Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3934/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RĆC, zbog prekršaja iz članka 250. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/2020, 114/2022 i 151/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. veljače 2025., broj: Pp-7327/2024, na sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalbe okrivljenog RĆC, pobijana presuda se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni JĆC proglašena je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 250. stavka 2. Zakona o strancima, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o sankciji i trošku, navodeći u bitnom da nije kriv, da je prilikom inspekcijskog nadzora inspektorica razgovarala s njim na engleskom iako je izvorni govornik nepalskog jezika s vrlo lošim poznavanjem engleskog. U zapisnik je unesen neistinit iskaz i nije mu omogućeno da potpuno objasni svoje navode, a to je da u svojim neformalnim odnosima s kolegama nastoji im pružiti pomoć u vidu savjeta, te se ne radi o njegovim radnim obvezama, ne implicira odnos nadređenosti niti je itko od njega zatražio da obavlja poslove koji nisu obuhvaćeni ugovorom o radu. Ima radnu dozvolu da mjesto dostavljača i taj posao svakodnevno obavlja, uzimanje izjave bez prevoditelja predstavlja kršenje njegovih temeljnih prava, pogotovo jer ne poznaje hrvatske propise. Odluka je nerazumljiva i proturječna, bez valjanih razloga i protivna materijalnim propisima, pa predlaže da se žalba prihvati i njega oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
5. Konkretno, činjeničnim opisom djela sadržanim u pobijanoj presudi okrivljeniku se stavlja na teret da bio kao državljanin treće zemlje radio u RH na poslovima voditelja za poslodavca „saf“ d.o.o. bez pribavljene dozvole za boravak i rad.
5.1. Činjenični je opis opterećen nepotrebnim „pravnim balastom“ kojim se opisuju prostorije u kojima je zatečen okrivljenik s navođenjem brojeva zemljišnoknjižnih čestica nekretnine, a sud je trebao precizirati i pročistiti činjenični opis ostavljajući samo odlučni dio inkriminacije. No, navedeni „višak“ ne utječe na postojanje samog bića prekršaja koje je opisano u izreci.
5.2. Izdavatelj prekršajnog naloga je u činjeničnom opisu (koji se po prigovoru okrivljenika transformira u optužni akt) opisao djelo izričito navodeći da je okrivljenik „…radio na poslovima voditelja a bez pribavljene dozvole za boravak i rad za obavljanje poslova voditelja u RH za poslodavca Pro Express d.o.o…“
5.3. Napominje se da zakonodavac jasno razlikuje dva prekršaja: rad bez dozvole za boravak i rad, te rad na onim poslovima koji nisu navedeni u dozvoli za boravak i rad (osoba posjeduje dozvolu, ali ne za poslove na kojima je zatečena). Dakle, člankom 250. stavkom 1. i 2. Zakona o strancima važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja („Narodne novine“, broj 133/2020, 114/2022 i 151/2022) je propisano:
„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji radi bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada (članak 88. stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji radi na onim poslovima za koje mu nije izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada ili kod onog poslodavca za kojeg mu nije izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim nije zasnovao radni odnos (članak 88. stavak 3.).“
5.4. Iz optužnog akta, kao i iz cijelog provedenog postupka proizlazi da se u ovom predmetu radi o situaciji u kojoj stranac posjeduje valjanu dozvolu za boravak i rad, ali da je zatečen na drugim poslovima, konkretno da mu je izdana dozvola za obavljanje poslova dostavljača, a da je u predmetnom razdoblju radio na poslovima voditelja, a tako i prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku.
5.5. No, u izreci sud prvog stupnja djelo opisuje „…što je kao radnik - državljanin treće zemlje radio na poslovima voditelja u RH za poslodavca Pro Express d.o.o. bez pribavljene dozvole za boravak i rad…“, te ga kažnjava za prekršaj iz stavka 2. članka 250. Zakon o strancima, iako u činjeničnom supstratu opisuje prekršaj iz stavka 1. citiranog članka.
6. S obzirom da je radnja počinjenja prekršaja bitan element prekršaja, mora kao takva biti opisana, kako u činjeničnom opisu prekršaja, tako i u pravnoj kvalifikaciji, koji međusobno moraju biti u suglasju, a što ovdje nije slučaj, jer iz pravne kvalifikacije proizlazi da je okrivljenik počinio oblik prekršaja koji nije opisan u činjeničnom opisu djela. Stoga je izreka pobijane presude proturječna sama sebi, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Izreka presude mora biti jasna i nedvosmislena kako u odnosu na osobu okrivljenika tako i u odnosu radnje okrivljenika kojima se ispunjava biće prekršaja, i njihovo pravno kvalificiranje mora biti jasno, precizno i neproturječno.
7. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, na sve okolnosti događaja ispitati okrivljenika i provesti potrebne dokaze, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na žalitelja.
8. Imajući sve navedeno u vidu, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 25. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
