REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-232/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d. d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10, protiv tuženika CROATIA osiguranje d. d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:. 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti odvjetnika Marka Anića, zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 676,89 EUR s zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.377,31 EUR s zateznim kamatama od 25. travnja 2025. dok isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR s zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 31. siječnja 2021. dogodila prometna nezgoda u mjestu na držanoj cesti D104-D102-Valbiska (trajektna luka) u općini Krk na otoku Krku, na način da je osiguranik tužitelja, FĐ, upravljajući vozilom marke VW Golf 3008, reg. oznake [registarska oznaka], naletio na divljač – lisicu, koja je istrčala na cestu. Tužitelj tvrdi da vozač nije povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, da se je kretao po propisima i unutar propisanog ograničenja brzine, a kako se je nalet na divljač dogodio na području lovišta kojim gospodari Lovačko društvo ''Orebica Krk'', Krk, Dr. Dinka Vitezića 1, osiguranik tuženika, to da je tuženik odgovoran za naknadu imovinske štete koja je nastala na vozilu FĐ od navedene divlje životinje koja se smatra opasnom stvari (čl. 1063., 1064., 1066. i 1067. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/). Kako je tužitelj bio kasko osiguratelj oštećenog vozila, to da je oštećeniku/osiguraniku isplatio naknadu iz osiguranja za otklanjanje nastale štete u iznosu od 5.100,00 kn/676,89 EUR dana 2. ožujka 2021., kada je stupio u pravnu poziciju oštećenika i stekao pravo regresa prema tuženiku (čl. 963. st. 1. ZOO- a). Budući da mu je tuženik odbio dobrovoljno isplatiti navedeni iznos, to od istoga u ovom postupku potražuje isplatu iznosa od 676,89 EUR s zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je na dan nastanka štetnog događaja bio osiguratelj od izvanugovorne odgovornosti Hrvatskog lovačkog saveza, a time i svih lovačkih društava koja su njegovi članovi. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/2018., 32/2019., 32/2020., 127/2024., dalje u tekstu: Zakon o lovstvu) da postoji odgovornost lovačkog društva za štete nastale naletom vozila na divljač samo ako je do štete došlo zbog provođenja lova, a tužitelj da niti tvrdi niti dokazuje da je u konkretnom slučaju do istrčavanja lisice na kolnik ceste došlo uslijed provođenja lova, slijedom čega da on ne može biti pasivno legitimiran u ovom postupku. Osim toga, da na mjestu štetnog događaja nije pronađena nikakva životinja niti njeni tragovi, stoga osporava da je u konkretnom slučaju uopće došlo do naleta vozila na divlju životinju. Predlaže veterinarskim vještačenjem eventualno izuzete dlake životinje s mjesta nezgode utvrditi o kakvoj se je životinji radilo. Osporava i visinu nastale štete na vozilu osiguranika tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, PU primorsko-goranske, PP Krk od 18. veljače 2021. (list 7. – 8. spisa), fotografije vozila (list 9. – 36. spisa), preslika vozačke dozvole FĐ (list 37. – 38. spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 39. – 40. spisa), skica mjesta prometne nezgode (list 41. – 42. spisa), polisa osiguranja izdana od strane tužitelja (list 43. – 44. spisa), tužiteljev interni pregled plaćene premije osiguranja (list 45. spisa), tužiteljevi Uvjeti za djelomično kasko osiguranje uz obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 46. – 47. spisa), tužiteljevi Uvjeti za obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (list 48. – 50. spisa), tužiteljev izvid štete (list 51. – 52. spisa), dopis tužitelja (list 53. spisa), potvrda o isplati osigurnine (list 54. spisa), ispis iz aplikacije e-Građani – podaci o lovoovlašteniku (list 55. – 58. spisa), karta lovišta (list 59. – 60. spisa), Odluka županijske skupštine Primorsko-goranske županije o ustanovljenju lovišta VIII/101-Krk /Službene novine Primorsko-goranske županije, 50/2006./ (list 61. – 65. spisa), Odluka Županijske skupštine Primorsko – goranske županije o produljenju ugovora o zakupu zajedničkih lovišta na području Primorsko- goranske županije od 14. prosinca 2016. (list 66. – 71. spisa), polica osiguranja izdana od strane tuženika (list 72. i 79. spisa), tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 73. – 78. spisa), tuženikovi Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 80. – 81. spisa), zapisnik o očevidu PU primorsko-goranske, PP Krk od 31. siječnja 2021. sa skicom i fotografijama mjesta prometne nezgode (list 150. – 155. spisa), saslušan je svjedok FĐ (list 143. – 144. spisa) i izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 161. – 173. spisa – pisani nalaz i mišljenje).

4. Predmet spora jest ostvarivanje prava regresa za isplatu naknade iz osiguranja radi otklanjanja imovinske štete nastale na kasko osiguranom vozilu naletom istog na divljač na kolniku ceste, od tuženika kao osiguratelj od izvanugovorne odgovornosti za štetu lovoovlaštenika na području na kojem je došlo do navodnog istrčavanja divljači.

5. Među strankama je nesporno da je tužitelj u vrijeme prometne nezgode, 31. siječnja 2021., bio kasko osiguratelj vozila kojim je upravljao FĐ i da je do prometne nezgode (navodnog naleta tog vozila na životinju) došlo na javnoj cesti na lovačkom području kojim gospodari, kao lovoovlaštenik, Lovačko društvo Orebica Krk, osiguranik tuženika.

6. Sporno je da li je prometna nezgoda uopće nastala naletom vozila na životinju, ako jest, da li je životinja bila divlja, da li za nastalu štetu odgovara osiguranik tuženika te visina nastale štete na vozilu.

7. Iz potvrde Policijske uprave primorsko – goranske, Policijske postaje Krk od 18. veljače 2021. proizlazi da se je 31. siječnja 2021. u 18,40 sati u općini Krk, na državnoj cesti D104-D102-Valbiska (trajektna luka), dogodila prometna nezgoda naletom vozila kojim je upravljao FĐ na divlju životinju – lisicu, kojom prilikom je vozilo oštećeno u predjelu prednjeg branika i ukrasne maske. Mjesto događaja je skicirano i fotografirano, vozač je podvrgnut alkotestiranju (nije utvrđena prisutnost alkohola), lisica nije pronađena, ali je na vozilu pronađena dlaka životinjskog podrijetla. Za taj dio ceste postavljen je prometni znak ''divljač na cesti''.

8. Isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu navedene policijske postaje od 31. siječnja 2021.

9. Predmetna policijska potvrda jest izdana temeljem odredba čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009., 110/2021., dalje u tekstu: ZUP) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj:

67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020.).

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. i 2. ZUP-a javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju i takve potvrde su javne isprave.

11. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

12. Međutim, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP-a).

13. Dakle, sve dok se ne dokaže protivno, predmetna policijska potvrda dokazuje da se je 31. siječnja 2021. u Općini Krk, na državnoj cesti D104-D102-Valbiska (trajektna luka), dogodila prometna nezgoda naletom vozila FĐ, osiguranog kod tužitelja, na životinju, da su tom prilikom oštećeni određeni dijelovi tog vozila, da je na tom mjestu postavljen prometni znak ''divljač na cesti'', da nije utvrđeno da bi vozač FĐ počinio bilo kakav prometni prekršaj te da su na njegovom vozilu pronađeni tragovi dlake životinjskog podrijetla.

14. Iz iskaza svjedoka FĐ proizlazi da mu je s desne strane na kolnik istrčala lisica, koju da nije mogao zaobići, jer je u tom trenutku iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo. Doduše, svjedok je naveo da je lisica od udarca uginula, iako policijski službenici nisu pronašli njeno tijelo. U svakom slučaju, naveo je da se je kretao brzinom od oko 50 do 60 km/h, da su od udarca na njegovom vozilu bili oštećeni prednji branik, rešetke i plastika iza branika, da su policajci izuzeli tragove dlake lisice s njegova vozila i da se je on pridržavao svih prometnih propisa.

15. Već iz iskaza navedenog svjedoka sud je utvrdio da je životinja koja je izletjela na cestu bila divlja, konkretno da se je radilo o lisici. Prije svega, već iz postavljenog prometnog znaka ''Divljač na cesti'' proizlazi da se radi o području na kojem je uobičajeno da divljač prelazi cestu. Osim toga, lisica je životinja koja uobičajeno obitava na tom području, njen izgled je opće poznat, a svakako je poznat osobi kao što je svjedok čije se prebivalište nalazi na tom području (prebivalište svjedoka je u [adresa], mjestu koje se nalazi uz državnu cestu D104, pored trajektne luke Valbiska) na kojem uobičajeno dolazi do pretrčavanja divljači. Dakle, sud vjeruje svjedoku da može i da jest prepoznao lisicu, slijedom čega je odbio izvođenje dokaza veterinarskim vještačenjem izuzete dlake, budući da je izvođenje tog dokaza nepotrebno (za raspoznavanje lisice nije potrebno posebno stručno znanje) i neekonomično s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku.

16. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

17. Nesporno je da u konkretnom slučaju do istrčavanja lisice na cestu nije došlo iz razloga što je osiguranik tuženika u to vrijeme provodio lov.

18. Međutim, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odgovornost lovoovlaštenika postoji i prema odredbama ZOO-a o odgovornosti vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari.

19. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije.

20. Budući da odredbama Zakona o lovstvu, kao posebnog zakona, nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan situacije provođenja lova, te se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOO-a.

21. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

22. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (vlasnik opasne stvari/osoba koja je dužna nadgledati opasnu stvar – se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete).

23. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovorio na postavljeno revizijsko pitanje na način da se ''na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ... već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači''.

24. Radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode (eventualne isključive odgovornosti ili doprinosa oštećenika nastaloj šteti) te visine štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja određeno je izvođenje dokaza prometnim vještačenjem.

25. Vještak Igor Jakoplić u nalazu i mišljenju navodi da iz utvrđenih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja (prikazanih na sačinjenim fotografijama – prednji branik, rešetke branika, držač parkirnih senzora i kondenzator klime) proizlazi da je naletna brzina vozila na životinju bila oko 50-60 km/h, a da se je tom brzinom vozilo kretalo i prije naleta, jer vozač nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje. Propisano ograničenje brzine na mjestu nezgode da je iznosilo 90 km/h, budući da se je radilo o cesti izvan naselja. Vozač da je mogao uočiti životinju 0,77 sekundi prije naleta, kada je od mjesta naleta bio udaljen za oko 11,8 metara. Na toj udaljenosti da bi vozač uspio izbjeći nalet na životinju forsiranim kočenjem da se je prije naleta kretao brzinom do 33 km/h (ili 38 km/h, ako bi uzeli da lisica ne bi prije naleta naglo promijenila smjer kretanja). Vještak nije imao primjedbi na opseg štete kojeg je utvrdio tužitelj u izvidu štete, uz napomenu da na vozilu nije nastala totalna šteta, već je popravak bio isplativ. Stoga da, uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Volkswagen vozila na dan popravka štete i cijene radnog sata od 25,00 EUR za ovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete Audatex koji prezentira podatke dobivene izravno od proizvođača, proizlazi da bi troškovi popravka vozila s PDV-om na dan izrade nalaza i mišljenja iznosili 1.155,16 EUR. Vještak nije imao primjedbi na obračunske elemente računa za popravak predmetnog vozila na kojem da se temelji tužbeni zahtjev.

26. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer su jasni, razumljivi, logični i objektivno provjerljivi te izraženi u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

28. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio da se je osiguranik tužitelja, FĐ, kretao brzinom u okviru propisanog ograničenja (ograničenje je bilo 90 km/h, a on se je kretao brzinom od 50-60 km/h), pri kojoj brzini nije mogao zaustaviti vozilo, dakle, izbjeći nalet na lisicu forsiranim kočenjem, a iz iskaza svjedoka FĐ proizlazi da nalet nije mogao biti izbjegnut niti obilaženjem lisice po lijevoj prometnoj traci, jer se je po istoj kretalo vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera.

29. Dakle, ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost osiguranika tužitelja za nalet na divlju životinju u konkretnom slučaju, u smislu odredbe čl. 80. st. 6. al. 1. Zakona o lovstvu.

30. Stoga je za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja isključivo odgovoran tuženik kao osiguratelj od odgovornosti za štetu nadležnog lovoovlaštenika, osobe koja je dužna brinuti se za i nadgledati divlje životinje (koje se smatraju opasnim stvarima) na svom lovnom području.

31. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja u iznosu od 5.100,00 kn/676,89 EUR (koji je odgovarao troškovima popravka nastalih oštećenja) dana 2. ožujka 2021. stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO-a), to ima pravo potraživati naplatu tog iznosa od tuženika, s zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

32. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, tuženik mu je dužan naknaditi troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

33. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 676,89 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 18. ožujka 2024. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 16. srpnja 2024. u iznosu od 93,75 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 23. rujna 2024. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 24. siječnja 2025. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 31. ožujka 2025. u iznosu od 93,75 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za plaćeni predujam za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 1.377,31 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

34. Ne pripada mu naknada za sastav podneska od 7. ožujka 2024. (traži dopuštenje za podnošenje očitovanja na odgovor na tužbu) i podneska od 12. studenog 2024. (dostava dokaza o plaćenom predujmu za prometno vještačenje), jer navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

35. Stoga je preko iznosa od 1.377,31 EUR do zahtijevanog iznosa od 1.658,56 EUr, za iznos od 281,25 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici