REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5650/2021-20
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Radnik d.d., OIB: 21846792292, Križevci, Ulica kralja Tomislava 45, kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Vukoja-Trošić, odvjetnik u Zagrebu, radi prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je Radnik d.d. iz Križevaca, Ulica kralja Tomislava 45, OIB 21846792292 stekao pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine opisane kao: 1057/10000 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi poslovni prostor PP-1 u prizemlju zgrade sa skladišnim prostorom u podrumu zgrade, ukupne korisne površine 84,92 m2, a koji se sastoji od lokala i wc-a u prizemlju zgrade, korisne površine 30,48 m2, i skladišta u podrumu zgrade, korisne površine 54,44 m2, neodvojivo povezan sa vlasništvom vanjskog parkirnog mjesta oznake PM-13, korisne površine 3,03 m3, u elaboratu etažiranja označeno crvenom bojom, koji posebni dio se nalazi u stambeno poslovna zgrada broj 134, Nova Cesta površine 180 m2 i dvorište 668 m2, ukupne površine 848 m2, koja je upisana u z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane na temelju čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - poslovnog prostora.
Tuženi EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti da tužitelj Radnik d.d. u svoje ime i u svoju koristi na temelju ove presude ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine opisane kao: 1057/10000 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi poslovni prostor PP-1 u prizemlju zgrade sa skladišnim prostorom u podrumu zgrade, ukupne korisne površine 84,92 m2, a koji se sastoji od lokala i wc-a u prizemlju zgrade, korisne površine 30,48 m2, i skladišta u podrumu zgrade, korisne površine 54,44 m2, neodvojivo povezan sa vlasništvom vanjskog parkirnog mjesta oznake PM-13, korisne površine 3,03 m3, u elaboratu etažiranja označeno crvenom bojom, koji posebni dio se nalazi u stambeno poslovna zgrada broj 134, Nova Cesta površine 180 m2 i dvorište 668 m2, ukupne površine 848 m2, koja je upisana u z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane na temelju čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - poslovnog prostora.
Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."
r i j e š i o je:
I. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. travnja 2025. pa do isplate
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 5.11.1996 zaključio Ugovor o zajedničkom ulaganju izgradnje objekta [adresa] (dalje Ugovor) sa Arena -Benz d.o.o. iz Križevaca, Markovićeva 11 i NG iz [adresa]. Člankom 1. navedenog Ugovora utvrđeno je zajedničko ulaganje u izgradnju Stambeno poslovnog objekta [adresa] na građevinskoj parceli k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što odgovara z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ulici Nova cesta 134, koji objekt su ugovorne strane trebale izgraditi kao suinvestitori sa ciljem da ga namijene za tržište, sukladno odredbama Ugovora. Člankom 13. Ugovora određeno je da će tužitelj sudjelovati u zajedničkom ulaganju sa preračunatom vrijednošću od 897.710,00 DEM, što je trebalo činiti učešće od 66 %, te su mu temeljem toga trebala pripasti prava u stjecanju vlasništva nad pripadajućim dijelom objekta. Člankom 17. Ugovora bilo je utvrđeno da će tužitelju pripasti sav preostali poslovni i stambeni prostor u građevini, osim stanova i prostora navedenih u članku 14. Ugovora koji su trebali pripasti društvu Kezele d.o.o. Tuženik je temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog sa NG dana 31. ožujka 2018 stekao nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je opisana kao:- 1057/10000 suvlasnička dijela zk.č.br.4798, u naravi stambeno poslovna zgrada [adresa] (180 m2) i dvorište (668 m2) površine 848 m2, a koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa pravom vlasništva posebnog dijela nekretnine upisanog u [broj poduloška], te u naravi predstavlja poslovni prostor PP-1 u prizemlju zgrade sa skladišnim prostorom u podrumu zgrade, ukupne korisne površine 84,92 m2, a koji se sastoji od lokala i wc-a u prizemlju zgrade, korisne površine 30,48 m2, i skladišta u podrumu zgrade, korisne površine 54,44 m2, neodvojivo povezan sa vlasništvom vanjskog parkirnog mjesta oznake PM-13, korisne površine 3,03 m3, u elaboratu etažiranja označeno crvenom bojom. Tuženik je u trenutku pokretanja ovog postupka upisan u zemljišnoj knjizi u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 335622, kao etažni vlasnik na suvlasničkom dijelu E- 2, a to stoga jer je cijela stambenoposlovna zgrada 134 zajedno sa svim posebnim dijelovima upisana u česticu 4573, k. o. [katastarska općina], pa stoga nekretnina stečena ugovorom o darovanju od 31.3.2021.godine identična je nekretnini upisanoj kao Etaža 2 u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik je unuk NG. Prednica tuženika NG raspolagala je nekretninom opisanom u članku 2. ove tužbe u korist tuženika, iako nije bila vlasnik iste, odnosno nije imala osnov za stjecanje vlasništva ove nekretnine, jer nikakva stvarna prava nije stekla temeljem Ugovora opisanog u članku 1. ove tužbe, zaključenog sa tužiteljem i Arena benz d.o.o. od 5.11.1996 godine. Da je tome tako vidljivo je iz očitovanja NG u predmetu koji se kod Općinskog suda u Zagrebu vodio pod brojem P-4406/05, a u kojem postupku je NG putem svoje punomoćnice izričito navela da ona nije bila investitor projekta, već je stvarni investitor bio Kezele d.o.o. dok je ona uložila isključivo pravo korištenja. Za ustupanje prava korištenja NG je dobila novčanu naknadu, te je sva svoja prava prenijela na Kezele d.o.o. Stoga NG nije bila vlasnica niti suvlasnica nekog idealnog dijela na predmetnoj nekretnini. Navedeno je utvrđeno i u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-6280/2002, koji se vodio pod tužbi Grada Zagreba protiv NG. Prije navedeno je u svojem iskazu potvrdio i BG, direktor tvrtke Kezele d.o.o., koji je saslušan u parničnom predmetu broj P-4406/05, gdje je jasno naveo da su "tužitelju dodijeljena dva poslovna prostora na ime vrijednosti izvedenih radova prema vještačenju, te je za te poslovne prostore izvršena primopredaja, tako da je tužitelj u posjedu istih". Da NG nije bila nositelj nikakvih stvarnih prava na nekretninama opisanim u članku 2. ove tužbe, proizlazi i iz činjenice da se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio postupak pod brojem P-2696/17, po tužbi MG i ostalih, protiv NG. U navedenom predmetu tužitelji su utvrđivali da su stekli pravo vlasništva dosjelošću i to posebnih dijelova nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao zk.č.br. 4708 u naravi stambeno poslovna zgrada [adresa] (180 m2) i dvorišta (668 m2) površine 848 m2, kako je to precizno specificirano u tužbi. Radi se upravo o nekretninama odnosno stambeno poslovnoj zgradi, koje je bila predmet Ugovora od 5.11.1996 godine. U ovom predmetu presuda na temelju priznanja je donesena 13.7.2017 te je pravomoćna i ovršna. Upravo činjenica da je tužena NG priznala tužbeni zahtjev, upućuje na ranije obrazloženu činjenicu da je NG isplaćena za predmetne nekretnine, te na njima nije imala nikakva stvarna prava, što jasno upućuje na protupravno raspolaganje u korist tuženika. Slijedom svega navedenog, tuženik je upisao pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi temeljem pravnog posla koji je zaključen sa nevlasnikom NG. Tužitelj smatra da mu pripada pravo vlasništva nekretnina koje su opisane u članku 2. ove tužbe, temeljem Ugovora o 5.11.1996, te temeljem takvog rješavanja imovinsko pravnih odnosa sa sljednikom NG i Kezele d.o.o. i činjenice da je tužitelj stupio u posjed navedenih nekretnina, koji posjed je vršio od 1997 godine.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ju osporava u cijelosti. Navodi kako je stekao pravo vlasništva nad posebnim dijelom nekretnine opisane kao zk.č.br. 4573, k. o. [katastarska općina], u naravi stambeno poslovna zgrada na Novoj cesti 134, a koji poseban dio nekretnine čini 1057/10000 idealna dijela cijene nekretnine te je neodvojivo povezan sa Poslovnim prostorom oznake PP-1 u prizemlju zgrade sa skladišnim prostorom u podrumu zgrade, ukupne korisne površine 84,92 m2, koji se sastoji od lokala i wc-a u prizemlju zgrade, korisne površine 30,48 m2, i skladišta u podrumu zgrade, korisne površine 54,44 m2, neodvojivo povezan s vlasništvom vanjskog parkirnog mjesta oznake PM-13, korisne površine 3,03 m2, u elaboratu etažiranja označeno sa crvenom bojom (E-3) (dalje: „Nekretnina“) temeljem sklopljenog Ugovora o zajedničkom ulaganju sa društvom Kezele d.o.o., društvom Arena-Benz d.d. te NG. Što se tiče sklopljenog Ugovora o zajedničkom ulaganju, Tuženik ističe kako navedeni pravni posao ne sadrži niti jedan element, odnosno ne ispunjava niti jednu zakonsku pretpostavku temeljem koje bi Tužitelj bio ovlašten zahtijevati utvrđenje stvarnih prava na Nekretnini u svoju korist. Naime, Ugovor o zajedničkom ulaganju predstavlja tek okvirni sporazum između stranaka kojim su bila definirana međusobna prava i obveze, a temeljem kojeg su ugovorne strane preuzele obvezu (u slučaju ispunjenja svih ugovorenih obveza) pristupiti daljnjem sklapanju pravnih poslova kojima bi se tek ostvarivala određena stvarna prava na nekretnini. Navedeno jasno proizlazi iz činjenice kako je Ugovorom o zajedničkom ulaganju utvrđen tek okvirni postotak korisnog prostora koji će pripasti svakoj ugovornoj strani, nakon ispunjenih ugovornih obveza. Stoga, unatoč činjenici što Tužitelj u tužbi navodi kako je u parničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-4406/05 navodno utvrđeno kako je društvo Kezele d.o.o. predalo posjed predmetne Nekretnine Tužitelju te kako je utvrđeno da je gđa. NG primila novčanu naknadu čime je, po logici Tužitelja, izgubila sva stvarna prava nad Nekretninom, Tuženik ističe kako je Tužitelj već ranije pred Naslovnim sudom vodio parnične postupke protiv ostalih uknjiženih suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa] u cilju utvrđenja prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine temeljem Ugovora o zajedničkom ulaganju, a u kojim postupcima je uvijek tužbeni zahtjev Tužitelja bio pravomoćno odbijen. Jedan od takvih postupaka je i parnični postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Ps-1255/99 temeljem tužbe Tužitelja protiv OGE (jedne od uknjiženih suvlasnika na predmetnoj nekretnini), a u kojem postupku je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev Tužitelja te je zauzet stav Naslovnog suda o pravnoj naravi Ugovora o zajedničkom ulaganju i eventualnim međusobnim pravima i obvezama između strana potpisnika. Između ostalog, predmetnom presudom je utvrđeno kako je društvo Kezele d.o.o. jednostrano raskinulo Ugovor o zajedničkom ulaganju sa Tužiteljem zbog neizvršenih ugovornih obveza te da se Ugovor o zajedničkom ulaganju ima smatrati ugovorom o ortaštvu, temeljem čega je Tužitelj bio ovlašten sudjelovati samo u dobiti i gubitku do dana isključenja iz ortakluka (a u postupku je utvrđeno kako je to bilo prije dovršetka stambene zgrade) te da upravo zbog navedenog Tužitelj nije nikada niti mogao steći stvarna prava na predmetnoj nekretnini, već je jedino bio ovlašten disponirati obveznopravnim zahtjevom za isplatu određene novčane svote prema društvu Kezele d.o.o. Iz svega dosad navedenog, jasno proizlazi kako sklopljeni Ugovor o zajedničkom ulaganju ne predstavlja pravni temelj za stjecanje stvarnih prava na nekretnini te je stoga i tužbeni zahtjev Tužitelja paušalan i neosnovan, kao i navodi da prednica Tuženika nije imala nikakva prava na raspolaganje Nekretninom. Uostalom, Tužitelj nije dostavio specijalnu punomoć iz koje bi proizlazilo ovlaštenje društva Kezele d.o.o. da zastupa gđu. NG prilikom sklapanja Ugovora o zajedničkom ulaganju, a Tuženik ujedno napominje kako je u cijelosti nebitna činjenica da je gđa. NG priznala tužbeni zahtjev u postupku koji se vodio pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem P-2696/17, obzirom da se navedeni postupak nije vodio u odnosu na Nekretninu, te je stoga povezivanje takvog ponašanja gđe. NG i njenih prava u odnosu na predmetnu Nekretninu u cijelosti neosnovano. Nadalje, u odnosu na navode Tužitelja kako ga je društvo Kezele d.o.o. uvelo u posjed Nekretnine te da je Tužitelj vršio posjed Nekretnine neprekinuto od 1997. godine pa sve do sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine između NG i Tuženika, Tuženik ističe kako su predmetni navodi u cijelosti paušalni i konstruirani od Tužitelja kako bi se navodnim protekom dvadesetogodišnjeg posjeda pokušalo utvrditi pravo vlasništva Nekretnine dosjelošću. Međutim, Tuženik ističe kako Tužitelj nikada nije niti vršio posjed Nekretnine, obzirom da je posjed Nekretnine od trenutka izgradnje stambene zgrade vršen isključivo od strane predstavnika stanara i NG, a nakon njene smrti od strane Tuženika. Također, Tuženik ističe kako se predmetna Nekretnina i danas nalazi u Roh Bau stanju izvedenosti, iz čega jasno proizlazi kako Tužitelj nije nikada vršio posjed Nekretnine, budući da je prostor neadekvatan za obavljanje bilo kakve djelatnosti, a isti nije nikada upotrebljavan od strane Tužitelja za skladištenje. Štoviše, navedeno je čak utvrđeno i ugovorom o zakupu koji je Tuženik sklopio sa zakupnikom pravnom osobom 2018. godine, a koji ugovor će Tuženik dostaviti u spis predmeta. O navedenim činjenicama je upoznat g. MG koji je od trenutka izgradnje stambene zgrade pa sve do danas predstavnik stanara te je upoznat ne samo sa stanjem Nekretnine već i činjenicom vršenja posjeda na Nekretnini od trenutka izgradnje pa sve do danas. Stoga, neistinit je navod kako je Tužitelj vršio nesmetani posjed na Nekretnini od 1997. godine (i to baš 20 godina do trenutka sklapanja Ugovora o darovanju između NG i Tuženika), a čak i da je navedeno istina, predmetno je u cijelosti bez učinka na eventualno stjecanje prava vlasništva Nekretnine, jer je za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću potrebno vršiti posjed nekretnine nesmetano i neprekinuto 20 godina u trenutku podnošenja tužbe, stoga je svako pozivanje Tužitelja na prijašnji posjed (osim neistinito), u cijelosti neosnovano. Osim svega navedenog, Tuženik ujedno ističe kako je sa NG sklopio Ugovor o darovanju nekretnine dana 31. ožujka 2018. godine te da u tom trenutku nije postojao niti jedan upis u zemljišnoj knjizi koji bi dao naslutiti Tuženiku da postoje određena prava Tužitelja naspram Nekretnine ili da postoje bilo kakvi odnosi koji bi ograničavali prava NG ili ju sprječavali u raspolaganju Nekretninom. Stoga, Tuženik ističe kako je u trenutku stjecanja Nekretnine postupao sa potpunim povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige te da se stoga u odnosu na njegovo stjecanje Nekretnine ima primjenjivati zaštita povjerenja u zemljišne knjige propisana člankom 122., 123. i 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom svega naprijed navedenog, a obzirom na očitu činjeničnu i pravnu neosnovanost tužbenih navoda Tužitelja, Tuženik predlaže Naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev Tužitelja u cijelosti te da Tužitelju naloži da Tuženiku nadoknadi troškove vođenja ovog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku ugovora o zajedničkom ulaganju izgradnje objekta [adresa], uvid u priklopljeni spis ovog suda P-4406/05, uvid u priklopljeni spis P-2696/2017, iskaz svjedoka ŽG, iskaz svjedoka MG, iskaz svjedoka zz tužitelja HG, iskaz tuženika, zapisnici s ročišta te priležeći podnesci.
4. Nesporno je među strankama da je tuženik temeljem ugovora o darovanju zaključenom sa NG dana 31. ožujka 2018. stekao nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je opisana kao:- 1057/10000 suvlasnička dijela zk.č.br.4798, u naravi stambeno poslovna zgrada [adresa] (180 m2) i dvorište (668 m2) površine 848 m2, a koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa pravom vlasništva posebnog dijela nekretnine upisanog u [broj poduloška], te u naravi predstavlja poslovni prostor PP-1 u prizemlju zgrade sa skladišnim prostorom u podrumu zgrade, ukupne korisne površine 84,92 m2, a koji se sastoji od lokala i wc-a u prizemlju zgrade, korisne površine 30,48 m2, i skladišta u podrumu zgrade, korisne površine 54,44 m2, neodvojivo povezan sa vlasništvom vanjskog parkirnog mjesta oznake PM-13, korisne površine 3,03 m3, u elaboratu etažiranja označeno crvenom bojom. Nesporno je među strankama da je tužitelj dana 5.11.1996. zaključio ugovor o zajedničkom ulaganju izgradnje objekta [adresa] sa Arena Benz d.o.o. iz Križevaca, Markovićeva 11 i NG iz [adresa] zastupanu po punomoćniku Kezele d.o.o., Zagreb, Kneza Višeslava 3 kojeg zastupa direktor GG. Sporno je da li je tužitelj bio u posjedu navedene nekretnine, sporno je da li je tužitelj dosjelošću stekao osnov prava upisa navedene nekretnine.
5. Iz iskaza svjedoka ŽG proizlazi da je u to vrijeme kod tužitelja bio tajnik uprave i zna da je Kezele d.o.o. isplatio pokojnu NG za zemljište, ne može se točno sjetiti iznosa ali zna da je NG tu zemlju prodala firmi Kezele d.o.o., a koji je bio jedan od ortaka u tom ugovoru. Ortaci su u tom ugovoru bili Kezele d.o.o., Radnik d.d. i u početku je bila Arena Benz d.o.o. Pokojna NG nije bila ortak nego se morala spomenuti u navedenom ugovoru o zajedničkom ulaganju jer se u to vrijeme nije moglo prenijeti vlasništvo neizgrađenog građevinskog zemljišta. Misli da je tužitelj negdje 1998. ili 1999. ušao u posjed dva poslovna prostora u prizemlju pp1 i pp2. Tužitelj ej poslovni prostor pp2 kasnije prodao tvrtki Acustic d.o.o. Prostor pp1 nije prodan. Poslovni prostor pp1 tužitelj je više puta oglašavao da prodaje ali je bio problem s tim prostorom jer je bio dio u prizemlju, a dio u podrumu i dosta je bila visoka cijena za ukupnu površinu stoga su kupci pretežito odustajali. Navedeni prostor su pokazivali kupcima od 2000. pa do 2020. Svjedok je iskazao da tužitelj posjeduje ključeve od tog prostora. U tom prostoru nije uključena struja ni voda ali misli da tužitelj plaća pričuvu. Svjedok navodi da nije bio nikakav raskid ugovora između tužitelja i Kezele d.o.o. U to vrijeme je MG bio predstavnik stanara i htio je da se etažira zgrada. Tužitelj nije htio pristati da se etažira zgrada dok se ne srede vlasnički odnosi za 4 stana jer je smatrao da je tužitelj vlasnik tih stanova, a vodila su se i 4 sudska postupka radi tih stanova. Svjedok je zadnji put razgovarao sa MG prije 2 godine, a radi etažiranja zgrade, a 10 dana prije podnašanja ove tužbe tužitelj je saznao da se tuženik upisao u zemljišnu knjigu na taj poslovni prostor. Zaposlenici tužitelja nikada nisu komunicirali sa NG jer ona nije ni imala nikakve veze sa tim ugovorom o zajedničkom ulaganju. Vlasnik firme Kezele d.o.. PG nije stvarao probleme oko toga da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora jedino je bio problem da li je tužitelj vlasnik 4 stana u toj zgradi. Tužitelj je tu zgradu doveo do visokog Roh Bau i sa tvrtkom Kezele d.o.o. je tad došlo do spora oko podjele pripadajućih dijelova stanova u potkrovlju. Navodi da ne zna da li je netko još koristio te poslovne prostore odnosno bio u posjedu. Zadnji put je vodio Buden Tomislava 2020. u pregled, a radi kupnje navedenog prostora.
6. Iz iskaza svjedoka MG proizlazi da tužitelj nikada nije bio u posjedu ni jedne nekretnine u zgradi [adresa]. Tužitelj je gradio navedeni objekt 1997. i nije izgradio objekt do kraja, nije postavio krov niti uredio unutarnje dijelove zgrade i stanova jer su napustili gradilište. Svjedok je bio u kontaktu sa tužiteljem i tražio je da daju ključeve od poslovnog prostora da bi se mogao izvršiti uvid u glavni plinski ventil i dimnjak. Tužitelj je rekao da nema ključeve te se morala zvati policija da bi se otvorio navedeni prostor. Svjedok navodi da je u toj zgradi predstavnik stanara od početka. NG nije ulazila u taj poslovni prostor. Računi za vodu dolazili su za NG, a račune je plaćala zgrada. Taj poslovni prostor nema priključenu ni vodu ni struju i nalazi se u Roh Bau sistemu. Navodi da nikada nije vidio da netko od predstavnika tužitelja ulazi u taj sporni prostor. Zadnji put je bio u kontaktu sa ŽG negdje prije 10-ak godina i razgovarali su o etažiranju zgrade i uporabnoj dozvoli, a iz razloga jer su oni gradili tu zgradu i po njemu su trebali napraviti i dovršiti zgradu da bi se mogla etažirati zgrada te upisati vlasništvo, a što su stanari sami učinili i upisali su se u zemljišnu knjigu. Tužitelj je bio pozvan za etažiranje i nisu se javili.
7. Iz iskaza svjedoka zz tužitelja HG proizlazi da je radio kod tužitelja od 2006. Kada je zaključen ugovor nije radio kod tužitelja ali zna iz evidencije da je ugovor bio zaključen 1996. i to sam Kezele d.o.o., Luketić Helenom i sa Arena Benz d.o.o. Dogovor je bio da se zajednički ulaže, u odnosu na društvo Kezele d.o.o. njihov zadatak je bio tehnička dokumentacija i zemljište, a tužitelj je trebao izgraditi zgradu koja se sastojala od 8 stanova i 2 poslovna prostora. Bio je sudski spor na Trgovačkom sudu između tužitelja i društva Kezele d.o.o., što se tiče dodatnih stanova u potkrovlju i nakon te odluke tužitelj je ušao u posjed 2 poslovna prostora, ne može se točno sjetiti kada je tužitelj ušao u poslovne prostore. Manji poslovni prostor je prodan tvrtci Acustic, a u većem prostoru je u posjedu bio tužitelj i sad se nalaze u tom prostoru. Tužitelj nikada nije bio upisan u zemljišnu knjigu što se tiče navedenog prostora ali mu nitko nije osporavao posjed. Taj prostor je bio zatvoren, tužitelj posjeduje ključeve. Zadnji put zaposlenik tužitelja je bio u tom prostoru prije 2 ili 3 godine kada su prostor pokazivali potencijalnom kupcu SG. Svjedok nije bio u tom prostoru pa ne može govoriti što je tada bilo u tom prostoru. Navedeni prostor je bio preko 20 godina u Roh Bau sistemu zbog toga se nije uređivao jer se prostor trebao prodati. Ne zna tko sada plaća pričuvu i račune za taj prostor.
8. Iz iskaza tuženika proizlazi da je prvi put za tužitelja čuo kad je bio tužen i nije nikada vidio da su bili u posjedu navedenog poslovnog prostora. Navodi da je vlasnik tih poslovnih prostora bila njegova baka NG i darovala mu je 2018. ta dva navedena prostora, tada je i ušao u posjed navedenih prostora i kasnije u međuvremenu se upisao u zemljišnu knjigu i vlasnik je tih prostora. 2018. je iznajmio oba poslovna prostora firmi Polimerni svijet i oni su bili u prostoriji i navodi da oni i dalje imaju stvari u jednoj prostoriji, a drugu prostoriju je prodao 2021. u 11. mj. Agenciji, tj. firmi Remex. Navodi da je od pokojne bake dobio ključeve od oba dva prostora, jedan se sad nalazi kod njegovog brata, a drugi ključevi su kod Polimerni svijet. Navodi da je nakon 2018. plaćao pričuvu, a sada plaća pričuvu za jedan prostor koji nije prodao. Navodi da živi u [adresa] od 1988. godine, do rođenja djeteta je u Zagreb dolazio svaki mjesec, a nakon rođenja djeteta svaka 3-4 mj. Za navedene prostore je saznao od bake 2005. -2008. ne može se točno sjetiti točne godine. Navodi da je baka od 2005. do 2008. bila u dobrom stanju, a 2018. je bila u domu, razumjela je što govori ali se je znala gubiti, njeno psihičko stanje se pogoršalo, ne može se točno sjetiti, baka je otišla u dom 2016. ili 2017. i dosta se u to vrijeme gubila bila je dosta lošeg psihičkog stanja. Navodi 2014. ili 2015. zna da ga je predstavnik zgrade, tj. stanara Vlade pitao o legalizaciji i što je s njegovom bakom NG, koja je bila pretežito u Austriji i od nje je dobio punomoć da bi se mogla legalizirati navedena zgrada i prostori. Navodi što se tiče dokumentacije da je potpisivao sve ono što mu je dao predstavnik stanara. Navodi da je točno da je bila tužba protiv bake 2017., baku je zastupalo OD Mamić i navodi da je potpisao punomoć tom odvjetničkom društvu jer je bio opunomoćen od bake. Navodi da je za firmu Kezele d.o.o. čuo kad je došla tužba i tada se raspitao o toj firmi kod OD Mamić, koliko se sjeća zna da su mu iz OD rekli da je bilo nekog dogovora između te firme i ovdje tužitelja ali ne zna točno kakvih dogovora je bilo.
9. Iskazom svjedoka MG koji je jasno i nedvojbeno iskazao da tužitelj nikada nije bio u posjedu ni jedne nekretnine na adresi [adresa] sud je utvrdio da tužitelj nije bio u posjedu navedene nekretnine. Iskaze svjedoka ŽG kao i iskaz zz tužitelja CG sud nije uzeo kao istinit iz dva razloga: ŽG je zaposlenik tužitelja pa je logično da iz možebitnog straha za zaposlenje sasvim sigurno je iskazivao na način kako jest, što je odvojena kategorija od istinitosti iskaza; a što se tiče iskaza zz tužitelja CG, niti njegov iskaz sud ne prihvaća jer je kao zakonski zastupnik tužitelja zainteresiran za ishod postupka.
10. Prema odredbi čl. 299 ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave sud neće uzeti u obzir.
11. Tužitelj je podneskom od 8.1.2024. nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio preslike zapisnika (list 244-248 spisa) kao i odgovor na tužbu (list 250 spisa). Navedene dokaze tužitelj je mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a što nije učinio stoga ih sud nije uzeo u obzir.
12. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda P-4406/2005 razvidno je da je svjedok GG iskazao da su ovdje tužitelju dodijelili dva poslovna prostora na ime vrijednosti izvedenih radova i da je navedene poslovne prostore u navedenoj zgradi uveo u posjed. Sud u ovom postupku nije koristio kao dokaz iskaz navedenog svjedoka jer se stranke nisu usuglasile da se iskaz navedenog svjedoka može upotrijebiti kao dokaz u ovom predmetu. Sud jedino kao dokaz u ovom predmetu može koristiti pravomoćnu izreku, a kojom je utvrđeno da je ovdje tužitelj u navedenom predmetu odbijen s tužbenim zahtjevom, koji glasi "utvrđuje se da je tuženik Radnik d.d. suvlasnik u 66/100 dijela stambeno poslovnog objekta u [adresa] sagrađenog na građevinskoj parceli upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena NG dužna priznati, te izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva tužitelja u navedenom omjeru u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]".
13. Ugovor o zajedničkom ulaganju izgradnje objekta [adresa] je po svom sadržaju ugovor o ortakluku, a prema odredbi čl. 647a Zakona o obveznim odnosima jer u vrijeme njegova sklapanja stvarna ugovorna strana i suinvestitor iz ugovora su ovdje tužitelj i tvrtka Kezele d.o.o., a ne NG.
14. Ne stoji prigovor tužitelja da je ugovor o darovanju ništetan budući da nije sklopljenu formi javnobilježničkog akta. Prema odredbi čl. 482 ZOO-a st. 1 ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, st. 2 Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave. sud zaključuje da ugovor o darovanju nekretnine se mora sklopiti u pisanom obliku. Za pravnu valjanost tog ugovora dovoljno je da je on sastavljen u pisanom obliku i da su ga potpisale obje strane i darovatelj i obdarenik (čl. 292 ZOO- a). Ovjera potpisa pred nadležnim tijelom pravno je odlučna za zemljišno knjižnu provedbu ugovora stoga navedeni darovni ugovor nije ništetan jer je sastavljen u pisanom obliku, a i tuženik je stupio u posjed, a što je i nesporno da je u posjedu od 2018. godine.
15. U ovom postupka teret dokazivanja je na strani tužitelja, a prema odredbi čl. 221a ZPP-a. Cijeneći provedene dokaze tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu navedene nekretnine od 1997. godine stoga u ovom slučaju se ne primjenjuje čl. 159 Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima, stoga je valjalo odbiti tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom kao nedokazanim.
16. Sud je dosudio tuženiku parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a iznos od 5.000,00 eur, a koji se sastoji od: odgovor na tužbu 250 bodova, ročište 5.7.2022. 250 bodova, ročište 17.1.2023. 250 bodova, ročište 12.5.2023. 250 bodova, ročište 10.11.2023. 250 bodova, ročište 16.1.2025. 250 bodova, ročište 12.3.2025. 250 bodova, podnesak 18.12.2023. 250 bodova, a što ukupno iznosi 4.000,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 1.000,00 eur.
U Zagrebu, 25. travnja 2025. godine
Sudac:
Saša Bušić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
