Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-414/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tužene u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice u Vinkovcima, po objavi 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3249664 zaključenog između pravnog prednika tužiteljice, KI i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb 1. veljače 2006., koji je potvrđen po javnom bilježniku Lidiji Perić 2. veljače 2006. pod brojem OU-224/2006-1, a koja u članku 2. predmetnoga ugovora glasi: „...promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužiteljici CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.885,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Osijeku je donio presudu i rješenje posl.br. P-340/2023-21 27. svibnja 2024. U točki I. izreke je presuđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3249664 zaključenog između pravnog prednika tužiteljice, KI i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb 1. veljače 2006., u dijelu u kojem je ugovorna valutna klauzula CHF; u točki II. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici s osnova razlike tečaja iznos od ukupno 914,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama; dok je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetne ugovorne odredbe članka 9. predmetnog ugovor o kreditu koji glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“ Nadalje, u točki I. izreke rješenja odbijen je tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan; u točki II. izreke odbačena je tužba u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi; u točki III. utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 678,08 eura; dok je u točki IV. riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Odlučujući po žalbi tužiteljice izjavljene protiv točke III. izreke presude i točaka II. i IV. izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-340/2023-21 od 27. svibnja 2024., Županijski sud u Splitu, presudom i rješenjem posl. br. Gž-2944/2024-

3 od 14. studenoga 2024. je:

a) potvrdio presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude, b) ukinuo rješenje u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Iz obrazloženja proizlazi da tužiteljica, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju, tako i ugovorne odredbe u dijelu u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa.

2. Obzirom na iznijeto ovaj sud će u nastavku postupka odlučiti o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za utvrđenjem ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i parničnom trošku, te će uzeti u razmatranje samo činjenične navode tužitelja i tužene koji se odnose na sporni dio zahtjeva.

3. Pravni prednik tužiteljice, KI u tužbi od 18. siječnja 2022. navodi da je 1. veljače 2006. s tuženom zaključio Ugovor o kreditu broj 528-50-3249664 koji je potvrđen po javnom bilježniku Lidiji Perić 2. veljače 2006. pod brojem OU-224/2006- 1, prema kojem mu je tužena odobrila i stavila na raspolaganje kredit u iznosu 14.400,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora. Ugovoren je rok otplate kredita od 72 mjeseca. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su iznosili 238,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti (cca. 1.100,00 kn), no radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK su se povećavali te su tijekom otplate kredita u dijelu razdoblja iznosili i preko 1.600,00 kn. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, pravni prednik tužiteljice je sukladno članku 2. navedenog Ugovora, bio dužan tuženoj platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva u skladu s Odlukama tužene, a na dan zaključenja Ugovora iznosila je 5,95% godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tužene za CHF. Predmetni kredit je 27. veljače 2012. otplaćen u cijelosti. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/ 13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015.

3.1. U podnesku od 24. listopada 2023. tužiteljica nastavno na zaprimljeni podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, područnog ureda Zadar, ispostave [adresa] od 20. rujna 2023. ističe kako je predmetni Ugovor o kreditu br. 528-50- 3249664, koji je sklopljen između tužene kao kreditora i korisnika kredita pokojnog KI, zaključen 1. veljače 2006., otplaćen u cijelosti 27. veljače 2012., da je pok. KI tek u razdoblju od 2. ožujka 2015. do 6. listopada 2019. bio upisan u registar poreznih obveznika po osnovi obavljanja djelatnosti: sporedno zanimanje te je u istom razdoblju obveznik poreza na dohodak od djelatnosti – paušal, odnosno da isti nemaju podatak je li obveznik unio imovinu u obrt i koristio kakva prava po osnovi istog. Slijedom navedenog, a obzirom nije evidentirano da je prvotni tužitelj pok. KI motorno vozilo koje je kupio iz sredstava kredita unio u imovinu obrta, isti je sukladno članku 5. stavku 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14., 110/15., 14/19.) “potrošač” koji je kao fizička osoba sklopio pravni posao i djelovao na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno ugovor o kreditu je zaključio kao fizička osoba.

4. Tužena u odgovoru na tužbu ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., u cijelosti promašeno. Naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev.

Tužena ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tužene, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu). Predmetni ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika Lidije Perić, pod brojem OU224/2006-1, koja je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ 78/1993., 29/1994., 162/1998.) objasnila strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerila da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tužena je sa svoje strane poduzela sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženoj u danom trenutku bilo poznato. Iz svih okolnosti povezanih sa sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tužena poštivala sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. Ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen je na vremensko razdoblje od šest godina, pa nije životno uvjerljivo da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, iz čega proizlazi da tužitelj ugovaranjem promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su ugovorili drugačiji način obračuna kamata.

Tužena ističe i prigovor zastare.

Također, tužitelj popisuje kao parnični trošak dokumentacije koji je tužena naplatila prilikom izrade i dostave iste tužitelju kao i trošak odvjetnika za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije (uvećan za PDV). Naime, tužitelj u tužbi navodi kako je od tužene zatražio dostavu dokumentacije koja se odnosi na predmetni ugovor o kreditu te kako mu je za izdavanje iste naplaćena naknada u iznosu 37,00 kuna i da za pribavu dokumentacije od strane odvjetnika potražuje 250,00 kuna uvećano za PDV. Tužena u odnosu na ovaj zahtjev tužitelja ističe kako je tužitelju dostavljena sva potrebna dokumentacija prilikom sklapanja ugovora o kreditu, odnosno isplate ugovora, slijedom čega tužitelj ne može očekivati da mu tužena o svom trošku više puta izrađuje preslike te dostavlja istu dokumentaciju. Slijedom navedenog, ako je tužitelj (a s obzirom na vrijeme podnošenja zahtjeva za dostavu dokumentacije, razvidno je da jest) prilikom plaćanja navedene naknade znao da istu eventualno ne bi bio dužan platiti, a nije zadržao navodno pravo na povrat, sasvim je razvidno da zahtjev tužitelja, kojim traži povrat plaćene naknade za dostavu dokumentacije i nadoknadu troška odvjetnika, nikako nije i ne može biti osnovan. Tužena osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tužene. Poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, te predlaže sudu odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženoj troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

4.1. Na ročištu 31. kolovoza 2023. istaknula je prigovor promašene aktivne legitimacije, jer da su stranke predmetnog Ugovora o kreditu tužena i pok. KI koji je podnio tužbu. Kako je ugovor o kreditu sklopljen s KI koji je preminuo i obzirom je za osnovanost tužbenog zahtjeva potrebno dokazati da se o konkretnoj odredbi ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, razvidno je kako je riječ o pravima koja ne prelaze na nasljednike. Samo pok. KI, koji je bio prisutan u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, može biti stranka ovog postupka i dokazivati kako njemu osobno nisu bile razumljive odredbe ugovora o kreditu jer je upravo pitanje razumljivosti konkretne odredbe ugovora o kreditu suština ovog parničnog postupka te o navedenom ovisi ishod cijelog postupka.

4.2. U podnesku od 14. studenoga 2023., a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužena ističe da je tužiteljica na ročištu održanom 31. kolovoza 2023. povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu temeljem navodno ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je odredbom članka 187. stavka 1. i 2. ZPP-a određeno: „Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.“ U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao ni u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku nije postojao, a niti danas postoji ijedan pravni propis koji dopušta, odnosno predviđa mogućnost utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bez zahtjeva za isplatu temeljem istog. Također, upravo je isplata iznosa pravni interes podnošenja tužbe u ovom postupku. Nadalje, tužiteljica se u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., kao ina članak 502.c ZPP-a. Upravo je člankom 502.c određeno da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz, u ovom slučaju, tzv. kolektivnih presuda, a iz čega proizlazi kako je upravo isplata novčanog iznosa svrha iste odredbe te povlačenjem kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva deklaratorni dio gubi svoj pravni smisao, tužiteljica pravni interes, a pozivanje na gore navedene presude i odredbe ZPP-a postaje bespredmetno.

5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 528-50-3249664 od 1. veljače 2006. (stranica 8-10 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zorana Brčića iz [adresa] kao povjerenika suda, posl.br. O-1815/22 od 8. studenoga 2022. (stranica 61-62 spisa), i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

5.1. Nije saslušana svjedokinja CIŽ, budući je tužena na ročištu 31. kolovoza 2023. odustala od izvođenja tog dokaznog prijedloga. Odbijen je prijedlog tužene za saslušanjem javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka koja je ovjerila Ugovor o kreditu broj 528-50-3249664 od 1. veljače 2006. između pravnog prednika tužiteljice i tužene, a na okolnost da su pravnom predniku tužiteljice prilikom sklapanja ugovora objašnjene sve moguće promjene kamatne stope, budući javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao pravnom predniku tužiteljice objasniti parametre promjene ili rizike fluktuacije kamatne stope, niti je imao takve zakonske ovlasti. Odbijen je i prijedlog tužene za saslušanjem tužiteljice CI, postavljen na ročištu 31. kolovoza 2023., budući ista nije sklopila Ugovor o kreditu s tuženom, niti je bila jamac, solidarni dužnik, i dr., pa slijedom istog ista nije imala neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora. Ujedno tužena nije navela na koje okolnosti bi se imala saslušati tužiteljica, tim više dovodeći u svezu navode tužene na ročištu 31. kolovoza 2023., da samo pok. KI, koji je bio prisutan u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, može biti stranka ovog postupka i dokazivati kako njemu osobno nisu bile razumljive odredbe ugovora o kreditu.

6. Tijekom postupka, 28. srpnja 2022. tužitelj KI je umro, a njegovom nasljednicom rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Zorana Brčića iz [adresa], br. O-1815/22 od 8. studenoga 2022, proglašena je CI iz [adresa], supruga, u cijelosti, koja je stupila u postupak kao novi tužitelj te je u odnosu na istu postupak nastavljen rješenjem ovoga suda posl.br. P-44/2022-11 od 10. ožujka 2023., koje je postalo pravomoćno 29. ožujka 2023.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za djelomičnim utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi po Ugovoru o kreditu broj 528-50- 3249664 od 1. veljače 2006. sklopljenom između pravnog prednika tužiteljice i tužene.

8. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su 1. veljače 2006. pravni prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3249664 kojim je tužena stavila pravnom predniku tužiteljice na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 14.400,02 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (članak 2.),

- da je kredit odobren za kupnju rabljenih vozila,

- da je ugovoren rok otplate kredita 72 mjeseca.

9. Nadalje je nesporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno i ista glasi: da je ovdje tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Neosnovan je prigovor tužene da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

10.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07)

– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.3. Također je i odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

10.5. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, te je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

11. U odnosu na prigovor tužene da pravni prednik tužiteljice nije bio potrošač, Ministarstvo financija, Porezne uprava, Područni ured Zadar, je dopisom od 20. rujna 2023. obavijestilo sud da je pravni prednik tužiteljice KI u razdoblju od 2. ožujka 2015. do 6. listopada 2019. odnosno od 14. svibnja 2021. do 26. srpnja 2022. bio upisan u registar poreznih obveznika po osnovi obavljanja djelatnosti, sporedno zanimanje te je u istom razdoblju obveznik poreza na dohodak od djelatnosti paušal, kao i da obveznik nije obvezan dostavljati obrazac DI-dugotrajna imovina, pa nemaju podatak je li obveznik unio imovinu u obrt i koristio kakva prava po osnovi istog.

11.1. Odredbom članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pri tome je bitno naglasiti da se svojstvo potrošača procjenjuje prema okolnostima u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu i korištenja sredstava kredita. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen ugovor o namjenskom kreditu - za kupnju vozila. Iz podataka Porezne uprave proizlazi da je pok. KI tek od 2. ožujka 2015. obavljao samostalnu djelatnost, dakle nakon podizanja i iskorištenja kredita. Prema tome ovaj sud ne nalazi utvrđenim da je tužena tijekom postupka dokazala da je ugovor sklopljen u okviru poslovne djelatnosti pok. KI. Dakle, pok. KI je bio potrošač, a tužena trgovac te se radi o potrošačkom ugovoru, pa se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je obuhvaćen kolektivnom zaštitom.

12. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tužena ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

12.1. Tužena nije dokazala okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o kamatnoj stopi, budući je na ročištu 31. kolovoza 2023. odustala od saslušanja svjedokinje CIŽ, djelatnice banke, predložene upravo na tu okolnost.

13. Nadalje, valjalo je utvrditi ima li tužiteljica pravni interes za utvrđenjem ništetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa.

13.1. Odredbom članka 187. stavka 1. i 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Nadalje, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju. Pri tome, suprotno stavu tužene, postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva nije uvjet za deklaratorni tužbeni zahtjev.

14. Obzirom na iznijeto ovaj sud je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu od 1. veljače 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ocijenio u cijelosti osnovanim.

15. Suprotno stavu tužene da tužiteljica CI nije aktivno legitimirana u ovom postupku jer da nije naslijedila tražbinu prema Raiffeisenbank Austria d.d. ovaj sud navodi da je tužiteljica kao nasljednica svog supruga legitimirana tužbom tražiti utuženu zaštitu u svezi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

16. Neosnovan je prigovor zastare tužene. Odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa nije zastarjelo pravo tužiteljice na isticanje ništetnosti članka 2. Ugovora o kreditu.

17. Obzirom na iznijeto ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Odlučujući o troškovima postupka ovaj sud je uzeo u obzir da se u predmetnom slučaju radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže između ugovornih stranaka. Odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača), koji nije dao povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (tako odluka Vrhovnog suda RH br. Rev- 1014/18 od 20. listopada 2021., Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19, odluka Ustavnog suda RH br. U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017.). Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu cjelokupnog troška postupka, dok tužena nema pravo na naknadu parničnog troška.

18.1. Tužiteljici je odmjeren parnični trošak uzimajući u obzir vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 914,59 eura, sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 150,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 9. ožujka 2022. u iznosu 150,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 9. veljače 2023. u iznosu 37,50 eura (Tbr. 8. točka 4. Tarife),

- zastupanje na ročištu 31. kolovoza 2023. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 24. listopada 2023. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 16. svibnja 2024. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 27. svibnja 2024. u iznosu 75,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

- sastav žalbe u iznosu 187,50 eura (Tbr. 10. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 16. travnja 2025. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 25. travnja 2025. u iznosu 75,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 1.275,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 1.593,75 eura. Tužiteljici je dosuđen i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,54 eura i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu 265,45 eur. Dakle, tužiteljici je dosuđen ukupan trošak u iznosu 1.885,74 eura na koji joj je priznata zakonska zatezna kamata počev od presuđenja pa do isplate.

18.2. Tužiteljici nije priznat trošak pribave dokumentaciju, budući nije vidljivo o kakvoj se to dokumentaciji radi, od koga ju je tužiteljica pribavila, koliki je trošak pribave, niti je tužiteljica uz tužbu priložila nikakvu dokumentaciju, a niti kasnije tijekom postupka, slijedom čega nije niti imala taj trošak. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 5. rujna 2023., isti nije bio nužan za vođenje ovoga postupka, budući istim tužiteljica obavještava sud da je platila predujam za vještačenje.

19. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 25. travnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku

2. Odvjetničko društvo Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu