Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 9 P-144/2022-18.

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 9 P-144/2022-18.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

              Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužiteljice N.D., OIB , iz Č., zastupane po punomoćnici I. M. odvjetnici iz Č., protiv tuženika B. I. R. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB, zastupan po punomoćnicima iz OD K.P., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 5. listopada 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te tužitelja osobno, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 16. studenog 2023.

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I              Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010100059 zaključen dana 09.07.2007. i to odredbe: -čl. 3. i čl. 4. Ugovora, kojim se ugovorna obveza povrata danog iznosa kredita vezuje uz valutu švicarski franak i to putem anuitetne otplate kredita -u čl. 8. kojim se regulira otplata leasinga u jednakim mjesečnim obrocima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule u CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o leasingu, te stoga navedene odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

 

II              Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine od 4.01.2007. godine i to odredbe:

 

-čl. 6.6 a koji glasi: „ za svaku izvršenu uplatu obroka ili troškova obrade Davatelj leasinga obračunava razliku po valutnoj klauzuli…“.

 

-čl. 6.9. a koji glasi: „ ukoliko se porezi, davanja i pristojbe koji su temelj kalkulacije promijene ili se uvedu novi, ako dođe do promjene tečaja valute i/ili uvjeta na tržištu kapitala, odnosno ukoliko dođe do promjene troškova refinanciranja, ili ako se prodajna cijena predmeta leasinga povisi prije isporuke, Davatelj leasinga može uskladiti obračun najamnine…“.

 

-čl. 12.5. „…Usklađivanje visine iznosa najamnine ili drugih plaćanja iz ugovora uslijed promjene valutnih tečajeva, promjene valute plaćanja, uvjeta refinanciranja, kamatne stope ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora i za takva usklađenja nije potrebna suglasnost Korisnika leasinga“.

 

III              Nalaže se tuženiku B.I.R. d.o.o., isplatiti tužitelju iznos od 8.570,55 EUR/ 64.574,83 HRK, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. srpnja 2015. sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena kako slijedi:

 

- u iznosu od 21,64 HRK protuvrijednost 2,87 EUR dana 10. rujna 2007.

- u iznosu od 42,38 HRK protuvrijednost 5,62 EUR dana 11. listopada 2007.

- u iznosu od 118,03 HRK protuvrijednost 15,67 EUR dana 13. veljače 2008.

- u iznosu od 208,39 HRK protuvrijednost 27,66 EUR dana 14. ožujka 2008.

- u iznosu od 178,29 HRK protuvrijednost 23,66 EUR dana 15. travnja 2008.

- u iznosu od 89,07 HRK protuvrijednost 11,82 EUR dana 19. svibnja 2008.

- u iznosu od 36,71 HRK protuvrijednost 4,87 EUR dana 14. lipnja 2008.

- u iznosu od 96,91 HRK protuvrijednost 12,86 EUR dana 17. srpnja 2008.

- u iznosu od 89,21 HRK protuvrijednost 11,84 EUR dana 18. kolovoza 2008. - u iznosu od 40,01 HRK protuvrijednost 5,31 EUR dana 18. rujna 2008.

- u iznosu od 206,38 HRK protuvrijednost 27,39 EUR dana 09. listopada 2008.

- u iznosu od 94,68 HRK protuvrijednost 12,57 EUR dana 15. studeni 2008.

- u iznosu od 354,29 HRK protuvrijednost 47,02 EUR dana 19. prosinca 2008. - u iznosu od 776,96 HRK protuvrijednost 103,13 EUR dana 17.siječnja 2009. - u iznosu od 722,07 HRK protuvrijednost 95,84 EUR dana 11. veljače 2009.

- u iznosu od 617,37 HRK protuvrijednost 81,94 EUR dana 16. ožujka 2009.

- u iznosu od 678,19 HRK protuvrijednost 90,01 EUR dana 15. travnja 2009.

- u iznosu od 687,78 HRK protuvrijednost 91,28 EUR dana 14. svibnja 2009.

- u iznosu od 619,78 HRK protuvrijednost 82,26 EUR dana 15. lipnja 2009.

- u iznosu od 598,30 HRK protuvrijednost 79,41 EUR dana 14. srpnja 2009.

- u iznosu od 615,28 HRK protuvrijednost 81,66 EUR dana 17. kolovoza 2009.

- u iznosu od 635,67 HRK protuvrijednost 84,37 EUR dana 22. rujna 2009.

- u iznosu od 641,72 HRK protuvrijednost 85,17 EUR dana 22. listopada 2009.

 

- u iznosu od 691,74 HRK protuvrijednost 91,81 EUR dana 16. studeni 2009.

- u iznosu od 0,19 HRK protuvrijednost 0,03 EUR dana 10. prosinca 2009.

- u iznosu od 691,73 HRK protuvrijednost 91,81 EUR dana 15. prosinca 2009. - u iznosu od 728,75 HRK protuvrijednost 96,72 EUR dana 20. siječnja 2010. - u iznosu od 793,75 HRK protuvrijednost 105,35 EUR dana 15. veljače 2010. - u iznosu od 893,73 HRK protuvrijednost 118,62 EUR dana 13. travnja 2010. - u iznosu od 145,12 HRK protuvrijednost 19,26 EUR dana 15. travnja 2010.

- u iznosu od 856,74 HRK protuvrijednost 113,71 EUR dana 30. travnja 2010. - u iznosu od 949,68 HRK protuvrijednost 126,04 EUR dana 13. svibnja 2010. - u iznosu od 1.025,94 HRK protuvrijednost 136,17 EUR dana 18. lipnja 2010. - u iznosu od 1.124,56 HRK protuvrijednost 149,25 EUR dana 19. srpnja 2010.

- u iznosu od 1.116,07 HRK protuvrijednost 148,13 EUR dana 13. kolovoza 2010.

- u iznosu od 1.427,06 HRK protuvrijednost 189,40 EUR dana 15. rujna 2010. - u iznosu od 1.257,34 HRK protuvrijednost 166,88 EUR dana 14. listopada 2010.

- u iznosu od 1.364,32 HRK protuvrijednost 181,08 EUR dana 29. studeni 2010.

- u iznosu od 1.489,12 HRK protuvrijednost 197,64 EUR dana 16. prosinca 2010.

- u iznosu od 1.442,07 HRK protuvrijednost 191,40 EUR dana 14. veljače 2011.

- u iznosu od 1.567,59 HRK protuvrijednost 208,08 EUR dana 14. ožujka 2011.

- u iznosu od 1.391,18 HRK protuvrijednost 184,64 EUR dana 12. travnja 2011.

- u iznosu od 1.604,63 HRK protuvrijednost 212,97 EUR dana 16. svibnja 2011.

- u iznosu od 1.913,08 HRK protuvrijednost 253,91 EUR dana 14. lipnja 2011. - u iznosu od 1.769,43 HRK protuvrijednost 234,84 EUR dana 05. srpnja 2011.

- u iznosu od 2.147,94 HRK protuvrijednost 285,08 EUR dana 18. srpnja 2011.

- u iznosu od 2.355,44 HRK protuvrijednost 312,62 EUR dana 17. kolovoza 2011.

- u iznosu od 1.952,87 HRK protuvrijednost 259,19 EUR dana 12. rujna 2011. - u iznosu od 1.809,89 HRK protuvrijednost 240,21 EUR dana 13. listopada 2011.

- u iznosu od 1.816,56 HRK protuvrijednost 241,10 EUR dana 14. studeni 2011.

- u iznosu od 1.832,19 HRK protuvrijednost 243,17 EUR dana 14. prosinca 2011.

- u iznosu od 1.964,56 HRK protuvrijednost 260,74 EUR dana 13. siječnja 2012.

- u iznosu od 2.029,01 HRK protuvrijednost 269,30 EUR dana 15. veljača 2012.

- u iznosu od 2.051,70 HRK protuvrijednost 272,31 EUR dana 14. ožujka 2012.

- u iznosu od 2.015,67 HRK protuvrijednost 267,53 EUR dana 17.travnja 2012.

- u iznosu od 2.026,46 HRK protuvrijednost 268,96 EUR dana 15. svibnja 2012.

- u iznosu od 2.062,10 HRK protuvrijednost 273,69 EUR dana 12. lipnja 2012. - u iznosu od 2.049,66 HRK protuvrijednost 272,04 EUR dana 13. srpnja 2012.

- u iznosu od 6.047,85 HRK protuvrijednost 802,69 EUR dana 21. srpnja 2012. i to sve u roku 15 dana.

 

IV              Tuženik B.I.R. d.o.o., Z., OIB: , dužan je tužiteljici N. D., OIB , naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.665,75 EUR/ 12.550,59 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

V              Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.U ovoj pravnoj stvari prijeporno je da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u točkama I do III izreke ove presude.

 

              2.U ovoj pravnoj stvari nije prijeporno da su tužitelji sklopili ugovor o operativnom leasingu 9.7.2007., na iznos od tada kunske protuvrijednosti sada euro protuvrijednosti 64.448,62 chf.

 

              3.Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio i osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, uložio prigovor zastare, uložio prigovor mjesne nenadležnosti.

 

              4.U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor između stranaka sa strane 9 spisa, pročitao opće uvjete ugovora sa strane 12 spisa, izvršio uvid u otplatne liste sa strane 17 spisa, odredio na prijepornu okolnost vještačenje po vještaku K.Š. koja je i saslušana, a saslušana je i tužiteljica osobno.

 

              5.Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

              6.Kako je tuženik uložio prigovor mjesne nenadležnosti isti je valjalo odbiti u smislu odredbe čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) jer se tužiteljica nalazi u Čakovcu, te bi tužiteljici bilo tegobno putovati u Zagreb.

 

              7.Ovakav pravni stav zauzeo je i sud Europske unije u Interpretativnoj presudi od 27. lipnja 2000. spojenih predmeta C-240/98 do C-244/98, te je stoga valjalo odlučiti kao u točci V izreke.

 

              8.Ocjenjujući prigovore tuženika koje je iznio u odgovoru na tužbu, te tijekom postupka, ovaj sud je utvrdio da se su neosnovani, iz razloga kako slijedi.

 

              9.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi pobliže opisanih u točci I i II izreke ove presude, Ugovora o kreditu broj između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita dana 9.7.2007., a kojim odredbama se obveza povrata datog kredita vezuje uz valutu CHF putem anuitetne otplate kredita, mehanizmom odredbe u valutnoj klauzuli u CHF.

 

              10. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

11. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o  pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

12. Sukladno čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

13. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

 

14. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranjuugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 , 133/09), i to čl. 96.i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

15. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tuženici u razdoblju od u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

16. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

17. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

18. Slijedom navedenog, poštenost spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu valja ispitati u smislu gore citiranih odredbi ZZP-a.

 

19. Sud je uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice koja ističe da njoj uopće nije pojašnjeno koje su prednosti ugovaranja leasinga u eurima niti je izvršena komparacija leasing-euro-leasing-chf, već joj je bilo objašnjeno da su bolje rate kredita leasinga u chf nego u euru, valja zaključiti da je tužiteljica sklopila ugovor koji je namijenjen njezinoj poslovnoj aktivnosti, te valja zaključiti da ugovor predstavlja potrošački ugovor na koji se primjenjuju odredbe ZZP-a.

 

20. Ocjenjujući tužbeni zahtjev i u smislu odredbe čl. ZZP-a, te uvida u Tablicu I nalaza i mišljenja vještaka sa strane 146 spisa, valja zaključiti da je tuženik uslijed svoje odluke promijenio kamatnu stopu sa 6,67 posto od 3.9.2007. do maksimalnih 7,17 posto 1.10.2010., a što je sve i vještak obračunao u nalazu i mišljenju, te je dakle tuženik mijenjao kamatnu stopu protivno citiranoj odredbi.

 

21. U odnosu na odredbe Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF, sud također ističe da ista predstavlja jasno napisanu i lako uočljivu ugovornu odredbu, no da nije dovoljno da je ona i gramatički razumljiva, već je, a da bi se smatrala lako razumljivom, potrebno da tužiteljica kao prosječni potrošač u potpunosti shvaća doseg takve odredbe, odnosno ukupnost obveza koje ugovaranjem takve ugovorne odredbe preuzima, a slijedom čega sud, imajući u vidu specifičnosti zaduživanja u valuti CHF, ocjenjuje da sporna ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljive odredbe, a s obzirom da iz iste nije jasno i nedvojbeno razvidno koji rizici se istom preuzimaju, odnosno nije razvidan sadržaj obveze tužiteljice u cijelosti.

 

22. Sud je tijekom postupka izveo i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Kseniji Špoljarić koja je saslušana, koja je u nalazu i mišljenju sa strane 138 utvrdila da je upravo tuženik preplatio kredit u utuženom iznosu pobliže opisanom u točci III izreke.

 

              23.Ostali prigovori koje tuženik iznosi na ročištu od 5.10.2023., glede PDV-a nisu biti za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, jer je tužiteljica kako je naveo vještak PDV uplatila u Državni proračun RH.

 

              24.U nalazu i mišljenju vještak je u zaključku sa strane 154 detaljno i stručno utvrdio primjenu metodologije pretplatu u iznosu od utuženih 8.570,55 eura, utvrđeno je povišenje početno ugovorene kamatne marže u iznosu od 1.347,61 eur, rast tečaja chf u iznosu od 7.222,94 eur.             

 

25. Sukladno provedenom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, dok je tuženik naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti u cijelosti sačinjen stručno u skladu s pravilima struke. Prigovori tuženika odnose se na rješenje o vještačenju i na potpuno pogrešno postavljen zadatak vještaka od strane suda.

 

26. Slijedom svega navedenog, sud je sporne ugovorne odredbe ocijenio nepoštenima, a time i ništetnima, u smislu čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. u svezi čl. 87. ZZP, te odlučio kao u toč. I i II izreke ove presude.

 

27. Slijedom utvrđenog, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa te je valjalo odlučiti kao u točci III izreke.

 

28. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO.

 

29. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO, sukladno kojem se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava do dana 31. srpnja 2015. godine određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to je valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su datumi uplate utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje K.Š.

 

30. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim, a s obzirom da će u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe čl. 5.1., čl. 6.2. i čl. 9.1. Ugovora o kreditu početi teći tek pravomoćnošću ove presude, a s obzirom da je tek istom ustanovljena ništetnost spornih odredbi, dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 27. travnja 2022.

 

31.Neosnovan je prigovor i zahtjev tuženika u podnesku od 3.5.2023. u kojem tuženik smatra da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva, da je suglasna sa istim, ali traži naknadu troška iz razloga jer je tužiteljica konačno sredila tužbeni zahtjev suglasno nalazu i mišljenju vještaka, te se dakle ne radi o povlačenju tužbenog zahtjeva, te dakle tuženik nema pravo na bilo kakve troškove s tog osnova.

 

32.Troškovi tužiteljice dosuđeni su temeljem odredbe čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) po Tbr. 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, sastav dva obrazložena podneska, pristup na dva ročišta, svaka radnja 248,87 eur, predujam vještačenja 331,81 eur, sudska pristojba 89,59 eur.

 

 

Čakovec, 16. studeni 2023.

 

 

                                            Sudac:

 

   Hrvoje Novak

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

 

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu