REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 5511/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZR, rođenog **.**.2003. u mjestu Gučumkali, država Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, sa smještajem u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Z [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica ŠR, radi međunarodne zaštite, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 22. studenoga 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 22. studenoga 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te mu je određena dužnost u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točke I. i II. Izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Detaljno opisuje okolnosti o kojima je iskazivao pred tuženikom, osporavajući zaključke tuženika iznesene u pobijanom rješenju. Ističe da su njegove izjave sukladne dostupnim izvješćima o stanju u Rusiji i Čečeniji na koje se poziva (podnesak / tužba, str. 13. spisa), navodeći kako je u odnosu na nedostajuće materijalne dokaze trebalo primijeniti institut blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: ZMPZ). Ističe kako u postupku tuženik pogrešno nije prihvatio njegove izjave da je u riziku o mobilizacije / regrutacije za rat u Ukrajini u kojemu ne želi sudjelovati, a pri tom činjenica da nije prethodno služio vojni rok niti je prije napuštanja zemlje podrijetla primio službeni poziv za mobilizaciju / vojnu službu, nije odlučna, pa se u tom smislu poziva na izvješća vezana za Čečeniju o odstupanjima i od zakonskih procedura i od onoga što je bilo priopćeno u vezi s tim tko je bio predmet mobilizacije, kao i kako su pojedinci pozivani. Tužitelj navodi da okolnosti iz izvješća na koje se poziva treba sagledati u kontekstu svih okolnosti slučaja: postojanja izvanrednog/ratnog stanja Rusije s Ukrajinom, da bilo kakvo uključivanje u čečenske/ruske vojne postrojbe znači izravno ili neizravno sudjelovanje u ratnim i drugim zločinima protiv međunarodnog prava koje one čine, da bi tužitelj unatoč prethodnom nesluženju vojnog roka, nakon kraće vojne obuke, bio osposobljen za rukovanje oružjem i vojnom opremom, te da prema dostupnim izvješćima, u slučaju odvođenja, nema stvarnu mogućnost odbijanja raspoređivanja u Ukrajinu, niti efikasnu mogućnost ulaganja prigovora savjesti.

2.1. Smatra povrijeđenima i pogrešno primijenjenima odredbe ZMPZ-a.

2.2. U odnosu na nalog za povratak u zemlju podrijetla navodi da za njega povratak nije siguran, sve iz razloga koji su argumentirani u tužbi, a vezano za rok navodi kako je suprotno utvrđenjima u osporenom rješenju pripadnik ranjive skupine kao žrtva mučenja te osoba sa zdravstvenim i psihičkim poteškoćama, pa rok od 15 dana u konkretnom slučaju nije primjeren.

2.3 Tužitelj navodi kako ne postoje razlozi isključenja iz članka 30. i 31. ZMPZ-a, navodeći kako je u spis priložen dopis Sigurnosno obavještajne agencije od 27. prosinca 2024. kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti zbog saznanja i čvrstih indicija o podržavanju i povezanosti tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja, međutim, da takav dopis nije razlog odbijanja zahtjeva u osporenom rješenju. Ističe da su navodi dopisa netočni, neutemeljeni, nejasni i neobrazloženi, a bez da mu je omogućeno da se o tim razlozima izjasni, povrijeđeno mu je pravo na saslušanje o moguće relevantnim okolnostima te mu je onemogućeno pravo na jednakost, pravo na obranu i pravo na jednakost oružja.

2.4. Smatra povrijeđenima načela upravnog postupka, posebno odredaba članka 8. i 31. Zakona o općem upravnom postupku („Narode novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje. ZUP), a navedeno ne može nadomjestiti niti ovlast suda da izvrši uvid u klasificirane podatke, jer sud nema činjenična saznanja i dokaze koje bi mogao iznijeti tužitelju kada bi on imao saznanja o konkretnijim navodima protiv njega.

2.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana u cijelosti. Ističe da tužitelj ne navodi vlastite izvore kojima bi osporio izvore tuženika. Na tužiteljevu tvrdnju da tuženik nije provjeravao njegove navode niti je dobavio informacije od Republike Čečenije kojima bi potvrdio njegove navode tuženik navodi da sukladno članku 19. st. 5. ZMPZ-a osobni i drugi podaci prikupljeni tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite, osobito činjenica da je zahtjev podnesen, predstavljaju službeno neobjavljive podatke te se ne smiju dostaviti zemlji podrijetla tražitelja, azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom ili drugim tijelima koja ne sudjeluju u postupku. Nadalje navodi da tužitelj nije bio mobiliziran u periodu kada se provodila djelomična mobilizacija, tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz da mu prijeti buduća mobilizacija, a zemlju podrijetla je napustio legalno. Prema članku 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju135, napuštanje, a samim time i povratak u Rusku Federaciju može biti ograničeno u slučaju državljanina koji ima pristup dokumentima s oznakom tajnosti i/ili državnoj tajni, primio je poziv za služenje vojnog roka, pritvoren je zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela, osuđen je za počinjenje kaznenog djela, napuštanjem države izbjegava ispunjenje obveza danih od strane suda ili je namjerno predočio lažne informacije kod napuštanja države. Navedeno potvrđuje da tužitelj nije primio poziv niti je na popisu za novačenje ili mobilizaciju jer u suprotnom ne bi mogao legalno napustiti zemlju podrijetla. Vezano za broj sigurnosnih incidenata u Republici Čečeniji, tuženik je koristio izvor ACLED (The Armed Conflict Location & Event Data Project) koji je neovisna, nepristrana, međunarodna neprofitna organizacija koja prikuplja podatke o nasilnim sukobima i prosvjedima u svim zemljama i teritorijima svijeta te ga koriste i druge zemlje Europske Unije u okviru procjene sigurnosnog stanja u predmetima međunarodne zaštite, stoga smatra da nema razloga za sumnju u točnost navedenih podataka.

3.1. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 18. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, te prevoditelja za ruski jezik održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušan tužitelj uz prevoditelja za ruski jezik. Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj: UsI-36/25 između istih stranaka, u postupku ograničenja slobode kretanja tužitelja smještajem u Prihvatni centar za strance.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 8. prosinca 2023. (zapisnik KLASA: UP/I- 216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-213-23-5 od 8. prosinca 2023.), a isti je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 12. studenog 2024.

9.1. Tuženik obrazlaže da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj na način da analizira i iznosi izjave tužitelja vezano za navod da je bio pritvoren zbog „lajka“ na objavu čečenskog blogera JR, navodeći kako njegovi navodi nisu uvjerljivi iz razloga koje obrazlaže, pozivajući se na Izvor Home Office koji navodi da će osobe za koje se smatra da su kritične prema vladi vjerojatno biti u riziku koji je po svojoj prirodi i/ili ponavljanju dovoljno ozbiljan da se izjednači s progonom ili ozbiljnom nepravdom, međutim, da svaki slučaj valja razmotriti u skladu s njegovim pojedinačnim činjenicama te se iznosi da tužitelj nije borac za ljudska prava, novinar ili bloger da bi uopće privukao pažnju vlasti na sebe, te nije vjerojatno da bi radi samo jednog „lajka“ bio on slučajan ili ne, došli do njegove kuće, prisilno ga odveli i držali zatvorenog u podrumu policije sve dok rođaci nisu platili njegovo puštanje, stoga ovu činjenicu tuženik nije prihvatio kao vjerodostojnom zbog svoje neuvjerljivosti i paušalnosti iskaza.

9.2. U odnosu na navode tužitelja da se boji da će biti poslan na ratište u Ukrajinu tuženik navodi izvješća o zemlji podrijetla i služenju vojske, pojedinosti u odnosu na Čečensku Republiku kao dio Ruske Federacije te se poziva na izvore koji su izvještavali o vojnoj operaciji Rusije u Ukrajini, posebno u dijelu koji se tiče djelomične mobilizacije i podataka o pozivanju od strane vojnih ureda za registraciju i regrutaciju, te se ovi podaci dovode u vezu s navodima tužitelja i iznosi zaključak kako tužitelju putovnica ne bi bila izdana da je neka od naprijed navedenih službi pronašla nešto nezadovoljavajuće o njemu. Iznose se podaci vezano za mobilizaciju od 21. rujna 2022. do 31. listopada 2022. koja se nazivala djelomičnom, jer su u njoj bili mobilizirani oni koji su prethodno prošli vojnu obuku, pa se navodi kako je utvrđeno da tužitelj prethodno nije odslužio vojni rok, a također ne posjeduje vojnu knjižicu, dakle ne spada u navedenu skupinu, a izvješće o medicinskom pregledu koji je navodno obavio dok se još školovao (prema iskazivanju 2018. ili 2019. godine) u kojemu je navodno navedeno da je vojno sposoban u suprotnosti je s njegovom izjavom koju je dao na zahtjevu gdje navodi da ne može normalno disati te da ne vidi na lijevo oko radi čega sigurno ne bi bio vojno sposoban. Tuženik dalje obrazlaže da je tužitelj različito iskazivao vezano za uručenje poziva dok je još bio u Ruskoj Federaciji, analizom njegova iskaza te se isti cijeni neuvjerljivim, kontradiktornim te suprotnim izvješćima o zemlji podrijetla, odnosno nevjerodostojnim.

9.3. U procjeni budućeg rizika ističe se da tužitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom bio izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde, a izjava da bi bio poslan na ratište u Ukrajinu nije potkrijepljena objektivnim činjenicama niti dokazima.

9.4. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 38. stavka 1. točke 3. u vezi sa člankom 20. i 21. ZMPZ-a, a u odnosu na obvezu napuštanja EGP-a tuženik obrazlaže da je određeni rok primjeren s obzirom na osobne okolnosti, prije svega činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22 i 151/22) unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite ima dovoljno vremena za napuštanje EGP-a.

10. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. ZMPZ-a ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane propise, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te iste doveo u vezu sa činjenicama utvrđenima iz izvješća međunarodnih organizacija vezanima za opće i sigurnosno stanje u zemlji podrijetla tužitelja, a s obzirom na iznesene razloge.

15. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. ZMPZ-a, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. ZMPZ-a, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.

15.1. Imajući u vidu navode koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred upravnim tijelom te podatke sadržane u spisu sud zaključuje da je tuženik imao osnova odbiti zahtjev tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

16. Za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa, izjavama tužitelja, evidentiranima u zapisnicima u upravnom postupku, te tijekom postupaka pred ovim sudom sastavljenim zapisnicima o saslušanju tužitelja u predmetu ograničenja slobode kretanja i postupku radi međunarodne zaštite, kao i drugim izvedenim dokazima i činjenicama utvrđenima uvidom u predmetni i spis UsI- 36/2005.

16.1. Naime, iz pregledane dokumentacije spisa proizlazi slijedeće:

-uvidom u Potvrdu o registraciji, Policijske uprave ličko-senjske, Postaja granične policije Donji Lapac, KLASA: 511-04-07-3689/2022, URBROJ: 511-04-07-3689/2022, od dana 28. prosinca 2022. godine, utvrđeno je da je tužitelj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je dobio rok da se do dana 28. prosinca 2022. godine, do 10 sati, prijavi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu

- uvidom u službenu bilješku iste Policijske postaje utvrđeno je da je imenovani došao legalno u Republiku Hrvatsku u mjestu Maljevac te da posjeduje važeću osobnu putovnicu serijskog broja [serijski broj] 4122083

- dana 28.12.2022. godine, po izvješću zaštitarske službe Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu AKD Zaštita, tražitelj je smješten u navedeno Prihvatilište

- uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/l-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-213-23-3, od dana 02.01.2023. godine, utvrđeno je da je imenovani napustio Prihvatilište dana 29.12.2022. godine, nakon čega se nije vratio, niti prijavio novo boravište u zakonski određenom roku

- uvidom u pismeno Dublinski postupak - povratak, KLASA: UP/l-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-213-23-4, od dana 22.11.2023. godine, utvrđeno je da je imenovani dana 22.11.2023. godine došao u Prihvatilište, po dublinskom postupku, transferom iz Austrije te da je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41

- zahtjev za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/l-216-03/23-06/53816, URBROJ: 511- 01-213¬23-5 tužitelj je podnio u Prihvatilištu dana 08. prosinca 2023. godine

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/l-216-03/222-06/8303, URBROJ: 511-01-213-24-9, od dana 22.11.2024. godine, tražitelju je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu te ovo rješenje osporava u predmetnom upravnom sporu

- rješenjem Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01- 213-24-11 od 29. prosinca 2024. tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Obedišće Ježevsko na razdoblje od 3 mjeseca od dana uručenja rješenja

- uvidom u podnesak Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 216-01/24-01/93, URBROJ: 539-011151/577-24-1 od 27. prosinca 2024. utvrđeno je da je u istome sadržan zahtjev za ograničenjem kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti,

- izvršen je uvid u spis koji se pred Sigurnosno-obavještajnog agencijom vodi u odnosu na tužitelja o čemu je sastavljena službena bilješka 30. siječnja 2025. u spisu UsI- 36/2025,

- pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj: UsI-36/2025-9 od 4. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja od 29. prosinca 2024., u predmetu ograničenja slobode kretanja tužitelja.

17. Ispitan pred ovim sudom tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod svih navoda koje je iznosio pred tuženikom a koji su evidentirani u zapisnicima koji priležu spisu tuženika, kao i navoda koje je iznio u postupku pred ovim sudom u predmetu ograničenja slobode kretanja (predmet UsI-36/2024). Iskazao je kako misli da bi povratkom u zemlju podrijetla bio poslan u rat, odnosno proglašen dezerterom i nastavili bi raditi ono što su radili, misli na ono što su mu napravili s licem, mučili ga i ako bi drugi puta završio u njihovim rukama mogli bi ga ubiti. Tužitelj je dalje iskazao da nije bio u kontaktu s obitelji otkad je smješten u Ježevo, govori se da se ljude šalje na ratište, već više od dvije godine boravi izvan države porijekla, ima sestru te tetu koja ga je odgajala nakon smrti roditelja i bratiće. Također ima mobitel ali u Ježevu se s njim ne smije koristiti.

17.1. Odgovarajući na pitanja suda tužitelj je iskazao da nije služio vojni rok, a dalje na pitanje zašto misli da bi bio u kategoriji osoba koje bi bile poslane u rat te što se događalo u vezi poziva za koje je iskazivao da je primio, tužitelj odgovara da u Čečeniji nema nikakvog zakona, ako možeš hodati i držati oružje šalju te na ratište, a što se tiče poziva ne zna što se s njima dogodilo, ostali su doma, nakon mučenja koje je doživio ima probleme s pamćenjem, jedan poziv je kod tete ostao, ne zna što se s njim dogodilo.

17.2. Na poseban upit suda da opiše okolnosti koje su prethodile zatvaranju od strane vlasti te kada se to dogodilo i koliko je trajalo, tužitelj je iskazao da ne zna koliko su ga držali zatvorenog, to je bilo nekih mjesec dana, mučili su ga strujom, tukli ga, imao je slomljen nos, ozljedu lijevog oka i još uvijek mu je na licu vidljiv ožiljak. To su napravili zbog „lajka“ koji je stavio, a bitan im je bio samo rezultat odnosno statistika.

17.3. Na poseban upit suda kako činjenicu da je slučajno „lajkao“ objavu blogera (zapisnik o saslušanju od 12.11.2024.) dovodi u vezu s tim da bi bio kritičar vlasti iskazao je da to što je slučajno „lajkao“ taj post ne znači da nije kritičar vlasti, a da se on sada samo čuva od njihovih ruku, dok je na daljnji upit na koji način izražava kritiku vlasti odnosno da li je vidljiv na toj sceni iskazao da nije.

17.4. Odgovarajući na upit opunomoćenika tužitelja može li pojasniti kako je čečenskim vlastima koje su ga privele objasnio slučajni „lajk“ tužitelj je iskazao da tamo nije moguće ništa osporavati, kada su ga odveli mučili su ga i nisu mu dozvolili govoriti, a kada su mu dozvolili da nešto kaže onda je rekao da nije stavio „lajk“ te su njegovi rođaci otkupili njegovu slobodu za nekih petsto tisuća rubalja i pušten je. Iskazao je da je često gledao objave ali se nikad nije pretplatio ni na čiju stranicu jer je znao što vlasti rade s takvim osobama, često je čitao postove i slušao objave opozicionera između ostalog i Š te je njihove objave slušao i kada je bio na slobodi.

17.5. Na upit opunomoćenika tužitelja da li su mu u vrijeme kada je bio zatvoren pregledavali mobitel tužitelj je iskazao da su mu odmah uzeli mobitel, tražili su da ga otključa, tako da su ga provjeravali. Tijekom tog vremena dali su mu do znanja da su mogli vidjeti što je na mobitelu pregledavao, pokazivali su mu te postove i taj „lajk“ međutim u to vrijeme nije bio u stanju to gledati, te su njegovim rođacima kada su ga pustili rekli da je gledao opasan video. Tužitelj je na zahtjev svog opunomoćenika pokazao ožiljak na licu, iskazao je da mu je lijevo oko oštećeno tako da je 80% izgubio vid na to oko, slomljena mu je bila kost lica kao i nos te nema zube.

17.6. Na poseban upit opunomoćenika tuženika zašto misli da bi ga poslali u rat obzirom da ima zdravstvenih problema, jer teško diše i ne vidi na jedno oko tužitelj je iskazao da je tamo živio i zna što se tamo događa, a zakon se nikakav tamo ne poštuje.

17.7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke spora izvođenje daljnjih dokaza nisu predložile.

18. Iskaz tužitelja sud nije prihvatio takvim da bi doveo do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Imajući u vidu podatke i izjave koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred tuženikom, kao i u postupku pred ovim sudom u predmetu ograničenja slobode kretanja, iskaz tužitelja nije prihvatio istinitim, vjerodostojnim niti uvjerljivim. U svom iskazu tužitelj je bio previše uopćen, odnosno nije bio jasan, određen i siguran, iskazivao je bez navođenja konkretnih detalja događaja, pa svojim navodima u tužbi niti iskazom ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio tuženik u upravnom postupku niti do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Nije životno, logično niti uvjerljivo da tužitelj ne bi znao odrediti kada je i koliko vremenski bio pritvoren, a u tom je razdoblju prema njegovim navodima trpio nasilje i mučen je. Ovo tim više jer za navedeno nije ponudio nikakve dokaze, iako je prema vlastitom iskazu zbog težine ozljeda ima dvije operacije (str. 5. zapisnika od 12. studenog 2024.).

18.1. Okolnosti o kojima je iskazivao tužitelj kada je naveo kako smatra da bi bio poslan na ratište u Ukrajinu, sud također nije prihvatio osnovanima. Radi se o ponovljenim navodima, isticanima u postupku pred upravnim tijelom, o kojima se očitovao tuženik te razloge ne prihvaćanja valjano obrazložio, stoga takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud jer za zaključke tuženika postoji uporište u činjenicama konkretnog predmeta, posebno imajući u vidu okolnosti da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla, da nije služio vojsku, nema vojnih znanja niti sposobnosti, pa ne ulazi u kategoriju osoba koje su obuhvaćene djelomičnom mobilizacijom, te izvješćima na koje se poziva tuženik u obrazloženju osporenog rješenja.

18.2. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda, nisu utvrđene okolnosti i razlozi koji bi opravdavali primjenu instituta međunarodne zaštite, azila ili supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja, u smislu članka 20. i 21. ZMPZ-a.

19. Navod tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti načelo blagodati sumnje iz odredbe članka 29. ZMPZ-a, sud nije prihvatio osnovanima.

19.1. Naime, tim je člankom propisano da da će se iskaz tražitelja smatrat se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata

4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

19.2. Imajući u vidu podatke spisa predmeta i zaključak upravnog tijela da je iskaz tužitelja u bitnome nevjerodostojan, utvrđeno je kako uvjeti iz prethodno citiranog članka za primjenu načela blagodati sumnje u konkretnom predmetu, nisu ispunjeni.

20. Stoga sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima se osporava zakonitost osporenog rješenja, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešno izvedenih zaključaka o odlučnim činjenicama.

20.1. Razloge koje u tužbi iznosi tužitelj, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je cijenio tuženik kada je zaključio da nema osnova za usvajanje zahtjeva tužitelja za međunarodnom zaštitom, azilom ili supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

20.2. Pri tom se ističe, vezano za okolnosti koje proizlaze iz dopisa Sigurnosno- obavještajne agencije, da u konkretnom predmetu zahtjev tužitelja nije odbijen zbog primjene klauzula isključenja propisanih člankom 30. ili 31. ZMPZ-a, a da je je ovaj Sud u predmetu poslovni broj: UsI-36/2025 izvršio uvid i u te podatke te je u pravomoćnoj presudi poslovni broj: UsI-36/2025-9 od 4. veljače 2025. iznio razloge zbog kojih je u tom spisu odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Sud je obrazložio (pod točkom 17.2. presude) da u tom predmetu dostavljeni spis SOA-e daje osnova za zaključak da je u predmetu tužitelja, obzirom na dokumentaciju u koju je sud izvršio uvid, činjenični supstrat i rezultate sigurnosne provjere, utvrđeno postojanje razloga koji opravdavaju zaključak iznesen u predmetnom dopisu SOA-e, a imajući u vidu ograničenja koja postoje u pogledu iznošenja razloga označenih određenim stupnjem tajnosti, sud detalje navedenog dopisa i pregledanog spisa o čemu je u spisu sačinjena službena bilješka 31. siječnja 2025. nije iznosio.

21. Sukladno članku 37. stavku 1. ZMPZ-a, odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučit će se i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

21.1. Člankom 53. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu. Stoga je pravilno tužitelju osporenim rješenjem određeno i napuštanje EGP-a na način kako je to izrekom u točki II. riješeno.

22. Obrazloženje tuženika i u dijelu koji se odnosi na određivanje roka za napuštanje EGP-a, budući da je isti određen u skladu s odredbama članka 183. i 184. Zakona o strancima i valjano obrazložen, prihvaća i ovaj Sud, a za zaključak tuženika da se ne radi o osobi koja je pripadnik ranjive skupine u smislu odredaba Zakona o strancima ili ZMPZ-a, prihvaća i ovaj Sud.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

24.1. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. ZUP-a, te je obrazloženo u skladu s odredbom stavka 5. istog članka, a razlozi izneseni u obrazloženju ukazuju na izreku kakva je dana.

24.2. Povrede načela upravnog postupka, a propisanog člankom 8. – utvrđivanje materijalne istine, sud nije našao.

24.3. Vezano za odredbu članka 31. ZUP-a ističe se da je tužitelj u postupku saslušan o čemu je sastavljen zapisnik, također je saslušan pred ovim sudom, kao i u sporu pod poslovnim brojem UsI-36/2025 u predmetu ograničenja slobode kretanja. U svakom od tih saslušanja tužitelj je imao mogućnost očitovati se o svim okolnostima koje su bitne za odluku o njegovom zahtjevu, stoga navode tužitelja iznesene u tužbi u smislu povrede odredaba vezanih za primjenu načela izjašnjavanja stranke u postupku, odnosno sporu sud nije prihvatio osnovanima.

25. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

25.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

26. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

26.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava obrazloženog podneska zaprimljenog 10. siječnja 2025. koji ustvari predstavlja tužbu (po novom opunomoćeniku) i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis