Poslovni broj: Usl – 1208/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, Zagreb, Prisavlje 14, radi uklanjanja reklame iz zaštitnog pojasa državne ceste, nakon javne rasprave održane i zaključene 27. ožujka 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta Klasa: UP/I-340-07/24-03/71 Urbroj: 530-08-3-2-2-24-1 SD od 12. travnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-340-07/24-03/71 Urbroj: 530-08-3-2-2-24-1 SD od 12. travnja 2024. naređuje se tužitelju, kao vlasniku obrta za usluge „Mini media“ ukloniti reklamu (reklamni pano) iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 6+245, desno (točka 1.), tužitelj je dužan naloženu radnju izvršiti u roku od 30 dana od dana dostave rješenja (točka 2.), nakon što izvrši naložene radnje dužan je u roku od osam dana po isteku navedenog roka pisanim putem o tome obavijestiti inspekciju (točka 3.).

2. To je rješenje ispravljeno rješenjem o ispravku Klasa: UP/I-340-07/24-03/71 Urbroj: 530-08-3-3-24-5 SD od 8. srpnja 2024. na način da se obrt u vlasništvu tužitelja umjesto „Mini“ označava kao „ Đ“

Poslovni broj: Usl – 1208/2024-9

3. U pravodobno podnesenoj tužbi pobija se zakonitost osporenog rješenja za kojeg tužitelj (kojeg se u rješenju pogrešno naziva „ Đ“) tvrdi da se temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te nepravilnoj primjeni propisa. Kod donošenja rješenja zanemarena je činjenica da je tužitelj reklamu postavio na zemljištu u vlasništvu Grada Solina temeljem ishođenih prostorno planskih suglasnosti i projekta, kao i da je zatražio suglasnost Hrvatskih cesta d.o.o., o kom zahtjevu nije odlučeno. U samom zahtjevu je navedeno da se reklamni pano nalazi 50 metara od državne ceste sukladno čl. 55. Zakona o cestama odnosno izvan zaštitnog pojasa brze ceste (pojas od 40 metara). Predmetna reklama ne nalazi se uz državnu cestu, već uz nerazvrstanu cestu koja vodi od ulice Ljudevita Gaja do kamenoloma, zbog čega se ne primjenjuje odredba članka 59. stavak 2. Zakona o cestama. Predmetna reklama ne vidi se iz smjera Splita prema Klisu s predmetne brze ceste i postavljena je na gradskom zemljištu, za što se uredno plaća zakup Gradu Solinu i ishođene sve suglasnosti jedinice lokalne samouprave. Pored toga, tužitelj je u zahtjevu upućenom Hrvatskim cestama d.o.o. predložio dostaviti dodatnu dokumentaciju, uključujući Reviziju cestovne sigurnosti te provođenje odgovarajućeg vještačenja. Kako o zahtjevu tužitelja ni do pokretanja ovog spora nije odlučeno, smatra da nije bilo osnova za vođenje inspekcijskog postupka, jer nije utvrđena protupravnost. Sama reklama nije postavljena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako se to pogrešno navodi u osporenom rješenju, već na čest. 1241/20. Ukoliko suglasnost za postavljanje reklama na javnoj cesti daje pravna osoba koja istom upravlja (a Grad Solin je suglasnost dao), dok Hrvatske ceste d.o.o. o zahtjevu nisu odlučile, smatra da je rješenje doneseno preuranjeno te da je trebalo pričekati donošenje odluke Hrvatskih cesta d.o.o. Pored toga, nema nijednog dokaza da postavljena reklama predstavlja ugrozu za sigurnost prometa na cestama. Radi se o reklami koja se nalazi izvan zaštitnog pojasa, na gradskom zemljištu uz nerazvrstanu cestu na mikro lokaciji na kojoj posljednjih godina nije bilo prometnih nezgoda. Predlaže se osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća da je inspekcijski postupak proveden temeljem ovlasti propisane Zakonom o inspekciji cestovnog prometa i cesta (Narodne novine, br. 22/14, 98/19, 112/22) i Zakona o cestama (Narodne novine, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22) po pisanom podnesku Hrvatskih cesta d.o.o. od 2. siječnja 2024. Odlukom o razvrstavanju javnih cesta (Narodne novine, br. 41/22) predmetna cesta razvrstana je kao državna cesta D1. Neovisno o tome što je tužitelj postavio reklamu na zemljištu u vlasništvu Grada Solina temeljem ishođenih prostorno planskih suglasnosti i projekta, postupio je protivno odredbi članka 59. stavak 1. Zakona o cestama, jer se radi o brzoj cesti Solin – Klis namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila gdje nije dopušteno postavljanje reklama. Tužitelj nije dobio odluku Hrvatskih cesta d.o.o. o zahtjevu da mu se odobri postavljanje reklama na zemljištu Grada Solina, jer se postavljanje reklama ne može odobriti u zaštitnom pojasu ceste koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti. Prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da se reklamni pano nalazi u zaštitnom pojasu državne ceste D1, dionica 1 (brza cesta Solin – Klis), kod km 6+245. Kod donošenja rješenja pogrešno je napisan obrt „Mini media“, koja omaška je ispravljena rješenjem o ispravku. U odnosu na tužbene navode o pogrešnoj oznaci čestici zemlje na kojoj je reklama postavljena, ističe da je u obrazloženju rješenja navedeno da su Hrvatske ceste d.o.o., Poslovna jedinica Split, Tehnička ispostava Split navele da je tužitelj predmetnu reklamu postavio na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je u nastavku rješenja navedeno da je tužitelj potvrdio postavljanje reklame na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da oznaka čestice zemlje nije odlučna, jer je reklama

Poslovni broj: Usl – 1208/2024-9

postavljena u zaštitnom pojasu državne ceste D1, koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila. Predlaže se tužba kao neosnovanu odbiti.

5. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 27. ožujka 2025.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja izlaže kao u tužbi te predlaže pribaviti podatke kada je postavljen znak brze ceste iz smjera Dugopolja prema Klisu, saslušanje FZ (na adresi Hrvatskih cesta d.o.o.), provođenje odgovarajućeg vještačenja na okolnost utječe li reklama na sigurnost prometa. Ujedno prilaže i fotografije iz kojih je razvidno da je tek naknadno postavljen znak brze ceste.

7. Opunomoćenik tuženika uzvraća da je predmetna cesta projektirana i građena kao brza cesta odnosno kao cesta namijenjena isključivo za promet motornih vozila. Odgovarajućim prometnim znacima označena je kao brza cesta. I ostali znakovi na toj cesti, od Križica do kružnog toka znakovi su plave boje podloge.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje, dok je odbio prijedlog za izvođenje od tužitelja predloženih dokaza (očevid, saslušanje tužitelja i svjedoka, pribavljanje podataka o prometnim nezgodama na predmetnoj dionici, vještačenja), jer isti nisu od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Među strankama je sporno je li rješenje kojim se tužitelju naređuje ukloniti reklamu (reklamni pano) doneseno u zakonom provedenom postupku uz pravilno utvrđeno činjenično stanje te, s tim u vezi, osnovanost tužbenih navoda da je njime povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12. Prema stanju spisa dopisom Klasa: 340-09/23-21/127 Urbroj: 345-950- 556/645-24-03 od 2. siječnja 2024. Hrvatske ceste d.o.o., Poslovna jedinica [adresa], Tehnička ispostava Split dostavile su tuženiku podnesak kojim se traži poduzimanje mjera u svrhu otklanjanja potencijalne ugroze sigurnog i neometanog odvijanja prometa na dijelu državne ceste DC 1, dionica 18, stac. 6+245. Tamo da je ophodarska služba ugovornog održavatelja državnih cesta, prilikom redovnog obilaska državne ceste D1 utvrdila nelegalno postavljeni reklamni pano (Emmezeta – Merkury) na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Čestica da je u vlasništvu Grada Solina koji se nije očitovao na upućeni dopis.

13. Prema zapisniku Klasa: 340-07/24-02/39 SD Urbroj: 530-08-3-2-2-24-1 od 25. siječnja 2024. inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da se u zaštitnom cestovnom pojasu nalazi predmetna reklama na udaljenosti od cca 50 metara od ruba kolnika brze ceste Solin – Klis. O tim je utvrđenjima upoznat i sam tužitelj koji je na poziv 22. veljače 2025. pristupio u ured višeg inspektora i potvrdio da je kao vlasnik obrta za svog klijenta [obrt] [adresa] postavio reklamni pano. Za to je pribavio odobrenje Grada Solina, međutim, da mu nije bilo poznato da se radi o zaštitnom pojasu brze ceste. Sastavni dio zapisnika je i fotografija sporne reklame.

14. Prema ocjeni suda, ovakva su utvrđenja pouzdana osnova za primjenu odredbe članka 59. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23) prema kojoj: (1) Na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti.

Poslovni broj: Usl – 1208/2024-9

(2) Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovoga članka zaštitni pojas iznosi 100 m.

15. Nije sporno da je državna cesta DC 1, dionica 18 (Solin – Klis) brza cesta i namijenjena isključivo za promet motornih vozila. Zbog toga se na nju odnose prethodno citirane odredbe kojima se u zaštitnom pojasu od 100 m zabranjuje postavljanje reklama.

16. Tužitelj ne spori da je postavio reklamni pano, međutim, zakonitost rješenja pobija navodima koje sud ne smatra bitnim niti se njima dovode u pitanje utvrđenja iz inspekcijskog nadzora, s čijim je rezultatima upoznat i sam tužitelj koji je zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru potpisao bez primjedbi. Iako s pravom primjećuje da se u obrazloženju spominju različite čestice zemlje (k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica]), ta okolnost sama po sebi ne povlači nezakonitost rješenja. Izrekom rješenja naređuje se uklanjanje reklame (reklamnog panoa) iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 6+245, desno. Ti su podaci dovoljni za identifikaciju spornog panao, kojeg ni sam tužitelj ne spori da je postavio.

17. Isto tako, nisu od utjecaja navodi da je od Hrvatskih cesta d.o.o. zatraženo izdavanje suglasnosti za reklamni pano. Uvidom u taj zahtjev od 8. ožujka 2024., kojeg uz tužbu prilaže sam tužitelj, utvrđeno je da je isti zatražio izdavanje suglasnosti za reklamni pano nakon inspekcijskog nadzora, u zaštitnom pojasu državne ceste cca 50 metara od državne ceste. Ovo stoga jer se u smislu odredbe članka 59. stavak 3. i 4. Zakona o cestama takva suglasnost može dati samo za ostale javne ceste i zaštitni pojas uz javnu cestu, dok je prema stavku 1. tog članka, kako je ranije navedeno, isključena mogućnost postavljanja reklama na cestama namijenjenim isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu.

18. Odlučne činjenice u ovom su slučaju utvrđene temeljem neposrednog opažanja službene osobe, u postupku u kojem je tužitelju omogućeno sudjelovanje. Za donošenje osporenog rješenja ne traži se da je ugroza sigurnog i neometanog odvijanja prometa nastupila, već je dovoljna sama mogućnost takve ugroze. Tužiteljev prigovor kojim problematizira činjenicu kada je na predmetnoj cesti postavljena oznaka brze ceste, sud nije posebno utvrđivao, jer je takav status cesta stekla Odlukom o razvrstavanju javnih cesta (Narodne novine, br. 41/22), i od tog trenutka na istu se odnosi zabrana iz članka 59. stavak 1. i 2. Zakona o cestama. Čak da su ti navodi i točni, to ne mijenja činjenicu da se u zaštitnom pojasu brze ceste, takve reklame ne mogu postavljati.

19. Kod izloženog, odlučeno je u primjeni članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 25. travnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

Poslovni broj: Usl – 1208/2024-9

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis