Poslovni broj: UsI-128/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Trogira, Trg Ivana Pavla II 1, Trogir, OIB: 84400309496, zastupanog po gradonačelniku AR, a ovaj po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva Ivančić & Čulić d.o.o. Split, protiv tuženika Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kamen d.d. OIB: 05937912798, Pazin, Trg slobode 2, zastupanog po opunomoćeniku BR iz [adresa], radi komunalne naknade, nakon javne rasprave održane i zaključene 27. ožujka 2025. i objave odluke na temelju članka 121. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24, dalje: ZUS), 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije Klasa: UP/II-363-03/23-0002/0065 Urbroj: 2181/1-10/13-23- 0003 od 5. prosinca 2023.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Klasa: UP/II-363-03/23-0002/0065 Urbroj: 2181/1-10/13-23-0003 od 5. prosinca 2023. (dalje: osporeno rješenje) poništava se rješenje Grada Trogira, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i investicije Klasa: UP/I-363-03/22- 01/245 Urbroj: 2181/13-56/01-23-8 od 27. travnja 2023. i spis vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem trgovačkom društvu Kamen d.d., ovdje zainteresiranoj osobi, kao obvezniku plaćanja komunalne naknade, utvrđuje se obveza plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti koja se nalazi na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na eksploatacijskom polju „Stara kava“ u iznosu od 0,28 eura /m[2] godišnje za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti površine 40 530 m[2] , godišnje 11.296,32 eura, koju je dužan plaćati mjesečno u iznosu od 941,36 eura/7.092,68 HRK, počevši od 1. siječnja 2023. i to svakog 15-tog u mjesecu.

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi tvrdi da se osporeno rješenje temelji na pogrešnom tumačenju odredbe članka 93. stavak 2. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, jer je odredbom članka 11. stavak 5. Zakona o koncesiji, kao prisilnog propisa, propisano da koncesionar za stečeno pravo na korištenje nekretnine plaća i naknadu za nekretninu u skladu s posebnim propisima. Samim sklapanjem ugovora o koncesiji preuzima se obveza plaćanja naknade za tu nekretninu. To tim više što je u samom Ugovoru navedeno da se sklapa u skladu s odredbom članka 56. stavak 1. Zakona o koncesijama prema kojem se ugovorom o koncesiji određuju prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara u skladu s odredbama tog Zakona. Tumačenjem tuženika obveznik plaćanja komunalne naknade je Republike Hrvatska, kao vlasnik nekretnine i davatelj koncesije, što smatra ekonomski štetnim i protuzakonitim. Odredbe Zakona o koncesiji ne mogu se staviti van snage voljom ugovornih stranaka. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja U-II/1049/2000 od 17. siječnja 2001. U odnosu na tuženikovo utvrđenje da nisu ispunjene pretpostavke za naplatu komunalne naknade, ističe da se lokacija na kojoj se naplaćuje komunalna naknada definira odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Predmetni kamenolom nalazi se na području MO Plano koje spada u III. Područnu zonu naplate komunalne naknade sukladno Odluci o komunalnoj naknadi Grada Trogira od 9. studenog 2018. (Službeni glasnik br. 17/18). Na tom se području obavljaju djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i javne rasvjete, opremljeno je pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama. Nerazvrstane ceste na području MO Plano redovito su održavane i koncesionar ih koristi, a makadamski prilaz kojeg spominje, njegov je privatni prilaz koji se isključivo koristi za pristup njegovoj parceli. Bez komunalne infrastrukture, koja nesporno ne postoji, samo obavljanje gospodarske djelatnosti bilo bi nemoguće. Predlaže osporeno rješenje poništiti.

4. U odgovoru na tužbu, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, tuženik predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvano trgovačko društvo Kamen d.o.o. koje u svom odgovoru na tužbu uvodno citira odredbe članka 1., 2., 5. i 6. članka 11. Zakona o koncesijama te ističe da kao koncesionar, osim koncesijske naknade, Republici Hrvatskoj, u čijem je vlasništvu predmetno zemljište, plaća naknadu za stečeno pravo služnosti na način i u iznosima kako je utvrđeno u ugovorima o osnivanju prava služnosti. Postupak osnivanja prava korištenja odnosno služnosti, izračun visine naknade za služnost, način i osiguranje plaćanja nisu regulirani Zakonom o koncesijama, već, ovisno o vrsti zemljišta (šumsko, poljoprivredno i sl.) posebnim propisima. Zakon o koncesiji ni u jednoj svojoj odredbi ne uređuje pitanje plaćanja komunalne naknade i sličnih davanja. Za zainteresiranu osobu nije sporno da jedinica lokalne samouprave ima pravo naplaćivati komunalnu naknadu, pa i na prostoru koji je u koncesiji, ali pod uvjetima i u skladu sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20) i Odlukom o komunalnoj naknadi Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira br. 17/18). Na zainteresiranu osobu od strane vlasnika zemljišta nije prenesena obveza plaćanja komunalne naknade i nije ispunjen ni jedan uvjet iz odredbe članka 93. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji definira uvjete u kojima komunalnu naknadu plaća korisnik nekretnine. Pored toga, u smislu ove odredbe komunalna naknada plaća se za nekretnine koje se nalaze „na području“ na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti, a za nekretnine koje se nalaze u komunalnoj zoni u kojoj se obavljaju komunalne djelatnosti. Zato zainteresirana osoba smatra da pitanje obavljanja komunalne djelatnosti treba ocjenjivati u odnosu na konkretnu lokaciju za koju se naknada želi naplatiti, a ne u odnosu na širu zonu u kojoj se konkretna lokacija nalazi. Na kartografskim prilazima, na koje se tužitelj poziva, konkretna lokacija uopće nije vidljiva. Na lokaciji na kojoj se nalazi eksploatacijsko polje „Stara kava“ ne postoji mogućnost priključenja na elektro mrežu (električna energija dobiva se iz elektroagregata); ne postoji mogućnost priključenja na vodovodnu mrežu (voda se dovozi cisternom i „bačvama“); ne postoji mogućnost priključenja na kanalizacijsku mrežu (koristi se mobilni WC); od lokalne nerazvrstane ceste do kamenoloma vodi oko 600 m makadama (kojeg zainteresirana osoba sama održava i plaća naknadu za korištenje Hrvatskim šumama); ne postoji javna rasvjeta. Time želi reći da komunalne infrastrukture nema te je prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Odluci o komunalnoj naknadi Grada Trogira isključena mogućnost naplate komunalne naknade. Pored toga, prvostupanjskim rješenjem pogrešno je utvrđeno da predmetne čestice predstavljaju građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. U konkretnom slučaju radi se o eksploatacijskom polju mineralne sirovine, a ne o građevinskom zemljištu, i na istom se obavljaju rudarski, a ne građevinski radovi, ne postoje nikakve građevine i nisu formirane građevinske čestice. Namjena zemljišta kao građevinskog unutar i izvan građevinskog područja, kao i uvjeti za obavljanje poslovnih djelatnosti, određuju se prostornoplanskom dokumentacijom. Prostornim planom uređenja Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira, br. 07/08, 09/09, 11/09, 08/10, 05/13, 04/14, 13/20, 28/21) eksploatacijsko polje „Stara kava“ uopće nije planirano, već je to prostor planiran kao „ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište“. Izmjenama i dopunama Prostornog plana Grada Trogira iz 2013. ovo eksploatacijsko polje je izostavljeno iz Plana, iako je u tom trenutku postojala pravomoćna lokacijska dozvola. Iz toga proizlazi da tužitelj ne pruža komunalne usluge niti ih prema svojim razvojnim planovima namjerava početi pružati. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 27. ožujka 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ostala je pri ranije iznesenim navodima i popisala trošak zastupanja upravnog spora. S druge strane, opunomoćenik zainteresirane osobe poziva se na stajalište iz presude ovog suda poslovnog broja UsI-1799/23 od 20. studenog 2023. u istovrsnom sporu između tužitelja i tuženika.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje te uloženu tijekom spora.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je zainteresirana osoba 23. prosinca 2019. sklopila Ugovor o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina (arhitektonsko – građevnog i tehničko – građevnog kamena) na eksploatacijskom polju arhitektonsko

– građevnog kamena „Stara kava“, k. o. [katastarska općina] Klasa: UP/I-310-01/19-03/322 Urbroj:

526-03-03-01-02/4-19-6 , s Ministarstvom gospodarstva, kao davateljem koncesije (u daljnjem tekstu: Ugovor o koncesiji).

12. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome može li se zainteresirana osoba smatrati obveznikom plaćanja komunalne naknade. S jedne strane, tužitelj smatra da ta obveza proizlazi iz činjenice da je zainteresirana osoba, kao koncesionar, preuzela sva prava i obveze sklapanjem Ugovora o koncesiji. S druge strane, tuženik i zainteresirana osoba smatraju da za takvo tumačenje nema mjesta s obzirom na sadržaj zakonskih odredaba koje to pitanje uređuju.

13. Prema odredbi članka 92. stavak 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20, u daljnjem tekstu: ZoKG) komunalna naknada plaća se za 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanje javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

14. Prema odredbi članka 93. ZoKG komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona; korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili se ne može utvrditi vlasnik (stavak 2.); dok vlasnik nekretnine solidarno jamči za plaćanje komunalne naknade ako je obveza plaćanja te naknade prenesena na korisnika nekretnine pisanim ugovorom (stavak 3.).

15. Prema Ugovoru o koncesiji zainteresirana osoba dužna je plaćati novčanu naknadu za eksploataciju arhitektonsko – građevnog i tehničko – građevnog kamena na eksploatacijskom polju. Tim Ugovorom, dakle, zainteresiranoj obvezi nije utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade.

16. Ta je okolnost, prema ocjeni suda, odlučna činjenica kod rješavanja među strankama spornog pitanja. Protivno tužiteljevim tvrdnjama, ovdje nema prostora za drukčije tumačenje niti se takvo tumačenje može povezati s odredbom članka 11. stavak 2. Zakona o koncesijama (Narodne novine br. 69/17, 107/20) prema kojoj koncesionar za stečeno pravo na korištenje nekretnine, uz naknadu za koncesiju, plaća i naknadu za nekretninu u skladu s posebnim propisima. Ovdje je plaćanje komunalne naknade uređeno odredbom ZoKG, kao posebnim zakonom, prema kojem korisnik nekretnine naknadu plaća samo ako je ta obveza na njega prenesena pisanim ugovorom. U prilog takvom tumačenju govori i odredba članka 56. stavak 1. Zakona o koncesijama prema kojem se Ugovorom o koncesiji određuju prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara na temelju odluke o davanju koncesije u skladu s odredbama ovoga Zakona te posebnih zakona. Zato se zainteresirana osoba s pravom poziva na presudu ovog suda u kojoj je izraženo stajalište koje je u međuvremenu potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-682/2024-3 od 4. srpnja 2024.

17. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. O troškovima upravnog spora odlučeno je u primjeni odredbe članka 147. stavak 1. ZUS prema kojem stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 25. travnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenicima

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis