REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1690/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja JADRANTRANS SERVIS I TRGOVINA d. o. o., OIB: 25805887462, Ulica put Bana 22, Dugopolje, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Skelin, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika SAMČOVIĆ d.o.o., OIB: 09340422225, Put Garaca 2, Donji Proložac, Imotski, kojeg zastupa punomoćnik Joško Mikulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, radi isplate iznosa od 331,81 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-418/2024-5 od 11. veljače 2025., 25. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-418/2024-5 od 11. veljače 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Imotskom Mate Juroša poslovni broj Ovrv-1823/2023 (javnobilježnički broj predmeta: UPP/OS-Ovrv-455/2023) od 12. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 331,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. rujna 2022. do isplate, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2023. do isplate, i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
2. Sud je tako odlučio jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svoje tražbine, a koju je tuženik u prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi osporio. Pri tome osim podnošenja prijedloga za ovrhu tužitelj više nije aktivno sudjelovao u postupku. Pored toga, tužitelj je propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i u propisanom roku od 15 dana od primitka rješenja od 14. studenog 2024. iznijeti sve činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i predložiti održavanje usmene rasprave. Tužitelj je bio dužan činjenično obrazložiti tužbeni zahtjev te predložiti dokaze, međutim, tužitelj je to propustio učiniti.
3. Protiv pobijane presude, u točkama I. i II. izreke, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da tuženik nije osporio postojanje pravnog odnosa među strankama, već je naveo da je podmirio iznos iz prijedloga za ovrhu ne dostavljajući pritom dokaz, stoga je teret dokazivanja bio na tuženiku, a ne na tužitelju. Smatra da je prvostupanjski sud trebao barem održati pripremno ročište. Iznosi da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, pa je došlo do povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu u dijelovima u kojima je pobijana, usvojiti žalbu te naložiti tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ocjena ovoga suda je da je ona pravilna i osnovana na zakonu.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 331,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Proizlazi da je tuženik još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Stoga je tužitelj, u skladu s odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, bio dužan u ovom sporu male vrijednosti pravovremeno iznijeti činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i pravovremeno predložiti dokaze radi utvrđivanja tih činjenica kao što je to propisano citiranim odredbama čl. 461.a ZPP-a.
8. Dakle suprotno žalbenim navodima da je teret dokaza na tuženiku kada je osporio u cijelosti tražbinu iz rješenja o ovrsi, tužitelj je bio dužan činjenično obrazložiti tužbeni zahtjev te dokazati da je za tuženika obavio poslove po predmetnim računima i da ih tuženik nije platio. Iz utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati budući da se radi o predmetu male vrijednosti spora (čl. 467. ZPP-a) proizlazi da je tužitelj to propustio učiniti, konkretno osim podnesenog prijedloga za ovrhu i ispisa otvorenih stavki, tužitelj je ostao pasivan u postupku.
9. Osim toga, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 461.a st. 6. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Pored toga, žalbeni navod pogrešne primjene odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP-a predstavlja relativno bitnu povredu postupka, a na temelju odredbe čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj.
10. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnim troškovima, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.
11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
