Poslovni broj: P-21/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ARX GRUPA d.o.o., Rubeši 107, Kastav, OIB: 01690410019, kojeg zastupa Marko Ferri, odvjetnik iz Rijeke, Jedrarska ulica 5, protiv tuženika RIO BIZ d.o.o., Milutina Barača 19, Rijeka, OIB: 21943362099, kojeg zastupa Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, I. Grohovca 2, radi isplate, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti bez održavanja usmene rasprave, dana 25. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-26665/2022 od 30. siječnja 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.109,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 49,87 EUR od 4. veljače 2025. godine do isplate,

- na iznos od 48,57 EUR od 4. veljače 2025. godine do isplate,

- na iznos od 63,38 EUR od 4. veljače 2025. godine do isplate,

- na iznos od 56,83 EUR od 4. veljače 2025. godine do isplate,

- na iznos od 2.891,20 EUR od 15. lipnja 2022. godine do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. (trgovački ugovori) ZOO-a, koja od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovrhe u iznosu od 273,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. siječnja 2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 327,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se od dospijeća do isplate za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 3.261,32 EUR pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-26665/2022 od 30. siječnja 2023. godine.

II. Odbijaju se prijedlozi stranaka za održavanjem usmene rasprave i provođenjem dokaza financijskim vještačenjem, pribavom podataka od Porezne uprave i saslušanjem stranaka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu od 20. prosinca 2022. godine utužio iznos od 6.152,53 EUR na temelju računa br. 32/1/1 (str. spisa 12), 116/1/1 (str. spisa 13), 198/1/1 (str. spisa 14), 295/1/1 (str. spisa 15) i 384/1/1 (str. spisa 16) sve na temelju ugovora o čišćenju poslovnog prostora iz prosinca 2019. godine (str. spisa 17-18) sklopljenog između tužitelja kao izvršitelja usluge i tuženika kao naručitelja.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika naložena je tuženiku isplata utuženih iznosa kao i nadoknada nastalih troškova ovrhe u iznosu od 273,74 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru naveo da su stranke bile u poslovnim odnosima i da su obveze po računima br. 32/1/1 (str. spisa 12), 116/1/1 (str. spisa 13), 198/1/1 (str. spisa 14), 295/1/1 (str. spisa 15) podmirene u cijelosti. Osporio je postojanje obveze po računu br. 384/1/1 (str. spisa 16) koji glasi na iznos od 21.783,75 kn.

4. Rješenjem od 2. srpnja 2024. godine Općinski sud u Rijeci stavio je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Rješenjem od 3. prosinca 2024. godine Općinski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje. Predmet je nakon pravomoćnosti tog rješenja dostavljen ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

6. Rješenjem od 24. siječnja 2025. godine stranke su pozvane da sukladno odredbi čl. 461. a st. 2-8 ZPP-a ZPP (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, s upozorenjima da se radi o postupku u sporovima male vrijednosti u kojima se provodi pisani postupak.

7. U podnesku od 4. veljače 2025. godine tužitelj je naveo da je nesporna činjenica da je tuženik, nakon utuženja, podmirio račune br. 32/1/1 u iznosu od 651,50 EUR, br. 116/1/1 u iznosu od 651,50 EUR, br. 198/1/1 u iznosu od 983,31 EUR i br. 295/1/1 u iznosu od 975,01 EUR dana 10. veljače 2023. godine. Zbog plaćenih glavnica uglavničio je zakonsku zateznu kamatu i zatražio isplatu daljnje procesne zatezne kamate. Naveo je da za podmireni iznos glavnice u visini od 3.261,32 EUR povlači tužbu. Ustrajao je kog zahtjeva za isplatom glavnice po računu br. 384/1/1 u iznosu od 2.891,20 EUR te pripadajućih zateznih kamata. Predložio je da se na okolnost urednog ispunjenja obveze provede dokaz saslušanjem svjedoka EO (poslovođa tužitelja), zastupnika po zakonu tužitelja JO, da se izvrši uvid u pisanu korespondenciju između stranaka te da se pribavi podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu br. 384/1/1. Istaknuo je da tuženik nije isticao primjedbe na izvršene usluge čišćenja. Predložio je određivanje prethodne mjere po kojoj je sud razdvojio postupak (rješenjem od 2. travnja 2025. godine) i u predmetu poslovni broj R1-28/2025 donio o prijedlogu zasebnu odluku.

8. Tuženik je u podnesku od 5. ožujka 2025. godine naveo da je podmirio sve obveze koje proizlaze iz sklopljenog ugovora o čišćenju poslovnog prostora iz prosinca 2019. godine unatoč činjenici da su djelatnice tužitelja posao čišćenja vršile manjkavo i loše, odnosno ispod uobičajenog standarda. Zbog toga da je došlo do prekida poslovne suradnje. Naveo je da je nesporna činjenica da je glavnica po računima br. 32/1/1 (str. spisa 12), 116/1/1 (str. spisa 13), 198/1/1 (str. spisa 14), 295/1/1 (str. spisa 15) podmirena nakon utuženja. Priznao je postojanje obveze s osnova uglavničene zakonske zatezne kamate za koju je naveo da se tuženik obvezuje podmiriti u kratkom roku. Ustrajao je kod osporavanja obveze plaćanja po računu br. 384/1/1 od 31. svibnja 2022. godine koji glasi na iznos od 2.891,20 EUR. Predložio je da se provede dokaz saslušanjem stranaka i da se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

9. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je sniženi tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

11. Nesporna je činjenica da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o djelu - ugovora o čišćenju poslovnog prostora iz prosinca 2019. godine (str. spisa 17-18, 83-84) i to tužitelj u svojstvu izvršitelja usluge, a tuženik u svojstvu naručitelja sve na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23).

12. Nesporna je činjenica da je tuženik nakon utuženja podmirio potraživanje s osnova glavnice po računima br. br. 32/1/1 (str. spisa 12), 116/1/1 (str. spisa 13), 198/1/1 (str. spisa 14), 295/1/1 (str. spisa 15) i da duguje tužitelju uglavničenu zakonsku zateznu kamatu preciziranu u podnesku tužitelja od 4. veljače 2025. godine.

13. Sporna je činjenica je li tuženik dužan platiti tužitelju naknadu po računu br. 384/1/1 (str. spisa 16) koji glasi na iznos od 2.891,20 EUR (21.783,75 kn) na ime usluge čišćenja poslovnog prostora, ručnog i strojnog čišćenja skladišta s klimom (13. svibnja) i usluge ručnog i strojnog čišćenja skladišta s klimom i središnjeg pogona (24. svibnja).

14. Sporna je činjenica je li tuženik pravovremeno podnio prigovor na kvalitetu usluge po spornom računu te pripadaju li mu prava s osnova nekvalitetno pruženih usluga.

15. Uvidom u ugovor o čišćenju poslovnog prostora (str. spisa 17-18 i 83-84) utvrđeno je da su se stranke sporazumjele da tuženik kao naručitelj sve reklamacije glede kakvoće i količine obavljenog posla mora uložiti izvršitelju u roku od 24 sata [adresa elektroničke pošte].

16. Iz spornog računa br. 384/1/41 (str. spisa 16) proizlazi da je izdan 1. lipnja 2022. godine, da se odnosi na uslugu izvršenu u svibnju 2022. godine i da mu je dospijeće plaćanja 15. lipnja 2022. godine.

17. Uvidom u ispis korespondencije koja se vodila između stranaka na str. spisa 71-76, a koja potječe iz razdoblja listopada 2022. godine do veljače 2023. godine (str. spisa 71-76) utvrđeno je da u poslovnoj komunikaciji između stranaka nije bilo govora o nekvalitetno izvršenom poslu odnosno o nepravilnostima u vezi fakturiranja kakvoće i količine obavljenog posla po spornom računu br. 384/1/1. Zbog navedenog, tuženikov prigovor o nekvalitetno izvršenoj usluzi s obzirom na ugovoreni način vršenja reklamacija (čl. 2 Ugovora) sud je ocijenio neutemeljenim. Štoviše, iz dostavljene poslovne komunikacije proizlazi da su stranke vodile pregovore o obročnoj otplati duga zbog čega je osporavanje obveze po računu br. 384/1/1 sud ocijenio i neuvjerljivim.

18. Budući da je sud ocijenio vjerodostojnim i istinitim podatke iz računa br. 384/1/1 (str. spisa 16), zaključak je ovoga suda, zbog izostale pisane reklamacije predviđene ugovorom, da su stavke specificirane po računu obračunate po cjeniku tužitelja kao izvršitelja usluge, a kako je to predviđeno čl. 8. Ugovora o čišćenju poslovnog prostora. Pravilnost jediničnih cijena tuženik, uostalom, u postupku nije niti osporavao. Stoga je utvrđeno da je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za izvršenu uslugu zbog čega je sniženi tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim pozivom na odredbu čl. 613. st. 1 i 3 ZOO-a. Zbog navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na utvrđenom dospijeću obveze od 15. lipnja 2022. godine prema računu izdanom 1. lipnja 2022. godine i primjeni odredbe čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

20. Odluka o osnovanosti zahtjeva za isplatom daljnje procesne zakonske zatezne kamate na uglavničenu kamatu, čiji je iznos tuženik učinio nespornim, temelji se na primjeni odredbe čl. 31. st. 2 ZOO-a zbog čega je daljnja procesna zatezna kamata priznata tužitelju od dana podnošenja zahtjeva 4. veljače 2025. godine.

21. Kako se radi o sporu male vrijednosti u kojem nije bilo potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka budući da su sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava, sud je odbio provesti dokaz saslušanjem stranaka, pribavom podataka od Porezne uprave i provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja cijeneći takve dokazne prijedloge suvišnim i nepotrebnim. Zbog toga je sud donio odluku bez održavanja usmene rasprave pozivom na odredbu čl. 461. a st. 2-8 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23). Stoga je valjalo prijedlog za održavanjem usmene rasprave odnosno za provođenjem dokaza na ročištu za glavnu raspravu odbiti pozivom na odredbu čl. 461. a st. 4 ZPP-a. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

22. Odluka u točki I. izreke rješenja temelji se na djelomičnom povlačenju tužbe prema očitovanju iz podneska tužitelja od 4. veljače 2025. godine i primjeni odredbi čl. 193. st. 2 i čl. 456. st. 1 ZPP-a.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 151., 154. st 1 i 155. ZPP-a. Podnošenje prijedloga za ovrhu je u postupku ocijenjeno utemeljenim s obzirom na nespornu činjenicu da je tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik djelomično podmirio utuženi iznos glavnice. Stoga je valjalo održati na snazi platni nalog u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,74 EUR i primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude. U odnosu na parnične troškove tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 4. veljače 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), PDV 25% 50,00 EUR i sudske pristojbe za presudu 77,55 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 25. travnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).