stabala trešanja izvan zaštitnog pojasa, da je uzrok štete isključivo zagrijavanje tla oko tuženikovog plinovoda to tuženik kao štetnik odgovara za tu štetu nastalu izvan zaštitnog pojasa plinovoda u smislu odredbe 1047. stavka 3. ZOO kojom je propisano ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta). Odgovornost za prekomjernu štetu je objektivna odgovornost pa zato tuženik neosnovano ističe prigovor nepostojanja odgovornosti odnosno nedostatka protupravnosti.
48. Da bi se tužbeni zahtjev mogao ocijeniti osnovanim, bitno je dokazati činjenice postojanja štetne radnje, štete proizašle iz te štetne radnje i njene visine, kao i dokazati da je upravo ta radnja dovela do nastanka točno određene štete, odnosno dokazati uzročno-posljedičnu vezu štetne radnje i šteta, a koje pretpostavke su u ovom postupku nedvojbeno utvrđene za stabla izvan zaštitnog pojasa plinovoda.
49. Prema utvrđenju suda, tužiteljica je pretrpjela imovinsku štetu iz članka 1089. stavka 1. i 3. ZOO i to običnu štetu kao štetu na nasadu (sadnja i održavanje nasada) te štetu u vidu izmakle koristi u vidu gubitka očekivanog uroda trešanja, koji urod se je mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari, a što je spriječeno štetnikovom radnjom.
50. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena i ušla u oštećenikovu imovinu, da nije bilo postupanja (ili propusta) štetnika koji ga čine građansko-pravno odgovornim. S gledišta odštetne odgovornosti potrebno je ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki: da očekivana korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi ta korist bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja te da je dopuštena osnova po kojoj bi ta korist bila ostvarena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-1251/2011 i Rev-1239/2006). Naime, nije dovoljno da se radi o mogućnosti ostvarivanja dobitka, već se mora raditi o dobitku koji bi se prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima mogao osnovano očekivati, a što je upravo ovdje slučaj budući da tužiteljica zbog zagrijavanja tla oko plinovoda izvan zaštitnog pojasa nije ostvarila dobit niti je zbog zagrijavanja tla u opisanom dijelu u mogućnosti saditi nova stabla.
51. Na temelju provedenog agronomskog vještačenja sud utvrđuje da je nastala šteta u razdoblju eksploatacije od 20 godina odnosno od 2015. kao prve godine punog uroda pa do 2034. za 8 stabala trešanja izvan pojasa obuhvata cjevovoda u iznosu od 7.387,49 eura iz kojih razloga sud usvaja tužbeni zahtjev za to razdoblje na ime izmakle koristi u iznosu od 7.387,49 eura. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja agronomskog vještaka sud utvrđuje štetu s osnova visine troška podizanja nasada za 8 sadnica u iznosu od 94,24 eura (84.327,00 - 21.300,00 = 63.027,00 : 7,53450 = 8.365,12 : 710 = 11,78 eura po sadnici), dok trošak nabave sadnica sukladno računu broj 1809 od 24. studenog 2012. priloženim uz tužbu za 8 sadnica utvrđuje u iznosu od 35,84 eura (23.625,00 : 7,53450 = 3.135,58 : 700 = 4,48 eura po sadnici). Ovdje valja reći da je agronomski vještak trošak nabave sadnica utvrdio u iznosu od 3,98 eura po sadnici, a budući da je tužiteljica zatražila trošak nabave sukladno priloženom računu (stranica 19 spisa), koji tijekom postupka nije bio sporan, tužiteljici je trošak nabave sadnica dosuđen prema računu u iznosu od 4,48 eura po sadnici.
52. Na dosuđeni iznos s osnova obične štete (održavanje nasada) i izmakle koristi u ukupnom iznosu od 7.481,73 eura sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO od dana presuđenja iz razloga što je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Naime, prema odredbi stavka 1. članka 1089. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i izmakle koristi. Prema odredbi iz stavka 2. tog članka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Tužiteljica je u ovom postupku ostvarila naknadu obične štete (održavanje nasada) i izmakle koristi, koja se sastoji od troška podizanja nasada uništenih sadnica trešanja (održavanje nasada bez troška sadnica) i nemogućnosti ostvarenja dobiti, a visina koje štete je utvrđena vještačenjem u postupku, dakle visina štete je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Zatezne kamate po svojoj pravnoj naravi su sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. U konkretnom slučaju obveza tuženika na isplatu dosuđene naknade štete tužiteljici koja nije popravljena određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada tek počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata (identično stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-7/2017-2 od 20. svibnja 2020.). Stoga je tužbeni zahtjev koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 7.481,73 eura koja teče od 26. veljače 2019. do 24. travnja 2025. odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos s osnova obične štete (trošak sadnica) u iznosu od 35,84 eura, a koja visina je utvrđena prema računu priloženom uz tužbu, sud je tužiteljici sukladno zahtjevu dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe odnosno od 28. veljače 2019. do isplate. Budući da je tužiteljica zatražila zateznu kamatu od 26. veljače 2019., a tužba je u ovom predmetu podnesena 28. veljače 2019., valjalo je tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 35,84 eura koja teče od 26. veljače 2019. do 27. veljače 2019. odbiti kao neosnovan.
53. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare tražbine. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica za štetu saznala najkasnije tri godine od sadnje prvih trešanja 2015., a za odgovornu osobu 2017., a na što ju je uputio voćar ŽN i do tada štetu nije povezivala s plinovodom već je mislila da se radi o lošoj kvaliteti sadnica te su i zamijenili sadnice posađene 2012. novima, a što proizlazi iz iskaza svjedoka JN i tužiteljice, za tražbinu naknade štete nije nastupila zastara jer je postupak pokrenut 2019. dok je rok zastare za tražbine po osnovi naknade štete sukladno članku 230. ZOO-a tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila odnosno u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala.
54. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. izreke temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, a prema vrijednosti predmeta spora od 42.286,33 eura (konačno postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku 2. prosinca 2024.). Dakle, stranke su u ovoj parnici djelomično uspjele, pa o troškovima parničnog postupka valja odlučiti primjenom članka 154. stavka 2. ZPP kojim je propisano, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.
54.1. Tužiteljica je u ovoj parnici s osnovom uspjela sa 100%, dok je s visinom uspjela 17,78% (tražbina 42.286,33 eura, dosuđeno 7.517,57 eura), dakle, tužiteljica je u ovoj parnici uspjela sa 58,89% (117,78:2=58,89) što znači da je tuženik uspio sa 41,11%, pa primjenom članka 154. stavka 2. ZPP proizlazi da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova ovog parničnog postupka u omjeru od 17,78% (58,89-41,11=17,78).
54.2. Kao trošak koji je bio potreban u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, a imajući na umu članak 2. ZPP, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sud je utvrdio u iznosu od 9.812,50 eura i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa) i zahtjevu tužiteljice u iznosu od 625,00 eura, na ime troška zastupanja na ročištima održanim 28. rujna 2020., 22. ožujka 2021., 10. siječnja 2023., 15. listopada 2024. i 26. ožujka 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, u iznosima od po 625,00 eura, na ime troška zastupanja na ročištima održanim 15. studenog 2019. i 20. rujna 2022., prema Tbr. 9. toč. 2. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, u iznosima od po 312,50 eura, na ime troška zastupanja na ročištu održanom 4. veljače 2021. prema Tbr. 9. toč. 2. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, u iznosu od 625,00 eura, na ime zastupanja na očevidu 26. rujna 2023. prema Tbr. 9. toč. 7. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, u iznosu od 625,00 eura, na ime troška sastava četiri obrazložena podneska i to od 27. kolovoza 2019., 21. siječnja 2020., 8. travnja 2024. i 2. prosinca 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, za svaki po 625,00 eura, trošak sastava podnesaka od 29. siječnja 2021. i 4. lipnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 3. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, za svaki po 625,00 eura te trošak sastava podneska od 23. kolovoza 2024. prema Tbr. 8. toč. 3. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, u iznosu od 312,50 eura. Tužiteljici je priznat i trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 125,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 3. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 89,88 eura i presudu u iznosu od 234,66 eura, sve sukladno Tar. br. 1. točka 1. i Tar. br. 2. točka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te članku 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.), pa kako tužiteljica sukladno članku 154. stavku 2. ZPP ima pravo na 17,78% troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.802,37 eura, a kojemu iznosu je u cijelosti dodan iznos od 1.849,59 eura na ime troška provedenog kombiniranog geodetskog, geološko-naftnog i agronomskog vještačenja jer je taj trošak bio potreban za vođenje ove parnice neovisno o uspjehu u sporu. Naime, u konkretnom slučaju navedeno kombinirano vještačenje bilo je potrebno radi utvrđivanja pravno odlučnih činjenica koje se odnose na sporna pravna pitanja odgovornosti za štetu i njene visine i taj trošak koji je tužiteljici nastao u iznosu od 1.849,59 eura (uplaćeni, a neiskorišteni iznos predujma u ukupnom iznosu od 0,31 eura vratit će se strankama svakoj u ½ dijela) treba priznati tužiteljici u cijelosti bez obzira na omjer uspjeha stranaka u parnici i pravilnom primjenom materijalnog prava naložiti tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u tom iznosu sa zahtijevanim pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o trošku (članak 151. stavak 3. ZPP). Dakle, tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.651,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP (u primjeni na ovaj postupak sukladno članku 107. stavku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 80/22.), u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 114/22., 156/22. i 155/23.).
54.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 21. listopada 2020. i 27. travnja 2021., u iznosima od po 312,50 eura jer po ocjeni suda isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.
55. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
Đurđevac, 25. travnja 2025.
Sutkinja
Augustina Muršić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. pun. tužitelja Jugoslav Puran, odvjetnik iz Bjelovara
2. pun. tuženika Tomislav Orehovec, odvjetnik iz Orehovec, Vinter, Ž, P, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, na broj: I-3887
