REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-6714/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 plati iznos od 5.718,64 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. ",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 da nadoknadi tuženom Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 228,64 eura odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. rujna 2014. njegova osiguranica EO teško ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] koji se zbog neprilagođene brzine u zavoju zanio i suvozačkom stranom udario u autobus ZET-a. Nesreću je skrivio BO koji je upravljao navedenim osobnim vozilom osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Protiv BO vođen je kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu koji je okončan donošenjem presude broj Ko-484/15-8 od 5. veljače 2016. kojom je BO oglašen krivim za predmetno kazneno djelo. Radi ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi osiguranici EO priznato je pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Navodi da je za prethodno razdoblje isplate invalidske mirovine od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2021. tuženik podmirio štetu isplatom u mirnom postupku. Tužitelj navodi da mu je daljnjom isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. nastala nova šteta u iznosu od 5.718,64 eura koju potražuje ovom tužbom s pozivom na odredbu čl. 161. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) prema kojem je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine u punom iznosu. Stoga traži od suda da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 5.718,64 eura sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u toč. I izreke presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za štetni događaj, prometnu nezgodu od 16. rujna 2014., kao ni činjenicu da je pravomoćnim rješenjem tužitelja broj 628484 od **.**.2020. EO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi. Također, ne osporava da mu je tužitelj 2. siječnja 2024. postavio odštetni zahtjev koji se odnosi na potraživanje utuženo u ovom postupku, a koji je tuženik otklonio dopisom broj 2014/0018779 od 16. siječnja 2024. Tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja smatrajući da na predmetni pravni odnos treba primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje: ZOOP) kojim je propisano da su društva za osiguranje obvezna zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatra se između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji koji se sukladno stavku 3. navedenog članka određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Iz navedenog je razvidno da bi tuženik kao osiguratelj štetnika u predmetnoj pravnoj stvari bio u obvezi nadoknaditi tužitelju štetu jedino u vidu razlike utvrđene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju tužitelj nije utvrdio niti dokazao da postoji i kolika bi bila razlika između utvrđene i isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila isplaćena oštećenoj EO u slučaju da je ista pretrpjela povredu na radu. Poziva se na brojnu sudsku praksu te traži od suda da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 978,64 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2418/2014 od 28. siječnja 2022. (list 4 spisa), u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: UP/I 141-02/19-01/03395095154 Ur.broj: 341-25-05/3-19-151460, broj spisa 628484 od 20. siječnja 2020. s prilozima (list 6 – 11 spisa), u mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Stalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja od 2. kolovoza 2019. te nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka (list 12 – 23 spisa), u karticu glavne knjige po računovodstvenom flekspolju od 11. svibnja 2022. (list 24 spisa), u obračun HZMO-a o izvršenim isplatama invalidske mirovine od 2. siječnja 2024. (list 26 spisa), u zahtjev za naknadu štete HZMO-a od 2. siječnja 2024. s povratnicom (list 28 – 30 spisa), u otklon zahtjeva radi isplate odštete od 4. travnja 2024. (list 44 – 45 spisa).

4. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: UP/I 141-02/19-01/03395095154 Ur.broj: 341-25-05/3-19- 151460, broj spisa 628484 od 20. siječnja 2020. utvrđeno je da je osiguranici tužitelja EO, kod koje je zbog ozljede izvan rada 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. lipnja 2019.

5. Među strankama je prije svega sporna primjena prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama čl. 161. u svezi sa čl. 164. ZOMO, dok je tuženik stava da je odluku o osnovanosti zahtjeva potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-u.

6. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.

7. Ovaj sud je na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr. 8. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

9. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

11. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

12. Odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisana je obveza Društvu za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Prema tome, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

14. Prema stavu suda teret dokaza kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja činjenice postoji li i kolika je razlika između invalidske mirovine koju isplaćuje osiguranici tužitelja EO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, nije dokazao činjenicu bitnu za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti, kako je to odlučeno u izreci presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 19. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištu od 24. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 750,00 eura.

16. Sud nije priznao tuženiku pravo na trošak za pristup na ročište za objavu presude jer taj trošak nije dospio niti je potreban za vođenje ovog spora (čl. 155 ZPP- a), kao ni trošak sudske pristojbe na presudu jer tuženik nije obveznik plaćanja te pristojbe.

U Zagrebu, 25. travnja 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.