REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1053/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ME, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. ME, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 16. prosinca 2024., broj: Pp - 1480/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se žalba okr. ME preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju do 1 (jedne) godine ukida.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 16. prosinca 2024., broj: Pp - 1480/2024, proglašen je krivim okr. ME da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna od 700,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 15. prosinca 2024. do 29. prosinca 2024., kao 15 dana zatvora odnosno kao 597,30 eura novčane kazne, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 102,70 eura novčane kazne koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog iznosa novčane kazne.
1. Istom presudom, okr. ME izrečenu su zaštitne mjere i to na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji s majkom OE, rođ. **.**.1950., s prebivalištem u [adresa], u trajanju 2 (dva) mjeseca, na udaljenosti ne manjoj od 100 (sto) metara na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske, po pravomoćnosti presude te na temelju članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju do jedne godine, po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude, okr. ME pravodobno je po branitelju Goranu Mandiću, odvjetniku u [adresa] podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i to samo u dijelu zbog odluke o izrečenim zaštitnim mjerama.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U pravu je okrivljenik kada ističe da nije bilo osnove za izricanjem zaštitne mjere obveznog liječenje od ovisnosti o alkoholu.
5.1. Naime, odredbom članka 53. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisano je;
„(1) Zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine sud može izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti prekršaj.
5.2. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da su odlučne okolnosti za izricanje navedene mjere da je okrivljenik počinio prekršaj pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu ili ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti prekršaj.
5.2.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer je prekršaj počinio pod utjecajem alkohol te iskaza svjedokinje OE koja je iskazala da se okrivljenik nasilnički ponaša kada se dovede u alkoholizirano stanje pa postoji mogućnosti da bi pod utjecajem alkohola mogao ponovno počiniti sličan prekršaj. Međutim, okolnosti kojima se prvostupanjski sud rukovodio prilikom izricanja zaštitne mjere nisu dovoljne za zaključak da se kod okrivljenika radi o ovisnosti o alkoholu. Osim toga, u spisu nema ni jedne indicije da bi okrivljenik bio ovisnik o alkoholu.
5.3. Potrebno je istaknuti, da prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjem da ocijeni je li okrivljenik prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkohola te postoji li opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti prekršaj. Navedeno je, u slučaju da postoje indicije na tu okolnost, potrebno utvrditi provođenjem vještačenja po vještaku medicinske struke, što u predmetnom slučaju prvostupanjski sud nije učinio, iz čega proizlazi da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice relevantne za primjenu zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a što okrivljenik i ističe u žalbi.
6. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe da nije osnovano izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.
6.1. Naime, ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – majci OE, na udaljenosti ne manjoj od 100 metara, u trajanju od 2 mjeseca, na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao zaštitnu mjeru, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 2 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
6.2. Ističe se, da za postupanje okrivljenika protivno zabrani je potrebna svijest o aktivnosti kojom se narušava određena zabrana određena izrečenom zaštitnom mjerom, o čemu se neće raditi ako se radi o neskrivljenom postupanju koje nije rezultiralo štetnim posljedicama zbog kojih je zaštitna mjera izrečenja, pa u tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da živi u zasebnoj kući koja nije udaljena više od 100 metara od kuće u kojoj živi njegova majka, a u odnosu na koju mu je izrečena predmetna zaštitna mjera.
7. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 207. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 25. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
