REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P-643/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Petar Car, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika BZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Andreji Krstinić, odvjetnici iz Raba, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka te 25. travnja 2025., kao dana objave

p r e s u d i o  j e

I Opoziva se Ugovor o darovanju zaključen 26.9.2006. u Rabu sastavljen u obliku javno bilježničke isprave i ovjeren po posl.br. OU-174/2006 od 26.9.2006. kod javnog bilježnika Ermine Radić između tužitelja ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao darovatelja i tuženika BZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao obdarenika, a kojim je tuženiku darovana nekretnina opisana kao kč. br. [katastarska čestica] dvorište 382 m2, šuma 13517 m2, zgrada(opće) 36m2, garaža 88 m2, kuća, [adresa], 261 m2 sveukupne površine 14284 m2 sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono bilo prije uknjižbe nekretnine u vlasništvo tuženika na temelju Ugovora o darovanju zaključenog 26.9.2006. tako da se briše uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika uz istovremeni upis 2/3 suvlasničkog dijela nekretnine opisane kao kč. [katastarska čestica], dvorište 382m2, šuma 13517 m2, zgrada (opće) 36m2, garaža 88 m2, kuća, [adresa], 261 m2 sveukupne površine 14284 m2 sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tuženika u vlasništvo i na ime tužitelja.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.139,54 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. rujna 2020. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi kako je tužitelj temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog **.**.2004. s ZZ i RZ, a sastavljenog u obliku javno bilježničke isprave po j.b. Ermini Radić stekao pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 14284 m2 k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi kako je tužitelj Ugovorom o darovanju sklopljenim 26.9.2006. s tuženikom ČZ iz [adresa] darovao nekretninu tuženiku koja sada ima opis u zemljišnim knjigama k. č. [katastarska čestica] kuća sa 231 m2, dvorište sa 500 m2, šuma sa 13553 m2 sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ugovor o darovanju da je sastavljen u obliku javnobilježničke isprave i ovjeren po posl. br. OU-174/2006 od 26.9.2006. kod j.b. Ermine Radić. Nadalje ističe kako je u zemljišnoknjižnom postupku posl. br. Z-28371/18 promijenjena izgrađenost predmetne nekretnine temeljem prijavnog lista UP/i-932-07/2018-02/107, Urbroj: 541-17-04-01/1-18-5 od 29.5.2018. i rješenja o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/13-12/46 od 29.11.2013., pa je na dan podnošenja tužbe nekretnina opisana kao: k. č. br. [katastarska čestica], dvorište 382 m2, šuma 13517 m2, zgrada (opće) sa 36 m2, garaža sa 88 m2, kuća, [adresa] sa 261 m2, sveukupne površine 14284 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj dalje ističe kako ga je tuženik izbacio iz kuće te kako je na njega fizički nasrnuo te ga učestalo vrijeđa. Nekoliko puta da je na njega nasrnuo, kao i na njegovu suprugu te na malodobnu djecu. Nadalje da vrijeđa i malodobnu djecu na način da o njima ružno priča o tužitelju i govori da su oni loši kao tužitelj jer su njegovi. Stoga da su ispunjene sve pretpostavke propisane čl. 494. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, kasnije izmijenjen 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) za opoziv darovanja.

2. Tužitelj je uz tužbu kao dokaze priložio: ugovor o darovanju sklopljen između stranaka 26.9.2006. pred j. b. Erminom Radić iz [adresa] pod posl. br. OU-174/06 (listovi 3-6 do 3-9 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između E i RZ kao primatelja uzdržavanja i BZ i EZ RZ kao davatelja uzdržavanja sklopljen 26.3.2004. pod posl. br. OU-100/2004 pred j.b. Erminom Radić iz B (listovi 10 do 16 spisa).

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći kako je točno da je tuženik temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljenim 26.ožujka 2004. stekao pravo vlasništva među ostalim i na k. č. [katastarska čestica] kuća sa 231 m2, dvorište sa 500 m2, šuma sa 13553 m2, k. o. [katastarska općina]. Predmetnim Ugovorom, davatelji uzdržavanja sada pok. ZZ i pok. RZ, a djed i baka tužitelja da su cjelokupnu svoju imovinu dali u vlasništvo tužitelju, a kao davatelju uzdržavanja, dok su tuženom, također kao davatelju uzdržavanja dali samo k. č. [katastarska čestica] zgrada i dvorište sa 196 m2, k. o. [katastarska općina]. Razlog takve odluke ugovornih stranaka, bio je stav i mišljenje upravo tuženog, koji je smatrao da s obzirom na njegovu namjeru da sva ta imovina ionako ima u budućnosti pripasti njegovom sinu, ovdje tužitelju, da se već tada prenese na njegovog sina, odnosno tužitelja. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, otac i sin, odnosno tuženi i tužitelj, već su zajedno radili u ribarskom obrtu, živjeli u zajedničkom domaćinstvu, pa je i ta okolnost utjecala na takav stav tuženog prilikom zaključenja ugovora. Svakodnevnu brigu o primateljima uzdržavanja, uglavnom je izvršavala majka tužitelja, a supruga tuženog, FZ. Primateljica uzdržavanja RZ da je preminula 2008., a primatelj uzdržavanja ZZ da je preminuo 2009. Vrlo brzo nakon zaključenja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, primatelj uzdržavanja ZZ, a djed tužitelja i otac tuženog, koji je već tada bio teško bolestan, da je izrazio želju da se kuća, odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vrati tuženiku, odnosno prepiše na njegovo ime. Poštujući takvu želju pok. UZ, zaključen je Ugovor o darovanju dana 26.rujna 2006. kao javnobilježnička isprava po JB Radić Ermini, pod posl.br. OU- 174/06, između tužitelja kao darovatelja i tuženog kao daroprimatelja, a kojim Ugovorom je tuženik stekao vlasništvo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da je u korist primatelja uzdržavanja iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanja, ostala upisana osobna služnost stanovanja na 1/6 dijela te nekretnine, a što je u naravi predstavljao stan na drugom katu kuće gledano od glavnog ulaza u kuću desno. Smisao tog Ugovora o darovanju zapravo je bila promjena dijela Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, u dijelu što ima pripasti u vlasništvo od nekretnina temeljem tog ugovora davateljima uzdržavanja, no očito je zaključenje predmetnog Ugovora o darovanju, bio jednostavniji i jeftiniji način da se tuženiku da u vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je bila želja primatelja uzdržavanja ZZ, a s čime su bili suglasni i davatelji uzdržavanja, ovdje tužitelj i tuženi. Tužitelj je čitavo vrijeme od zaključenja predmetnih Ugovora živio u zajedničkom domaćinstvu s tuženim i majkom ČZ, a koji su živjeli i žive u stanu koji se nalazi na drugom katu kuće gledano od glavnog ulaza u kuću desno, a koja kuća je upisana u zemljišne knjige kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da je nakon smrti bake i djeda, a primatelja uzdržavanja, uredio njihov stan i stanovao u tom stanu, a koji i danas koristi, mada to pravo stanovanja nije bilo osnovano sada spornim Ugovorom o darovanju. Nadalje navodi kako je tužitelj početkom 2009. zaključio brak s MZ, no taj brak da je trajao samo dva mjeseca, i brak je razveden već 01.06.2009. Nakon toga da je bio u izvanbračnoj zajednici s LZ iz [adresa], iz koje ima mldb. kćer SZ, rođenu **.**.2011., no ta veza da nije potrajala, pa je 2015. zasnovao vanbračnu zajednicu s OZ, s kojom ima kćer mld. JZ, rođenu **.**.2016. Vanbračna partnerica tužitelja OZ i tužitelj, da su započeli živjeti zajedno 2015., i to u stanu koji se nalazi u kući, a upisanoj kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na drugom kuće gledano od glavnog ulaza u kuću lijevo, i tu su živjeli sve do mjeseca kolovoza 2019., kada su se odselili u kuću kod roditelja OZ. Napominje da tuženi i dalje koristi taj stan, garažu, dvorište, i to gotovo svakodnevno, a u čemu ga nitko ne sprječava. Točno je da su se odnosi između stranaka pogoršali tijekom zadnjih godina, a po mišljenju tuženika tome je i doprinijela okolnost da se tuženik razbolio (menierova bolest), zbog čega više nije mogao svakodnevno raditi zajedno s sinom, tužiteljem kao ribar, da bi 2018. potpuno prestao raditi. Tvrdnje tužitelja da bi ga tuženik izbacio iz kuće, da je fizički nasrnuo na njega, da ga učestalo vrijeđa, potpuno su neistinite, već naprotiv upravo je ponašanje tužitelja takvo da napada svoga oca, a i majku. Isto tako tvrdnje o nekakvom nasrtaju i vrijeđanju tuženika prema tužiteljevoj supruzi i djeci tužitelja potpuno su netočne, uz napomenu da su se tuženik i njegova supruga brinuli o mldb. djeci tužitelja, pa nema govora da bi tuženik na bilo koga nasrtao i vrijeđao. Radi navedenog da je tuženik iskazao tužitelju, da s obzirom na takve odnose među strankama bi bilo dobro da ne žive u istoj kući, ukoliko se ti odnosi ne poprave, odnosno ponašanje tuženika prema roditeljima ne postane primjereno. Stoga da se tuženik svojim ponašanjem nije „teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema svom sinu i njegovoj obitelji, svojim grubijanskim i nezahvalnim ponašanjem“, te da se nisu ostvarile pretpostavke propisane čl. 494 Zakona o obveznim odnosima, za opoziv darovanja.

4. Tuženik je kao dokaz u spis priložio: liječničku potvrdu od 21.11.2017. (list 23 spisa), otpusno pismo KBC-a od 23.02.2015. (list 24 spisa), fotografije (listovi 146-156 spisa), potvrdu MUP, PU PGŽ, PP Rab od 30. studenog 2023. (list 157 spisa).

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvida u naprijed navedenu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, uvid u ovosudne predmete Z-979/04, Z- 1527/06 i Z-28371/18, saslušanje svjedoka NZ, FZ, TZ, IZ, ŠZ, PZ, DZ, OZ, GZ, CZ, ĐZ i HZ, te dokaz saslušanja stranaka.

6. Sud je odustao od provođenja dokaza uviđaja na licu mjesta uz građevinsko vještačenje, ocjenjujući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a sve sukladno načelu ekonomičnosti propisanog čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

7. Prema uputi iz drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Zk-46/2022-2 od 3. svibnja 2023. u ponovljenom postupku potrebno je ocijeniti postojanje razloga za opoziv, kao i težinu posljedica na odnose između stranaka, okolnosti počinjenja te ocijeniti je li to ponašanje u stupnju nezahvalnosti koje opravdava opoziv ugovora o darovanju, a s tim u vezi i je li došlo do prekluzije.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama nije sporno da su 26.3.2004. tužitelj i tuženik kao davatelji uzdržavanja sklopili s ZZ i RZ ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju (listovi 10 do 16 spisa) na temelju kojeg se tužitelj uknjižio kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predmetu ovog suda Z-979/04. Iako je tuženik isticao da je obveze iz tog ugovora u cijelosti izvršavala tuženikova supruga, valjanost tog ugovora ili postojanje razloga za raskid u odnosu na tužitelja nisu predmetom ovog spora.

10. Nije sporno niti da su 26.9.2006. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o darovanju (listovi 3-6 do 3-9 spisa) kojim je tužitelj darovao tuženiku nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se uknjižio kao vlasnik u postupku ovog suda Z-1527/06.

11. Prema odredbi čl. 494. st. 1. ZOO darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, koja (st. 2.) gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

12. Na okolnost postojanja razloga za opoziv sud je proveo dokaze saslušanja svjedoka. Iz iskaza svjedoka NZ sud je utvrdio kako je tuženik psovao tužitelja te ga je tjerao iz kuće govoreći da ima dvoje djece sa dvije žene i da nema što tu tražiti i neka ode od kuće. Svjedokinja ŠZ iskazala je kako je svjedočila u zadnja tri navrata da su tuženik i njegova supruga verbalno napadali OZ, nevjenčanu suprugu tužitelja riječima da ništa ne radi, da ne valja, EZ su govorili da ima dvoje djece s dvije žene i da koga vodi u kuću, a tuženik je tužitelju i pogrdno govorio; da mu je žena smeće, da je on smeće, da je niš koristi, da su mu djeca kopilad, da je nesposoban, a bilo je i psovki. U jednom navratu da je tuženik i fizički gurnuo tužitelja. Iz pričanja ima saznanja da je tuženik njima naredio da se gube van iz kuće te su se odselili krajem ljeta. Svjedok DZ svjedočio je o događaju kojem je bio pristupan kada je tuženik došao kod OZ, nevjenčane supruge tužitelja i rekao joj da će baciti i klimu i OZ i sve kroz balkon.

13. Svjedok PZ, je iskazivao o lošem ponašanju tužitelja prema tuženiku, s tim da je izjavio da je BZ ponovno rekao svom sinu da tako više ne može, da ako se ne promijeni bezobrazno ponašanje njega i njegove supruge prema njima i svađe da imaju rok od 14 dana da se isele iz kuće te su se oni nakon tri tjedna iselili.

14. Iskaz svjedokinje FZ, supruge tuženika i majke tužitelja, koja je iskazivala samo o lošem ponašanju tužitelja prema tuženiku, sud je cijenio pristranim, budući da živi u nekretnini koja je predmetom darovanja i nije u dobrim odnosima s tužiteljem. Isto tako i iskaz svjedokinje GZ je sud cijenio pristranim, jer je oca opisivala kao osobu koja je pričala namiran način, iako to ne proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka, pa i iskaza njene majke KZ koja je izjavila „“što se tiče vike, vičemo svi mi“. Također, iskaz svjedokinje OZ, izvanbračne partnerice tužitelja, sud je cijenio pristranim, s tim da njen iskaz u dijelu u kojem spominje da je tuženik djecu tužitelja nazivao kopilad, a tužitelja niš koristi je suglasan iskazu ŠZ. O događaju kada je izvanbračana supruga OZ tužitelja išla po stvari iz stana u društvu tužiteljeve starije kćeri SZ, svjedočila je OZ i tužitelj. Također, suglasan je njihov iskaz o tuženikovom razbijanju staklenog stola u prisustvu cijele obitelji i njihove maloljetne kćeri JZ. Izjavu tuženika kako je samo spustio ruku na stol i puklo je staklo gdje je bio nagib, sud cijeni neživotnom i neuvjerljivom. Svjedok AZ svjedočio je više puta tuženikovom tjeranju tužitelja sa dvorišta. Jednom da je bilo jako ružno, a on je bio sa svojim malim djetetom, kada je tuženik govorio tužitelju da ga ne želi više nikada tu vidjeti, unosio mu se u lice i stiskao ruke prema njemu. I on je posvjedočio da je tuženik govorio tužitelju da je niš koristii da ništa ne radi te da je njegovu izvanbračnu partnerici OZ vrijeđao ispred djece da ništa ne radi i da je za ništa.

15. TZ, svjedočila je o narušenim odnosima stranaka, kao i svjedok ĐZ. Svjedok IZ nije imao saznanja o konfliktima među strankama, dok je svjedok CZ izjavio da nije svjedočio nikakvom sukobu stranaka.

16. Slijedom navedenog, sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio kako je nedvojbeno tuženik u dužem vremenskom razdoblju vrijeđao tužitelja te ga omalovažavao ispred prijatelja, obitelji i njegove djece riječima da je niš koristi i da ništa ne radi. Također vrijeđao je i njegovu izvanbračnu partnericu i njegovu djecu riječima da je kopilad. Nasilno se ponašao u obitelji pred maloljetnim djetetom razbivši stakleni stol. U konačnici, zahtijevao je tužiteljevo iseljenje iz nekretnine koja je bila predmetom ugovora o darovanju (izuzev što je tužitelj nastavio koristiti garažu), o čemu je posvjedočilo više svjedoka, iako se tužitelj dogovorno uselio u stan gdje su živjeli pok. djed i baka i koji je uredio za stanovanje.

17. Iz analiziranih iskaza svjedoka proizlazi da je ponašanje tuženika i njegove supruge kojim su ga okrivljivali za izbor partnerica koje nisu smatrali prikladnima te dobivanje dvoje djece sa dvije različite žene uz niz primjedbi na njihovo ponašanje bio uzrok teškom poremećaju odnosa među strankama. S druge stranke sud nije utvrdio postojanje razloga radi kojih bi tužitelj nešto zamjerao roditeljima i započinjao svađe, pa prema slobodnoj ocjeni ovog suda utemeljenoj na provedbi svih dokaza, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije bio prvenstveno odgovoran za poremećene odnose, već je reagirao na ponašanje i zamjeranje roditelja.

18. Stoga, prema ocjeni ovog suda, utvrđeno ponašanje tuženika prema tužitelju ima obilježja kaznenog djela uvrede, a nije nužno za opoziv darovanja da je do kaznenog progona prema tuženiku i došlo (tako i VSRH Rev-80/08). Prema ocjeni ovog suda dugotrajnost i upornost u vrijeđanju pred drugim osobama i obitelji, čak djecom, koje je rezultiralo verbalnim izbacivanjem tužitelja iz stana koji je s obitelji koristio svojom težinom opravdava opoziv darovanja, pa su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke da se ugovor o darovanju zaključen između stranaka opozove zbog grube nezahvalnosti tuženika.

19. Nadalje, sukladno stajalištu izraženom u rješenju Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Zk-46/2022 okolnost da je tužitelj iselio ne govori samo po sebi o saznanju za razlog opoziva. Da u konkretnom slučaju nije došlo do zastare podnošenja ove tužbe, primjenom odredbe iz čl. 497. ZOO-a proizlazi iz utvrđenih činjenica da je tuženik trajno, kroz više godina, vrijeđao tužitelja i da je upravo zbog toga takvo vrijeđanje poprimilo onaj oblik grube nezahvalnosti nakon izbacivanja i nastavka održavanja loših odnosa kada bi tužitelj dolazio na predmetnu nekretninu, što dokazuje i potvrda MUP-a, PP Rab od 30. studenog 2023. (list 157 spisa), koju je dostavio tuženik.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi i odredbe iz čl. 325. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak tereti tuženika koji je u cijelosti izgubio ovaj spor prema naznačenom VPS-u od 500.000,01 kn, sada 66.361,40 EUR. Tuženiku je u trošak priznato: sastav tužbe po odvjetniku (tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarife)- 663,61 EUR, zastupanje na ročištima po odvjetniku održanima 3.3.21., 1.7.21., 2.12.21., 12.1.21., 8.4.22., 21.3.22. i (tbr. 9. toč. 1. Tarife)- 6x 663,61 EUR, te za zastupanje na ročištu održanom 27.1.2022. (tbr. 9. toč. 5. Tarife)- 66,36 EUR, zastupanje na ročištu održanom 11.3.25. (tbr. 9. toč. 1. Tarife)- 1.000,00 EUR, što uvećano za iznos PDV-a od 25% ukupno iznosi 7.139,54 EUR. Budući da tužitelj nije uplatio sudske pristojbe, nije mu priznat taj trošak.

U Rabu, 25. travnja 2025.

Sudac

dr. sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.