REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-272/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja AURA PROJEKTI d.o.o. Mušalež, Mušalež 77, OIB 80358809447, kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, protiv tuženika CROATIA CHARTERING d.o.o. Rijeka, Dolac 5, OIB 31105918337, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Beljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, Korzo 8, radi isplate iznosa od 4.147,59 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-443/2023-34 od 28. studenog 2024., 25. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-443/2023-34 od 28. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio: „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-24519/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1054/2022 od 10. veljače 2023., koji je donio javni bilježnik Vera Lovrović Lečić sa sjedištem u Rijeci, Fiorello la Guardia 25 kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 4.147,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. ožujka 2020. do isplate, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 273,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. veljače 2023. do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.337,93 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
U žalbi u bitnome ističe da tuženik nije angažirao tužitelja na izradi predmetnog financijskog elaborata niti je tuženik bio u ugovornom odnosu. Nesporno je da je tužitelja i tuženika povezala navedena banka.
Nije dokazano niti utvrđeno da je financijski elaborat izrađen prema nalogu i traženju tuženika, to stoga ugovorni odnos između tužitelja i tuženika nije postojao, niti je trebao postojati, niti nastati, jer nikad nije ni postojala suglasna volja ovdje parničnih stranaka za nastanak takvog ugovornog odnosa.
Banka je uputila tužitelja na tuženika temeljem čega se onda tužitelj i obratio tuženiku i stupio u kontakt s njime, te je tužitelj u konačnici svoj izrađeni elaborat i dostavio banci koja je takav elaborat i bila zatražila za potrebe izdavanja kredita. Tuženik je tužitelju za potrebe izrade financijskog elaborata zaista dostavljao potrebnu dokumentaciju koju je tužitelj tražio od njega, budući je tuženik kao vlasnik nekretnine raspolagao s takvom dokumentacijom, ali valja naglasiti da okolnost to što je tuženik raspolagao s takvom dokumentacijom ne znači da je isti sklopio ugovor o izradi financijskog elaborata, bilo u formi ugovora, narudžbenice, ponude i prihvata ponude.
Sud ovakve činjenice i ovakve navode tuženika posve zanemaruje niti ih cijeni pri donošenju odluke.
Nevezano za to što je utvrđeno da je tuženik utuženi račun iskazao u svojim poslovnim knjigama i iskoristio pravo na odbitak pretporeza, takvo što nije znak priznanja tražbine, niti postojanja ugovornog odnosa, već greške i ne znanje knjigovodstva tuženika koji su račun zaprimili.
3. Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
7. Uvodno se ukazuje da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojem se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona.
8. Predmetnu odluku nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi, iako izričito ne navodi i taj žalbeni razlog.
9. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži plaćanje naknade za obavljenu uslugu izrade financijskog elaborata-investicija u vilu na Pećinama u iznosu od 4.147,59 EUR / 31.250,00 kuna temeljem računa 8/1/1 od 4. ožujka 2020.
Sporna jest osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tuženikove navode da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa između stranaka, odnosno da nije dokazao da bi tuženik od tužitelja tražio izradu investicijskog elaborata.
10. Sadržaj odlučnih žalbenih razloga u bitnome se svodi na tvrdnju da tuženik nije angažirao tužitelja na izradi predmetnog financijskog elaborata niti je tuženik bio u ugovornom odnosu. Nije dokazano niti utvrđeno da je financijski elaborat izrađen prema nalogu i traženju tuženika. Tuženik u žalbi ističe da iako je utuženi račun iskazao u svojim poslovnim knjigama i iskoristio pravo na odbitak pretporeza, takvo što nije znak priznanja tražbine, niti postojanja ugovornog odnosa, već greške i ne znanje knjigovodstva tuženika.
11. Na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da su se tužitelj i tuženik dogovorili da će tužitelj za tuženika izraditi financijski plan, koji je tužitelj izradio (financijski elaborat Vila na Pećinama) te je tuženiku odobren kredit u Banci Kovanica d.d.
Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, sud utvrđuje da je tuženik po utuženom računu broj 8/1/1 od 4. ožujka 2020. u ukupnom iznosu od 31.250,00 kuna (račun na stranici 7. spisa) iskoristio pravo na odbitak pretporeza pa se pretpostavlja postojanje tražbine u utuženom iznosu temeljem odredbe čl. 221b. ZPP-a.
Stoga je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o izradi financijskog plana te da je tuženik kao naručitelj dužan platiti naknadu za izradu financijskog plana kojeg mu je izradio tužitelj sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je sud primjenom odredbi čl. 9., čl. 358. i čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju dosudio zatraženu glavnicu u iznosu od 4.147,59 EUR s kamatom te održao na snazi predmetni platni nalog temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.
12. Pobijajući odluku o troškovima postupka žalitelj nije ukazao određeno na razloge nepravilnosti ove odluke, a ovaj sud utvrđuje da je ona donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.
13. Zato je žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 25. travnja 2025.
Sudac
Mario Vukelić
